Imam Ahmed navodi od Mustevreda ibn Šeddada hadis u kome stoji: Čuo sam Allahovog Poslanika, sallAllahu alejhi ve sellem, kako kaže: /593/ "Ko bude nama u službi pa ako nema stan, neka uzme stan, ako nema supruge, neka se oženi, ako nema sluge neka pronađe slugu, ako nema životinje (jahalice), neka je uzme! Ko uzme nešto drugo, osim toga, on je varalica!" Imam Ahmed navodi predanje od Ebu-Humejda es-Sadija, koji kaže: /594/ Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi ve sellem, zaposlio je nekog čovjeka po imenu Ebul-Letebijje, iz plemena Ezd, na sakupljanju zekata, pa mu je taj došao i rekao: "Ovo pripada vama, a ovo je meni poklonjeno!" Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi ve sellem, tada se uspeo na minber i rekao: "Šta je s čovjekom kojeg mi pošaljemo da radi, pa on kaže: 'Ovo pripada vama, a ovo je meni poklonjeno!' Što nije sjedio u kući svoga oca i majke, pa da vidi hoće li mu biti poklonjeno ili ne?!... Tako mi Onoga u Čijoj je ruci moj život, niko od vas neće uzeti od toga bilo šta, a da to na Sudnji dan ne donese na svom vratu, pa ako bude deva ona će rikati, ako bude krava ona će mukati, a ako bude ovca ona će blejati!" Nakon toga, podignuo je ruke toliko da smo mu vidjeli bjelinu pazuha, a zatim rekao: "Allahu moj, jesam li saopćio?" I to ponovio tri puta. Navode ga El-Buharija i Muslim od Sufjana ibn Ujejne.

Imam Ahmed navodi predanje od Ebu-Hurejrea, koji kaže: /595/ Među nama je ustao Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi ve sellem, spomenuo varanje i kazao koliko je to veliko, a zatim rekao: "Na Sudnji dan neki od vas će doći s devom na vratu dok ona riče, pa će govoriti: 'Allahov Poslaniče, pomozi mi!' A ja ću reći: 'Ja ti ništa ne mogu pomoći od Allaha! Ja sam te već prije upozorio'... Neki od vas će doći s konjem za vratom koji hrže, pa će govoriti: 'Allahov Poslaniče, pomozi mi!'... Ja ću reći: 'Ja ti ništa ne mogu pomoći od Allaha, ja sam te već prije upozorio!' Neki će od vas doći s blagom na plećima, pa će govoriti: 'Allahov Poslaniče, pomozi mi!'... Ja ću reći: 'Ja ti ništa ne mogu pomoći, ja sam te već prije upozorio!'..." Autori Sahiha to navode od Ebu-Hajjana. Od Ibn-Šuajba, od njegovog oca, odnosno djeda, prenosi se da je rekao: "Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi ve sellem, rekao je: /596/ "Vratite iglu i ono što je sašiveno, jer na Sudnjem danu varanje će biti sramota, vatra i pogrda za onoga ko to učini!..." Ebu-Bekr ibn Merdevejh navodi predanje od Burejde, koji prenosi od Vjerovjesnika da je rekao: /597/ "Kamen će biti bačen u Džehennem i padat će sedamdeset godina a neće stići do dna. Isto tako će se donijeti ono što je utajeno i bacit će se s njim, a zatim će se reći onome koji ga je utajio: Donesi ga..." To je značenje riječi Allaha Uzvišenoga: "A onaj koji utaji, doći će na Sudnji dan s tim što je utajio!" Ebu-Davud navodi predanje od Semure ibn Džunduba, koji kaže: /598/ Kada bi Allahov Poslanik dobio neki plijen, on bi naredio Bilalu da pozove ljude da prime svoj plijen, pa bi zatim određivao petinu i ostalo dijelio. Tako je jednom nakon poziva došao neki čovjek s pletenom uzdom i rekao: "Allahov Poslaniče, ovo je sve što smo uzeli od ratnog plijena!" On mu je rekao tri puta: "Jesi li čuo Bilala kako zove?" Odgovorio je: "Da", a on ga je upitao: "Šta te je spriječilo da dođeš?" Kada se ovaj izvinio, on mu je rekao: "Ne, ti ćeš s tim doći na Sudnji dan, ali ti ja to neću primiti!..."

"Zar je onaj koji je Allahovo zadovoljstvo slijedio kao i onaj koji je Allahovu srdžbu navukao? Jer tog je prebivalište Džehennem, a užasno je to prebivalište!" To znači: nije jednak onaj koji slijedi Šerijat Allahov, zaslužuje Njegovo zadovoljstvo i nagradu, pa je udaljen od teškoće Njegove kazne s onim koji je zaslužio srdžbu Allahovu i navukao je na sebe, jer on od nje neće moći pobjeći. Njegovo je prebivalište Džehennem, a loše je to prebivalište! U tom smislu Allah Uzvišeni također kaže: "Zar je onaj koji zna da je istina ono što ti je objavljeno od Gospodara tvoga, kao onaj koji je slijep?" (13:19)

Zatim, Allah Uzvišeni kaže: "Njima pripadaju stupnjevi kod Allaha", tj. oni koji čine dobro i oni koji čine zlo imaju odgovarajuće stupnjeve; stupnjevi jednih su u Džennetu, a drugih u Džehennemu, kao što Allah kaže: "Svakome će pripasti stupnjevi prema onome što su radili." Zato Allah Uzvišeni kaže: "Allah dobro vidi što oni rade!" Znači, On će im to ispuniti. "Allah je vjernike milošću Svojom darivao kada im je za poslanika jednoga između njih poslao." On je ukazao milost ovoj vrsti, kako bi mu se mogli obraćati, pitati ga, s njim sjediti i korist imati, kao što na drugome mjestu kaže: - Reci: "Ja sam čovjek kao i vi! Meni se objavljuje da je vaš Bog Jedan Bog!" (18:110) Najočitije ukazivanje milosti jeste to da je Poslanik između njih tako da oni s njim mogu razgovarati i obraćati mu se u pogledu razumijevanja onoga što kaže. Zato Allah Uzvišeni kaže: "da im ajete Njegove kazuje", tj. Kur'an, "i da ih očisti", tj. zapovijeda im dobro, a odvraća od zla, kako bi im se duše oslobodile i očistile od prljavštine i ružnih stvari vezanih za idolopoklonstvo i paganstvo. "...i da ih Knjizi i mudrosti pouči", tj. Kur'anu i sunnetu. "... iako su bili prije", tj. prije ovog Poslanika, "u očitoj zabludi", tj. u zabludi i neznanju, očitom i jasnom za svakoga.​

Zar niste rekli, kada vas je snašla nevolja koju ste vi njima dvostruko nanijeli: "Odakle sada ovo?" Reci: "To je od vas samih!" Allah doista sve može! /165/ "Ono što vas je zadesilo kada su se dvije skupine sukobile, bilo je Allahovom voljom i da bi znao ko su vjernici!" /166/ I da bi znao ko su licemjeri. Njima je rečeno: "Dođite, borite se na Allahovom putu, ili se branite!", a oni su kazali: "Da znamo da će biti borbe, mi bismo vas slijedili!" Toga dana oni su bili bliži nevjerovanju nego vjerovanju, jer su ustima svojim govorili ono što nije bilo u srcima njihovim! A Allah najbolje zna što oni kriju! /167/ Onima koji se nisu borili, a o braći svojoj su govorili: "Da su nas poslušali, ne bi izginuli!" reci: "Od sebe smrt odagnajte, ako istinu govorite!"/168/

Allah Uzvišeni kaže: "Zar, kada vas je snašla nevolja", tj. pogibija koja ih je zadesila u Bitki na Uhudu, "koju ste vi njima dvostruko nanijeli", u Bitki na Bedru, kada su muslimani ubili sedamdeset idolopoklonika a sedamdeset zarobili, "zar niste rekli: Odakle sada ovo?", tj. odakle nam je sada ovo došlo? "To je od vas samih!" Znači, zbog vašeg grijeha prema Allahovom Poslaniku, sallAllahu alejhi ve sellem, kada vam je naredio da ne napuštate svoja mjesta, a vi ste to prekršili. To se odnosi na strijelce."Allah doista sve može!" On čini što hoće i sudi kako hoće, bez mogućnosti prigovora Njegovom sudu.

Zatim Allah Uzvišeni kaže: "Ono što vas je zadesilo kada su se dvije skupine sukobile, bilo je Allahovom voljom", tj. vaše bježanje ispred neprijatelja, pogibija jedne vaše grupe, te ranjavanje druge grupe, bilo je po Allahovoj odredbi i određenju, a smisao toga za Njega je: "da bi znao ko su vjernici!", tj. ko su oni koji su strpljivi i postojani, odnosno koje to nije pokolebalo. "I da bi znao ko su licemjeri. Njima je rečeno: 'Dođite, borite se na Allahovom putu ili se branite!', a oni su kazali: 'Da se znamo boriti, mi bismo vas slijedili!'" Pod tim se misli na sljedbenike Abdullaha ibn Ubejja ibn Selula koji su se s njim vratili s puta, a bilo ih je trećina. Abdullah ibn Ubejj je rekao: "On ih je (Muhammed, alejhi selam) poslušao i izišao izvan Medine da se suprotstavi Kurejšima! Ljudi, tako mi Boga, ja ne znam zašto ovdje da ginemo!" Nakon toga, on se vratio sa licemjerima i skepticima, koji su krenuli s njim. Zatim ih je stigao Abdullah ibn Amr ibn Haram, brat Benu-Seleme i rekao: "Ljudi, podsjećam vas na Allaha i nemojte ponižavati svoga Vjerovjesnika i svoj narod kada se vrate od neprijatelja!" A oni su kazali: "Kada bismo znali da ćete se boriti, i mi bismo krenuli s vama! Ali mi ne znamo hoće li biti borbe!" Pošto ga nisu poslušali, te su odbili, nije mu preostalo ništa drugo nego da ih ostavi. Tada im je rekao: "Neka ste daleko, neprijatelji Allahovi, jer Allah nema potrebe za vama!", a zatim je Poslanik, sallAllahu alejhi ve sellem, otišao.

Allah Uzvišeni kaže: "Toga dana oni su bili bliži nevjerovanju nego vjerovanju", a zatim kaže: "jer su ustima svojim govorili ono što nije bilo u srcima njihovim!" Dakle, oni govore ono u što nisu uvjereni da je ispravno. U to spadaju i njihove riječi: "Da se znamo boriti, mi bismo vas slijedili!", iako oni sigurno znaju da su idolopoklonici došli iz dalekoga kraja, kako bi se osvetili i uzvratili muslimanima za ono što je zadesilo njihove prvake na Bedru, te da će sigurno doći do sukoba. Zato Allah Uzvišeni kaže: "A Allah najbolje zna šta oni kriju!" Zatim kaže: - Onima koji se nisu borili, a o braći svojoj su govorili: "Da su nas poslušali, ne bi izginuli!" Da su slušali naše savjete da ostanu i ne idu, oni ne bi izginuli s onima koji su izginuli. Reci: " Od sebe smrt odagnajte, ako istinu govorite!" Znači, ako se ostajanjem čovjek može spasiti od smrti, onda vi ne bi trebali umrijeti! Međutim, smrt će sigurno doći, pa makar vi bili i u kulama utvrđenim! Odagnajte smrt od sebe, ako istinu govorite! Mudžahid navodi od Džabira ibn Abdullaha: "Ovaj je ajet objavljen u vezi s Abdullahom ibn Ubejjem ibn Selulom i njegovim sljedbenicima."

"Nikako ne smatraj mrtvima one koji su na Allahovom putu poginuli! Ne, oni su živi i opskrbljeni su kod Gospodara svoga!" /169/ "Radosni su zbog onoga što im je Allah od dobrote Svoje dao, i obradovani su onim koji im se još nisu pridružili, za koje nikakva straha neće biti i koji ni za čim tugovati neće!" /170/ "Oni se raduju Allahovoj blagodati dobroti, te tome što Allah neće dopustiti da propadne nagrada koja pripada vjernicima." /171/ "Onima koji su se Allahu i Poslaniku odazvali i nakon zadobijenih rana, onima između njih koji su dobro činili i bogobojazni bili pripada nagrada velika!" /172/ Onima kojima se kada su im ljudi rekli: "Neprijatelji se okupljaju zbog vas, pa pazite ih se!" vjerovanje povećalo, pa su kazali: "Nama je Allah dovoljan, a divan je On Zaštitnik!" /173/ "Pa su se vratili s Allahovim blagodatima i obiljem, nikakvo ih zlo nije zadesilo. Slijedili su zadovoljstvo Allahovo, a Allah je neizmjerno dobar!" /174/ "To vam je samo šejtan (koji je) plašio pristalice svoje, pa ih se ne bojte, nego se Mene bojte, ako ste vjernici!"/175/​

U gornjim ajetima Allah Uzvišeni ukazuje na šehide koji poginu na ovome svijetu, ali čije su duše žive i osigurane na onome svijetu. Muhammed ibn Džerir navodi predanje od Ishaka ibn Ebi-Talhe, koji kaže: /599/ Enes ibn Malik govorio mi je o ashabima Allahovog Poslanika, sallAllahu alejhi ve sellem, koje je Vjerovjesnik poslao stanovnicima bunara Meune. On kaže: Ne znam da li ih je bilo četrdeset ili sedamdeset, a na toj vodi je bio Amir ibn Tufejl el-Džaferi. Ta grupa ashaba Allahovog Poslanika, sallAllahu alejhi ve sellem, krenula je i stigli su do jedne pećine koja stoji iznad vode, gdje su odsjeli. Potom su jedni druge pitali: "Ko će predati poruku Allahovog Poslanika stanovnicima ovoga vrela?" Zatim je rekao, mislim da je to bio Ebu-Milhan el-Ensari: "Ja ću prenijeti poruku Allahovog Poslanika, sallAllahu alejhi ve sellem!" Krenuo je i došao do dvorišta njihovih domova, zastao pred njima, a zatim rekao: "Stanovnici bunara Meune! Poslan sam vam od Allahovog Poslanika, sallAllahu alejhi ve sellem. Svjedočim da nema drugog boga osim Allaha i da je Muhammed Allahov rob i Poslanik, pa vjerujte u Allaha i Njegovoga Poslanika!" Pred njega je izišao jedan čovjek iza ugla kuće s kopljem, i tako ga jako udario da mu je ono izišlo na drugu stranu. On je rekao: "Allah je najveći! Pobijedio sam, tako mi Gospodara Kabe!" Zatim su njegovim tragovima došli do pećine u kojoj su bili njegovi drugovi. Pa ih je Amir ibn Tufejl sve pobio. Ibn-Ishak kaže da mu je Enes ibn Malik pričao: /600/ Allah je o njima objavio ajet Kur'ana: "Obavijestite naš narod da smo se sreli sa svojim Gospodarom, Koji je zadovoljan s nama, i s Kojim smo mi zadovoljni." To smo učili jedno vrijeme, a potom je derogirano i dokinuto, da bi Allah potom objavio: "Nikako ne smatraj mrtvima one koji su na Allahovom putu poginuli! Ne, oni su živi i osigurani su kod Gospodara svoga!"

Muslim u svom Sahihu navodi predanje od Mesruka, koji kaže: /601/ Pitali smo Abdullaha u vezi s ajetom: "Nikako ne smatraj mrtvima one koji su na Allahovom putu poginuli! Ne, oni su živi i opskrbljeni su kod Gospodara svoga!", pa je rekao: "Mi smo to pitali Allahovog Poslanika, sallAllahu alejhi ve sellem, pa je rekao: Njihove duše bit će u utrobama zelenih ptica koje imaju kandilje obješene na Aršu. One lete Džennetom gdje hoće, a zatim se vraćaju prema tim kandiljima. To će vidjeti Gospodar njihov, pa će reći: 'Da li želite nešto?' One će odgovoriti: 'Šta da poželimo kada letimo po Džennetu kud god hoćemo?!' To će ih upitati tri puta, a kada one vide da pitanje neće prestati, odgovorit će: 'Gospodaru naš, želimo da nam duše naše vratiš u tijela naša kako bismo na Tvome putu ponovo poginule!' Kada vidi da nemaju nikakve potrebe, On će ih ostaviti!"

Imam Ahmed navodi predanje od Enesa, koji kaže da je Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi ve sellem, rekao: /602/ "Nema duše koja umre, a ima kod Allaha dobro, da želi vratiti se na ovaj svijet, osim duše šehida! Ona se raduje povratku na ovaj svijet, pa da ponovo pogine zbog vrijednosti šehadeta koji vidi!" U dva Sahiha, kao i u drugim zbirkama, stoji: /603/ "da je Ebu-Džabir, tj. Abdullah ibn Amr ibn Haram el-Ensari, radijAllahu anhu, ubijen na Uhudu kao šehid!" Imam Ahmed navodi predanje od Džabira, koji kaže: "Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi ve sellem, rekao mi je: /604/ "Znaš li da je Allah oživio tvoga oca i rekao mu: 'Poželi nešto!', a on je odgovorio: 'Da se vratim na dunjaluk i Tebe radi ponovo poginem!' Zatim je rekao: 'Odredio sam da se oni otamo neće vraćati!'" El-Buhari navodi predanje od Ibn-Munkedira, koji kaže: /605/ Čuo sam Džabira kako kaže: "Kada mi je poginuo otac, plakao sam i otkrio mu lice. Ashabi Allahovog Poslanika, sallAllahu alejhi ve sellem, to su mi sprečavali, a Poslanik, sallAllahu alejhi ve sellem, nije, nego je rekao: 'Ne oplakuj ga, odnosno ne plači, jer meleci su ga natkrivali svojim krilima sve dok nije podignut!'" Navode ga Muslim i Nesa'i u različitim predanjima...

Imam Ahmed navodi predanje od Ibn-Abbasa, koji kaže da je Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi ve sellem, rekao: /606/ "Kada je vašu braću zadesila nevolja u Bitki na Uhudu, Allah je dao da njihove duše budu u utrobama zelenih ptica, koje se napajaju iz rijeka dženetskih, hrane plodovima njegovim i vraćaju zlatnim kandiljima u sjenci Arša. Kada one osjete ljepotu toga jela i pića, te ljepotu govora, govorit će: 'Kamo sreće da naša braća znaju šta nam je Allah učinio, pa da se ne štede u džihadu i ne izbjegavaju ratovanje.' Allah Uzvišeni tada je rekao: 'Ja ću im to kazati', a zatim je objavio ovaj ajet: “'Nikako ne smatraj mrtvima one koji su na Allahovom putu poginuli! Ne, oni su živi i opskrbljeni su kod Gospodara svoga!' te ajete nakon toga." Imam Ahmed navodi predanje od Muhammeda ibn Idrisa eš-Šafija, koji to navodi od Malika ibn Enesa al-Asbehija, a on od Zuhrija Abdurrahmana ibn Kaba ibn Malika, koji to navodi od svoga oca, radijAllahu anhu, a on kaže: Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi ve sellem, rekao je: /607/ "Duša vjernika je ptica (obješena) na drvetu dženetskom sve dok je Allah ne vrati u tijelo na Dan oživljenja!"

Ovaj hadis sadrži radosnu vijest za svakog vjernika: da će njegova duša biti u Džennetu, gdje će lebdjeti i hraniti se plodovima dženetskim, odnosno biti radosna i vesela, jer će vidjeti kakvu čast joj je Allah pripremio. To je značajan hadis, oko kojeg se slažu sva četverica imama, prvaka četiri prihvaćene pravne škole. Međutim, duše šehida su, u odnosu na duše drugih vjernika, kao zvijezde, pa molimo Allaha Uzvišenog da nas usmrti u imanu. "Radosni su zbog onoga što im je Allah" dao, od blagodati i ljepote, "i obradovani", tj. radosni što im se pridružuju oni koji su za njima krenuli u džihad, kako bi im se pridružili u nagradi koju im Allah daje. Seid ibn Džubejr kaže: Kada oni uđu u Džennet i vide čast koja se ukazuje šehidima, reći će: "Kamo sreće da naša braća koja su na dunjaluku znaju za čast koju smo mi upoznali i o kojoj nas je Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi ve sellem, izvijestio!" Zatim će ih obradovati Gospodar njihov slijedećim: "Ja sam objavio vašem Vjerovjesniku, čime sam ga obavijestio o vama i vašem stanju, pa budite radosni zbog toga!" To su riječi Allaha Uzvišenog: "i obradovani su onima koji im se još nisu pridružili", a već smo ukazali na slučaj učesnika kod bunara Meune, koji se spominju u oba sahiha.​

Zatim Allah Uzvišeni kaže: "za koje nikakva straha neće biti i koji ni za čim tugovati neće", tj. koji ne treba da se plaše onoga što je pred njima, niti da tuguju za onim što su ostavili iza sebe. Zatim kaže: "Oni se raduju Allahovoj blagodati i dobroti te tome što Allah neće dopustiti da propadne nagrada koja pripada vjernicima." Muhammed ibn Ishak kaže: "Oni su se obradovali velikoj nagradi, tj. bili radosni ispunjenjem obećanja koje su vidjeli." "Onima koji su se Allahu i Poslaniku odazvali i nakon što ih je zadesila nevolja." To je bio dan Hamraul-Esed, kada su se idolopoklonici, nakon što ih je zadesilo to što ih je zadesilo od muslimana, vratili u svoj grad. Idući putem oni su se kajali što nisu okončali sa stanovnicima Medine i učinili to prijelomnicom. Kada je za to saznao Poslanik, sallAllahu alejhi ve sellem, poslao je jednu grupu iza njih, da ih prestraše i pokažu im da imaju snage i hrabrosti. Nije dozvolio nikome osim onima koji su učestvovali u Bitki na Uhudu, te Džabiru ibn Abdullahu, radijAllahu anhu, koji je istupio u ime svojih sedam sestara, među kojima nije bilo nijednog muškarca. Muslimani su se i pored rana i prevelikog umora odazvali tom pozivu, pokoravajući se Allahu i Njegovom Poslaniku, sallAllahu alejhi ve sellem.

Ibn Ebi-Hatim navodi od Ikrime da je rekao: Kada su se idolopoklonici vratili s Uhuda, kazali su: "Niti ste Muhammeda ubili, niti zarobljenice doveli! To ste loše uradili, pa vratite se ponovo!" Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi ve sellem, čuo je to i poslao jednu grupu koja je otišla prema njima stigavši do Hamraul-Eseda. Nakon toga, Allah Uzvišeni je objavio ajet: "Onima koji su se Allahu i Poslaniku odazvali i nakon što ih je zadesila nevolja, te onima između njih koji su dobro činili i čuvali se pripada nagrada velika!" Kada je Ebu-Sufjan saznao da ga Vjerovjesnik traži, Allah mu je ulio strah u kosti pa je, susrevši jedan trgovački karavan, rekao: "Vratite Muhammeda, a vama ću od karavana dati toliko i toliko!... Obavijestite ih da sam sakupio veliku vojsku i da ću se ponovo tamo vratiti!" Trgovci su došli i obavijestili Allahovog Poslanika, sallAllahu alejhi ve sellem, a on je rekao: "Dovoljan nam je Allah i On je najdivniji Zaštitnik!"

Ibn-Hišam navodi predanje od Ebu-Ubejde, koji kaže: Kada je Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi ve sellem, saznao za njihov povratak, rekao je: /608/ "Tako mi Onoga u Čijoj ruci je moj život, za njih je pripremljeno kamenje! Ako osvanu s tim, otići će kao i jučer!" - Onima kojima su ljudi rekli: "Neprijatelji se okupljaju zbog vas, pa pazite ih se!" vjerovanje se povećalo. Znači, oni kojima su ljudi prijetili da će se sakupiti i plašili ih brojnošću neprijatelja, nisu se zbog toga prepali, nego su se u Allaha uzdali i od Njega pomoć tražili, "pa su kazali: "Nama je samo Allah dovoljan, a divan je On Zaštitnik!" Prenosi El-Buhari od Ebu-Abbasa da je to rekao Ibrahim, alejhi selam, kada je bačen u vatru, a rekao je i Muhammed, sallAllahu alejhi ve sellem, kada su mu kazali: "Ljudi su se sakupili, pa pazite se!" To je njima povećalo vjeru, pa su kazali: "Nama je Allah dovoljan, a On je divan Zaštitnik!" U tom smislu, Allah Uzvišeni kaže: "I oni su se vratili zahvaljujući Allahovim blagodatima i dobroti, pa ih nikakvo zlo nije zadesilo", tj. nakon što su se u Allaha pouzdali, bilo im je dovoljno to što On brine o njima, pa su se vratili u svoj grad; "zahvaljujući Allahovim blagodatima i dobroti, te ih nikakvo zlo nije zadesilo", što im je potajno pripemao neprijatelj. "Slijedili su zadovoljstvo Allahovo, jer Allah je neizmjerno dobar!"

U vezi s riječima Allaha Uzvišenog: "Onima kojima je, kada su im ljudi rekli: "Neprijatelji se okupljaju zbog vas, pa pazite ih se!" Mudžahid kaže: "To se odnosi na Ebu-Sufjana, koji je rekao Muhammedu, sallAllahu alejhi ve sellem: 'S vama ćemo se sastati na Bedru, gdje ste pobili naše ljude!' Muhammed, sallAllahu alejhi ve sellem, na to je rekao: 'Možda!', a zatim je krenuo na zakazano mjesto i stigao do Bedra. Tamo su zatekli pijacu i tu trgovali." Na to se odnose riječi Allaha Uzvišenog: "Pa su se povratili zahvaljujući Allahovim blagodatima i dobroti, te ih nikakvo zlo nije zadesilo!" Zatim kaže: "To je mala Bitka na Bedru." To prenosi Ibn-Džerir. Zatim, Allah Uzvišeni kaže: "To vas je samo šejtan plašio kao pristalice svoje", tj. plašio vas je svojim štićenicima predstavljajući vam kao da oni imaju snagu i moć. Allah Uzvišeni kaže: "pa ne bojte ih se, nego se Mene bojte ako ste vjernici!" jer Ja sam vam dovoljan i Ja ću vam pomoći kao što, također, Uzvišeni Allah kaže: "Zar Allah sam nije dovoljan robu Svome? A oni te plaše onima kojima se pored Njega klanjaju..." do riječi ... Reci: "Meni je dovoljan samo Allah i u Njega se pouzdaju oni koji se pouzdaju!" (39: 36-38)

"Neka te ne žaloste oni koji srljaju u nevjerovanje! Oni nimalo neće Allahu nauditi! Allah želi da im ne učini bilo kakvo dobro na drugom svijetu i njima pripada kazna velika!" /176/ "Oni koji su vjerovanje za nevjerovanje prodali, Allahu neće ništa nauditi! Njima pripada kazna bolna!" /177/ "Neka nevjernici nikako ne misle da je dobro za njih to što im dajemo dug život! Mi im dug život dajemo samo zbog toga kako bi ogrezli u grijehu i njima pripada patnja sramna!" /178/ "I ne može biti da Allah vjernike ostavi u stanju u kojem ste vi, dok loše od dobrih ne odvoji! I ne može biti da vam Allah otkrije ono što je skriveno, nego On odabire koga hoće od poslanika Svojih! Zato, vjerujte u Allaha i poslanike Njegove, a ako vjerovali budete i čuvali se, vama pripada velika nagrada!" /179/ "Neka oni koji škrtare u onome što im Allah iz obilja Svoga daje nikako ne misle da je to dobro za njih! Naprotiv, to je zlo za njih! Na Sudnjem danu bit će im oko vrata omotano ono čime su škrtarili! A Allahu pripada nasljedstvo nebesa i Zemlje i Allah je obaviješten o onome što vi radite!"/180/​

Allah Uzvišeni kaže Svome Vjerovjesniku, sallAllahu alejhi ve sellem: "Neka te ne žaloste oni koji srljaju u nevjerstvo!" I to zbog njegove velike brige za ljude, jer njega je žalostilo to što su nevjernici nastojali da mu se suprotstavljaju, da budu tvrdokorni i prave razdor. Zato Allah Uzvišeni kaže: "Neka te to ne žalosti", "Oni nimalo neće Allahu nauditi! Allah ne želi da im da bilo kakvu nagradu na drugom svijetu", tj. to je u skladu s Njegovom mudrošću, "i njima pripada kazna velika!" Nakon toga, Allah Uzvišeni kaže: "Oni koji su vjerovanje za nevjerovanje prodali", tj. koji su jedno za drugo zamijenili, "Allahu neće ništa nauditi", tj. oni samo sebi štetu čine; "njima pripada kazna bolna". Zatim kaže: "Neka nevjernici nikako ne misle da je dobro za njih to što im dajemo dug život! Mi im dug život dajemo samo zbog toga kako bi ogrezli u grijehu i njima pripada patnja sramna!" Isto tako, Allah Uzvišeni kaže: "Misle li oni kada ih imetkom i sinovima pomažemo" /55/ "da žurimo da im dobra učinimo?" /56/ "Ne, nego to oni ne osjećaju!" (23:55) Zatim: "Neka te ne zadivljuju bogatstva njihova, a ni djeca njihova! Allah hoće da ih njima kazni na ovome svijetu i da skončaju kao nevjernici!" (9:55)

Zatim, Allah Uzvišeni kaže: "Allah neće vjernike ostaviti u stanju u kojem ste vi, kako bi loše od dobrih odvojio!" Mora doći do određenih poteškoća kako bi se raspoznao strpljivi vjernik od razvratnog licemjera. Time se misli na Bitku na Uhudu, kojom je Allah Uzvišeni iskušao vjernike tako da se tu pokazala njihova vjera, strpljivost, postojanost i pokornost Allahu i Poslaniku Njegovom, a istovremeno su se podigle maske s licemjera čime se pokazala njihova izdaja Allahovog Poslanika, sallAllahu alejhi ve sellem, Seri kaže: Oni su govorili: "Ako Muhammed istinu govori, neka nas obavijesti ko od nas u njega vjeruje, a ko ne vjeruje!" Nakon toga, Allah Uzvišeni je objavio ovaj ajet: "Allah neće vjernike ostaviti u stanju u kojem ste vi, kako bi loše od dobrih odvojio!", tj. kako bi se izdvojili vjernici između nevjernika. To prenosi Ibn-Džerir.

Zatim, Allah Uzvišeni kaže: "Allah vam, također, neće otkriti ono što je skriveno", tj. vi doista ne znate nevidljivo sve dok Allah ne izdvoji vjernike od nevjernika, "nego On za to odabire koga hoće od poslanika Svojih!" Tako, na drugome mjestu, kaže: "On tajne zna i On tajne Svoje ne otkriva nikome" /26/ "Osim onome koga On za poslanika odabere..." /27/ (32:26-27) Zatim, kaže: "Zato, vjerujte u Allaha i poslanike Njegove...", tj. budite pokorni Allahu, i Poslaniku Njegovom, i slijedite sve što vam je propisano; "jer ako vjerovali budete i čuvali se, vama pripada velika nagrada!" "Neka oni koji škrtare u onome što im Allah iz obilja Svoga daje nikako ne misle da je to dobro za njih! Naprotiv, to je zlo za njih!" Neka škrtac nikako ne misli da će mu gomilanje imetka koristiti! Naprotiv, to je po njegovu vjeru štetno, a možda i po njega na ovome svijetu. Nakon toga, On obavještava o onome što će se dogoditi na Sudnji dan s njegovim imetkom, pa kaže:"Na Sudnjem danu bit će im oko vrata omotano ono čime su škrtarili!" El-Buhari navodi predanje od Ebu-Hurejrea, koji kaže da je Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi ve sellem, rekao: /609/ "Kome Allah da imetak, pa za njega ne da zekat, to će mu na Sudnjem danu biti kao zmija otrovnica s dvije crne mrlje iznad očiju, koja će mu opasati vrat i stegnuti vilice, govoreći: 'Ja sam tvoj imetak, ja sam tvoja riznica!' Zatim će proučiti ovaj ajet:“Neka oni koji škrtare u onome što im Allah iz obilja Svoga daje nikako ne misle da je to dobro za njih! Naprotiv, to je zlo za njih!'"

El-Avfi navodi predanje od Ibn-Abbasa: "Ovaj ajet je objavljen u vezi sa sljedbenicima Knjige koji su škrtarili da pokažu ono što su morali pokazati prema objavljenim knjigama." To prenosi Ibn-Džerir. Ispravno je, međutim, prethodno mišljenje, koje obuhvaća i ovo. "A Allahu pripada nasljedstvo nebesa i Zemlje", tj. "i udjeljujte od onoga za što vas je nasljednicima učinio" (57:7), jer sve se stvari vraćaju Allahu Uzvišenom. Zato, dajite od svojih imetaka ono što će vam koristiti na dan vašega povratka, "i Allah je obaviješten o onome što vi radite!" On zna vaše namjere i skrivene misli.

- Allah je čuo riječi onih koji su govorili: "Allah je siromašan, a mi smo bogati!" Mi ćemo zabilježiti ono što su oni govorili kao i to što su bez opravdanja vjerovjesnike ubijali! I reći ćemo: "Iskusite kaznu u Ognju!" /181/ "To je zbog djela vaših ruku, a Allah nije nepravdan prema robovima!" /182/ "Onima koji govore: "Allah je od nas obavezu uzeo da ne vjerujemo nijednom poslaniku dok ne prinese žrtvu koju će vatra progutati!" reci: "I prije mene su vam poslanici s jasnim dokazima dolazili, a i s tim o čemu govorite! Pa zašto ste ih, onda, ubijali ako istinu govorite?" /183/ "A ako te budu lašcem smatrali, pa i prije tebe su lašcima smatrani poslanici koji su Jasne dokaze i spise i Knjigu svjetilju donosili!" /184/​

Seid ibn Džubejr navodi predanje od Ibn-Abbasa, koji kaže: Kada su objavljene riječi Allaha Uzvišenog:"Ko je taj koji Allahu drage volje zajam daje, pa mu ga On mnogostruko vraća?" (2:244), židovi su rekli: "Muhammede, tvoj Gospodar je osiromašio, pa traži od robova Svojih zajam!" Nakon toga, Allah Uzvišeni je objavio riječi: "Allah je čuo riječi onih koji su govorili: 'Allah je siromašan, a mi smo bogati!'" Riječi Uzvišenog: "Mi ćemo zabilježiti ono što su oni govorili" predstavljaju prijetnju i zastrašivanje pa, u tom smislu, to Allah Uzvišeni i vezuje za riječi: "i to što su bez opravdanja vjerovjesnike ubijali!" To znači: ovo su njihove riječi o Allahu Uzvišenom i njihov postupak prema Allahovim poslanicima, pa će ih i Allah kazniti najtežom kaznom. U tom smislu, Allah Uzvišeni kaže: - I reći ćemo: "Iskusite kaznu u Ognju!" /181/ "To je zbog djela vaših ruku, a Allah nije nepravdan prema robovima!" To će im biti rečeno kao prijekor, grdnja i prezir.

- Onima koji govore: "Allah je od nas obavezu uzeo da ne vjerujemo nijednom poslaniku dok ne prinese žrtvu koju će vatra progutati!" Ovo Allah Uzvišeni govori ukazujući na lažnost njihove tvrdnje da je Allah od njih uzeo obavezu u njihovim knjigama da ne povjeruju ni u jednog poslanika dok ne pokaže čuda (mudžize) pa donese milostinju svom ummetu i ona od njega bude primljena, da bi potom došla vatra s neba i progutala to. To navode Ibn-Abbas i drugi.

Allah Uzvišeni kaže: Reci: "I prije mene su vam poslanici s jasnim dokazima dolazili", tj. s dokazima i argumentima, "a i s tim o čemu govorite", tj. s vatrom koja guta prihvaćene žrtve; "Pa zašto ste ih, onda, ubijali?", tj. zašto ste utjerivali u laž, suprotstavljali im se i ubijali ih, "ako istinu govorite", tj. da vi slijedite Istinu i poslanike. Nakon toga, Allah Uzvišeni kaže, tješeći Svoga Vjerovjesnika, sallAllahu alejhi ve sellem: "A ako i tebe budu lašcem smatrali pa i prije tebe su lašcima smatrani poslanici koji su Jasne dokaze, i spise i Knjigu svjetilju donosili!" Znači, neka te ne obeshrabruje to što te utjeruju u laž, jer ti imaš uzor u poslanicima prije tebe, koji su također utjerivani u laž sa svim dokazima koje su donosili, iako su to bili nepobitni dokazi; "i spise", a to su knjige koje su dobijane s neba, kao što su spisi objavljeni pojedinim poslanicima, "i Knjiga svjetilja", tj. jasna i blistava.

"Svaka duša smrt će okusiti, a samo ćete na Sudnjem danu u potpunosti dobiti plaće vaše! Pa ko bude od Vatre udaljen i u Džennet uveden, uspio je! A život na ovome svijetu samo je varljivo naslađivanje!" /185/ "Vi ćete sigurno biti iskušavani u imecima vašim, i životima vašim, a slušat ćete od onih kojima je prije vas dana Knjiga i idolopoklonika mnoge neugodnosti. Ako budete izdržali i Allaha se bojali, to je jedna od odlučnih ( teških) stvar!" /186/

Allah Uzvišeni obavještava sva Svoja stvorenja da će svaka duša (jedinka) smrt okusiti, kao što također kaže: "Sve što je na njoj, prolazno je. Samo lice Gospodara tvoga ostaje, uzvišeno i plemenito!" /27/ (55:26-27) Prema tome, Allah Uzvišeni je Jedini Živi Koji neće umrijeti, dok će i džini i ljudi pomrijeti, kao i meleci, i nosači Arša. Allah Jedini i Svemogući odlikuje se iskonom i besko-načnošću, tako da će On biti Posljednji kao što je bio Prvi. Stoga ovaj ajet sadrži jednu vrstu saučešća svim ljudima budući da niko na Zemlji neće ostati. Kada se završi postojeći svijet, Allah će uspostaviti Sudnji dan i izvršit će obračun sa stvorenjima na pravedan način. Zato Allah Uzvišeni kaže: "a doista ćete na Sudnjem danu dobiti plaće vaše!" Zatim kaže: "Ko bude od Vatre udaljen i u Džennet uveden, postigao je sreću!" Ko bude udaljen od Vatre i u Džennet uveden, on je postigao svaku sreću.

Ibn Ebi-Hatim navodi predanje od Ebu-Hurejrea, koji kaže: "Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi ve sellem, rekao je: /610/ "Samo dio Dženneta toliki koliko bič jednog od vas može prekriti bolji je od cijeloga ovoga svijeta i svega na njemu!" Zatim kaže: Nakon toga, proučio je ovaj ajet: "Ko bude od Vatre udaljen i u Džennet uveden, postigao je sreću!" "A život na ovome svijetu samo je varljivo naslađivanje!" Ovim se umanjuje značaj ovog svijeta, uz prezir prema njemu, budući da je on prolazan i nestalan, kao što Allah također kaže: "Ali vi život na ovome svijetu volite više, a drugi svijet je bolji i opstojniji!" (87:6-17) U hadisu stoji: /611/ "Tako mi Allaha, ovaj svijet je prema drugom svijetu samo kao kada bi neko od vas stavio prst u more! Neka pogleda šta će mu se vratiti!" To znači da je ovaj svijet ostavljeno naslađivanje koje, tako mi Allaha, samo što se nije izmaklo iz ruku ljudi. Zato, ako možete, uzmite od ovog užitka pokornost Allahu, jer nema moći nad Njegovom. Katade kaže: Riječi Allaha Uzvišenog: "Vi ćete sigurno biti iskušavani u imecima vašim, i životima vašim" poput su riječi: "Mi ćemo vas u iskušenje dovoditi, malo sa strahom i gladovanjem, te gubljenjem imetka, života i ljetine", tj. vjernik mora doći u iskušenje u vezi s njegovom imovinom, životom, djecom ili porodicom kao što dolazi u iskušenje shodno stupnju vjerovanja.​

"a slušat ćete i mnoge uvrede od onih kojima je dana Knjiga i koji su idolopoklonici." Allah Uzvišeni obavještava vjernike po dolasku u Medinu, prije Bitke na Bedru, kakve će uvrede imati od sljedbenika Knjige i idolopoklonika te im naređuje da to prihvate sa strpljenjem i postojanošću dok im Allah Uzvišeni ne olakša, pa kaže tješeći ih: "Ako budete izdržali i Allaha se bojali, to je jedna od odlučnih (teških)stvari!" Ibn Ebi-Hatim navodi predanje od Usame ibn Zejda, koji kaže: /612/ "Allahov Poslanik i njegovi ashabi praštali su idolopoklonicima i sljedbenicima Knjige, kako im je Allah i naredio, strpljivo podnoseći neugodnosti." Allah Uzvišeni kaže: "a slušat ćete i mnoge uvrede od onih kojima je dana Knjiga i koji su idolopoklonici." Zatim kaže: "Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi ve sellem, to je tumačio da valja uzvratiti oprostom koji mu Allah nije zapovjedio, dok mu nije dozvolio da im uzvrati." Ovaj hadis je ukratko naveden.

Nakon što je Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi ve sellem, pobijedio na Bedru, gdje je Allah posredstvom njega pobio prvake plemena Kurejš, Abdullah ibn Ubejj ibn Selul, politeisti i idolopoklonici su kazali: "Ovo je krenulo!" Zatim su izrazili vjernost Allahovom Poslaniku, sallAllahu alejhi ve sellem, prihvaćajući islam. Prema tome, svako ko se drži istine, navodi na dobro ili odvraća od zla, mora doživjeti neugodnosti za koje je jedini lijek strpljivost u ime Allaha, traženje pomoći od Njega i povratak Njemu.

"A kada Allah uze obavezu od onih kojima je dana Knjiga da će to sigurno ljudima objašnjavati i ništa iz nje neće kriti, pa su je oni za leđa svoja bacili, prodajući je za bagatelnu cijenu! A ružno li je to što za to kupuju!" /187/ "Nikako ne misli za one koje raduje to što su uradili i koji vole biti pohvaljeni i za ono što nisu učinili nikako ne misli da će se kazne sačuvati! Njima pripada patnja bolna!" /188/ "Allahu pripada vlast na nebesima i na Zemlji i Allah je svemoćan!"/189/

Allah Uzvišeni upućuje prijekor i prijetnju sljedbenicima Knjige od kojih je Allah obavezu uzeo posredstvom vjerovjesnika da povjeruju u Muhammeda, sallAllahu alejhi ve sellem, i da ga s poštovanjem spominju među ljudima, kako bi bili spremni prihvatiti ga i slijediti kada ga Allah pošalje. Oni su, međutim, to prikrivali zamjenjujući dobro koje im je obećano na ovome i na onome svijetu niskim ovosvjetskim dijelom, što je loš posao i zamjena. U tome je opomena učenim ljudima da ne idu njihovim putem, da i njih ne zadesi ono što je ove zadesilo. Stoga je na njima da iskoriste korisno znanje koje posjeduju za dobra djela i da ništa ne kriju. U hadisu koji se prenosi od Vjerovjesnika, sallAllahu alejhi ve sellem, u više predanja, navodi se da je on rekao: /613/ "Ko bude upitan za neko znanje, pa on to sakrije, na Sudnji dan biti će zauzdan uzdama od vatre!"

"Nikako ne misli za one koje raduje to što su uradili i koji vole biti pohvaljeni i za ono što nisu učinili..." Pod tim se misli na ljude koji se pretvaraju da mnogo daju iako to ne čine, na što ukazuje i Vjerovjesnik, sallAllahu alejhi ve sellem, u hadisu koji se nalazi u dva sahiha: /614/ "Ko nešto ustvrdi lažno kako bi se prikazao kao veliki dobrotvor, Allah će mu umanjiti ono što već ima." U Sahihima također stoji: /615/ "Onaj koji se hvali onim što nije dao, isti je kao onaj koji obuče odjeću koju je dobio za lažno svjedočenje!"

El-Buhari navodi predanje od Ebu-Seida el-Hudrija: /616/ "Kada bi krenuo Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi ve sellem, u boj, neki su licemjeri u to vrijeme izostajali radujući se što ostaju nasuprot Poslaniku, sallAllahu alejhi ve sellem. Kada bi Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi ve sellem, došao iz boja, oni bi mu se ispričavali i kleli, a voljeli su i da budu pohvaljeni za ono što nisu učinili. Stoga je objavljen ajet: “Nikako ne misli za one koje raduje to što su uradili i koji vole biti pohvaljeni i za ono što nisu učinili...'" Ovako prenosi Muslim.

Ibn-Merdevejh navodi predanje od Sabita ibn Kajsa el-Ensarija, koji je rekao: /617/ "Allahov Poslaniče, tako mi Allaha, strah me je da ne propadnem!" "Zašto?", upitao je on. "Allah je zabranio čovjeku da voli biti hvaljen za ono što nije učinio, a ja volim pohvalu! Allah je zabranio oholost, a ja volim imati ljepotu; zabranio je da dižemo naše glasove iznad tvoga, a ja sam čovjek visokog glasa!" rekao je. Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi ve sellem, kazao mu je: "Zar ti ne želiš živjeti i hvaljen biti, poginuti kao šehid i u Džennet ući?" "Dakako, Allahov Poslaniče!", rekao je on. Nakon toga, on je živio, hvaljen bio i poginuo je kao šehid u bitki protiv Musejleme "Lašca". "nikako ne misli da će se kazne sačuvati!", tj. ne misli da će se oni spasiti od kazne. Naprotiv, to će im biti sigurno. Zato Allah Uzvišeni kaže: "Njima pripada kazna bolna!"

Zatim kaže: "Allahu pripada vlast na nebesima i na Zemlji i Allah je svemoćan!" On je posjednik svega, moćan sve učiniti i ništa za Njega nije nemoguće. Zato Ga štujte i ne postupajte suprotno Njemu; čuvajte se Njegove srdžbe i uzvraćanja; On je Uzvišeni od Koga višeg nema, Svemoćni od Koga moćnijeg nema!​

"U stvaranju nebesa i Zemlje, i u izmjeni noći i dana, doista su znamenja za razumom obdarene!" /190/ "koji Allaha spominju stojeći, sjedeći i na svojim stranama, i o stvaranju nebesa i Zemlje razmišljaju. "Gospodaru naš, Ti ovo nisi uzalud stvorio! Uzvišen si Ti i sačuvaj nas od kazne u Vatri!" /191/ "Gospodaru naš, onoga koga Ti budeš u Vatru bacio, već si ga ponizio, a nasilnicima neće biti pomagača!" /192/ "Gospodaru naš, mi smo čuli glasnika koji poziva vjeri: 'da vjerujete u Gospodara vašega!', pa smo povjerovali! Gospodaru naš, oprosti nam grijehe, i pokrij hrđave postupke naše, i usmrti nas s onima koji su dobri!" /193/ "Gospodaru naš, daj nam ono što si nam obećao preko Svojih poslanika i ne ponizi nas na Sudnjem danu! Ti, doista, ne kršiš obećanje Svoje!"/194/

Allah Uzvišeni kaže:"U stvaranju nebesa i Zemlje", tj. u visini i prostranosti jednog, u nizini i gustoći drugog, te veličanstvenim vidljivim znamenjima između njih, u pokretnim i nepokretnim tijelima, u morima i pustinjama,. životinjama, biljkama i mineralima, te razli-čitim koristima: vrstama hrane, bojama i mirisima; "i u izmjeni noći i dana", tj. u njihovom smjenjivanju i suprotnosti u dužini, kratkoći i jednakom trajanju. Sve to je određenje Silnog i znanog! Zato Allah Uzvišeni kaže: "znamenja za razumom obdarene!", tj. potpunim i izoštrenim umovima, koji shvaćaju suštine stvari i nisu kao gluhi i nijemi, koji ne shvaćaju i za koje Allah kaže: "A koliko ima znamenja na nebesima i na Zemlji, pored kojih prolaze i od kojih glave okreću?!" /105/ "Većina njih ne vjeruje u Allaha, nego su idolopoklonici!" /106/ (12:105-106) Zatim, Allah opisuje razumom obdarene, pa kaže: "To su oni koji stojeći, sjedeći i na svojim stranama Allaha spominju." Isto tako u dva Sahiha navodi se predanje od Imrana ibn Husajna da je Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi ve sellem, rekao: /618/ "Klanjaj stojeći, a ako ne možeš onda sjedeći; pa ako ne možeš onda ležeći!" odnosi se na one koji ne prekidaju spominjanje Allaha u svakoj situaciji, dušom i jezikom.

"...i o stvaranju nebesa i Zemlje razmišljaju", tj. koji razumiju snagu inteligencije njihovog stvaranja, što upućuje na veličinu Tvorca, Njegovo znanje, mudrost, Njegov iz bor i milost. Sufjan ibn Ujejne kaže: "Ideja je svjetlo što ti u srce ulazi! Možda je predstavljena ovim stihom: Ako čovjek ima neku ideju, u svakoj stvari on nalazi pouku!" Od Ibn-Abbasa prenosi se da je rekao: "Dva prosječna rekata s razmišljanjem bolja su od klanjanja cijelu noć ako je srce nepažljivo!" Kada bi Ibn-Omer htio obavezati svoje srce, on bi došao do ruševine, pa bi stao na vratima i povikao žalosnim glasom: "Gdje su ti stanovnici?" Zatim bi se vratio sebi i rekao:

"Svaka će stvar propasti osim lica Njegovog!" (28:88) Hasan navodi od Amira ibn Abdul-Kajsa da je rekao: Čuo sam više od jednoga, dvojice ili trojice ashaba Vjerovjesnika, sallAllahu alejhi ve sellem, kako govore: "Doista je svjetlo vjerovanja ili svjetlost vjerovanja razmišljanje!" Allah Uzvišeni prekorava one koji ne razmišljaju o Njegovim stvorenjima koja upućuju na Njegovu bit, atribute, Šerijat, određenje i znamenja, pa kaže: "A koliko ima znamenja na nebesima i na Zemlji..." do riječi: "...nego su idolopoklonici!" On hvali Svoje robove, vjernike: "To su oni koji stojeći, sjedeći i na svojim stranama Allaha spominju i o stvaranju nebesa i Zemlje razmišljaju" govoreći: "Gospodaru naš, Ti ovo nisi uzalud stvorio!", tj. nisi stvorio ovaj svijet uzalud, nego istine radi, kako bi kaznio one koji su loše postupali, a nagradio one koji su dobro činili. Nakon toga, oni ukazuju da Njemu nije svojstvena besmisao, pa kažu: " Uzvišen si Ti", da bi stvorio bilo što osim s istinom i pravdom, Ti koji si čist od nedostataka, mahana i besmisla.[153]

"...i sačuvaj nas od kazne u Vatri!" Svojom moći i snagom i olakšaj nam da činimo ono čime ćeš biti zadovoljan kako bi nas uputio u bašče blagodati i sačuvao od Svoje kazne bolne. Zatim kaže: "Gospodaru naš, onoga koga Ti budeš u Vatru ubacio, već si ga ponizio", tj. ponizio si ga i pokazao njegovu niskost svim ljudima; "a nasilnicima neće biti pomagača!", tj. na Sudnjem danu, kada ih niko od Tebe neće uzeti u zaštitu niti skloniti; “Gospodaru naš, mi smo čuli glasnika koji poziva vjeri: "da vjerujete u Gospodara vašega!", pa smo povjerovali!" Čuli smo onoga koji poziva vjerovanju, a to je Poslanik, sallAllahu alejhi ve sellem, koji kaže: "Vjerujte u Gospodara svoga!", pa smo povjerovali, tj. odazvali mu se i slijedili ga; "Gospodaru naš, oprosti nam grijehe naše!" Zato što smo povjerovali i odazvali se Tvome Vjerovjesniku i njegovim sljedbenicima, oprosti nam grijehe i pokrij ih!; "i pokrij hrđave postupke naše!" one između nas i Tebe; "i usmrti nas s onima koji su dobri", tj. priključi nas dobrim ljudima; "Gospodaru naš, daj nam ono što si nam obećao preko Svoga Poslanika!", tj. posredstvom jezika Tvojih poslanika; "i ne ponizi nas na Sudnji dan! Ti, doista, ne kršiš obećanje Svoje!" Ne ponizi nas javno pred stvorenjima na Sudnji dan, što si obećao, jer Ti ne kršiš obećanja o kojim si obavijestio Svoje poslanike da ćemo stati pred Tebe!...

Potvrđeno je da bi Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi ve sellem, učio ovih deset ajeta s kraja sure "Ali-Imran", kada bi ustao noću da klanja noćni namaz (tehedždžud). El-Buhari (rahimehu Allah) navodi predanje od Ibn-Abbasa, radijAllahu anhu, koji kaže: /619/ "Bio sam kod svoje tetke Mejmune i Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi ve sellem, govorio je sa svojom porodicom jedan sat, a zatim je legao. Kada je nastupila druga trećina noći, sjeo je, pogledao u nebo i rekao: 'U stvaranju nebesa i Zemlje, i u izmjeni noći i dana, doista su Znamenja za razumom obdarene!' Zatim je ustao, uzeo abdest i očistio zube, a potom klanjao jedanaest rekata. Nakon toga, Bilal je proučio ezan, pa je klanjao dva rekata, a potom izišao i predvodio ljude na sabah-namazu." Ovako prenosi Muslim, a navodi ga i Davud sa drugim predanjima od Mahrema.​

Ibn-Merdevejh navodi predanje od Ataa, koji kaže: /620/ Krenuli smo ja, Ibn-Omer i Ubejd ibn Umejr Aiši, Allah je njome bio zadovoljan. Kada smo ušli kod nje, između nas i nje bio je zastor. Rekla je: "Ubejde, šta te ometa da nas posjetiš?" On je rekao: Riječi pjesnika: "Manje posjećuj, više ćeš biti voljen!" Ibn-Omer je tada rekao: "Pusti nas, i kaži šta je najčudnije što si vidjela kod Allahovog Poslanika, sallAllahu alejhi ve sellem!" Ona je zaplakala, a potom kazala: "Sve je kod njega bilo neobično! Jednom mi je došao noću, pa kada je njegova koža dodirnula moju, rekao je: 'Ostavi me da klanjam svom Gospodaru Uzvišenom!' Zatim je rekla da mu je kazala: 'Tako mi Allaha, ja volim da sam uz tebe, a volim i da klanjaš Gospodaru svome!' On je zatim ustao do mješine za vodu, abdestio se ne prolijevajući puno vodu. Zatim je klanjao i plakao tako da mu se i brada pokvasila. Zatim, kada je bio na sedždi, nastavio je plakati, pa se zemlja pokvasila. Zatim je legao nastranu i plakao sve dok nije došao Bilal da uči ezan za sabah." Zatim je rekla da ga je upitao: "Allahov Poslaniče, šta te nagoni na plač, kada je Allah tebi oprostio i grijehe koje si prije učinio i one poslije?" Odgovorio je: Teško tebi, Bilale! Šta da me spriječi da plačem kada mi je Allah ove noći objavio ajet: "U stvaranju nebesa i Zemlje, i u izmjeni noći i dana, doista su Znamenja za razumom obdarene!", a zatim je dodao: "Teško onome ko ga prouči, a ne razmisli o njemu!" Hasan ibn Abdul-Aziz navodi da je Evzai postavljeno pitanje: "Kakva je svrha razmišljanja o njima?", pa je odgovorio: "Da se prouče, a zatim o njima razmišlja."

- I Gospodar im se njihov odazva: "Nijednom djelatniku između vas, bio muškarac ili žena, djelo neću poništiti; vi ste jedni od drugih. Onima koji se isele i koji budu iz domova svojih prognani, i koji budu na putu Mome mučeni, i koji se budu borili i poginuli, sigurno ću loša djela pokriti i sigurno ću ih u dženetske bašče, kroz koje rijeke teku, uvesti! Nagrada je to od Allaha, a kod Allaha je nagrada najljepša!" /195/

Seid ibn Mensur, s lancem od Ummi-Seleme, prenosi kako je ona rekla: /621/ "Allahov Poslaniče, ne čujemo da Allah uz Hidžru spominje žene i po čemu?" Nakon toga, Allah Uzvišeni je objavio: "I Gospodar im se njihov odazva: "Nijednom djelatniku između vas, bio muškarac ili žena, djelo neću poništiti" itd. Ensarije kažu: "To je prva udana žena koja nam je došla!" To prenosi i el-Hakim u svom "Mustedreku" na osnovi hadisa Sufjana ibn Ujejne, a zatim kaže: "Sahih prema uvjetima El-Buharije, ali ga ne navode ni El-Buharija niti Muslim."

Značenje ajeta: Pošto su vjernici obdareni razumom, kao što je naprijed navedeno, pitali to što su pitali, Allah im se na to odazvao odgovorom u skladu s riječima: "A kada te robovi Moji za Mene upitaju, Ja sam sigurno blizu: odazivam se molbi molitelja kada Me zamoli. Zato, neka se i oni na Moj poziv odazovu, neka vjeruju u Mene, kako bi bili na Pravom putu." /186/; "Nijednom djelatniku između vas, bio muškarac ili žena, djelo neću poništiti." To je komentar odgovora u kome im saopćava da neće poništiti djelo nijednog djelatnika, nego će svakom od njih, bio muškarac ili žena, njegovo djelo pravedno naknaditi; "vi ste jedni od drugih", tj. u pogledu Moje nagrade vi ste isti. "Onima koji se isele", tj. koji ostave zemlju idolopoklonstva i dođu u zemlju vjere, koji ostave prijatelje, braću, jarane i komšije, "i koji budu iz domova svojih prognani", tj. kojim idolopoklonici budu pravili neprilike i uvrede, pa ih prisile da napuste svoje domove. Zato, Allah Uzvišeni kaže: "i koji budu na putu Mome mučeni", kao što na drugome mjestu kaže: "A svetili su im se samo zato što su u Allaha Silnog i Hvale dostojnog vjerovali!" (85:8);

"i koji se se borili i poginuli". Borba na Allahovom putu na najvišem je stupnju kada čovjek izgubi konja, i lice mu bude poprskano krvlju i prašinom. U dva Sahiha stoji: /622/ da je neki čovjek rekao: "Allahov Poslaniče, ako poginem na Allahovom putu, strpljiv i predan, idući naprijed, a ne povlačeći se, šta misliš: da li će mi Allah pokriti grijehe?" On je odgovorio: "Da." Zatim je kazao: "Kako si rekao?", a on je ponovio to što je već rekao. Kazao je: "Da, osim onoga što mi je Džibril ranije rekao!" U tom smislu, i Allah Uzvišeni kaže: "Sigurno ću njihova loša djela izbrisati i sigurno ću ih u dženetske bašče, kroz koje rijeke teku, uvesti!", tj. s raznim vrstama pića: mlijeka, meda, vina, vode neustajale te drugih vrsta kakve oči nisu vidjele, niti za kakve su uši čule, niti mogu naumpasti čovjeku. "To je nagrada od Allaha." Ovo se pridodaje naprijed navedenom tekstu, a navedeno je u akuzativu kako bi se time ukazalo da je On Veliki i Plemeniti, Koji daje samo lijepu i obilnu nagradu; "jer kod Allaha je nagrada najljepša!" Kod Njega je lijepa nagrada za onoga koji čini dobro.

"Neka te nikako ne obmanjuje to što oni koji ne vjeruju po zemlji uživaju!" /196/ "Kratko uživanje, a potom, Džehennem je boravište njihovo; a užasno je to prebivalište!" /197/ "Ali onima koji se Gospodara svoga boje pripadaju dženetske bašče, ispod kojih rijeke teku; u njima će vječno ostati smješteni od Allaha. A ono što je kod Allaha, bolje je za dobre!"/198/

Allah Uzvišeni kaže: Neka te ne zavaraju raskoš, blagodati i radost u kojima nevjernici žive! To je samo privremeno. Ubrzo će to nestati, pa će oni postati odgovorni za svoja hrđava djela, budući da je to u čemu su oni: "Kratko uživanje, a potom, Džehennem je boravište njihovo; a užasno je to prebivalište!" U tom smislu Allah Uzvišeni, također, kaže: "Oni koji o Allahu laži iznose neće se spasiti." /69/ "Uživat će na ovome svijetu, a zatim će se Nama vratiti. Zatim ćemo im Mi dati da iskuse nesnosne patnje zato što nisu vjerovali!" /70/ (10:69-70), odnosno, "Pa nevjernicima još vremena daj i još koji trenutak ih ostavi!" (86:17) Još malo vremena im daj. Dakle, nakon što je spomenuo stanje nevjernika na ovome svijetu, zatim njihovu sudbinu na onom svijetu, Allah Uzvišeni kaže: "Ali onima koji se Gospodara svoga boje pripadaju dženetske bašče, ispod kojih rijeke teku; u njima će vječno ostati smješteni od Allaha. A ono što je kod Allaha bolje je za dobre!" Ibn-Merdevejh navodi predanje od Abdullaha ibn Amra ibn el-Asa, koji prenosi da je Vjerovjesnik, sallAllahu alejhi ve sellem, rekao: /623/ "Oni su dobili naziv أبرار 'dobri ljudi' zato što su bili dobri i prema očevima i prema sinovima, u smislu da kao što roditelji imaju prema tebi pravo tako i dijete ima prema tebi pravo."​

"Ima i sljedbenika Knjige koji vjeruju u Allaha i u ono što je objavljeno vama, i u ono što je objavljeno njima, koji su ponizni Allahu i ne prodaju ajete Allahove za bagatelnu cijenu. Njima pripada nagrada od Gospodara njihova, a Allah će doista brzo svidjeti račun!" /199/ "O vjernici, budite strpljivi i izdržljivi, postojano bdijte i Allaha se bojte, da biste uspjeli!"/200/

Allah Uzvišeni govori da jedan dio sljedbenika Knjige istinski vjeruje u Allaha, da vjeruju u ono što je objavljeno Muhammedu, sallAllahu alejhi ve sellem, zajedno s onim što vjeruju iz prethodnih knjiga, da su oni ponizni prema Allahu, tj. pokorni Njemu i ponizni pred Njim, te da oni Allahove ajete ne daju za bagatelnu cijenu, tj. da ne kriju nagovještaje o Muhammedu, sallAllahu alejhi ve sellem, kojima raspolažu, zatim navodi njegove osobine i osobine njegova ummeta, koji su odabrani među sljedbenicima Knjige i njihovi prvaci, bez obzira, bili židovi ili kršćani. Allah Uzvišeni kaže: "Oni kojima smo objavili Knjigu, pa je čitaju istinito i ispravno, to su oni koji u nju vjeruju." (2:121) U poglavlju "El-Kasas" (Kazivanje) Allah Uzvišeni kaže: - Oni kojima smo dali Knjigu prije njega, vjeruju u njega! A kada im se kazuje, oni govore: "Mi vjerujemo u njega; on je istina od Gospodara našega; mi smo i prije toga muslimani bili! Ti će dobiti dvostruku nagradu od Gospodara svoga, zato što su strpljivi." (28:52-54) Ova svojstva, iako u manjem obimu, postoje kod židova poput Abdullaha ibn Selama i njemu sličnih židovskih rabina koji su vjerovali. Međutim, njihov broj nije prelazio deset osoba. Što se, pak, tiče kršćana, mnogi od njih bili su na Pravom putu rukovodeći se istinom, što Allah Uzvišeni potvrđuje, pa kaže: "Ti ćeš sigurno naći da su onima koji vjeruju najljući neprijatelji židovi i idolopoklonici; i svakako ćeš naći da su onima koji vjeruju najskloniji oni koji govore: 'Mi smo kršćani'..." itd. do riječi: "I Allah će im zbog onoga što govore kao nagradu dati dženetske bašče, ispod kojih rijeke teku, u kojima će vječno boraviti..." (5:82-85) Ovdje Allah Uzvišeni kaže: "Njima pripada nagrada od Gospodara njihova!" U hadisu stoji /624/ "da je Džafer ibn Ebi-Talib, radijAllahu anhu, kada je proučio poglavlje 'Merjema' u prisustvu Nedžašije, kralja Abesinije, s kojim su bili patrijarsi i svećenici, zaplakao zajedno s njima do te mjere, da su suzama skvasili svoje brade." U dva Sahiha navodi se: /625/ a je Vjerovjesnik, sallAllahu alejhi ve sellem, zaplakao za Nedžašijem pred svojim ashabima kada je ovaj umro, te da je rekao: "Vaš brat u Abesiniji je umro, pa klanjajte mu!" Potom je izišao u pustinju, poredao ih u safove i klanjao mu dženazu! Ibn Ebi-Hatim navodi predanje od Enesa ibn Malika, koji kaže: /626/ Kada je umro Nedžašija, Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi ve sellem, rekao je: "Molite oprost za vašeg brata!" Neki ljudi su tada rekli: "On nam zapovijeda da tražimo oprost za barbara koji je umro u Abesiniji!" pa je, nakon toga, objavljen ajet:

"Ima i sljedbenika Knjige koji vjeruju u Allaha i u ono što je objavljeno vama, i u ono što je objavljeno njima, koji su ponizni Allahu..." itd. Ibn-Džerir navodi predanje od Džabira, koji kaže: /627/ "Kada je Nedžašija (Negus) umro, Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi ve sellem, rekao nam je: "Umro je vaš brat, Ashame!" Nakon toga, Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi ve sellem, izišao je, klanjao mu dženaza-namaz sa četiri tekbira! Licemjeri su povodom toga govorili: "On klanja barbaru koji je umro u Abesiniji!" pa je Allah objavio ajet: "Ima i sljedbenika Knjige koji vjeruju u Allaha ..." Ibn Ebi-Nudžejh navodi predanje od Mudžahida: "Ima i sljedbenika Knjige...", ukazuje na sljedbenike Knjige koji su postali muslimani." Hasan el-Basri u vezi s tim kaže: "To su sljedbenici Knjige koji su to bili prije Muhammeda, sallAllahu alejhi ve sellem, pa su njega potom slijedili, prihvaćajući islam, za šta im je Allah dao dvostruku nagradu, i to zato što su vjerovali ranije, te što su bili sljedbenici Muhammeda, sallAllahu alejhi ve sellem." U dva Sahiha stoji predanje od Ebu-Muse, koji kaže: /628/ "Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi ve sellem, rekao je: "Tri vrste ljudi dobit će nagradu dva puta", a zatim je između njih spomenuo i "sljedbenika Knjige koji je vjerovao u svog vjerovjesnika, a zatim povjerovao i u mene!"

"i ne prodaju ajete Allahove za bagatelnu cijenu", tj. ne kriju ono što znaju kao što je to učinila jedna bijedna skupina njih prodajući to čak ni za što. Zato Allah Uzvišeni kaže: "Njima pripada nagrada od Gospodara njihova, a Allah će doista brzo svidjeti račun!", tj. brzo zbrojiti. To prenosi Ibn Ebi-Hatim od Mudžahida. "O vjernici, budite strpljivi i uporni, postojano bdijte!" Hasan el-Basri kaže: "Zapovjeđeno im je da budu strpljivi u svojoj vjeri, s kojom je Allah zadovoljan, a to je islam, te da je ne ostavljaju ni kada je lahko ni kada je teško, ni u nevolji ni u zadovoljstvu, da umru kao muslimani, te da budu izdržljiviji od neprijatelja koji kriju vjeru!" To isto ističe i više predstavnika zdrave tradicije. Što se tiče "bdjenja", to je ustrajnost na mjestu ibadeta i postojanosti, a ima mišljenja da to znači "očekivanje namaza nakon namaza".

Muslim i En-Nesa'i navode predanje od Ebu-Hurejrea, radijAllahu anhu, koji prenosi da je Vjerovjesnik, sallAllahu alejhi ve sellem, rekao: /629/ "Hoćete li da vas obavijestim čime Allah briše grijehe i podiže stupnjeve? Propisnim uzimanjem abdesta, u teškim okolnostima, čestim odlaskom u džamije, čekanjem namaza nakon obavljenog namaza. To vam je bdjenje! To vam je bdjenje! To vam je bdjenje!" Ibn-Merdevejh navodi predanje od Ebu-Seleme ibn Abdurrahmana, kojemu je jednog dana došao Ebu-Hurejre i rekao: Bratiću moj, znaš li kojim povodom je objavljen ovaj ajet: "O vjernici, budite strpljivi i izdržljivi, postojano bdijte!" Rekao sam: "Ne, ne znam!" Na to je on kazao: "Nije li u vrijeme Vjerovjesnika, sallAllahu alejhi ve sellem, bilo borbi pri kojim bi se držala straža?" Međutim, to je objavljeno u vezi s ljudima koji bdiju u džamijama, klanjaju namaz u određeno vrijeme, a potom u njima Allaha spominju. Na njih se odnose riječi: "budite strpljivi!" u obavljanju pet dnevnih namaza, "i izdržljivi" sa sobom i svojim strastima, "i postojano bdijte" u džamijama vašim, "i Allaha se bojte" u svemu što nije za vas, "da biste spašeni bili!"

Navodi se da je "cilj bdijenja ovdje je bdijenje na straži u borbi s neprijateljem, čuvanje islamskih utvrda i njihova zaštita, kako ne bi neprijatelji ušli u zemlju islama." Postoje i predanja koja na to podstiču i navode velike nagrade za to.[154] U El-Buhari Sahihu navodi se predanje od Sehla ibn Sa'da es-Saidija, koji prenosi da je Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi ve sellem, rekao: /630/ "Jednodnevna straža na Allahovom putu bolja je od ovoga svijeta i svega što je na njemu!" Muslim navodi predanje od Selmana el-Farisija, koji prenosi da je Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi ve sellem, rekao: /631/ "Straža u trajanju od jednog dana i noći bolja je od posta i klanjanja čitavog mjeseca! A ako umre u tom stanju, stalno će mu se bilježiti nagrada za to djelo, i odrediti opskrba i bit će sačuvan od (kaburskih) iskušenja." "Allaha se bojte", tj. bojte Ga se u svim vašim poslovima i situacijama. Na to ukazuje i Vjerovjesnik, sallAllahu alejhi ve sellem, kada je rekao Muazu ibn Džebelu šaljući ga u Jemen: /632/ "Allaha se boj, ma gdje bio! Nakon lošeg djela čini dobro koje će ga izbrisati i postupaj s ljudima na lijep način!"; "da biste bili spašeni" na ovome i drugom svijetu. Ibn-Džerir navodi predanje od Muhammeda ibn Kaba el-Kurezija da je on u vezi s riječima Allaha Uzvišenog: "i Allaha se bojte da biste spašeni bili!" rekao: "Bojte se Mene u stvarima između Mene i vas, kako biste bili spašeni sutra kada Me sretnete!"​

[124] Ja bih dodao: To znači, mi Te molimo s našom vjerom u Tebe, Tvoju Knjigu i Poslanika Tvoga. Ova molitva je šerijatski osnovana, budući da je to molitva uz dobra djela, odnosno, uz najviće od njih, vjeru u Allaha, Njegovu Knjigu i Poslanika. Isto tako, postoji i molitva koja je zabranjena, kojoj nas Allah nije poučio, niti nam je dostavio Poslanik, sallAllahu alejhi ve sellem, a to je: molitva posredstvom stvorenja koja su zabranjena, kao što su idolopoklonici činili još od vremena ranog paganstva, a što Allah nije prihvatio. Naprotiv, On je to zabranio poučivši nas ljepšom od nje.

[125] Pogledati komentar uz riječi Allaha Uzvišenog: Oni govore: "Vatra nas neće doticati više od nekoliko dana." (2: 80)

[126] Mihrab je cijeli hram (džamija), a ne samo izdubljeni dio u zidu u pravcu kible, što je kasnija novotarija koje nije bilo u vrijeme Allahovog Poslanika, sallAllahu alejhi ve sellem, niti u vrijeme njegovih ashaba (a preuzeta je od kršćana, odnosno, njihovih oltara u crkvama!). Kaže se da je Velid ibni Abdul-Melik prvi koji je to uveo i da je on proširio mesdžid i kabur Poslanika,sallAllahu alejhi ve sellem. Tada je ušao u sastav mesdžida (džamije) i pored zabrane Poslanika, alejhi selam, i zato će odgovarati Allahu, dželle šanuhu

[127] Ja bih dodao: Možda je to dojenče koje je reklo svojoj majci: ”Strpi se, majko, ti si doista u pravu!" To se spominje u kazivanju o "Uhudu" Vatrenim kanalima, kada se ona pobojala da ne padne u vatru koju je upalio židov Zu-Nuvas u Jemenu, kako bi kršćane vjernike povratio iz njihove prave vjere u židovsku vjeru.

[128] Pojam mudrosti navodi se u poglavlju "Bekara" na više mjesta, a njegov smisao bi ukratko mogao biti slijedeći: poznavanje istine svake stvari, stavljanje svake stvari na svoje mjesto uz očuvanje ispravnog suda, te istraživanje znanstvenih i pravnih činjenica u vjeri, kako bi se znao Božanski smisao odredbi, što predstavlja "najvišu mudrost", jer "kome je dana mudrost, dano mu je veliko dobro." (2:269) To je stvar koju Allah Uzvišeni stavlja u srca ljudi iz Svoje Milosti i Dobrote.

[129] Ja bih dodao: Allah to najbolje zna, ali za mene je najprihvatljivije mišljenje Katade i drugih, tj. da je to inverzija i da znači: “Ja ću te uzdignuti i dušu ti uzeti."

[130] Ja bih dodao: "Istinu si kazao, Allahov Poslaniče! I ja svjedočim da si ti Allahov Poslanik. Muslimani su osvojili Konstantinopolis, koji je postao grad islama nakon što je bio grad nevjerstva. ^ak je postao i sjedištem islamskog hilafeta, odakle je osvojena trećina Evrope, a umalo i Rim, ali si ti izvijestio da će Rim biti osvojen kasnije. Muslimani danas, iako su zaostali jer su napustili propise islama i vladavinu na osnovama islama, uz pomoć Allaha ponovo će se vratiti islamu, pa će islam iznova superiorno zasjati osvojenjem Rima, kao što si ti kazao da će biti osvojen Konstantinopolis. Mi se obavezujemo Allahu Uzvišenom da ćemo raditi na tome i da ćemo uložiti napor da se vladamo po islamu. Prvo ćemo muslimane osloboditi neznanja, zatim osloboditi njihove zemlje od tragova nevjerstva, kako vidljivog tako i prikrivenog. I to ćemo ostaviti u amanet generacijama iza nas. Svim generacijama ćemo predavati ovaj amanet dok ga Allah ne ostvari!"

[131] Jasno je, a Allah opet najbolje zna, da je bilo onako kako to pretpostavlja Ibn-Kesir u drugoj mogućnosti, tj. da je prvi dio poglavlja "Ali-Imran" do ovog ajeta objavljen povodom dolaska delegacije iz Nedžrana, a ovaj ajet je objavljen prije toga.

[132] Uz riječi Allaha Uzvišenog: "Ljudima je uljepšana ljubav prema strastima..." (3:14)

[133] To je u trećem dijelu poglavlja "El-Bekare" uz riječi Allaha Uzvišenog: "pa zapišite to!", što je potom, derogirano riječima: "A ako jedan drugome nešto povjerite..." (2:282), pa se može tamo vidjeti.

[134] Velika je razlika između toga što židovi uzimaju od ljudi bespravno, uz lažne i izmišljene razloge, i onoga čemu poziva čista vjera islam! Ibn-Abbas kaže: " Kada bi oni davali džizju, vama ne bi bilo dozvoljeno da uzmete njihovu imovinu osim uz njihov pristanak. O tome govori i gore navedeni hadis Allahovog Poslanika, br. 508.

[135] To je Abdullah ibn Mesud.

[136] U naše vrijeme, učenje napamet riječi iz Kur'ana postalo je vještinom i zanimanjem onih koji uče Kur'an u posebnim prigodama i na skupovima nastojeći što prije dobiti naknadu za to, ne čekajući nagradu kasnije (od Allaha), tako da Kur'an ne prelazi njihova grla. I takvi se bez osnove nazivaju učačima!!! A ko su u šerijatskom smislu učači ako ne učenjaci i znalci vjere?!... Nema snage niti moći osim kod Allaha, a mi se svi Njemu vraćamo!​

[137] Ovaj je hadis osnov za uvakufljenje dobara.

[138] Zadovoljio sam se navođenjem samo ovog dijela hadisa vezanog za tekst, a kompletan hadis nalazi se uz komentar poglavlja "El-Bekare".

[139] Ovo su riječi Ibn-Kesira, Allah mu se smilovao!

[140] Kompletno predanje navodi se u djelu "O Ibrahimovoj gradnji Hrama". Odnosi se na kamen na kojem je stajao Ibrahim, alejhi selam, dok je gradio Kabu. On je sada postavljen onako kako ga je postavio Omer ibn Hattab, a sada postoji nakana nadležnih da ga povuku unazad, kako bi se izbjegla velika gužva oko njega. Kaže se da ga je Omer svojevremeno na to mjesto povukao iz istih razloga, i nema nikakve smetnje da se on malo odmakne. Allah im dao svako dobro!

[141] Postavlja se pitanje: kakav je stav ekstremista i laika koji ukazuju na hadis koji pripisuju Muhammedu, sallAllahu alejhi ve sellem: ”Allahu moj, izveo si me iz meni najdražeg komadića zemlje, pa nastani me u najdražem komadiću zemlje! Nastanio ga je u Medini polazeći od toga da je Medina Allahu najdraži dio zemlje!" Tačno je, međutim, da je Meka Allahu najdraži dio zemlje, kao što se navodi u sahih hadisu, pa kako bi Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi ve sellem, radio suprotno Allahu, voleći nešto drugo, a ne ono što Allah voli?! Meka je, doista, Allahu i Njegovom Poslaniku najdraži dio zemlje, htjeli to oni ili ne!

[142] Misli se na riječ (sebil) koja je spomenuta u ajetu čiji je doslovni prijevod: put.

[143] Mi, predstavnici zdrave tradicije (Selefa), smatramo da ulažemo trud prema svojim mogućnostima i da spadamo u "spašenu grupu", a Allah je Onaj Koji upućuje, od Koga se pomoć traži i na Kojeg se oslanja, On, Jedini Kome ravna nema!

[144] Pa da li će se arapske zemlje ugledati na njih, pa da zaborave svoje razlike i ujedine se u borbi protiv židova, kako bi ih otjerali iz Palestine i kako bi ova zemlja bila vraćena njenim stanovnicima, Arapima? Molimo Allaha da tako bude!

[145] Ovo je lijepa želja mufessira, hafiza Ibn-Kesira, Allah mu se smilovao, ali on nije znao da u šamu neće dugo ostati ta skupina ljudi, onakva kakva je bila u njegovo vrijeme. Njih su naslijedile generacije koje su zapostavile namaz, pa čak i kompletan islam, pa ne sude po islamu, niti uopće osjećaju odgovornost zbog toga. Muslimani su se, ne samo u šamu nego i u većini arapsko-islamskih zemalja, udaljili od svake niti koja ih veže za islam. Tim zemljama su nevjernici vladali svojom armijom, a zatim, i kada su ih napustile armije, ostali su nevjernički zakoni i kultura, što je proizvelo i nevjerničku vlast, još od vremena tzv. nezavisnosti! Normalno je da im Allah ne da pomoć ni na jednom polju, budući da ni oni nisu uz Allaha Uzvišenog: "...ako vi

Allaha pomognete, i On će vas pomoći i noge vam učvrstiti!" (47:7) Samo od vremena pisanja ovih redova koliko su muslimani i Arapi doživjeli poraza, iako postoji više njihovih država s jakim vojnim snagama, naspram jedne državice židova, izroda naroda i ološa! Dakle, brojne arapske države poražene su od jedne židovske državice, što nije ništa drugo nego kazna Silnog i Svemogućeg Allaha zbog toga što su napustili njegovu vjeru, Kur'an i šerijat.

Odakle, onda, da dođe pobjeda Arapima, ako su oni napustili Objavu, iznevjerili povjerenje i prevarili ummet islamski?! Istina iza koje nema druge istine jeste u tome da su oni doživjeli težak i ponižavajući poraz i postali predmet sažaljenja i podsmijeha u svijetu, jer se nisu oslanjali na Allaha, niti su vjerovali u Allaha, nego su mahali svojim lažnim arabizmom i oslanjali se na svoju hvalisavost i primitivizam, na negiranje principa islama i njegova šerijata, bez kojeg Arapi muslimani ne bi ni uzeli vlast u svoje ruke kada su vladali s više od polovice zemaljske kugle. Da, njih je Allah razbio kako bi iz toga izvukli pouku i vratili se istini i Pravom putu... ! Postavlja se pitanje: da li će se vratiti? Mi čekamo!!! Dok ovo govorim, srce mi se cijepa od tuge i boli, ali neka, mi Allahu pripadamo, i Njemu ćemo se vratiti!

[146] Kada Allah Uzvišeni kaže: "da zna", to ne znači da Njegovo znanje o njima zavisi od rezultata njihovih djela, jer On ih je stvorio kao što je stvorio i ono što rade. Tako On kaže:​

"Kako ne bi znao Onaj Koji stvara, kada je On Sveznajući i Obaviješteni?!" (67:14) Međutim, On to navodi kako bi naveo dokaz protiv njih na osnovu njihovih djela, bila dobra ili zla, i nagradio ih prema zasluzi. On zna što je tajno i što je skriveno, zna šta je bilo i šta će biti i prije nego je stvorio Zemlju i nebesa na pedeset hiljada godina!

[147] S jedne strane, strijelci su po slobodnoj procjeni (idžtihad) donijeli odluku, a privukao ih je ovaj svijet, s druge strane, pa su postupili suprotno naredbi Poslanika, sallAllahu alejhi ve sellem, iako je njegova zapovijed bila sasvim jasna: "Ako vidite da nas ptice kljuju, ne napuštajte svoja mjesta!" Postojao je, dakle, jasan dokaz da su bili obavezni da se drže zapovijedi Nepogrešivog poslanika bez bilo kakve lične procjene, jer slijeđenje njegovo pretpostavlja svako dobro, a neslijeđenje svako zlo!

[148] Idol op. prev.

[149] Idol op. prev.

[150] Ibn Ebi-Amir op. prev.

[151] Sina Ebu-Sufjana op. prev.

[152] Riječ koju kaže neko ko je pogođen ili zapaljen, kada izgubi koncentraciju zbog bola, kao što neki danas kažu: "Uh!"... i sl.

[153] Allah Uzvišeni je, bez sumnje, čist od toga da čini što neistinito, besmisleno, sa mahanama i nedostacima, jer On je Tvorac svega! Velika je razlika između Njegovog djela i stvorenja, budući da je Njegovo djelo jedan od Njegovih atributa, dok stvoreni svijet nije Njegov atribut!​