Islamske Teme Poslanik Muhammed a.s

Admin · 01-04-2025

Kad se vratio kući, počeo je osjećati bolove. Tog jutra i njegova žena Aiša stala se žaliti na glavobolju. “Ne, nego moja glava!”, govorio je. “A šta bi ti falilo i da umreš prije mene!”, dodao je nešto kasnije, šaleći se. “Tako bih se mogao moliti za tebe i klanjati ti dženazu!”

Svakog narednog dana, njegovo stanje je bivalo sve teže i teže. U muslimanska srca se zato bila uvukla tuga i sva njihova osjećanja i sve misli vezale su se za njega.

Poslanik je bio čovjek kojeg su voljeli više i od svoje djece, pa i od samih sebe. Za njega su bili spremni žrtvovati sve što su imali. Poslanik je bio čovjek koji im je pokazao pravi put, put milosti, koji ih je iz svakojakog zla izveo na svjetlo. Tu, na tom prekrasnom svjetlu, oni su jasno vidjeli šta je istina a šta laž, šta je uzvišeno a šta nisko, šta je ljubav a šta mržnja, zavist, oholost. Tek na tom putu oni su osjetili ljepotu života, ljepotu ljudskosti, i sve što su s Poslanikom proživjeli, bilo je uzvišeno i nezaboravno, i sve je mirisalo poput šarenog cvijeća.

Svaki trenutak s tim čovjekom ličio je na san. On je u svemu bio idealan: i kad se žalio, i kad je raspravljao, i kad je ratovao, i kad je govorio... On ih je naučio kako se mora paziti roditelj, kako se voli dijete, i sestra i brat; i drug i komšija; i životinja i ptica; i zemlja i kamen; i zvijezde na nebu, i Mjesec... Naučio ih je kako je lijepo sve to voljeti, kako je ugodno živjeti kad takva osjećanja ispunjavaju srce. On sam bio je ljubav, bio je iskrenost, pravednost; on je bio radost koja se širila uokolo kud god je prolazio. Konačno, bio je Božiji poslanik, koji je imao zadatak da ljudima pojasni put kojim trebaju ići ako žele postići sreću. Oni su to dobro znali, bili su svjedoci toga, i zato su ga beskrajno voljeli.

Zato su sada njihova srca tako strepila za njega.

Ispod svoga jastuka Poslanik je izvadio sedam dinara - jedino što je imao - i naredio da se podijele siromasima, na ime sadake.

Utom je zatražio da ga poliju sa sedam mješina vode iz različitih izvora. Potom se pridigao i otišao u džamiju. Nakon toga, bolest se još više pogoršala. Kćerka Fatima, njegova mjezimica, jedino njegovo preživjelo dijete, obilazila ga je svakoga dana.

“Dobro mi došla, kćeri!”, rekao joj je jedanput. “Sjedi tu uz mene!”

Nakon malo vremena nešto joj je šapnuo u uho i ona je briznula u plač. Malo zatim šapnuo joj je još nešto i na njezinom licu zablistao je osmijeh. Ona je kasnije odala tajnu.

“Prvo mi je”, pričala je, “rekao da će od bolesti koju boluje i umrijeti, pa sam ja zaplakala; potom mi je šapnuo da ću ja biti prva od njegove porodice koja će mu se pridružiti, i ja sam se na to nasmijala!”

Posljednje gledanje dragih ljudi

Tog jutra, a svitao je ponedjeljak, jedanaeste godine po hidžri, Poslanik se pridigao i s vrata Aišine kuće pogledao u džamiju. Bila je ispunjena do posljednjeg mjesta. Pred ljudima je, u mihrabu, stajao Ebu Bekr, prvi musliman, njegov najbliskiji prijatelj, i nježnim glasom učio Kur’an.

Ljudi su stajali u ravnim redovima, zbijeni jedan uz drugog, i slušali. Ebu Bekrov glas je pomalo plačan a melodija kojom je učio Kur’an je sjetna, pa su njihova srca bila razmekšana. Poruka Kur’ana je snažna i na vjernička srca spušta se poput rodne kiše na plodnu zemlju.

Poslanik ih je posmatrao, a njegovo srce je svo bilo ispunjeno radošću.

Kako je samo volio te ljude!

Oni su bili prvi koji su se odazvali njegovom pozivu. Oni su zauvijek prihvatili Božiju objavu koju im je prenio i svi su - znao je to pouzdano - bili spremni za nju žrtvovati sve, bez razmišljanja, bez kolebanja. Zato su njegove oči blistale radošću dok ih je gledao, poredane u redove... Jer, Kur’an je ostajao u čvrstim rukama, u iskrenim srcima koja su plamtjela golemim žarom!

Poslanikovo lice bilo je ozareno. Oni koji su ga tada vidjeli, rekli su: Nikada nije izgledao ljepše!

Ljudi su osjetili njegovo prisustvo i kroz njih je prostrujalo olakšanje. Neki su čak htjeli prekinuti namaz, no on im je pokazao da to ne čine.

Posljednji Poslanikov dan

Nakon obavljenog sabah-namaza, Poslanik je ustao i nekoliko trenutaka šutke pogledom prelazio preko ljudi. Oni su sjedili nepomični, i netremice zurili u njega. Njihovim očima uvijek je bilo malo gledanja u tog čovjeka.

“Ljudi!”, džamijski prostor ispunio je njegov topli glas. A, tako dugo ga nisu slušali! Bio je zvonak, ali do kraja ozbiljan. Po tome su znali da im želi kazati nešto osobito važno.

“Ljudi, Džehennem se je raspirio a smutnje nadolaze poput pramenova mrkle noći!”

Zatim tišina. Reski Poslanikov glas zadire u svaku poru i uranja u njihova srca. Svaka njegova riječ ukiva se u srce i ostaje kao uklesana u kamenu. Zvuk tog Poslanikovog glasa zadržat će se u njihovim ušima sve dok budu živi. U njemu je bilo strepnje i drhtanja, kakve ranije nisu zapažali.

“Meni, Allaha mi, ništa ne možete predbaciti: ja vam nisam ništa dopustio što vam nije dopustio i Kur’an, i ništa vam nisam zabranio što nije zabranio i Kur’an!”

Zatim je utihnulo. Poslanik je oborio pogled i pošao prema kući svoje žene Aiše. Potom je ušao u kuću. Muslimani su se, nakon obavljenog sabah-namaza, radosni razišli svojim kućama. Računali su da je Poslanik konačno ozdravio, da će se napokon ponovo vratiti među njih.

Međutim, bio je to njegov posljednji dan na ovom svijetu!...

Admin · 01-04-2025

Poslanik izabire Džennet

Aiša je kasnije kazivala:

“Kad se je vratio iz džamije, legao je meni u krilo. Nedugo zatim, došao je neko od Ebu Bekrovih, držeći u ruci zeleni misvak. ‘Hoćeš li da ti ga dam?’, upitala sam, vidjevši da gleda u njegovu ruku... On je njime snažno trljao zube, kako ga nikad ranije nisam vidjela! Onda ga je odložio i ja sam osjetila kako mi je u krilu otežao. Pogledala sam mu u lice: pogled mu se već bio ukočio, a on je govorio: ‘Ne, nego najuzvišenije društvo, u Džennetu!’

‘Dato ti je da izabereš‘, rekla sam, ‘i eto si, znači, izabrao...!”

“Dakle, Boga mi, neće izabrati nas!”, Aiša se prisjetila šta je Poslanik ranije govorio. A govorio je “da ni jedan poslanik ne umre, prije nego mu Allah dadne da izabere...

I svaki je izabrao povratak Allahu, i Džennet! Izabrao je to i posljednji poslanik, Muhammed, alejhisselam, sin Abdullaha i Amine. Jer, ljubav prema Allahu, žudnja za susretom sa Njim, veća je od svake druge!

Vijest o smrti išla je poput munje

Poslanik je preselio!

Ta vijest se poput munje širila gradom. Tuga muslimana bila je ogromna. Iz njihovih srca curile su suze, kao kiša iz kišnih oblaka. Mnogi nisu mogli ni povjerovati.

Omer ibn el-Hattab, čuven po svojoj snazi, čvrstini i pravednosti, sav je izbezumljen govorio: “Neki licemjeri tvrde da je Božiji Poslanik umro, a on, Allaha mi, nije umro! Samo je otišao kod svoga Gospodara, kao što je išao i Musa... Allaha mi će se i on vratiti, kao što se vratio i Musa, i onda će, sigurno, odsjeći i ruke i noge onima koji su govorili da je mrtav!...”

Kad je vijest o Poslanikovoj smrti stigla do Ebu Bekra, on je odmah otišao u Aišinu kuću. Poslanikovo tijelo bilo je opruženo na kraju sobe, prekriveno hiberijskom burdom.

On, Ebu Bekr, njegov najvjerniji prijatelj, prišao mu je tiho, otkrio mu lice i poljubio ga!

“Dao bih za tebe i oca i majku, Poslaniče!”, prošaputao je. “Smrt koju ti je Allah propisao, eto si okusio, ali zato više nikada nećeš umrijeti!”

Zatim mu je burdom ponovo prekrio lice, i izašao.

Napolju Omer još uvijek bijaše govorio ljudima...

“Polahko, Omere!”, rekao mu je, no kako on nije htio prestati, sam je počeo govoriti:

“Ljudi!”, rekao je i oni su se svi okrenuli prema njemu. Ebu Bekr je bio smiren i dostojanstven.

“Onaj ko je obožavao Muhammeda, neka zna da je Muhammed mrtav!”

Ljudi su uzdahnuli. Ebu Bekrove riječi označile su kraj i posljednje njihove nade da je Poslanik živ. Jer, Ebu Bekr uvijek, i u svemu, bijaše ozbiljan. Nikad ga ne čuše da je izgovorio ijednu laž.

“A onaj ko je obožavao Allaha”, nastavljao je glasom koji je njihova srca obavijao tugom, “neka zna da je Allah živ, i da On ne umire!”

Zatim je proučio ajet: “Muhammed je samo poslanik, i prije njega dosta poslanika minu, pa ako bi on umro ili ubijen bio, zar biste se svojim pređašnjim stopama vratili!”

Omer je kasnije kazivao: “Allaha mi, kad sam čuo da Ebu Bekr izgovara taj ajet, noge su mi se oduzele, pa sam se spustio na zemlju! Tek u tom momentu shvatio sam da je Božiji Poslanik doista umro!...”

Poslanik je umro 8. jula 632. godine, odnosno u ponedjeljak 12. rebiu-l-evvela 11. godine po Hidžri. Zadnja poruka, koju je neposredno prije nego će izdahnuti, nekoliko puta ponovio muslimanima, bila je: "Čuvajte namaz i vodite računa o onima koji su pod vašom brigom!"

Poslanikovo tijelo se spušta u kabur

Muslimane je zahvatila velika tuga. Čovjek koji je imao odgovor na sva njihova pitanja, koji je svima njima pristupao kao brižan roditelj, koji je uvijek odisao nadom, radošću, plemenitošću..., kojeg je bilo dovoljno vidjeti pa ga zauvijek i beskrajno zavoljeti, više nije bio među njima. Otišao je, a za njim je ostala praznina, kao bezdan. Ona se ničim nije mogla popuniti.

Ljudi su hodali tiho, pognutih glava, i šutke se pozdravljali. Čak je i dječija graja bila utihnula.

Sljedećeg dana, u utorak, nakon noći koja je muslimanima razbila san, započelo se s pripremama za ukop Božijega Poslanika. Ljude je u tome predvodio hazreti Alija, njegov zet, muž njegove Fatime, njegovog ‘miomirisa’.

Pored još nekih istaknutih ashaba, tu bijaše i jedan mladić po imenu Šukran, kojeg Poslanik bijaše usvojio.

Admin · 01-04-2025

Poslanika kupaju u odjeći

Međutim, kad su htjeli početi s kupanjem Božijega Poslanika, nisu znali kako da postupe: da li da s njega skinu odjeću, kako su činili i s ostalim umrlim, ili da ga kupaju u odjeći? Na kraju su odlučili kupati ga odjevena, mimo običaja.

Tako su prišli Poslanikovom tijelu i počeli ga kupati, a na njemu je bila košulja. Oni su ga trljali preko nje, tako da im ruke nisu direktno doticale Poslanikovo tijelo. A ono je veoma mirisalo prijatnim mirisima!

Šukran i Usame ibn Zejd stajali su nijemo, i poljevali, a Alija je trljao tijelo Božijega Poslanika. Njegovo lice bijaše ozbiljno a pokreti njegovih ruku odmjereni i vješti. Na očima se nije moglo razabrati šta mu se u srcu zbiva.

On, Alija, bijaše najveći junak među muslimanima. Iza njega su brojni megdani i razbijene neprijateljske utvrde. Alijina ruka nikad ne zadrhta, nikad ne izdade.

Ali, sada mu se u grudima grčilo srce. Ipak, ni jedan čovjek ne ču njegovu jeku. Nju usisa duša koja je cviljela.

“Dao bih za tebe i oca i majku svoju, Poslaniče!”, govorio je, ne skidajući oči s čovjeka kojeg je najviše na svijetu volio. “Kako si samo lijep, i u životu i u smrti!”

Njegove ruke trljale su Poslanikovo tijelo. On se tako ujedno i opraštao od čovjeka koji ga je odgojio, koji mu je pokazao najljepši životni put, koji je u njegovo srce posijao mnogo znanje, koji ga je obradovao Džennetom. Opraštanje je bilo nijemo, srčano. Ti trenuci su ostali živjeti u njegovom srcu, sve do kraja života. Ništa ih, i niko, nije mogao potisnuti.

Kad su ga okupali, umotali su ga u tri platna.

Ko će iskopati mezar

Ali: ko će iskopati mezar u koji će se položiti Poslanikovo tijelo?

El-Abbas, Poslanikov amidža koji je i sam učestvovao u kupanju, posla po dvojicu ljudi koji su kopali mezarove. Jedan se zvaše Ebu Ubejda i on je mezar kopao onako kako su to činili ljudi u Mekki, a drugi Ebu Talha - on bijaše kopao mezar tako da se umrli stavljao u jednu stranu mezara.

“Bože, Ti izaberi!”, reče kad posla po njih. Nije želio da se jedan od njih naljuti zato što nije pozvan. Desilo se da je onaj pronašao Ebu Talhu, dok se Ebu Ubejda bio negdje izgubio.

Tako je Poslaniku mezar iskopao Ebu Talha.

Kad je Poslanikovo tijelo bilo spremno za ukop, položeno je na krevet na kojem je često počivalo, i muslimani se nisu mogli složiti gdje će ga ukopati: jedni su smatrali da to treba učiniti u mesdžidu, a drugi - među njegovim ashabima.

Dilemu je riješio Ebu Bekr.

“Ja sam čuo Božijega Poslanika”, kazao je on, “kad je rekao: ‘Koji god je poslanik umro, svaki je i ukopan ondje gdje je ispustio svoju dušu!”

Zatim je dignuta postelja na kojoj je Božiji Poslanik umro i na tom mjestu mu je iskopan mezar.

Potom su muškarci u grupama ulazili kod njega i klanjali mu dženazu. Niko nije predvodio taj namaz. Kad su oni završili, ulazile su žene, pa djeca. Tako su se od svog Poslanika oprostili svi uzrasti.

Zatvaranje mezara

Isti oni koji su Poslanika kupali, spustili su ga i u mezar.

Kad su ga počeli zagrtati, Šukran uze jednu tkaninu s resama koju je Poslanik nekad oblačio a nekad se njome pokrivao, i stavi je u mezar.

“Poslije tebe je više niko neće obući!”, prošaputa.

Poslanik je ukopan tek negdje oko ponoći, između utorka i srijede, između 9. i 10. jula, odnosno 14. rebiu’l-evvela.

Posljednji koji je dotaknuo njegovo tijelo bio je, kako je kasnije pričao hazreti Alija, Kusem ibn Abbas...

Vrijeme poslije

Iza Poslanika ostalo je nešto više od 120 hiljada ljudi. Bila je to generacija koja je odgojena i obrazovana u Poslanikovoj školi. Znanje koje su stekli preko Poslanika nastojali su sprovesti u život i proširiti ga širom svijeta. Bili su potpuno uvjereni da se u tom znanju nalazi milost za ljude, da se u njegovoj primjeni stvara najljepši ambijent za život čovjeka.

Pazili su na svaki svoj postupak. Nisu htjeli iznevjeriti svoga Poslanika, čak ni u sitnim detaljima. Jedan od njih kaže da je bio prisutan kada je Poslanik od jedne grupe tražio da mu se obaveže da će obavljati namaz, izdvajati zekat itd., i kada je na kraju dodao: "I da nećete ništa tražiti od ljudi!" "Ja sam ih pratio", kaže taj čovjek, "i vidio sam kako jednome od njih ispade iz ruke bič, i on ne htjede nikoga zamoliti da mu taj bič podigne sa zemlje i doda mu ga, već natjera devu da klekne, siđe i sam uze svoj bič!"

Nije htio prekršiti obećanje koje je dao svome Poslaniku – naime, da od ljudi neće tražiti ništa.

Ti ljudi, Poslanikovi ashabi, muškarci i žene, išli su na sve strane svijeta sa jednom jedinom željom: da sve ljude upoznaju sa učenjem koje im je stiglo od njihova Gospodara preko zadnjeg poslanika koji je poslan ljudskoj vrsti, čitavoj ljudskoj zajednici. Sve što su imali, i sve snage kojima su raspolagali, stavili su u službu ostvarenja toga cilja. Tako se oslobodila jedna ogromna pozitivna energija, koja je proizvela jedan sasvim nov društveni poredak, snažan i izvana i iznutra, prosperitetan u svim svojim dijelovima.

Unesen u život, islam je blještio, sijao pred očima ljudi, i njegova svjetlost privukla je ogroman broj njih. Ljudi su u grupama ulazili u Allahovu vjeru.

U sjenci tog blještavila, ljudi koji su ostali iza Poslanika u svojim su srcima stalno nosili misao na njega i tiho tugovali zbog rastanka s tim divnim čovjekom, beskrajno zahvalni Allahu što ih je počastio time da budu u njegovome društvu. To im je bilo draže od bilo čega na ovome svijetu.

Zadnji ashab koji je ostao živjeti na ovome svijetu bio je Ebu Tufejl, koji je umro oko stote godine po Hidžri. On je govorio: "Na svijetu više nema ni jednih očiju koje su gledale Poslanika, osim ovih mojih očiju. I nema ni jednih ušiju koje su slušale Poslanikove riječi, osim ovih mojih ušiju!"

Jedan od onih koji je, zbog rastanka sa Poslanikom nosio golemu tugu u svome srcu, bio je i Bilal ibn Rebbah, prvi mujezin u islamu, kojeg su zvali Poslanikovim mujezinom.

Admin · 01-04-2025

Bilalov zadnji ezan

Dok je jahao prema Medini, srce mu je još uvijek bilo ustreptalo, puno uzburkanih osjećanja. Poslanikov glas iz sna od prije nekoliko noći još je ječao u njegovim ušima i odjekivao mu u grudima; i ponavljao se, kao šum vode. “Šta je to s tobom, Bilale”, govorio je glas, njegov glas, s jasnim izgovorom svakoga slova. “Zar si me zaboravio, Bilale!... Zašto mi te nema u posjetu?!”

Glas je u njemu pobudio sve što je godinama držao prigušenim u sebi. Oživio je brojne trenutke provedene s voljenim Poslanikom, i u njemu ubio želju da razgovara sa bilo kim drugim. Zato se odmah dao na put i krenuo prema Medini, da posjeti Poslanika. Jahao je u tišini, zaustavljajući se tek ponekad, da se životinja odmori i predahne.

Uspomene su bile sve življe i življe, nahrćale su sa svih strana i javljale se u sve življim bojama. Sjetio se kako je među prvima primio islam, kako ga je Ebu Bekr oslobodio ropstva i učinio ga slobodnim čovjekom... Sjetio se kako ga je dočekao Poslanik, na nogama, kao da je bio princ, kako ga je privio uzase i potapšao po plećima, kako je u tim trenucima bio ponosan, kao nikad prije, kako je zadivljeno gledao u lice Odabranikovo i kroz suze upijao svaku njegovu crtu...

Sjetio se kad mu je Poslanik prvi put rekao: “Hajde, Bilale, prouči nam ezan, obraduj nas namazom!”

Pred njim se otvori taj prizor: stoji on na zidu i izgovara snažno: Allahu ekber, Allahu ekber.. Te riječi prvi put odjekuju Medinom i njega obuzima naročito osjećanje. Njegov glas širi se uokolo, ispunjava čitav predio, a sa svih strana prilaze ljudi, muškarci i žene, odazivaju se njegovom pozivu i hrle prema džamiji. On, Bilal ibn Rebbah, dojučerašnji crni rob, porijeklom iz Abesinije, sada izvršava Poslanikovu zapovijed i njegovu zovu svi se odazivaju... On, Bilal, Poslanikov je mujezin!

“Bilale”, upitao ga je Poslanik kada se vratio sa svog miradža, “kad mi je pokazan Džennet, ja sam te vidio tamo - reci mi čime si to zaslužio?!”

“Eh, Poslaniče”, odgovarao je on, snebivajući se. “Ako nisam time što nikada nisam uzeo abdest, a da nisam klanjao i dva rekata namaza, onda ne znam čime sam zaslužio!”

Opet se osmjehnu u sebi i lice mu prekri stid, baš kao i onda.

Uspomene su nadirale sve snažnije, poput bujice, i huktale u njemu.

Dođe i onā, teška, i vidje sebe: stoji pred Poslanikovim mrtvim tijelom, gleda ga i ne može odvojiti svoj pogled od njega. “Kako si divan i veličanstven, i u životu i u smrti!”, govori mu srce, opraštajući se od onog kome se odazvao iskreno i u potpunosti.

Izišao je iz odaje, misleći da se tuga čitavog svijeta slila u njegovo srce!

Kad je došlo vrijeme namaza, izišao je i opet zaučio: Allahu ekber, Allahu ekber!, ali kad je trebao izgovoriti: Ešhedu enne Muhammeden resulullah, dah ga je izdao i glas mu utihnuo... U toj tišini čuo je samo jecaje ljudi oko sebe. Nakon tog ezana srce se zareklo: više nikada neću proučiti ezan!

Ja, Bilal ibn Rebbah, samo sam Poslanikov mujezin!

*****

Išao je prema Medini tiho, sam samcat, njišući se na devinim leđima poput sasušene biljke. Tek u rijetkim trenucima zapažao je da mu je košulja na prsima sva natopljena suzama.

Sjećao se kako se, nakon Poslanikove dženaze, uključio u muslimansku vojsku i s njom krenuo prema Siriji. Nije mogao podnijeti da u Poslanikovom gradu bude bez Poslanika, da prolazi istim onim putevima kojima je prolazio sa njim, da gleda ista ona mjesta... Želio je otići daleko, boriti se da se Poslanikovom učenju oslobodi put do ljudskih srca i iščekivati trenutak kad će se, tamo sa druge strane, opet susresti sa njim!

Živio je tiho, sa svojim uspomenama. Srce se nije moglo radovati ničemu drugom. Njegova žena Hinda poštivala je njegovu samoću, i sama živjela tiho.

Samo je još jednom proučio ezan: u Jerusalemu, prvoj Poslanikovoj kibli, kad je s halifom Omerom ušao u taj grad. Nije osjećao da time iznevjerava svoje srce, ono na šta se ono bilo zareklo.

*****

Kad je pred sobom ugledao Medinu, zastao je i gledao, glasno jecajući. Deset godina je bilo prošlo, deset godina nije bio u njezinoj blizini. A eto tu, u njenim njedrima, leži Poslanik.

Koliko je samo ezana podario tom gradu! Koliko je divnih trenutaka proveo s Poslanikom i njegovim ashabima!

Ni sam ne zna kako je došao do džamije. Sjahao je, uzeo abdest, i klanjao dva rekata, a onda prišao Poslanikovom mezaru.

“Es-selamu alejkum, Poslaniče… Voljeni moj!”

Stajao je pognute glave, a jecaji su bili sve glasniji. Suze su dugo natapale zemlju dok se sjećao života sa njim...

*****

Utom se nečija ruka spusti na njegovo rame. Podiže glavu i pogleda: pred njim stajahu Hasan i Husejn, unuci Poslanikovi.

“Jesi li ti to, Bilale?”, pitao je Hasan, koji je veoma sličio svome djedu. “Jesi li ti, tako ti Allaha! Nismo te vidjeli tako dugo.”

Mislio je tu noć provesti tu, pored Poslanikovog mezara, družiti se s Poslanikom. Ali, ne možede odbiti njihovu želju da te večeri bude njihov gost.

Kad su, pred sabah, pošli u džamiju oni ga zamoliše da on prouči ezan. I njegovo srce se opet odazva. Ispe se gore i Medinom se još jednom prolomi njegov snažni glas: Allahu ekber, Allahu ekber...

Odjekivalo je na sve strane, zalazilo u sve pore grada, prolazilo kroz zidove kuća.

Mnogi prepoznaše taj glas i hitro krenuše prema džamiji. Glas je u njima budio uspomene, oživljavao vrijeme koje bijaše prošlo.

- Allahu ekber, Allahu ekber! - Medinom je odzvanjao Bilalov glas i čitav grad dizao na noge. Još su se samo čuli koraci i tiho jecanje ljudi. Svi su žurili da vide Bilala ibn Rebbaha, Poslanikovog mujezina, koji je učio svoj zadnji ezan.

Admin · 01-04-2025

Dodatak

Poslanik, a.s., napustio je fizički ovaj svijet, ali je iza njega ostao Kur'an, kojeg je vjerno prenio od svoga Gospodara, i ostao je njegov sunnet, tj. njegov način života - kur'ansko učenje primijenjeno u životu. To je i najbolji način života čovjeka. Stoga ljudi, sve dok budu slijedili takav način života, kakav je pokazao Poslanik, a.s., živjet će u sreći i zadovoljstvu, Poslanik će time biti među njima, a njihova društva razvijat će se uravnoteženo u svim pravcima. Allah takva društva neće kažnjavati svojim kaznama, a život ljudi u tim društvima bit će ispunjen radostima. " Allah ih nije htio kazniti", stoji u Kur'anu, "jer si ti bio među njima!"

Tako neće kazniti ni jedan narod u kome se bude nalazio Poslanik: u kome bude poštovan i sprovođen njegov način života, njegovo učenje, i u kojem budu poštivane vrijednosti koje je on istaknuo.

U protivnom, ako zajednice ljudi odstupe od tog puta i počnu živjeti nekim drukčijim životom, bit će kažnjavane i suočavat će se s brojnim nesrećama, a u srcima njihovih pripadnika pojavljivat će se praznina, beznađe, nezadovoljstvo, mržnja, bijes, zavist, besmisao..., dok će njihov društveni ambijent obilovati nepravdom, zlostavljanjem, ponižavanjem, tiranijom i moralnom niskošću. Tako će odsustvo Božijeg poslanika iz neke ljudske zajednice značiti i odsustvo ugodnosti iz života ljudi te zajednice.

Islamske Teme Poslanik Muhammed a.s

Prilozi

Admin

Super Admin

Admin

Super Admin

Admin

Super Admin

Admin

Super Admin

Admin

Super Admin

Pročitajte Još

Best Teme

Forum Info

Top Kategorije

Izdvojene Teme

Korisnički Panel

Islamske Teme Poslanik Muhammed a.s

Prilozi

Admin

Super Admin

11-03-2024

676

5,156

123

Admin

Super Admin

11-03-2024

676

5,156

123

Admin

Super Admin

11-03-2024

676

5,156

123

Admin

Super Admin

11-03-2024

676

5,156

123

Admin

Super Admin

11-03-2024

676

5,156

123

Pročitajte Još

Best Teme

Forum Info

Top Kategorije

Izdvojene Teme

Korisnički Panel