Piše: Muhamed Jusić
Svake godine, pa tako i ove, naše hadžije posjete (ili kako je to kod nas ustaljeno: zijarete) grad Allahovog poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, El-Medinu el-Munevveru. Iako posjeta Medini nije sastavni dio obreda hadža, sve hadžije iz čitavog svijeta koriste priliku da posjete ovaj dio svete zemlje zbog vrijednosti (ar. fadail) koje ona ima, te zbog historijskih znamenitosti kojima obiluje.
Uzvišeni je Allah Medinu odlikovao posebnostima, a povod velikog broja tih posebnosti je Poslanikova, sallallahu alejhi ve sellem, dova za taj grad i njegove stanovnike.
"Šta reći više o Medini nego da je to prebivalište islama, ognjište Objave, vrelo islamske kulture i civilizacije koje je svoje tokove raširilo na sve strane svijeta. Ni jedan se grad ne može pohvaliti sa takvom bogatom kulturnom prošlošću kao ovaj, kao i mnogobrojnim drugim vrijednostima koje zadivljuju i plijene srca stotina miliona ljudi. Medina je bila i ostala univerzitet muslimana u najširem i najopćenitijem smislu te riječi, vječita inspiracija i predmet ljubavi. Malo je onih koji u Medinu ne bi željeli doći, koji dan svoga života provesti u Ressulullahovu Revda-i-se’adu."
Ovom prilikom mi ćemo izdvojiti samo neke od posebnosti koje su spomenute u vjerodostojnoj islamskoj tradiciji.
Medina je harem (zaštićeni i sveti prostor)
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, od Uzvišenog je molio da Medinu učini haremom i Svemogući mu je to uslišao. Tako se u njenim granicama ne smije prosipati krv, potezati oružje radi borbe, loviti, uništavati rastinje, niti bilo kakav prestup činiti.
Od Enesa b. Malika, radijallahu anhu, prenosi se da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kada se vraćao iz bitke na Hejberu zastao na prilazu Medini i rekao gledajući u brdo Uhud: "Ovo brdo nas voli, a i mi volimo njega." Zatim je pogledao u Medinu i rekao: "Allahu, doista, ja ono što je između dvije labe (crno vulkansko kamenje koje je okruživalo Medinu sa tri strane) proglašavam haremom, kao što je Ibrahim učinio Meku haremom. O Allahu daj njenim stanovnicima berićet u njihovim mu’du i sa’ju"
Što se tiče granica medinskog harema, one su obilježene Harrom Vakim (dolinom od vulkanskog kamenja istočno od Medine), Harrom El-Veber (zapadno), brdom Sevr (sjeverno) i brdom ‘Ajr (južno).
Boravak u haremu ima svoje blagodati ali, u isto vrijeme, teret prestupa i grijeha u njemu je puno teži. Od Alija b. Ebi Taliba, radijallahu anhu, prenosi se da je rekao: "Kod nas (Ehlu-l-Bejta) nema ništa zapisano osim Allahove knjige i ove stranice od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: ‘Medina je harem od ‘Aira do tog i tog mjesta. Ko u njoj počini neki prestup ili da utočište prestupniku, na njega je Allahovo prokletstvo, prokletstvo meleka i svih ljudi. Od takvog se neće primiti niti farz niti nafila."
Uporište imana
Nema toga grada na svijetu koji se može pohvaliti time da je "uporište imana". A Medina jeste upravo to. Od Ebu Hurejre, Allah neka je njime zadovoljan, prenosi se da je kazao: "Rekao je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: ‘Doista se iman povlači u Medinu kao što se zmija povlači u svoje skrovište." U drugim predajama stoji: "doista se islam povlači.."
Također, u hadisu koji se prenosi od Ibn Omera, radijallahu anhu, stoji da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Islam je počeo sa pojedincima i završit će se sa pojedincima kao što je i počeo, i on se povlači između dvije džamije kao što se zmija povlači u svoju jazbinu."
Pod dvije džamije misli se na El-Mesdžidu-l-Haram u Meki i Poslanikovu, sallallahu alejhi ve sellem, džamiju u Medini, kao što to tvrdi doktor Abdurrahman El-Ber u svojoj knjizi Tuhfetu-z-zekije fi fadail el-medine en-nebevije.
Nalazimo velik broj hadisa koji sadrže ovo značenje, a ovom prilikom izdvoji ćemo još hadis koji se prenosi od Džabira Ibn Abdullaha, radijallahu anhuma, iz kojeg se može zaključiti da se ovi hadisi odnose na teška vremena koja će nastupiti za islam i muslimane i u kojima će njihovo uporište biti upravo Medina. U ovom hadisu stoji da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Tako mi Onoga u čijoj je ruci moja duša, doista će se islam vratiti kao što je i počeo. Doista će se sav iman vratiti u Medinu kao što je iz nje i počeo, sve dok sav iman ne bude u Medini."
U komentarima ovih hadisa nalazimo stavove uleme koji nedvosmisleno upućuju na to da su se srca vjernika, ali i oni sami, u svim periodima vraćala Medini, i u njoj su nalazili uporište imana, koji se uvijek kada je islam u teškom položaju u nju povlači. Tako, naprimjer, Ibn Hiban, Allah mu se smilovao, komentarišući gore navedene hadise kaže: " doista se iman povlači" pod ovim se misli na one koji imaju iman.
Svake godine, pa tako i ove, naše hadžije posjete (ili kako je to kod nas ustaljeno: zijarete) grad Allahovog poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, El-Medinu el-Munevveru. Iako posjeta Medini nije sastavni dio obreda hadža, sve hadžije iz čitavog svijeta koriste priliku da posjete ovaj dio svete zemlje zbog vrijednosti (ar. fadail) koje ona ima, te zbog historijskih znamenitosti kojima obiluje.
Uzvišeni je Allah Medinu odlikovao posebnostima, a povod velikog broja tih posebnosti je Poslanikova, sallallahu alejhi ve sellem, dova za taj grad i njegove stanovnike.
"Šta reći više o Medini nego da je to prebivalište islama, ognjište Objave, vrelo islamske kulture i civilizacije koje je svoje tokove raširilo na sve strane svijeta. Ni jedan se grad ne može pohvaliti sa takvom bogatom kulturnom prošlošću kao ovaj, kao i mnogobrojnim drugim vrijednostima koje zadivljuju i plijene srca stotina miliona ljudi. Medina je bila i ostala univerzitet muslimana u najširem i najopćenitijem smislu te riječi, vječita inspiracija i predmet ljubavi. Malo je onih koji u Medinu ne bi željeli doći, koji dan svoga života provesti u Ressulullahovu Revda-i-se’adu."
Ovom prilikom mi ćemo izdvojiti samo neke od posebnosti koje su spomenute u vjerodostojnoj islamskoj tradiciji.
Medina je harem (zaštićeni i sveti prostor)
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, od Uzvišenog je molio da Medinu učini haremom i Svemogući mu je to uslišao. Tako se u njenim granicama ne smije prosipati krv, potezati oružje radi borbe, loviti, uništavati rastinje, niti bilo kakav prestup činiti.
Od Enesa b. Malika, radijallahu anhu, prenosi se da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kada se vraćao iz bitke na Hejberu zastao na prilazu Medini i rekao gledajući u brdo Uhud: "Ovo brdo nas voli, a i mi volimo njega." Zatim je pogledao u Medinu i rekao: "Allahu, doista, ja ono što je između dvije labe (crno vulkansko kamenje koje je okruživalo Medinu sa tri strane) proglašavam haremom, kao što je Ibrahim učinio Meku haremom. O Allahu daj njenim stanovnicima berićet u njihovim mu’du i sa’ju"
Što se tiče granica medinskog harema, one su obilježene Harrom Vakim (dolinom od vulkanskog kamenja istočno od Medine), Harrom El-Veber (zapadno), brdom Sevr (sjeverno) i brdom ‘Ajr (južno).
Boravak u haremu ima svoje blagodati ali, u isto vrijeme, teret prestupa i grijeha u njemu je puno teži. Od Alija b. Ebi Taliba, radijallahu anhu, prenosi se da je rekao: "Kod nas (Ehlu-l-Bejta) nema ništa zapisano osim Allahove knjige i ove stranice od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: ‘Medina je harem od ‘Aira do tog i tog mjesta. Ko u njoj počini neki prestup ili da utočište prestupniku, na njega je Allahovo prokletstvo, prokletstvo meleka i svih ljudi. Od takvog se neće primiti niti farz niti nafila."
Uporište imana
Nema toga grada na svijetu koji se može pohvaliti time da je "uporište imana". A Medina jeste upravo to. Od Ebu Hurejre, Allah neka je njime zadovoljan, prenosi se da je kazao: "Rekao je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: ‘Doista se iman povlači u Medinu kao što se zmija povlači u svoje skrovište." U drugim predajama stoji: "doista se islam povlači.."
Također, u hadisu koji se prenosi od Ibn Omera, radijallahu anhu, stoji da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Islam je počeo sa pojedincima i završit će se sa pojedincima kao što je i počeo, i on se povlači između dvije džamije kao što se zmija povlači u svoju jazbinu."
Pod dvije džamije misli se na El-Mesdžidu-l-Haram u Meki i Poslanikovu, sallallahu alejhi ve sellem, džamiju u Medini, kao što to tvrdi doktor Abdurrahman El-Ber u svojoj knjizi Tuhfetu-z-zekije fi fadail el-medine en-nebevije.
Nalazimo velik broj hadisa koji sadrže ovo značenje, a ovom prilikom izdvoji ćemo još hadis koji se prenosi od Džabira Ibn Abdullaha, radijallahu anhuma, iz kojeg se može zaključiti da se ovi hadisi odnose na teška vremena koja će nastupiti za islam i muslimane i u kojima će njihovo uporište biti upravo Medina. U ovom hadisu stoji da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Tako mi Onoga u čijoj je ruci moja duša, doista će se islam vratiti kao što je i počeo. Doista će se sav iman vratiti u Medinu kao što je iz nje i počeo, sve dok sav iman ne bude u Medini."
U komentarima ovih hadisa nalazimo stavove uleme koji nedvosmisleno upućuju na to da su se srca vjernika, ali i oni sami, u svim periodima vraćala Medini, i u njoj su nalazili uporište imana, koji se uvijek kada je islam u teškom položaju u nju povlači. Tako, naprimjer, Ibn Hiban, Allah mu se smilovao, komentarišući gore navedene hadise kaže: " doista se iman povlači" pod ovim se misli na one koji imaju iman.
