Historijski Događaji Bitka na Bedru

Dan pobjede na Bedru

Druge godine po preseljenju (hidžri) Muhammeda, neka je spas i mir Božiji na njega, iz Meke u Medinu, odnosno 624. godine na obroncima Bedra dogodila se prva velika bitka u povijesti islama. Idolopoklonici iz Meke, iako su bili tri puta brojniji, poraženi su na Bedru i to je jedna od najvećih pobjeda muslimana u povijesti. Ova pobjeda je potvrdila zajednicu vjernika iz Medine kao važan i snažan faktor s kojim moraju računati svi stanovnici Arabijskog poluotoka. Islamska zajednica u Bosni i Hercegovini je 17. ramazan, dan kada se dogodila bitka na Bedru, proglasila je Danom povratničkih džemata.

Allah vas je pomogao i na Bedru, kada ste bili malobrojni - zato se bojte Allaha, da biste bili zahvalni.“ (Ali-Imran, 123)

Bitka na Bedru, koja se desila druge godine po hidžri ili 624. godine po miladu, jedan je od najznačajnih događaja u povijesti muslimana.

Neposredan povod za bitku bila je idolopoklonička karavana sa hiljadu natovarenih deva.

Stvarni uzrok i razlog bitke bila je želja mekanskih mušrika da potpuno poraze prvu zajednicu muslimana predvođenu Poslanikom Muhamedom, a. s.

Pored toga što je na strani idolopoklonika bila oprema, naoružanje, brojnije ljudstvo, vojne kote, položaji i logistika, čatrnja puna vode u pustinji i hiljadu prema 312 muslimana, Muhammed, a.s. je po Allahovoj Objavi i uputstvu u okviru mu’džize muslimanima unaprijed obećao od dvoje-jedno, zaplijenu karavane ili pobjedu u borbi.

,,I kad vam je Bog obećao da će vas zapasti jedna od one dvije skupine, vi ste poželjeli da vas zapadne ona što ne raspolaže velikom snagom, a Bog Svojim riječima hoće da potvrdi Istinu i uništi one koji Istinu poriču. (EEnfal, 7)

Konačni epilog i ishod herojske bitke bio je veličanstvena pobjeda muslimana.

Bitka na Bedru nije samo primjer blistave vojne pobjede. Bio je to prvi zajednički nastup muslimana, prvi trijumf tevhida na djelu.

Uporedo sa vojnom borbom, Poslanik Muhamed, a.s. odmah nakon bitke započinje novu bitku: borbu protiv nepismenosti.

Zarobljene idolopoklonike muslimani su oslobađali nakon što bi idolopoklonici vlastite živote otkupili opismenjavanjem muslimana.

Bedr je pobjeda muslimanske organizacije sloge, i saradnje u ratu i uopće najvećim mogućim iskušenjima.

Bedr svjedoči o snazi složne i jedinstvene zajednice muslimana, jer su i muhadžiri iz Mekke i ensarije iz Medine stali u isti saf i dali jednak doprinos pobjedi.

Bitka na Bedru je ohrabrenje malim zajednicama i narodima čija su uvjerenja iskrena i jaka, a moralne vrijednosti neupitne.

Njihova snaga nije u broju, već u činjenici da će duhovno stabilne i moralno nepotkupljive pojedince i zajednice Milostivi Stvoritelj zaštiti i pomoći protiv neprijatelja i njihovih spletki. Bedr je formula pobjede vjernika. Formula koja se povijesno neprestano potvrđuje.

Po Takvimu Rijaseta Islamske zajednice Dan bitke na Bedru pada u subotu 17. dan ramazana, odnosno 8. aprila tekuće godine.

Noć uoči Dana na Bedru muslimani u džamijama i mesdžidima prigodnim programima evociraju sjećanje na ovaj veliki događaj.​

Bitka na Bedru

Bitka na Bedru vođena je 17. ramazana, 2. godine po Hidžri (14. mart 624. po gregorijanskom kalendaru). Povod je bio taj što je Poslanik krenuo da presretne kurejševićku karavanu koja se iz Šama vraćala u Mekku. Karavanu, koja je nosila skupocjeni teret, predvodio je kurejšijski vođa Ebu Sufjan ibn Harb. Saznavši za Poslanikovu namjeru, on je poslao glasnika u Mekku tražeći pomoć. Kurejšije su poslale preko hiljadu dobro opremljenih ratnika. Imali su sto konja, šest stotina oklopnika obučenih u pancire, sedam stotina deva te robinje koje su udarale u defove i pjevale rugalice na račun muslimana.

Mušričkom vojskom je komandovao Ebu Džehl, Amr ibn Hišam. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, s obzirom da je mislio da neće doći do većeg sukoba, izašao je u susret karavani sa tristo trinaest ili tristo četrnaest muslimana, većinom ensarija. Sa sobom su imali sedamdeset deva i dva ili tri konja.

Poslanik se prije upuštanja u sukob, konsultovao sa ashabima. Naročito je želio čuti mišljenje ensarija, s obzirom da je u ugovoru na Akabi precizirano da će ensarije braniti Poslanika samo u Medini, a Bedr je izvan granica Medine. Muhadžiri su odmah izrazili spremnost da se upuste u okršaj. Međutim, Poslanik je želio da čuje stav ensarija. Tada je istupio Sa’d ibn Mu’az, jedan od poglavara ensarija, i rekao: "Allahov Poslaniče, mi smo povjerovali u tebe i u sve što nam ti kažeš. Posvjedočili smo da je ono s čim si došao istina i dali smo ti naša obećanja i obavezali se da ćemo te slušati i pokorni ti biti.

Idi, Allahov Poslaniče, gdje god hoćeš – mi ćemo svuda ići s tobom! Tako mi onoga koji te s Istinom posla, da nas u more povedeš i zagaziš u njega, i mi bismo zagazili s tobom, i niko od nas ne bi izostao. Mi nemamo ništa protiv da nas sutra povedeš protiv neprijatelja. Mi smo žestoki u ratu i tvrdi u boju. Možda će ti Allah o nama pokazati nešto što će te jako obradovati. Povedi nas uz Allahov blagoslov!"

Ove Sa’dove riječi puno su obradovale Poslanika, i on je rekao: "Krenite uz Allahov blagoslov i radujte se! Allah mi je obećao jedno od dvoga: ili karavanu ili one koji su im krenuli u pomoć."

Potom su krenuli i spustili se u neposrednu blizinu Bedra, gdje su se ulogorili. Ashab po imenu Habbab ibnul-Munzir upitao je: "Allahov Poslaniče, da li je ovo logorište od Allaha određeno, te ga mi ne možemo zamijeniti, ili se radi o ljudskoj procjeni, ratu i varki?" Poslanik, alejhisselam, je odgovorio "Riječ je o procjeni, ratu i varki." Habbab je potom posavjetovao da se premjeste na drugi položaj gdje će muslimani biti u boljoj poziciji i gdje će moći presjeći dotok vode mušricima. Poslanik je prihvatio taj prijedlog i ulogorili su se na mjestu koje je pokazao Habbab.

Sa’d ibn Mu’az je predložio da se Poslaniku podigne zaklon iza bojnih redova muslimana, pa ako ih Allah, dželle šanuhu, pomogne, dobro i jeste, u protivnom moći će se vratiti u Medinu. Tom prilikom on je rekao: "Allahov Poslaniče, u Medini je ostalo ljudi koji te ne vole ništa manje od nas, a da su znali da ideš boriti se - ne bi izostali." Poslanik tad uputi dovu Allahu, dželle šanuhu, za tog vjernog ashaba, i naredi da mu se sagradi zaklon odakle je mogao posmatrati tok bitke.

Te noći, Allahovom milošću, pala je i obilna kiša, koja je osvježila i moralno osnažila muslimanske borce i pripremila teren za boj. Tu noć Poslanik je proveo u ibadetu i dovi. Između ostalog, molio je: "Moj Allahu, zaklinjem Te Tvojim obećanjem i zavjetom! Allahu, ako nastrada ova skupina vjernika koji se bore, Ti nećeš biti obožavan na Zemlji!" Tom prilikom se dugo zadržao na sedždi sve dok mu Ebu Bekr ne reče: "Dosta ti je! Allah će ispuniti Svoje obećanje prema tebi."

Kada su se sutradan dvije vojske sučelile, Poslanik je podsticao muslimane na borbu i bodrio ih, budeći u njima želju za šehade tom - pogibijom na Božijem putu. Tom prilikom je rekao: "Tako mi Onoga u čijoj ruci je moja duša, danas se protiv njih neće boriti čovjek i poginuti, strpljiv i s vjerom u nagradu, napredujući i ne povlačeći se, a da ga Allah, dželle šanuhu, neće uvesti u Džennet!"

Ubijeno je oko sedamdeset idolopoklonika, među njima i zloglasni Ebu Džehl, ‘Ukbe ibn Ebu Mu’ajt i drugi kurejševićki prvaci. Zarobljeno je sedamdeset mušrika. Poslanik, alejhisselam, naredi da se ubijeni mušrici pokopaju u jamu zvanu Kulejb, a potom se vrati u Medinu gdje zatraži savjet svojih drugova u vezi sa zarobljenicima. Omer, radijallahu anhu, mu predloži da ih sve pobiju, a Ebu Bekr da budu zamijenjeni za otkupninu. Poslanik je prihvatio Ebu Bekrov prijedlog, te idolopoklonici novcem otkupiše svoje zarobljenike. Oni koji nisu imali novca za otkup mogli su sami sebe osloboditi, na način da nauče čitati i pisati desetero muslimana.

U Bici na Bedru kao šehidi pala su četrnaesterica ashaba - šest muhadžira i osam ensarija.

O ovoj bici objavljeno je više ajeta u Kur’anu časnom. Štaviše, gotovo cijela Sura El-Enfal objavljena je u vezi s tim događajem. Allah, dželle šanuhu, u suri Ali ‘Imran kaže: Allah vas je pomogao i na Bedru, kad ste bili malobrojni - zato se bojte Allaha da biste bili zahvalni, kad si rekao vjernicima: “Zar vam neće biti dovoljno da vam Gospodar vaš tri hiljade meleka u pomoć pošalje? Hoće! Ako budete izdržljivi i poslušni, i ako vas oni napadnu odmah, Gospodar vaš će vam poslati u pomoć pet hiljada meleka, i sve obilježenih.” To je Allah učinio da vas obraduje i da tim pouzdanje u srca vaša ulije, a pobjeda dolazi samo od Allaha, Silnog i Mudrog - da jednu skupinu nevjernika uništi ili da ih osramoti, te da se vrate razočarani. (Ali ‘Imran, 123-127)

Bitka na Bedru bila je prva oružana borba između muslimana i mušrika. Allah, dželle šanuhu, je ovu bitku nazvao El-Furkan - rastavljanje istine od neistine. Muslimansko presretanje karavane ne može se smatrati otimačinom ili razbojništvom, kako tvrde neki orijentalisti, jer su muslimani u Mekki bili ostavili svoje imetke i imanja, pošto su ih mušrici protjerali. Zarobljavanje karavane bi samo djelimično nadoknadilo ono što su morali ostaviti u Mekki.​