“Tako mi smokve i masline”, /1/ “i Sinajske gore”, /2/ “i grada ovog, sigurnog”, /3/ “Mi čovjeka stvaramo u skladu najljepšem”, /4/ “zatim ćemo ga u najniže nizine vratiti”, /5/ “samo ne one koji budu vjerovali i dobra djela činili, njima pripada nagrada neprekidna.” /6/ “Pa šta te onda navodi da poričeš obračun” – /7/ “zar Allah nije sudija najpravedniji?!”/8/

Malik i Šu’be od El-Bera ibn Aziba prenose da je rekao: /655/ “Vjerovjesnik, s.a.v.s., je imao običaj ovo poglavlje “Smokva” učiti na jednom od dva rekata namaza prilikom putovanja. Nisam nikoga čuo da ljepše uči i da ima ljepši glas od njega.” Ovaj hadis navode sastavljači Kutubus-sitte. “Tako mi smokve i masline, i Sinajske gore, i grada ovog sigurnog.” Pod smokvom i maslinom misli se na kraj gdje one uspijevaju, tj. na Jerusalem i njegovu okolinu, gdje je Allah, kao poslanika, poslao Isaa, a.s. Pod misli se na Sinajsku goru gdje je Allah govorio sa Musaom ibn Imranom, a.s. “…i grada ovog, bezbjednog”, tj. Meke grada koji je za onog ko u njega uđe siguran i u kome je poslan Muhammed, s.a.v.s. Kažu da se na kraju Tevrata spominju ova tri mjesta: “I dođe Bog sa Sinaja”, tj. sa Sinajske gore, gdje je Allah govorio sa Musaom ibn Imranom, a.s. “…i sa Seira se pokaza”, tj. brda u okolici Jerusalema, gdje je Allah, kao poslanika, poslao Isaa, a.s. “…i poče pozivati sa brda Faran”, brda u blizini Meke gdje je Allah, kao poslanika, poslao Muhammeda, a.s. Ovdje su oni spomenuti onim redosljedom kako je koji živio, tj. prvo se zaklinje odabranim, zatim odabranijim od prvog i na kraju najodabranijim.

“Mi čovjeka stvaramo u skladu najljepšem.” Ovo je ono zašto se Allah zaklinje, da je čovjeka stvorio u najljepšem obliku, uspravnog položaja i skladne građe. “…zatim ćemo ga u najniže nizine vratiti”, tj. u džehenemsku vatru ako se ne pokori Allahu i ne bude slijedio Poslanika. Zato Uzvišeni kaže: “…samo ne one koji budu vjerovali i dobra djela činili.” Neki kažu da “…u najniže nizine” znači: duboka starost. Međutim, pošto su se ovim htjeli izuzeti vjernici, a starost ne dožive svi, nego samo neki od njih, prije će biti da se pod “…zatim ćemo ga u najniže nizine vratiti”, misli na Vatru, ukoliko se ne pokaju i ne budu slijedili Poslanika, kako se kaže i na drugom mjestu: “Tako mi vremena, čovjek, doista, gubi, samo ne oni koji vjeruju i dobra djela čine.” (103:1-3) ”…njima pripada nagrada neprekidna”, tj. kao što je ranije rečeno, vječna i neprekidna.

“Pa šta te onda navodi da poričeš obračun?”, tj. čovječe, šta te navodi da poričeš nagradu i kaznu na budućem svijetu? Vidio si da je On to već jednom učinio, pa može i ponovno, isto onako kako je to učinio i prvi put. Šta te, onda, kad sve ovo znaš, navodi da niječeš proživljenje? Ovdje su riječi upućene onim “Zar Allah nije sudija najpravedniji?!”, tj. zar On nije najpravedniji sudija, Koji nikome nepravdu ne čini? U Njegovu pravednost spada i polaganje računa na Sudnjem danu, kako bi onaj kome je na ovom svijetu učinjena nepravda, od onoga ko je nepravdu učinio, dobio svoje pravo. Ebu-Hurejre od Muhammeda, a.s., prenosi da je rekao: /656/ “Kad neko od vas prouči: ‘Tako mi smokve i masline’ i dođe do kraja, neka poslije riječi: ‘Zar Allah nije sudija najpravedniji?!’ prouči: ‘Jeste, i mi to potvrđujemo.'”

Tefsir: Ibn Kesir​