Prve podatke o našoj zemlji imamo u spisu “De administrando imperio” – O upravljanju carstvom, od bizantskog cara Konstantina VII Porfirogeneta. Spis datira u X stoljeće i po njemu Bosna je obuhvatala prostor gornjeg i srednjeg toka rijeke Bosne. U spisu su navedena i prva dva poznata grada, Katera i Desnik. Drugi poznati izvor je Ljetopis popa Dukljanina. Postoji nekoliko verzija o tumačenju imena Bosna. Po jednima, nastala je od ilirske riječi “bos”, što znači mjesto gdje se ispire so, a po drugima “basinus” što ima isto značenje.
O samostalnosti bosanske države možemo govoriti tek od XII stoljeća. Do tada je ona uglavnom bila pod vlašću susjednih zemalja: Raške, Duklje, Bizantije, Hrvatske i Ugarske.
Kao i u ostalim zemljama srednjovjekovne Evrope feudalnu klasu su činili: feudalci – bosansko plemstvo i kmetovi – obični seljaci. Plemstvo se dijelilo na: velmože, vlastelu i vlasteličiće. Po državnom uređenju Bosna je bila staleška monarhija, što znači da su nosioci vlasti bili vladar i sabor. Sabor se još nazivao “stanak” ili “rusag bosanski”. Prva poznata titula bosanskih vladara bila je knez, od XII stoljeća ban, a od 1377. godine bosanski vladari nose titulu kralja.
Vjerska slika srednjovjekovne bosanske države bila je veoma raznolika. Pored katoličke i pravoslavne vjere djelovala je i “Crkva bosanska” čiji počeci sežu u XII stoljeće. Crkva bosanska će postati jedna od glavnih odrednica za srednjovjekovnu historiju Bosne i Hercegovine.
U kulturnoj historiji srednjovjekovne bosanske države najznačajnije mjesto zauzimaju stećci i bosansko ćirilično pismo – bosančica. Stećci su nadgrobni spomenici, ukrašeni prizorima iz života, lova i viteških turnira, kao i natpisima.
Prvi poznati bosanski vladar bio je ban Borić (1154 – 1163), koji je ustvari bio ugarski vazal. Bosna će 1167. godine još jednom doći pod vlast Bizantije, ali se u konačnici ponovo oslobađa i 1180. godine imamo prvi pomen novog bosanskog vladara, bana Kulina (1180 – 1204). Period vladavine bana Kulina ostat će poznat kao period blagostanja: “Od Kulina bana i dobrijeh dana”. Iz perioda njegove vladavine datira i prvi pisani dokument, “rodni list Bosne”, o postojanju bosanske srednjovjekovne države napisan na narodnom jeziku, bosančici.
Riječ je o povelji koju je izdao dubrovačkim trgovcima 29. avgusta 1189. godine. U Kulinovo vrijeme datiraju i prve vijesti o bogumilskom učenju (1199) zbog kojeg će Bosna i njezini vladari imati velikih problema u budućem periodu. Nakon pada bana Kulina, na mjesto bana dolazi Stjepan. Međutim, o njemu nemamo nikakvih podataka. Novi poznati bosanski ban Matej Ninoslav (1233 – 1250) naći će se pod velikim pritiskom pape i kršćanske Evrope, baš radi pomenutog učenja. Srednjovjekovna bosanska država pretrpit će niz križarskih ratova, usmjerenih protiv bogumilskog učenja. Ugarski ban Bela IV će 1253. godine povesti odlučujući rat protiv Bosne i nakon pokoravanja podijeliti će je na više oblasti.
Na mjesto novog vladara Bosne postavio je bana Prijezdu (1254 – 1287). Prijezda će za historiju Bosne i Hercegovine ostati značajan po tome što će postati rodonačelnik, bosanske kraljevske porodice, Kotromanića. Iz ove porodice poticat će svi budući bosanski vladari. Krajem XIII stoljeća vlast bosanskog bana slabi, a sve veći značaj ima bosanska vlastela. Novi bosanski ban Stjepan I (1287 – 1313) neće uspjeti suzbiti takvo stanje, te će Bosna pasti pod vlast hrvatskih velikaša, Šubića.
O samostalnosti bosanske države možemo govoriti tek od XII stoljeća. Do tada je ona uglavnom bila pod vlašću susjednih zemalja: Raške, Duklje, Bizantije, Hrvatske i Ugarske.
Kao i u ostalim zemljama srednjovjekovne Evrope feudalnu klasu su činili: feudalci – bosansko plemstvo i kmetovi – obični seljaci. Plemstvo se dijelilo na: velmože, vlastelu i vlasteličiće. Po državnom uređenju Bosna je bila staleška monarhija, što znači da su nosioci vlasti bili vladar i sabor. Sabor se još nazivao “stanak” ili “rusag bosanski”. Prva poznata titula bosanskih vladara bila je knez, od XII stoljeća ban, a od 1377. godine bosanski vladari nose titulu kralja.
Vjerska slika srednjovjekovne bosanske države bila je veoma raznolika. Pored katoličke i pravoslavne vjere djelovala je i “Crkva bosanska” čiji počeci sežu u XII stoljeće. Crkva bosanska će postati jedna od glavnih odrednica za srednjovjekovnu historiju Bosne i Hercegovine.
U kulturnoj historiji srednjovjekovne bosanske države najznačajnije mjesto zauzimaju stećci i bosansko ćirilično pismo – bosančica. Stećci su nadgrobni spomenici, ukrašeni prizorima iz života, lova i viteških turnira, kao i natpisima.
Prvi poznati bosanski vladar bio je ban Borić (1154 – 1163), koji je ustvari bio ugarski vazal. Bosna će 1167. godine još jednom doći pod vlast Bizantije, ali se u konačnici ponovo oslobađa i 1180. godine imamo prvi pomen novog bosanskog vladara, bana Kulina (1180 – 1204). Period vladavine bana Kulina ostat će poznat kao period blagostanja: “Od Kulina bana i dobrijeh dana”. Iz perioda njegove vladavine datira i prvi pisani dokument, “rodni list Bosne”, o postojanju bosanske srednjovjekovne države napisan na narodnom jeziku, bosančici.
Riječ je o povelji koju je izdao dubrovačkim trgovcima 29. avgusta 1189. godine. U Kulinovo vrijeme datiraju i prve vijesti o bogumilskom učenju (1199) zbog kojeg će Bosna i njezini vladari imati velikih problema u budućem periodu. Nakon pada bana Kulina, na mjesto bana dolazi Stjepan. Međutim, o njemu nemamo nikakvih podataka. Novi poznati bosanski ban Matej Ninoslav (1233 – 1250) naći će se pod velikim pritiskom pape i kršćanske Evrope, baš radi pomenutog učenja. Srednjovjekovna bosanska država pretrpit će niz križarskih ratova, usmjerenih protiv bogumilskog učenja. Ugarski ban Bela IV će 1253. godine povesti odlučujući rat protiv Bosne i nakon pokoravanja podijeliti će je na više oblasti.
Na mjesto novog vladara Bosne postavio je bana Prijezdu (1254 – 1287). Prijezda će za historiju Bosne i Hercegovine ostati značajan po tome što će postati rodonačelnik, bosanske kraljevske porodice, Kotromanića. Iz ove porodice poticat će svi budući bosanski vladari. Krajem XIII stoljeća vlast bosanskog bana slabi, a sve veći značaj ima bosanska vlastela. Novi bosanski ban Stjepan I (1287 – 1313) neće uspjeti suzbiti takvo stanje, te će Bosna pasti pod vlast hrvatskih velikaša, Šubića.
