Iman se potvrđuje djelima
Draga braćo…
Danas, uz Allahovu pomoć, želim kazati par rečenica o onome što je vrlo važno, odnosno najbitnije u životu vjernika, a to je, kako sačuavati iman-vjerovanje u ovim današnjim velikim izazovima, teškim iskušenjima i vrlo turbulentnim vremenima i okolnostima u kojima smo se našli.
Naime, Poslanik a.s., za iman/vjerovanje kaže:
ما وقر في القلب وصدقه العمل
Iman je ono što se usadi i ustali u srcu i što potvrdi djelo.
Znači, iman je ono što se nalazi u našem srcu, što okupira naše srce i što se manifestuje/odražava kroz naše organe, naše ponašanje i naša djela.
Naša Ulema za iman kaže, da je to istinsko i iskreno vjerovanje srcem, javno i jasno svjedočenje jezikom i potvrđivanje djelom. Znači, nije iman/vjerovanje potpun i ispravan ako se samo veže za srce, ako se ne svjedoči jezikom i ako se ne potvrđuje djelima.
Čak imate onih alima koji kažu da je Ebu Talib, amidža Poslanika a.s., priznavao srcem da je Poslanik istinit u svom govoru, čak je i stihove spjevao koji to potvrđuju, međutim, naklonost svome narodu mu nije dozvolila da izgovori šehadet i prihvati islam, pa je završio kao nevjernik.
Znači za iman trebaju i djela.
Allah dž.š., odmah na početku svoje plemenite Knjige govori o Imanu odnosno muminima, onima koji vjeruje, i njima posvećuje 5 ajeta, a zatim dva ajeta posvećuje onima koji ne vjeruju a zatim nekoliko ajeta munaficima/licemjerima.
Ko su mumini/vjernici o kojima govori Allah svt.?
الَّذِينَ يُؤْمِنُونَ بِالْغَيْبِ وَيُقِيمُونَ الصَّلاةَ وَمِمَّا رَزَقْناهُمْ يُنْفِقُونَ
To su oni koji vjeruju u Gajb, ono što je nevidljivo, što se ne može spoznati našim ljudskim i fizičkim mjerilima.
E sada mi trebamo postaviti sebi pitanje, jesam li ja načisto sa gajbom, da li ja čvrsto i bez dileme vjerujem u sve ono što je došlo od Gospodara svjetova, bez obzira razumijem li ja to ili ne? Iako u Islamu mnogo toga što je u okviru Imana možemo razumijeti i pojmiti našim razumom.
Znači vjernici su oni koji vjeruju u gajb (Allaha i sve što spada u duhovni svijet) i koji svoj iman-vjerovanje potvrđuju svojim namazom i dijeljenjem na Allahovom putu.
Znači namaz i potpomaganje drugih je dokaz i potvrda vjerovanja u Gospodara svjetova. Ako je tako, šta je onda sa onima koji ne klanjaju i koji svojim imetcima nikakva dobra ne čine, ne pomažu druge? Odmah je jasno da nešto nije u redu. Iman/vjerovanje tih ljudi nije dovoljno jaka i čvrsta da shvate da im je namaz neophodan za vjernički život, kao što im je hrana potrebna za funkcionisanje tijela ili gorivo za auto.
Ali za ispravan iman, za kvalitetno i učinkovito vjerovanje treba znanje, poznavanje tog imana, osnova imana…, i ne može se bez znanja adekvatno, potpuno i ispravno vjerovati. Upravo zato prva riječ koja je došla Poslaniku je bila Ikre, uči, čitaj, proučavaj, studiraj…, ali bisme rabike, uvijek u ime tvoga Gospodara, uvijek budi vezan za svoga Gospodara.
Ako čovjek nema znanja a vjernik je, svašta se može desiti.
Draga braćo…
Danas, uz Allahovu pomoć, želim kazati par rečenica o onome što je vrlo važno, odnosno najbitnije u životu vjernika, a to je, kako sačuavati iman-vjerovanje u ovim današnjim velikim izazovima, teškim iskušenjima i vrlo turbulentnim vremenima i okolnostima u kojima smo se našli.
Naime, Poslanik a.s., za iman/vjerovanje kaže:
ما وقر في القلب وصدقه العمل
Iman je ono što se usadi i ustali u srcu i što potvrdi djelo.
Znači, iman je ono što se nalazi u našem srcu, što okupira naše srce i što se manifestuje/odražava kroz naše organe, naše ponašanje i naša djela.
Naša Ulema za iman kaže, da je to istinsko i iskreno vjerovanje srcem, javno i jasno svjedočenje jezikom i potvrđivanje djelom. Znači, nije iman/vjerovanje potpun i ispravan ako se samo veže za srce, ako se ne svjedoči jezikom i ako se ne potvrđuje djelima.
Čak imate onih alima koji kažu da je Ebu Talib, amidža Poslanika a.s., priznavao srcem da je Poslanik istinit u svom govoru, čak je i stihove spjevao koji to potvrđuju, međutim, naklonost svome narodu mu nije dozvolila da izgovori šehadet i prihvati islam, pa je završio kao nevjernik.
Znači za iman trebaju i djela.
Allah dž.š., odmah na početku svoje plemenite Knjige govori o Imanu odnosno muminima, onima koji vjeruje, i njima posvećuje 5 ajeta, a zatim dva ajeta posvećuje onima koji ne vjeruju a zatim nekoliko ajeta munaficima/licemjerima.
Ko su mumini/vjernici o kojima govori Allah svt.?
الَّذِينَ يُؤْمِنُونَ بِالْغَيْبِ وَيُقِيمُونَ الصَّلاةَ وَمِمَّا رَزَقْناهُمْ يُنْفِقُونَ
To su oni koji vjeruju u Gajb, ono što je nevidljivo, što se ne može spoznati našim ljudskim i fizičkim mjerilima.
E sada mi trebamo postaviti sebi pitanje, jesam li ja načisto sa gajbom, da li ja čvrsto i bez dileme vjerujem u sve ono što je došlo od Gospodara svjetova, bez obzira razumijem li ja to ili ne? Iako u Islamu mnogo toga što je u okviru Imana možemo razumijeti i pojmiti našim razumom.
Znači vjernici su oni koji vjeruju u gajb (Allaha i sve što spada u duhovni svijet) i koji svoj iman-vjerovanje potvrđuju svojim namazom i dijeljenjem na Allahovom putu.
Znači namaz i potpomaganje drugih je dokaz i potvrda vjerovanja u Gospodara svjetova. Ako je tako, šta je onda sa onima koji ne klanjaju i koji svojim imetcima nikakva dobra ne čine, ne pomažu druge? Odmah je jasno da nešto nije u redu. Iman/vjerovanje tih ljudi nije dovoljno jaka i čvrsta da shvate da im je namaz neophodan za vjernički život, kao što im je hrana potrebna za funkcionisanje tijela ili gorivo za auto.
Ali za ispravan iman, za kvalitetno i učinkovito vjerovanje treba znanje, poznavanje tog imana, osnova imana…, i ne može se bez znanja adekvatno, potpuno i ispravno vjerovati. Upravo zato prva riječ koja je došla Poslaniku je bila Ikre, uči, čitaj, proučavaj, studiraj…, ali bisme rabike, uvijek u ime tvoga Gospodara, uvijek budi vezan za svoga Gospodara.
Ako čovjek nema znanja a vjernik je, svašta se može desiti.
