Hadždž i Obredi Šta je Saj i gdje se obavlja?

Kada se musliman okrene prema Mekki odakle je zemlja raširena on se tako duhovno usmjerava prema centru vjerovanja, izvora svekolike duhovnosti. Kur' an (42:7) naziva je Umm al-Qura- majka gradova. Centralno mjesto Kabe blagosilja grad Mekku svojim prisustvom.

Tradicionalni izvori navode da je to „pupak Zemlje“ u smislu da je Mekka bila prva tačka zemaljska koja je proizašla iz primordijalnog kosmičkog okeana i da se ispod nje počela širiti Zemlja (ostatak), baš kao što se čovjekovo tjelo razvija počevši od pupka.

Doći Kabi znači vratiti se svom izvorištu. Musliman je uvijek svjestan Kabe kao izvorišta svoje vjere pa i samog čovječanstva. Osim što predstavlja Izvorište, ona je i Centar našeg okretanja u namazu i putovanja na hadždž. Prof. Nasr veli da svaki musliman ima statičnu i dinamičnu vezu sa Kabom. Namaz predstavlja statičnu vezu jer postoji stalna veza između svake tačke u islamskom kosmosu i Kabe. Hadždž predstavlja dinamičnu vezu jer se prema Kabi putuje radi obavljanja hadždža. Tako je Kaba Ishodište i Središte islamskog vjerskog univerzuma ne zbog Kabine zemaljske realnosti, već zbog onoga šta označava kao Božija Kuća, jer je ustvari jedino Bog Izvorište i Središte života muslimana.

Muslimani su nazvani ahl al qibla - oni što se okreću prema kibli. Kibla je postala opći tremin za mjesto na koje neko usmjerava svoju pažnju. Muslimani moraju biti ujedinjeni samim okretanjem prema istom centru molitvenog života.

Pojam kible kao centra naših stremljenja je inspirirala nebrojene pojedince u njihovim vjerskim postignućima. Tako Rumi u svojoj Mesneviji opisuje različite kible kojima se ljudi okreću umjesto gledanja prema Mekki ( kibla askete-dobrostivi Bog, kibla pohlepnog-kesa ispunjena zlatom, kibla onih koji obožavaju formu-od kamena lik...)

Da se mi vratimo hadždžu. Hadždž je doista sveta dužnost svakog vjernika. Nema hadždža bez fizičke posjete svetim mjestima. U Kur'anu se spominje da je prvi hram koji je podignut za ljude je onaj u Bekki. Veliki islamski alimi su u samim ovim terminima Mekka-Bekka, Kaba, u svim hadžskim obredima: Arefat, ihram, tavaf, kurban i dr. uvidjeli duboka značenja čijim razotkrivanjem čovjek pronalazi sebe i viši smisao uloge svog života.

Prema učenjacima tarikata hadždž bi bio putovanje prema stvarnoj Kući Božijoj, unutarnjoj Kabi, što naravno podrazumjeva unutrašnje i duhovno putovanje. U tom kontekstu oni naučavaju da Allahova kuća ima raznolike dimenzije, postoji kosmička Kaba i ona koja je smještena u čovjekovoj osobnoj duši. Ta Kaba ili Kuća u nebesima koja se nalazi ponad Kabe zove se Bejt al – ma mur.

Ibn Kesir u svom Kasasu el – enbijanavodi da je Allah dž.š. putem objave pokazao Ibrahimu gdje će sagraditi Kabu. Dalje nam kazuje da se Kaba nalazi ispod nebeskog hrama (El-Bejtu-l-ma mur) tako da bi on, kad bi pao, pao na nju. Takav je slučaj i sa sedam nebeskih hramova. Neki učenjaci prvih generacija kažu da na svakom nebu postoji po jedan hram u kome stanovnici tog neba Allahu čine ibadet.

Ti hramovi za stanovnike nebesa predstavljaju isto što i Kaba za stanovnike Zemlje. Allah dž.dš. je tako naredio Ibrahimu a.s. da Mu sagradi hram koji će biti stnovnicima ono što su ti hramovi za meleke na nebesima. Allah mu je pokazao mjesto tog hrama posvećenog Njemu, koje je za to predodredjeno od vremena stvaranja nebesa i Zemlje. To potvrđuje i hadis kojeg navode Buharija i Muslim: „ Ovo mjesto je Allah učinio svetim onog dana kada je stvorio nebesa i Zemlju, pa će ono biti sveto, po Allahovom naređenju, sve do Kijametskog dana“.

Prema tome, možemo govoriti, kako navodi profesor A. Silajdžić, da postoji fenomenalna i nadosjetilna Kaba koja pripada nadfenomenalnom i fenomenalnom svijetu. Svaka od njih se može kvalificirati na dva načina: što se tiče prve ona bi se ponajprije mogla podijeliti na pojavnu džamiju, poznatu također kao Kuću Božiju/harem, i drugo, pojavno srce, također poznato kao Kuća Božija/harem. Nadalje prof. Silajdžić navodi distinkciju između termina Mekka i Bekka gdje ova potonja označava ravni prostor u centru u kojem se podiže Kaba. To su dva diferencirana stanja hijeropovijesno i primordijalno, dva različita regiona teritorijalno svetog mjesta, jedan je općeniti generalni i drugi centarlni (središnji).​

Allahova kuća Kaba ima raznolike dimenzije, od one Kabe koju sagradi Ibrahim do Bejt al - ma murana nebesima. Postoji kosmička Kaba i ona koja je smještena u čovjekovom srcu koje korespondiraju duhovnoj spoznaji ljudi.

Ljudsko dokučivanje smisla Kabe kao mjesta okretanja, kao kible je dohvatanje tajni duhovnog stanja čovjekovog srca.

Gazali, dakako i mnogi drugi alimi, u svakom hadžskom obredu vide tajnu koja može otvoriti vrata ljudskoj duši da pređe onaj prag iza kojeg je sveti prostor. Taj prag jeste crta razdjelnica vječnosti Poruke Božije i sveovodunjalučke prolaznosti.

Da bi se prešao taj prag, da bi vrata spasa bila otvorena našim dušama, čovjek mora poduzeti putovanje prema Bogu a to je hadždž. Na tom putovanju mora biti čist nijet, novac, pa i sama čežnja, žudnja za ovim putovanjem To je suština hodočašća u islamu. U tradicionalnim izvorima se navodi da je Ademu a.s. naređeno da učini posjetu Božijem hramu u Mekki odmah nakon što se pokajao. I Havi je bilo naređeno da učini isto što i Ademu a. s.

Adem je zatekao Havu, kako kažu izvori, na Arefatu, koja je došla iz suprotnog smjera. Sretoše se na mjestu koje dobi ime Arefat (glagolski korijen riječi arefat sugerira da su se Adem i Hava tu upoznali i sreli).

Gazali započinje u svom Ihjau poglavlje o tajnama propisa hadždža sa sljedećom predajom „Jedan od iskrenih i Allahu dž. š., bliskih robova kazao je da mu se Iblis, prokleo ga Uzvišeni Allah, pokazao na Arefatu u liku čovjeka. Bio je mršav, žut, uplakanih očiju i pognutih leđa. Ovaj ga je upitao: „Šta te je rasplakalo?“ Iblis je odgovorio: „Dolazak hadžije na hadždž isključivo radi Allaha, a ne radi trgovine. Bojim se da su došli na hadždž, a da se ne vrate razočarani, što bi me rastužilo.“

Dobri je čovjek upitao: „ Zbog čega je tvoje tijelo oslabilo?“ Iblis je odgovorio: „Hrzanje konja na Allahovom putu, a da su na mom putu, bilo bi mi draže.“ Upitao ga je :“Šta ti je boju promijenilu?“Iblis je odgovorio:“Međusobno potpomaganje zajednice na planu pokornosti Allahu dž.š., a kada bi se međusobno potpomagali u grijehu bilo bi mi draže:“ „A šta ti je leđa savilo“- upitao je dobri čovjek. Iblis je odgovorio: „Riječ roba: Allahu moj molim te za lijek i hajirli završetak ovosvjetskog života! Tada ja kažem :“Teško meni“. Kada će se ovaj zadiviti svojim djelima? Bojim se da je shvatio stvar.“

Ova predaja nam ukazuje na duboki smisao hadždža, džihada, međusobnog potpomaganja i iskrene dove, sa kojima se čovjek uzdiže iznad prolaznosti ovog svijeta u viši svijet. Gazali dalje govori o skrivenim tajnama hadždža koje čovjek može dostići jedino ako sredstva koja osigurava za putovanja na hadždž budu stečena na dopušten način. Bavljenje trgovinom ne smije zaokupiti njegovo srce i donositi brige jer njegove misli trebaju biti usmjerene ka Uzvišenom Allahu a srce staloženo sjećanjem na Njega, veli Gazali.

Ovo je shodno riječima Poslanika koji govori da će na kraju vremena četiri vrste ljudi putovati na hadždž: vladari će putovati radi odmora i rekreacije; imućni će putovati radi trgovine; siromašni će putovati da bi prosili; učači Kur'ana će putovati da bi stekli slavu. Prema tome, naša žudnja, čežnja, sredstva, sve mora biti očišćeno jer jedino u tom prostoru koji jeste harem, čovjek može spoznati tajne hadža. Na takav način zemaljska Kaba koja jeste slika kosmičke Kabe, izgrađuje se u ljudskom srcu, tom stjecištu duhovnog (sa)znanja koje je različito od ovog zemaljskog saznanja.

Tada će vjernik tavaf doživljavati ne samo kao fizičko obilaženje oko Kabe, nego obilaženje srca prisjećanjem (zikr) na Gospodara Kabe. Gazali veli da je tavaf srca snažno osjećanje ovisnosti o Gospodaru, a Kaba je samo forma tog osjećaja u svijetu očitovanja Allahove moći.

Hodanje između Safe i Merve ustvari je hodanje prostorom Uzvišenog Allaha, odlazeći i dolazeće, i pritom pokazujići iskrenost i odanost u službi Njemu i nadajući se Njegovoj milosti, baš kao što čovjek uđe u kraljevske odaje i izađe ne znajući da li će mu vladar ispuniti zahtjev ili će ga odbiti, pa hoda dvorištem uvijek se nadajući da će se vladar smilovati. Hodajući između Safe i Merve treba se prisjetiti hodanja između dva tasa Mizana na Sudnjem danu.

Boravak na Arefatu je podsjećanje na stajanje na Sudnjem danu. Kada se hadžija prisjeti toga, njegovo srce biva ispunjeno strahopoštovanjem i dovom usmjereno ka Uzvišenom Allahu, ne bi li bio proživljen u skupini uspješnih, onih koje je obuhvatila Allahova milost.

Hodočašće je služilo mnogim spisateljima kao simbol putovanja duše ka cilju za kojim čezne. Čitav život se može sagledati kao kretanje kroz maqamat, stanice srca, u nadi dostizanja cilja. Ne treba gubiti iz vida da je putovanje na hadždž nekada činilo veoma tešku obavezu: umiralo se od iscrpljenosti, bolesti, velike opasnosti na putu. Kao što je nekada hodočašće u Mekku bilo povezano sa zastrašujućim opasnostima i poteškoćama tako i unutrašnje hodočašće iziskuje neprestanu budnost. Što je čovjek dulje u haremu / zaštićenom prostoru dalje je od harama/ zabranjenih djela.​

Veličanstvena značenja hadža: Sa'j između Safe i Merve propisan je kako bi se u vjerničkim srcima učvrstilo pouzdanje u Allaha

Piše: dr. Muhamed el-Gazali / Preveo i prilagodio: Abdusamed Nasuf Bušatlić

Jedan čovjek vrijedio je koliko cijeli ummet. Volio je Allaha iz dubine svoga srca. Čak je bačen u vatru zbog svoje privrženosti tevhidu, vjeri u jednog Boga, Allaha, dželle šanuhu.

Selio se iz mjesta u mjesto pozivajući ljude u tevhid i raspravljajući s njima. Njegova putovanja, ili bolje, njegove hidžre, dovele su ga do ovog dalekog mjesta u neplodnoj arapskoj pustinji, da na ruševinama paganstva sagradi tvrđavu nepatvorenog monoteizma.

I dok je gradio Ka'bu, taj veličanstveni hram tevhida, molio je svoga Gospodara da od njegovih potomaka izvede ummet koji će štititi ovu istinu i visoko uzdizati njezin barjak.

Pa, zar je onda čudo što pripadnici islamskog ummeta, nakon što je prošlo mnogo vremena, žure da posjete Ka'bu koju je sagradio otac tevhida, Ibrahim, alejhi selam, i da, obilazeći oko nje, izgovaraju riječi tevhida?!

On je davno uputio poziv generacijama da posjećuju ovu Allahovu kuću, pa je eho ovog poziva došao do srca hiljada muslimana, koji dolaze sa svih strana svijeta i hrle prema Ka'bi, izgovarajući: Lebbejkellahumme lebejk! Lebbejke la šerike leke lebbejk! lnnel-hamde ven-ni'mete leke vel-mulk, la šerike leke! (Odazivam Ti se, Allahu, odazivam! Odazivam Ti se! Ti nemaš sudruga i ortaka! Odazivam Ti se! Zaista, svaka zahvala, sve blagodati i vlast samo Tebi pripadaju, Ti nemaš sudruga i ortaka!)

Neki ljudi ne razumiju veličanstvena značenja sadržana u obredima hadža, čak i među samim hodočasnicima (hadžijama i mu'temirima) ima ovakvih.

Pogledao sam prema Safi, koja je bila prepuna hodočasnika koji su se kretali između Safe i Merve, i pitao sam se: ”Sa'j između ova dva brdašceta propisan je kako bi se učvrstila doktrina oslanjanja i pouzdanja u Allaha, čak i ako materijalni uzroci ne ostavljaju mjesta za optimizam, pa da li to ovi ljudi znaju i shvataju?”

Stoljećima unazad, ovim mjestom je dominirala tišina usamljenosti i odvojenosti, tu nije bilo ni ljudi ni civilizacije. Ibrahim, alejhi selam, došao je u to mjesto sa svojom ženom i malim sinom. A zatim je rekao toj slabašnoj ženi: ”Ostavit ću te ovdje.”

Hadžer se začuđeno pitala: ”Ostavljaš li Ismaila i mene u ovoj neplodnoj zemlji gdje se ništa ne sije, gdje nema ljudi ni nastambi?”

”Da”, odgovorio je Ibrahim, alejhi selam.

Hadžer je upitala: ”Je li ti Allah naredio da to uradiš?!”

”Da”, odgovorio je Ibrahim, alejhi selam.

Tada je Hadžer rekla: ”Onda nas Allah neće ostaviti.”

I Ibrahim, alejhi selam, je otišao, ne znajući šta će biti s njim ni sa njegovom porodicom, samo je uradio ono što mu je objavom naređeno.

Hadžeri je ponestalo zaliha hrane i vode, i došao je kritični čas, pa je brižna majka trčala između dva brežuljka smještena u dolini pustinje, tražeći spas za dijete, bojeći se da ne skapa od gladi i žeđi.

Nakon nekog vremena, melek je došao i iskopao izvor Zemzem, a ptice su kružile iznad vode koja je šikljala, pa su neki ljudi osjetili da je to zbog vode, i došli su i naselili se na tom mjestu.

Hadžerino pouzdanje u Allaha urodilo je plodom. Allah ju nije ostavio nakon što je svoj slučaj povjerila Uzvišenom Gospodaru, potpuno se pouzdavajući u Njega i pored toga što materijalni uzroci nisu bili na njezinoj strani.

To je poputbina koja je potrebna mudžahidima i potlačenima, da im bude oslonac u teškom i sumornom danu kako bi sigurni dočekali pobjedničko sutra.

Muslimani su izgubili mnoge bitke, koje su zasigurno mogli dobiti da su se uzdali u Allaha, ali su izgubili zbog slabosti svoga ubjeđenja, zatim su poniženi u vlastitim zemljama.

Shvataju li to oni koji čine sa'j između Safe i Merve? I da li znaju za posljedice i krajnji ishod pouzdanja u Allaha, dok oponašaju ulogu koju je vršila Ismailova majka dok je trčala između ova dva brda?​