Islamske Teme Sadekatul Fitr ili vitre

Kakav je propis davanja sadakatul-fitra?

Sadakatul-fitr koji je propisan 2. god. po Hidžri, iste godine kada je propisan i ramazanski post, smatra se, u hanefijskoj pravnoj školi, vadžibom, sukladno njihovoj podjeli naredbi na farz i vadžib. Oni svoj stav temelje na vjerodostojnoj predaji Abdullaha b. Omera, u kojoj se kaže da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., naredio davanje sadakatul-fitra svakom slobodnom muslimanu i robu, muškarcu i ženi, velikom i malom, u iznosu jednog sa´a hurmi ili sa´a ječma. (3)

Međutim, preostala trojica velikih imama, shodno citiranima riječima fereda/naredio je, smatraju da je dijeljenje sadakatul-fitra farz. Dr. Jusuf el-Karadavi napominje da nema razlike u definiranju propisa u slučaju sve četverice imama, s obzirom da se Ebu Hanifin stav samo terminološki razlikuje od stava ostalih imama, pa je za njega vadžib, ustvari ono što je za njih farz. (Vidi: Nejlu-levtar, 4/213 i Fikhu-z-zekat, 2/919)

Neki smatraju da je ova dužnost sunneti-muekkede, poput malikija, koji to prenose od Ešheba, (Ibn Rušd, Bidajetu-lmudžtehid, 1/278) pa do onih koji smatraju da je propisivanjem zekata, sadekatu-l-fitr derogiran i postao mustehab. (O tome vidi: Fethu-l-Bari, 3/430-431 i Hasan Škapur, Buharijina zbirka hadisa, 2/508)

Ko daje i za koga se daje sadekatul-fitr?

Vadžib je svakom imućnom muslimanu, kojem preko potreba njegove porodice pretekne jedan sa´a (pregršt) hrane za jedan dan i noć, dati bajramsku sadaku ili sadaku za završetak posta, zvanu sadakatul-fitr. Čovjek će dati za sebe i za svoju malodobnu djecu. Ako djeca imaju vlastitu imovinu, onda će staratelj dati iz njihove imovine. To je stav Ebu Hanife i Ebu Jusufa, dok Muhammed ima suprotno mišljenje. Tim davanjem zadužena je i žena. Muž nije dužan dati za svoju ženu, već je ona dužna to učiniti iz svoje imovine. Neće roditelj dati za svoju odraslu djecu. Također, majka neće dati za svoju djecu, makar ne budu imali oca, ali je, zato, djed zadužen za njih dati. (El-Hidaje, 1/113; Hašijetu-t-Tahtavi, 2/402403; Fikhu-l-ibadat, str. 106-107 i A. Zečević, Fikh, str. 70 i Fikhu-zzekat, 2/924-930)

Međutim, postoji Tahavijina predaja da se sadakatul-fitr daje za svaku osobu koju kućedomaćin izdržava, bila ona malodobna ili odrasla, slobodna ili rob, pa makar bila i kršćanin. Zabilježeno je da je Omer b. Abdulaziz davao sadakatul-fitr i za svoje robove nemuslimane. (Uporedi: Buharijina zbirka hadisa, 2/509.)

Kome se daje sadakatul-fitr?

Sadakatul-fitr daje se onima kojima se daje i zekat. Kome se ne može dati zekat, ne može se dati ni sadakatul-fitr. Ipak, prilikom davanja, prednost treba dati siromasima. (Vidi: Fikhul-ibadat, str. 107) U našim uvjetima, posljednjih decenija, sadakatul-fitr davan je odgojno-obrazovnim institucijama koje obrazuju i odgajaju potreban kadar, što spada pod kategoriju fi sebilillah.
Treba naglasiti da većina islamskih ućenjaka, za razliku od Ebu Hanife, ne dozvoljava davanje sadakatul-fitra siromašnim nemuslimanima pod zaštitom islamske države.

Dr. Jusuf el-Karadavi naglašava da se sadakatu-l-fitr ne smije davati neprijatelju islama, otpadniku od islama, grešniku koji prkosi muslimanima svojim griješenjem i lijenčini koji ima načina da radi i zaradi a neće. Također, zabranjeno je davati ocu, djetetu i ženi, jer bi to bilo, ustvari, davati samome sebi. (Vidi: Zekatul-fitr, 2/959)​

Koliko iznosi sadakatul-fitr?

Sadakatul-fitr iznosi jednu polovicu sa’a pšenice, što odgovara kolićini 1 kg i 666 g ili čitav sa´a ječma, što odgovara 3 kg i 332 g, ili hurme ili suhog grožda. Ustvari, navedene namirnice spominju se u brojnim predajama od Allahovog Poslanika, s.a.v.s., pa se mnogi učenjaci njih striktno i drže, tako da većina imama ne dozvoljava davanje sadakatul-fitra u bilo čemu drugom izuzev u spomenutim namirnicama.

Stav hanefijske pravne škole daleko je fleksibilniji: smatra se da je cilj sadekatul-fitra unošenje radosti i sreće za vrijeme Bajrama u srca muslimana i onih kojima je pomoć potrebna, pa se, otuda, dozvoljava davanje sadakatul-fitra i u novcu, ako će to biti korisnije za siromašnog kome je upućen. Hasan el-Basridavanje u novcu smatra dozvoljenim; Ebu Ishak tvrdi da je zapamtio svoje prethodnike da su davali sadakatu-l-fitr u novcu, kao protuvrijednost hrani, dok se prenosi za ‘Ata’a da je običavao davati sadakatu-l-fitr u srebrenom novcu, kao protuvrijednost hrani preporučenoj u brojnim predajama. (Fikhu-z-zekat, 2/948-949)

Očito je da se ovdje radi o onome što je najkorisnije i najstabilnije u jednom društvu. U vrijeme Poslanika, s.a.v.s., to su bile navedene namirnice. Da je to došlo Japancima, kako primjećuje dr. Jusuf el-karadavi, njima bi bilo naredeno da dijele u riži. (Isti izvor, 2/946)

Najlakši i najjednostavniji naćin u današnje vrijeme jeste davanje u novcu; posebno ako se ima u vidu da se i iz udaljenih mjesta šalje sadekatul-fitr, pa bi bilo kakav drugi način davanja otežao primjenu ovog propisa. Mislim da je zaključak dr. El-karadavija sasvim logičan. On, naime, slažući se s hanefijskim stavom u vezi s pitanjem davanja sadekatu-l-fitra, zaključuje da su dva temeljna razloga što je Vjerovjesnik, s.a.v.s., naredio davanje sadakatu-l-fitra u navedenim namirnicama:

1. Zbog činjenice da je mali broj ljudi u arapskom svijetu u to vrijeme posjedovao novac, daleko lakše bilo im je izdvojiti namirnice nego hranu, i
2. Zbog promjenljivosti vrijednosti novca, pa ukoliko bi se odredila određena valuta, ona bi, zbog česte devalvacije i slično, možda, nekada bila bezvrijedna. Zato je Poslanik islama, s.a.v.s., to odredio u namirnicama koje će uvijek imati svoju vrijednost. (Uporedi: Isti izvor, 2/949)

Kada se daje sadakatul-fitr?

Islamski učenjaci složili su se da obaveza sadakatul-fitra pada na koncu ramazana. Većina ih smatra da ga treba podijeliti dan ili dva prije Bajrama, a po nekima može se dati i od samog početka ramazana.

Evza’i, Ahmed, Ishak i, po jednom mišljenju i Šafija, smatraju da je vadžib dati ga sa zalaskom sunca posljednjeg dana ramazana. Ebu Hanife, pak, smatra da obaveza davanja sadakatu-l-fitra nastaje s pojavom zore prvog ramazanskog bajrama do samog čina klanjanja Bajram-namaza. (Fikhu-z-zekat, 2/952)

To se temelji na Poslanikovim, s.a.v.s., riječima da se sadakatul-fitr dadne prije izlaska ljudi na bajram-namaz. (Hadis bilježi Buhari u Sahihu 24 -Kitabu-z-zekat, 70 -Babu fardi sadekatu-l-fitr, hadis br. 1503)

Ikrime, r.a., također se slaže da to treba učiniti pred sami bajram-namaz i to temelji na ajetu: “Postići će šta želi onaj koji se očisti i spomene ime Gospodara svoga pa namaz obavi!” (El-Eala, 14-15) On pod čišćenjem podrazumijeva sadakatul-fitr, kao ćišćenje posta od svih natruha i nedostataka.
Islamski učenjaci složili su se u tome, da, ako prođe vrijeme davanja sadakatu-l-fitra, ostaje obaveza da se to izmiri bilo kada do kraja života. (Uporedi: M. Štulanović, Ramazanski post, str. 26)

(1) (Hadis bilježe Ebu Davud u Sunenu: Kitabu-zzekat, 17 -Babu zekatil-fitri, hadis br. 1609; Ibn Madže u Sunenu: 8 -Kitabuz-zekat, 21 -Babu sadekatil-fitri, hadis br. 1827; Ed-Darekutni, u Sunenu: Kitabu zekati-l-fitri, hadis br. 1 i kaže da u senedu nema loših prenosilaca i Hakim u El-Mustedreku, 1/409 i kaže: Hadis je autentičan prema uvjetima Buharije, a s njim se slaže i hafiz Zehebi).

(2) (En-Nevevi, El-Minhadz, šerh Sahihu Muslim b. elHadždžadž, 7/58; El-Ihtijar, 1/158; Merakil-felah, str. 663)

(3) Hadis bilježi Buhari u Sahihu: 24 -Kitabu-z-zekat, 70 -Babu fardi sadekatul-fitri, hadis br. 1503)


Napisao: Dr. Šefik Kurdić,
Izvor: Poglavlje iz knjige: RAMAZAN I TERAVIH NAMAZ U SVJETLU HANEFIJSKOG MEZHEBA, Izdavač: Islamska pedagoška akademija Zenica​