- Pokretač Teme
- Admin
5.00 star(s)
1 Ocjena
- Ocjenjivači Teme
Govoreći o islamu kao vjeri, opće je poznato da je islam utemeljen na dvije komponente: Kur'anu i sunnetu. Kur'an je Allahov govor koji je objavljen poslaniku Muhammedu, sallallahu alejhi ve sellem, preko meleka Džibrila, dok je sunnet, pojednostavljeno rečeno, razumijevanje i rad po Kur'anu u praktičnom smislu. Tako nam je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, svojim postupcima, praktično pojasnio kur'anske smjernice i upute.
Kada je u pitanju poznavanje hadiske znanosti, prvo što razumijemo pod tim izrazom jeste poznavanje vjerodostojnih i nevjerodostojnih hadisa, jer su upravo ove dvije vrste hadisa povezane s razumijevanjem sunneta i zaključivanjem praktičnih propisa iz tih hadisa. Međutim, podjela hadisa prema njihovoj vjerodostojnosti predstavlja krajnji rezultat do kojeg je osoba došla, a nakon što je prethodno uložila trud i napor, primjenjujući pravila i metodologiju drugih grana hadiske znanosti. Ovdje nećemo spominjati odlike i vrijednost hadiske znanosti, jer bi nam to uzelo isuviše prostora, ali je dovoljna odlika ta što se ova nauka bavi drugim izvorom vjere, to jest riječima, djelima i prešutnim odobrenjima Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, a koji su objava od Gospodara svjetova: "On ne govori po hiru svome, to je Objava koja mu se obznanjuje." (En-Nedžm, 3--4)
Cilj poznavanja hadiske znanosti jeste usvajanje određenih znanja i vještina koja će osobi omogućiti ustanovljavanje ocjene vjerodostojnosti hadisa, a zbog praktične primjene propisa sadržanih u tom hadisu.
Poznato je da se hadisi, s obzirom na njihovu vjerodostojnost, dijele na vjerodostojne i nevjerodostojne, a da se za ocjenu hadisa uvjetuje poznavanje ispravnosti lanca prenosilaca kao i samog teksta hadisa. Otuda je za ocjenu prihvatljivosti hadisa neophodno poznavanje dvije osnovne grane hadiske znanosti:
• poznavanje prenosioca hadisa;
• poznavanje stanja prenosioca hadisa.
Pod poznavanjem prenosioca hadisa podrazumijevamo poznavanje lanca prenosilaca, odnosno poznavanje osoba koje su čule i dalje prenijele hadis, i to od početka, to jest od autora određene zbirke hadisa, naprimjer, pa sve do kraja lanca prenosilaca, to jest do Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem.
S druge strane, poznavanje stanja prenosilaca hadisa podrazumijeva poznavanje njihove prihvatljivosti ili neprihvatljivosti kao prenosilaca, a koja ovisi o njihovoj vjeri, znanju, pamćenju, pravednosti, iskrenosti, preciznosti, i drugim faktorima.
Kada je u pitanju poznavanje hadiske znanosti, prvo što razumijemo pod tim izrazom jeste poznavanje vjerodostojnih i nevjerodostojnih hadisa, jer su upravo ove dvije vrste hadisa povezane s razumijevanjem sunneta i zaključivanjem praktičnih propisa iz tih hadisa. Međutim, podjela hadisa prema njihovoj vjerodostojnosti predstavlja krajnji rezultat do kojeg je osoba došla, a nakon što je prethodno uložila trud i napor, primjenjujući pravila i metodologiju drugih grana hadiske znanosti. Ovdje nećemo spominjati odlike i vrijednost hadiske znanosti, jer bi nam to uzelo isuviše prostora, ali je dovoljna odlika ta što se ova nauka bavi drugim izvorom vjere, to jest riječima, djelima i prešutnim odobrenjima Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, a koji su objava od Gospodara svjetova: "On ne govori po hiru svome, to je Objava koja mu se obznanjuje." (En-Nedžm, 3--4)
Cilj poznavanja hadiske znanosti jeste usvajanje određenih znanja i vještina koja će osobi omogućiti ustanovljavanje ocjene vjerodostojnosti hadisa, a zbog praktične primjene propisa sadržanih u tom hadisu.
Poznato je da se hadisi, s obzirom na njihovu vjerodostojnost, dijele na vjerodostojne i nevjerodostojne, a da se za ocjenu hadisa uvjetuje poznavanje ispravnosti lanca prenosilaca kao i samog teksta hadisa. Otuda je za ocjenu prihvatljivosti hadisa neophodno poznavanje dvije osnovne grane hadiske znanosti:
• poznavanje prenosioca hadisa;
• poznavanje stanja prenosioca hadisa.
Pod poznavanjem prenosioca hadisa podrazumijevamo poznavanje lanca prenosilaca, odnosno poznavanje osoba koje su čule i dalje prenijele hadis, i to od početka, to jest od autora određene zbirke hadisa, naprimjer, pa sve do kraja lanca prenosilaca, to jest do Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem.
S druge strane, poznavanje stanja prenosilaca hadisa podrazumijeva poznavanje njihove prihvatljivosti ili neprihvatljivosti kao prenosilaca, a koja ovisi o njihovoj vjeri, znanju, pamćenju, pravednosti, iskrenosti, preciznosti, i drugim faktorima.