Muslimanska narodna organizacija – prva formirana politička stranka u Bosni i Hercegovini
Prva građanska politička stranka u Bosni i Hercegovini koja je istakla svoj program i sprovela formalnu organizaciju sa glavnim, orkužnim i mjesnim odborima bila je Muslimanska narodna organizacija (MNO). Nastala je kao produžetak autonomnog pokreta. Osnovana je u Slavonskom Brodu 3. decembra 1906. godine.
Pored autonomne i vjerske borbe težila je svoj program proširiti i na političke ciljeve. Elita stranke je težila ostvarenju vjerskih i zemljoposjedničkih ciljeva, što je zadovoljilo samo uske narodne mase. Seljaci i inteligencija nisu bili zadovoljni time. MNO se zalagala za ukidanje paušalizacije desetine, vraćanje prava na ispašu, korištenje općinskih šuma selima i vlasinicima, zaštita zemljoradnika i obezbjeđenje njihovog prava.
Zahtjevala je i uvođenje građanskih sloboda, sloboda javnih korporacija i općinskih samouprava, te da se vlada ravnopravno odnosi prema muslimanima, pravoslavcima i katolicima. Propagiranju ciljeva stranke doprinosio je i njezin glavni programski list “Musavat” (Jednakost). Na čelu stranke se nalazio Ali beg Firdus, zemljoposjednik iz Livna.
Pojedine tačke programa stranke su bile neshvatljive za današnje vrijeme. Stranka se u prvom planu zalagala za održavanje osmanske vlasti te je propagirala tvrdnju da je austrougarska okupacija samo privremena. MNO nije bila ni prosrpski a ni prohrvatski orijentisana, a do 1910. godine je bila protuvladina stranka, kada je formiranjem bosanskog sabora prestala biti opozicija i time počinje podržavati austrougarsku vladu. Stranka je u ovom pogledu bila izrazito konzervativna.
Nije imala nacionalni program, te je bila jedna od rijetkih anacionalnih stranaka u historiji BiH. Prvenstveno je isticala Islam kao prioritet Bošnjaka, te nije isticala nacionalnu identifikaciju Bošnjaka, smatrajući da vjera treba biti prioritet.
Ipak, stranka nije tvrdila da su Bošnjaci dio srpskog ili hrvatskog identiteta. Stranka je slabo marila i za školovanje bošnjačke omladine, te se samo jedna tačka njezinog programa odnosila na školstvo. Nije bila protiv školstva, ali je veoma malo pažnje posvećivala segmentu obrazovanja.
Međutim, 1912. godine težila je uspostavi i svjetovnih (nevjerskih) predmeta u medresama. Da pismenost i školstvo nisu bili važni čimbenici ove stranke govori podatak da je smatrala da treba zabraniti školovanje ženske djece.
Prva građanska politička stranka u Bosni i Hercegovini koja je istakla svoj program i sprovela formalnu organizaciju sa glavnim, orkužnim i mjesnim odborima bila je Muslimanska narodna organizacija (MNO). Nastala je kao produžetak autonomnog pokreta. Osnovana je u Slavonskom Brodu 3. decembra 1906. godine.
Pored autonomne i vjerske borbe težila je svoj program proširiti i na političke ciljeve. Elita stranke je težila ostvarenju vjerskih i zemljoposjedničkih ciljeva, što je zadovoljilo samo uske narodne mase. Seljaci i inteligencija nisu bili zadovoljni time. MNO se zalagala za ukidanje paušalizacije desetine, vraćanje prava na ispašu, korištenje općinskih šuma selima i vlasinicima, zaštita zemljoradnika i obezbjeđenje njihovog prava.
Zahtjevala je i uvođenje građanskih sloboda, sloboda javnih korporacija i općinskih samouprava, te da se vlada ravnopravno odnosi prema muslimanima, pravoslavcima i katolicima. Propagiranju ciljeva stranke doprinosio je i njezin glavni programski list “Musavat” (Jednakost). Na čelu stranke se nalazio Ali beg Firdus, zemljoposjednik iz Livna.
Pojedine tačke programa stranke su bile neshvatljive za današnje vrijeme. Stranka se u prvom planu zalagala za održavanje osmanske vlasti te je propagirala tvrdnju da je austrougarska okupacija samo privremena. MNO nije bila ni prosrpski a ni prohrvatski orijentisana, a do 1910. godine je bila protuvladina stranka, kada je formiranjem bosanskog sabora prestala biti opozicija i time počinje podržavati austrougarsku vladu. Stranka je u ovom pogledu bila izrazito konzervativna.
Nije imala nacionalni program, te je bila jedna od rijetkih anacionalnih stranaka u historiji BiH. Prvenstveno je isticala Islam kao prioritet Bošnjaka, te nije isticala nacionalnu identifikaciju Bošnjaka, smatrajući da vjera treba biti prioritet.
Ipak, stranka nije tvrdila da su Bošnjaci dio srpskog ili hrvatskog identiteta. Stranka je slabo marila i za školovanje bošnjačke omladine, te se samo jedna tačka njezinog programa odnosila na školstvo. Nije bila protiv školstva, ali je veoma malo pažnje posvećivala segmentu obrazovanja.
Međutim, 1912. godine težila je uspostavi i svjetovnih (nevjerskih) predmeta u medresama. Da pismenost i školstvo nisu bili važni čimbenici ove stranke govori podatak da je smatrala da treba zabraniti školovanje ženske djece.
