Najopasnija sorta ljudi (munafici)
Draga braćo…
Na prošloj hutbi smo govorili o imanu/vjerovanju, odnosno vjernicima, onako kako ih Allah dž.š., opisuje na početku svoje knjige, pa smo kazali da su to oni koji svojim srcima, na istinski način, prihvataju Allaha svt., za svoga Gospodara, koji svojim jezicima, jasno svjedoče o tome i koji svojim djelima to svakodnevno potvrđuju. Što znači da nema potpunog i istinskog imana/vjerovanja bez djela.
Sva ulema Ehli Suneta vel-Džemaata je na stanovištu da se iman sastoji od istinskog ubjeđenja u srcu, od svjedočenja jezikom i od djela.
Veliki Imam Šafija kaže: Mišljenje ashaba i tabiina, kao i onih koji su došli poslije njih bilo je jednoglasno: iman se sastoji od riječi, djela i namjera (vjerovanja srcem) i da jedan neće biti dovoljan bez ostalih.
A onda, poslije imana/vjerovanja, odnosno onih koji vjeruju, Allah svt., govori o kufru/nevjerstvu, odnosno o onima koji ne vjeruju, koji Njega negiraju. O njima govori kratko i jasno u dva ajeta. Jer su oni vrlo jasni, kažu da ne vjeruju u Allaha i slijede svoju zabludu.
Za njih kaže: oni koji ne vjeruju, svejedno, opominjao ti njih ili ne, oni neće vjerovati. Znači nastavljaju svoj put.
Oni imaju zavjesu/koprenu na srcima, ušima, očima…
إِنَّ الَّذِينَ كَفَرُوا سَواءٌ عَلَيْهِمْ أَأَنْذَرْتَهُمْ أَمْ لَمْ تُنْذِرْهُمْ لا يُؤْمِنُونَ (6) خَتَمَ اللَّهُ عَلى قُلُوبِهِمْ وَعَلى سَمْعِهِمْ وَعَلى أَبْصارِهِمْ غِشاوَةٌ وَلَهُمْ عَذابٌ عَظِيمٌ
Nakon ovog kratkog osvrta na nevjernike Allah dž.š., spominje jednu posebnu, opasnu i delikatnu grupu ljudi a to su munafici, odnosno licemjeri/dvoličnjaci za koje koristi više ajeta (više objašnjenja) kako bi ih razotkrio i prezentirao u pravom svjetlu i liku, pa kaže:
وَمِنَ النَّاسِ مَن يَقُولُ آمَنَّا بِاللَّهِ وَبِالْيَوْمِ الْآخِرِ وَمَا هُم بِمُؤْمِنِينَ
Ima ljudi koji kažu, mi vjerujemo u Allaha i Sudnji dan, ali oni nisu vjernici.
Znači oni svojim jezicima kažu da vjeruju, da pipadaju vjernicima, ali Allah im kaže, ne, vi niste vjernici. Jer Allah svt., dobro zna šta kriju u svojim srcima, kakve su im namjere i kakva su im djela, pogotovo kada ih ljudi ne vide.
U jednoj drugoj suri (Hadž), govoreći o takvima, Allah dž.š., kaže:
وَمِنَ النَّاسِ مَنْ يَعْبُدُ اللَّهَ عَلَى حَرْفٍ فَإِنْ أَصَابَهُ خَيْرٌ اطْمَأَنَّ بِهِ وَإِنْ أَصَابَتْهُ فِتْنَةٌ انقَلَبَ عَلَى وَجْهِهِ خَسِرَ الدُّنْيَا وَالآخِرَةَ ذَلِكَ هُوَ الْخُسْرَانُ الْمُبِينُ
Ima ljudi koji obožavaju Allaha bez pravog uvjerenja (površno, pod uslovom, uvjetno): ako ga prati sreća, on je smiren (dobar, zadovoljan), a ako ga zadesi kakvo iskušenje (nesreća), on se vraća nevjerstvu pa tako izgubi i ovaj i onaj svijet. To je, uistinu, očiti gubitak. (El-Hadždž, 11.)
Draga braćo…
Na prošloj hutbi smo govorili o imanu/vjerovanju, odnosno vjernicima, onako kako ih Allah dž.š., opisuje na početku svoje knjige, pa smo kazali da su to oni koji svojim srcima, na istinski način, prihvataju Allaha svt., za svoga Gospodara, koji svojim jezicima, jasno svjedoče o tome i koji svojim djelima to svakodnevno potvrđuju. Što znači da nema potpunog i istinskog imana/vjerovanja bez djela.
Sva ulema Ehli Suneta vel-Džemaata je na stanovištu da se iman sastoji od istinskog ubjeđenja u srcu, od svjedočenja jezikom i od djela.
Veliki Imam Šafija kaže: Mišljenje ashaba i tabiina, kao i onih koji su došli poslije njih bilo je jednoglasno: iman se sastoji od riječi, djela i namjera (vjerovanja srcem) i da jedan neće biti dovoljan bez ostalih.
A onda, poslije imana/vjerovanja, odnosno onih koji vjeruju, Allah svt., govori o kufru/nevjerstvu, odnosno o onima koji ne vjeruju, koji Njega negiraju. O njima govori kratko i jasno u dva ajeta. Jer su oni vrlo jasni, kažu da ne vjeruju u Allaha i slijede svoju zabludu.
Za njih kaže: oni koji ne vjeruju, svejedno, opominjao ti njih ili ne, oni neće vjerovati. Znači nastavljaju svoj put.
Oni imaju zavjesu/koprenu na srcima, ušima, očima…
إِنَّ الَّذِينَ كَفَرُوا سَواءٌ عَلَيْهِمْ أَأَنْذَرْتَهُمْ أَمْ لَمْ تُنْذِرْهُمْ لا يُؤْمِنُونَ (6) خَتَمَ اللَّهُ عَلى قُلُوبِهِمْ وَعَلى سَمْعِهِمْ وَعَلى أَبْصارِهِمْ غِشاوَةٌ وَلَهُمْ عَذابٌ عَظِيمٌ
Nakon ovog kratkog osvrta na nevjernike Allah dž.š., spominje jednu posebnu, opasnu i delikatnu grupu ljudi a to su munafici, odnosno licemjeri/dvoličnjaci za koje koristi više ajeta (više objašnjenja) kako bi ih razotkrio i prezentirao u pravom svjetlu i liku, pa kaže:
وَمِنَ النَّاسِ مَن يَقُولُ آمَنَّا بِاللَّهِ وَبِالْيَوْمِ الْآخِرِ وَمَا هُم بِمُؤْمِنِينَ
Ima ljudi koji kažu, mi vjerujemo u Allaha i Sudnji dan, ali oni nisu vjernici.
Znači oni svojim jezicima kažu da vjeruju, da pipadaju vjernicima, ali Allah im kaže, ne, vi niste vjernici. Jer Allah svt., dobro zna šta kriju u svojim srcima, kakve su im namjere i kakva su im djela, pogotovo kada ih ljudi ne vide.
U jednoj drugoj suri (Hadž), govoreći o takvima, Allah dž.š., kaže:
وَمِنَ النَّاسِ مَنْ يَعْبُدُ اللَّهَ عَلَى حَرْفٍ فَإِنْ أَصَابَهُ خَيْرٌ اطْمَأَنَّ بِهِ وَإِنْ أَصَابَتْهُ فِتْنَةٌ انقَلَبَ عَلَى وَجْهِهِ خَسِرَ الدُّنْيَا وَالآخِرَةَ ذَلِكَ هُوَ الْخُسْرَانُ الْمُبِينُ
Ima ljudi koji obožavaju Allaha bez pravog uvjerenja (površno, pod uslovom, uvjetno): ako ga prati sreća, on je smiren (dobar, zadovoljan), a ako ga zadesi kakvo iskušenje (nesreća), on se vraća nevjerstvu pa tako izgubi i ovaj i onaj svijet. To je, uistinu, očiti gubitak. (El-Hadždž, 11.)
