U suri Alu Imran Uzvišeni Allah kaže:
U stvaranju nebesa i Zemlje i u izmjeni noći i dana su, zaista, znamenja za razumom obdarene, za one koje i stojeći i sjedeći i ležeći Allaha spominju i o stvaranju nebesa i Zemlje razmišljaju. "Gospodaru naš, Ti nisi ovo uzalud stvorio; hvaljen Ti budi i sačuvaj nas patnje u vatri! (Alu Imran, 190-191).
Kada su objavljeni ovi ajeti Božiji poslanik je zaplakao rekavši: Teško onom ko ih bude čitao, a ne bude o njima razmišljao…...
Taberani i Ibn Hatem bilježe od Ibn Abbasa da su Kurejšije došli Jevrejima pitajući ih: Sa kojim dokazima vam je došao Musa a.s.?
Odgovorili su: Dokazi su mu bili - štap, bijela ruka za one koji je gledaju...
Zatim su došli kod kršćana s pitanjem: Kakav je bio Isa a.s.?
Izliječio je slijepa i gubavca, oživio je mrtvog čovjeka...
Zatim su došli Božijem poslaniku govoreći: Zamoli svog Gospodara da nam načini Saffu od zlata.
Nakon što je Poslanik uputio dovu Uzvišenom Bogu objavljen mu je ajet: U stvaranju nebesa i Zemlje i u izmjeni noći i dana su, zaista, znamenja za razumom obdarene. (Alu Imran, 190)
Razmislimo o ovom ajetu!
Imam Ebu Hamid el-Gazali, Bog mu se smilovao, kaže: Ko nije upućen u znanosti astronomije njegovo znanje o Allahu je nepotpuno.
Dakle, promišljanje o kosmosu i njegovim nebeskim znamenjima upućuje da se spozna veličina Uzvišenog Stvaraoca.
Dovoljno su nam riječi Uzvišenog:
Stvaranje nebesa i Zemlje je sigurno veće nego stvaranje roda ljudskog, ali većina ljudi ne zna. (el-Gafir, 57)
Kur’’an je prije nauke ukazao na razliku između zvijezde kao što je Sunce i planeta kao Zemlja i Mjesec. Savremena nauka je otkrila stvarnu razliku između tih nebeskih tijela tek 1000 godina nakon što je Kur’’an objavljen.
Kur’an je, također, napravio razliku između svjetlosti koje proizilazi iz zvijezda i sjaja koji se reflektira sa planeta i njihovih satelita tako da ih promatrač vidi kao da svijetle. Međutim, činjenica je da su one osvijetljene, jer Uzvišeni Bog kaže: On je Sunce izvorom svjetlosti učinio, a Mjesec sjajnim i položaje mu odredio da biste znali broj godina i računanje. – Allah je to mudro stvorio. – On potanko izlaže dokaze ljudima koji razumiju. (Junus, 5)
Dakle, u to vrijeme je nauka još uvijek tražila razliku koju je tek prije nešto više od dva stoljeća otkrila.
Onaj ko bude razmišljao o ajetu:
Allah brani da se ravnoteža nebesa i Zemlje poremeti. A da se poremete, niko ih drugi osim Njega ne bi zadržao; On je zaista blag i prašta grijehe. (el-Fatir, 41)
Vjerovatno će mu biti teško zamisliti nebesa da padaju, ali je savremena astronomija utvrdila da se kosmos sa svim svojim dijelovima okreće i vrlo precizno i proračunski pokreće i širi. Ako bi se desila bilo kakva deformacija u okretanju bilo kojeg njegovog dijela, bila ona i neznatna, prouzročila bi kataklizmu.
Ono što je krajnje jasno jeste da se nauka primiče Kur’anu i islamu. Uzvišeni Bog upravlja onim što je stvorio, On čuva svoju vjeru i pruža dokaze oko nas i u nama samima, ali većina ljudi ne zna.
U stvaranju nebesa i Zemlje i u izmjeni noći i dana su, zaista, znamenja za razumom obdarene, za one koje i stojeći i sjedeći i ležeći Allaha spominju i o stvaranju nebesa i Zemlje razmišljaju. "Gospodaru naš, Ti nisi ovo uzalud stvorio; hvaljen Ti budi i sačuvaj nas patnje u vatri! (Alu Imran, 190-191).
Kada su objavljeni ovi ajeti Božiji poslanik je zaplakao rekavši: Teško onom ko ih bude čitao, a ne bude o njima razmišljao…...
Taberani i Ibn Hatem bilježe od Ibn Abbasa da su Kurejšije došli Jevrejima pitajući ih: Sa kojim dokazima vam je došao Musa a.s.?
Odgovorili su: Dokazi su mu bili - štap, bijela ruka za one koji je gledaju...
Zatim su došli kod kršćana s pitanjem: Kakav je bio Isa a.s.?
Izliječio je slijepa i gubavca, oživio je mrtvog čovjeka...
Zatim su došli Božijem poslaniku govoreći: Zamoli svog Gospodara da nam načini Saffu od zlata.
Nakon što je Poslanik uputio dovu Uzvišenom Bogu objavljen mu je ajet: U stvaranju nebesa i Zemlje i u izmjeni noći i dana su, zaista, znamenja za razumom obdarene. (Alu Imran, 190)
Razmislimo o ovom ajetu!
Imam Ebu Hamid el-Gazali, Bog mu se smilovao, kaže: Ko nije upućen u znanosti astronomije njegovo znanje o Allahu je nepotpuno.
Dakle, promišljanje o kosmosu i njegovim nebeskim znamenjima upućuje da se spozna veličina Uzvišenog Stvaraoca.
Dovoljno su nam riječi Uzvišenog:
Stvaranje nebesa i Zemlje je sigurno veće nego stvaranje roda ljudskog, ali većina ljudi ne zna. (el-Gafir, 57)
Kur’’an je prije nauke ukazao na razliku između zvijezde kao što je Sunce i planeta kao Zemlja i Mjesec. Savremena nauka je otkrila stvarnu razliku između tih nebeskih tijela tek 1000 godina nakon što je Kur’’an objavljen.
Kur’an je, također, napravio razliku između svjetlosti koje proizilazi iz zvijezda i sjaja koji se reflektira sa planeta i njihovih satelita tako da ih promatrač vidi kao da svijetle. Međutim, činjenica je da su one osvijetljene, jer Uzvišeni Bog kaže: On je Sunce izvorom svjetlosti učinio, a Mjesec sjajnim i položaje mu odredio da biste znali broj godina i računanje. – Allah je to mudro stvorio. – On potanko izlaže dokaze ljudima koji razumiju. (Junus, 5)
Dakle, u to vrijeme je nauka još uvijek tražila razliku koju je tek prije nešto više od dva stoljeća otkrila.
Onaj ko bude razmišljao o ajetu:
Allah brani da se ravnoteža nebesa i Zemlje poremeti. A da se poremete, niko ih drugi osim Njega ne bi zadržao; On je zaista blag i prašta grijehe. (el-Fatir, 41)
Vjerovatno će mu biti teško zamisliti nebesa da padaju, ali je savremena astronomija utvrdila da se kosmos sa svim svojim dijelovima okreće i vrlo precizno i proračunski pokreće i širi. Ako bi se desila bilo kakva deformacija u okretanju bilo kojeg njegovog dijela, bila ona i neznatna, prouzročila bi kataklizmu.
Ono što je krajnje jasno jeste da se nauka primiče Kur’anu i islamu. Uzvišeni Bog upravlja onim što je stvorio, On čuva svoju vjeru i pruža dokaze oko nas i u nama samima, ali većina ljudi ne zna.
Prilozi
-
1.2 MB Pregleda: 43