Akademik muftija Muamer-ef. Zukorlić

"Kada posmatrate šartove islama, vidjet ćete da je vjerovanje u Sudnji dan posebno naglašeno. To je lekcija na kojoj se najčešće pada. Kada bih tražio da vidim gdje se to lomi vjera na pozitivno ili negativno, pronašao bih da se nekako lomi na suštinskom vjerovanju u Sudnji dan. Kada govorim o ovom vjerovanju, govorim o onom dubinskom vjerovanju da zaista izlazak duše iz tijela nije kraj, već samo prelazak u vječni život. Ja sam ubijeđen da bi čovjek, kada bi dubinski vjerovao da sve što ovdje pomjeri prstom, da ga to čeka na Sudnjem danu, bio na deredži, stepenu, meleka."

"Uzvišeni Stvoritelj upotrebljava ličnu zamjenicu za prvo lice u jednini i u množini. U jednini 'Ja' koristi se u značenju Božije jednoće za osobine i radnje koje su isključivo Božije, kao naprimjer: 'Ja sam vaš Gospodar', a u množini za one radnje u kojima u realizaciji učestvuju i stvorenja, naprimjer: 'Mi smo objavili...', što znači da objava dolazi od Allaha, džellešanuhu, preko meleka i vjerovjesnika ka vjernicima."

"Sandžaklije su najtvrđi dio bošnjačkog naroda. Mi smo orasi na kojima svi zubi pucaju. I zato je suicidno ne iskoristiti našu energiju."

"Stanje u jednom narodu neće se popraviti sve dok ne bude dovoljno onih koji su spremni boriti se i sagorijevati na tom putu promjena!"

"Dvije stvari dajte djeci: obrazovanje i vaspitanje. Najviše moguće obrazovanje da bi bili slobodni ljudi. Neznanje je izvor ropstva -- mrak u kojem se robuje čovjeku, u kojem će se naša djeca eksploatisati, njihov znoj, njihova krv, njihova pamet i sve što imaju. Ali, sa obrazovanima tako neće moći postupati, naročito sa onima koji su vjerski obrazovani.

Postoje razna vaspitanja. Postoji i nauka o vaspitanju. Postoji metodika vaspitanja. Nećemo o tome govoriti. Vaspitajte ih da budu ljudi. Ako budu dobri ljudi, ma koliko zalutali privremeno, vratit će se jer je u njima onaj osnovni stub ličnosti zdrav. Onda će oni u nekoj svojoj fazi života nadograditi ono što su propustili. Ako to propustite, pa postanu neljudi, to jeste lopovi, lažovi, kriminalci -- nema spasa."

"Zašto samo Bosna i Hercegovina ima kompleksno ime? Nemojte samo reći da je to slučajno! Ja ne volim zavjere, ali što je rekao Kisindžer: 'Možda jesam paranoičan, ali to ne znači da me ne prate.' Bile su samo dvije jedinice u Jugoslaviji sa pretežno muslimanskim stanovništvom i samo one imaju složen naziv. Samo one imaju 'i'.

To 'i' je pertla za raspletanje. Bosna je hiljadu godina Bosna i onda se prilijepi Hercegovina. To je samo slavina koja čeka da se odvrne kada treba."

"Zašto se džamijsko zemljište zove harem? Šta to, ustvari, znači? Riječ harem ima isti korijen kao riječ haram, koja je svima nama dobro poznata, a znači zabranjeno. Kao što znate, jedno od imena Kabe jeste Mesdžidul-haram. Sve je to isti korijen, a i skoro isto jezičko značenje.

Kaba se zove Mesdžidul-haram zbog toga što su u njoj zabranjene mnoge stvari koje su inače dozvoljene. A zašto se džamijsko zemljište ili vakufsko zemljište oko džamije, zove harem? Zato što je to svojevrstan zabran -- zabran za mnoge dunjalučke stvari, zabran za promet, zabran za trgovinu.

Dakle, to je sveto mjesto -- mjesto koje je jednom uvakufljeno i za sva vremena zabranjeno da se uzme, otme i za sva vremena ne može niko biti vlasnik tog zemljišta, osim džamija, osim vakuf."

"Znanje je svjetlo koje može postati nehumano ukoliko se ne ispoštuje princip 'Uči u ime Gospodara tvoga, Koji stvara!' Ljudi nisu stvoritelji znanja. Ljudi otkrivaju zakone u nauci, ali ljudi nisu zakonodavci tih zakona. Svjetlo je putovalo istom brzinom i prije i poslije Ajnštajna. Mi živimo u svijetu koji želi da odvoji nauku od Boga, da svijet predstavi bezbožničkim i sakrije ulogu Gospodara. U tom slučaju nauka bez Boga postaje opasnost. Svaki oblik moći -- a znanje je moć -- bez svijesti o Gospodaru dovodi do tiranije i nasilja jer tada čovjek počinje da umišlja da ima božanske osobine. Bez svijesti o Bogu čovjek se dehumanizira."

"Naša uloga u misiji islama nije da ljude ubijedimo da prihvate islam. Islam je toliko vrijedan da nikoga u to ne treba ubjeđivati. Samim navaljivanjem i prevelikim insistiranjem da ljudi prihvate islam zapravo udaljavamo ljude od islama. Islam ima svoju vrijednost i snagu da privuče onoga ko to zna cijeniti i ko prepozna vrijednosti islama. Ne možete ljudima nuditi vodu ako nisu žedni. Ljude treba pustiti da ožedne i onda im ponuditi čistu vodu."​

"Važnost borbe na Božijem putu ne ogleda se u preferiranju smrti nad životom. Vrhunac kvaliteta žrtve šehida jeste ta što on polaže svoj život za nešto od čega on na ovom svijetu neće imati koristi. Zato šehid dobija na budućem svijetu najbolje mjesto koje se može dobiti."

"Strategija našeg razvoja nije sadaka. Mi ne želimo da gradimo svoju budućnost na sadaki, jer oni koji grade svoju budućnost na sadaki nemaju budućnost."

"Kada pomiješate prijatelje i neprijatelje, onda slabite prijatelje, a jačate neprijatelje."

"Ako si napustio kafanu i počeo ići u džamiji, zar misliš da je tvoj šejtan ostao u kafani? Šta će on u kafani? On će poći za tobom i tek tada počinje prava borba."

"Najvredniji i najkrupniji dijamanti nalaze se duboko ispod površine zemlje, pomiješani su sa nekim drugim manje vrijednim rudama i samo oni koji znanje posjeduju znaju do njih da dođu, da ih odvoje i prepoznaju od onih manje vrijednih ruda."

"Bolje je biti donji koji se penje uzbrdo nego biti gornji koji silazi nizbrdo."

"Nemojte parčati vjeru! Ako otrgnete rukav od kaputa, to se više ne zove kaput, nego rukav od kaputa. Možete ga obući, ali će vam se narod smijati, i neće vam biti od koristi."

"Sekta je funkcioniranje nekoliko glava u zatvorenom mentalnom prostoru -- zatvoreni krug ljudi koji jedni drugima dijele komplimente i nemaju mogućnost da svoje stavove provjere na širem planu."

"Ulema koju možete kupiti nije nikakva ulema. Ulema mora da ima kredibilitet znanja i kredibilitet karaktera. Kredibilitet karaktera podrazumijeva slobodu govora čak i kada se stavovi ne podudaraju sa vlastodršcima."

"Kada se ljudska civilizacija suočava sa nepravdom, nasiljem i zločinom bilo kojeg oblika, ona to ne radi da bi ispravila krivu Drinu, jer prošlost se ne može ispraviti. I kada kaznite najvećeg zločinca, vi niste ispravili ništa iz prošlosti, ali ste popravili stanje za budućnost. Svakim ispravljanjem nepravde iz prošlosti u pogledu sankcije ili osude vi pravite zdrav ambijent za budućnost."

"Nije problem što neistina postoji i što se nalazi među nekim ljudima. Neistina postoji, zlo postoji, nepravda postoji, kao što postoje i razni drugi oblici zla koji proizlaze iz neistine. Problem nastaje onda kada se neistina ponudi kao istina. Zato Kur'an ima ambiciju da razdvoji istinu od neistine."

"Čovječe, nisi se pitao kada i gdje ćeš da se rodiš, kojoj ćeš naciji da pripadaš, nisi se pitao od čega ćeš biti stvoren. Zato, nemaš pravo sebe smatrati boljim od nekoga drugog za ono za šta nisi bio pitan! Za ono za šta niste odlučivali, nećete biti ni kažnjeni ni nagrađeni."

" Allah, džellešanuhu, vjeru je definirao kao zahvalnost riječima: 'Mi smo čovjeku ukazali na put, ili će biti zahvalan ili nevjernik'. Allah, džellešanuhu, nije rekao 'ili će biti vjernik ili nevjernik', nego je nevjerstvo suprotstavio zahvalnosti, a vjeru identificirao kao zahvalnost. Zahvalnost Stvoritelju i ljudima."

"Ja sam ideološki protiv nacionalizma. Mislim da je nacionalizam zlo. Također smatram da u nacionalizmu klize i ljudi, i narodi, i zajednice koji osjećaju stvarnu duhovnu i etičku prazninu. Nacionalizam je u suštini pokušaj identifikacije na negaciji drugoga, a ne na afirmaciji sebe. To je suštinski problem nacionalizma ili čak suštinska razlika između nacionalizma i patriotizma."​

"Kada me pitaju: 'Kako podnosiš to što su te neki izdali?', odgovaram: 'To doživljavam kao potvrdu da smo na pravom putu', jer nikada se nije desilo da se laž izda. Laž se ne može izdati, jer je ona sama po sebi izdaja. SAMO SE ISTINA MOŽE IZDATI."

"Ne mogu ljudi koji su veći dio života proveli u robovskom statusu biti pokretači slobode."

"U fazi podizanja i vaspitavanja djece nemojte ih ostaviti bez dvije stvari: bez vjerskog odgoja i bez obrazovanja, škole. Ako im pružite vjerski odgoj, oni vas neće obrukati jer će biti dobri i plemeniti ljudi. Ali, ako ih ostavite bez škole i bez znanja, oni neće biti slobodni ljudi. Oni će uvijek biti nečije sredstvo i nečiji robovi. Jer, ljudima se vlada dok su u neznanju."

"Na Zapadu vlada argument sile i interesa, dok u islamu vladaju principi, bez obzira na interese. Na Zapadu, recimo, kršćanska većina putem referenduma odlučuje da li će se dozvoliti islamskoj manjini izgradnja džamije u određenom gradskom kvartu ili ne, dok u sudanskom Ustavu (šerijatskom) stoji da muslimani nemaju pravo odlučivati o pitanjima koja se tiču isključivo kršćanske manjine."

"Laž je kao mrak. Prividno postoji dok se istina odnosno svjetlo ne pojavi. Laž opstaje samo ako istina odustane. Zato, USTRAJ, ISTINO!"

"Jedan od osnovnih postulata zdravog pojedinca, porodice i zajednice jeste pravi uzor. U društvu u kome se oponašaju kvaziuzori nije moguće očekivati zdravost u odgoju, kulturi i svijesti budućih generacija."

"Sandžak i Bosna su bošnjački životni prostor, što naravno ne znači da nisu životni prostor drugih koji žive, ali sada govorim iz ugla Bošnjaka, i nikakve drine, nikakve svađe, nikakve razlike u akcentu ne smiju da nam budu osnov za podjelu. Mi se moramo držati zajedno, u protivnom postat ćemo kao zrna pobacana po pločniku."

"Jedine legalne podjele su podjele vrijednosti: dobar i loš čovjek, lopov i pošten, dobročinitelj i zločinac, moralan i nemoralan, pouzdan i nepouzdan."

"Množenje minusa i plusa u matematici uvijek daje minus. Miješanje jedne kapi otrova sa posudom punom čiste vode nikada nije očistilo otrov, nego je uprljalo vodu. Zapamtite: kompromis istine i neistine uvijek je neistina."

"Pojedinci su gorivo. Oni izgore i stradaju u toj borbi, da bi većini bilo bolje, iako većina ljudi neće odmah shvatiti. 'Blago li se pojedincima.'"

"Za stotinu godina, nikome neće biti važno da li smo živjeli 20 ili 80 godina. Neke od nas će spominjati po dobru, a nekima će se ime zaboraviti. Ali, najvažnije od svega je da svi idemo pred Gospodara sami, sa svojim djelima."

Redakcija El-Asra​

Muftija akademik Muamer ef. Zukorlić

Rođen je 15.02.1970. od oca Mehdije i majke Nurije u selu Orlje kod Tutina, gdje je i odrastao sa roditeljima i dva mlađa brata. Bio je oženjen i otac osmoro djece.

Osnovnu školu završio u svom rodnom mjestu, a Medresu „Gazi Husrev-beg“ u Sarajevu. Jednogodišnji vojni rok odslužio u Gospiću i na Svetom Roku u Hrvatskoj. Studije filozofije šeriatskog prava (Usuli fikh) okončao na Islamskom univerzitetu „El-Emir Abdel-Kadir“ u Konstantini (Alžir), zvanje magistra stekao iz oblasti egzegeze Kur'ana (Tefsir) na Univerzitetu „El-Džinan“ u Tripoliju (Libanon), a doktorirao na Internacionalnom univerzitetu u Novom Pazaru na temu „Akademija – nastanak, razvoj i značaj sa posebnim osvrtom na Bošnjačku akademiju nauka i umjetnosti“.

Tečno je govorio, pisao i čitao na arapskom jeziku, govorio turski jezik, a služio se engleskim jezikom.

Bio je dugogodišnji predavač u Medresi „Gazi Isa-beg“ u Novom Pazaru, višegodišnji predavač grupe vjerskih predmeta i arapskog jezika na Islamskoj pedagoškoj akademiji (danas Fakultet za islamske studije). Bio je predsjednik Mešihata Islamske zajednice Sandžaka od njegovog osnivanja i muftija sandžački od 1993. do 2007., glavni muftija i predsjednik Mešihata IZ-e u Srbiji od njenog objedinjenja 2007. do 2014. od kada je bio muftija sandžački.

Bio je dekan Islamske pedagoške akademije 2001., rektor Internacionalnog univerziteta u Novom Pazaru od njegovog osnivanja 2002. do 2008. od kada je bio predsjednik Univerziteta.

Osmislio je i predvodio osnivanje i organizaciju Internacionalnog univerziteta u Novom Pazaru 2002. sa odjeljenjima u Nišu, Beogradu, Pančevu i Subotici, isturenog odjeljenja Alaudin medrese iz Prištine u Novom Pazaru u samostalnu Medresu „Gazi Isa-beg“ 1994., osnivanje Ženske medrese „Gazi Isa-beg“ u Novom Pazaru 1996. i njenih odjeljenja u Rožajama 2002. i Preševu 2014., islamskog magazina „Glas islama“ 1996. čiji je prvi glavni i odgovorni urednik, mreže dječjih vrtića i predškolskih ustanova „Reuda“ i školskog mekteba „Wildan“ 1998., Islamske pedagoške akademije (sadašnji FIS) 2001.

Inicirao je osnivanje Muslimanskog omladinskog kluba (MOK) 1999., Udruženja žena „Merjem“ 2007., Udruženja uleme Islamske zajednice u Srbiji 2007., Zajednice sandžačke dijaspore 2003., Škole Kur'ana Časnog u Novom Pazaru 2010., Islamskog kulturnog centra „Altun alem“ 2011., Vakufske direkcije 2014.

Osmislio i podržao osnivanje Internacionalne humanitarne organizacije (IHO) 1995. koja je kasnije prerasla u Centar za humanitarni rad „Hajrat“, otvaranje sedam vakufskih kuhinja za siromašne u svim gradovima Sjevernog Sandžaka.

Osmislio je i inicirao osnivanje Izdavačke kuće „El-Kelimeh“ 1993., osnivanje Agencije za sertificiranje halal kvaliteta 2007., Media centra 2008., Instituta za izučavanje genocida i zločina 2011., Sandžačke biznis asocijacije (SABA) 2010., Bošnjačke kulturne zajednice 2009., Televizije „Universa“ 2008. koja kasnije prerasta u Sandžak televiziju, islamskog „Refref“ radija u Novom Pazaru 2009.

Održao više od 1000 predavanja iz islamske i tematike kolektivnih i individualnih ljudskih prava, dao više od 800 intervjua, imao bezbroj raznih medijskih nastupa, učestvovao na više stotina međunarodnih naučnih, kulturnih i političkih simpozija i konferencija.

Bio je nosilac pobjedničke liste Bošnjačke kulturne zajednice na izborima za Bošnjačko nacionalno vijeće 2010. i član BNV-a 2010-2014. Bio je kandidat je na predsjedničkim izborima u Srbiji 2012. sa najviše osvojenih glasova u Sandžaku, kao i kandidat na izborima za reisu-l-ulemu Islamske zajednice u BiH 2019.

Na parlamentarnim izborima 2016. izabran je za narodnog poslanika u Skupštini R. Srbije i imenovan za predsjednika Odbora za obrazovanje, nauku, tehnološki razvoj i informatičko društvo. U decembru naredne godine izabran je za predsjednika Stranke pravde i pomirenja. Na parlamentarnim izborima 2020. godine ponovo je izabran za narodnog poslanika u Republičkom parlamentu i potpredsjednika Skupštine R. Srbije.

Osnivač je Svjetskog bošnjačkog kongresa, Bošnjačke akademije nauka i umjetnosti i Bošnjačke nacionalne fondacije. Generalni je sekretar BANU od 2011. i predsjednik Skupštine SBK od 2012. Član je Izvršnog vijeća Islamske svjetske lige – Rabite.

Autor je četiri knjige: Izolacija kriminala – temelj opstanka zajednice, Drevna Bosna, Academia i Etika, te više desetina naučnih radova.

Preselio je na Ahiret 06.11.2021. godine u Novom Pazaru i ukopan je u haremu Altun alem džamije.​

MUFTI ACADEMICIAN MUAMER EF. ZUKORLIĆ

Mufti Academician Muamer Eff. Zukorlić was born on February 15, 1970, to parents Mehdi and Nurija in the village of Orlje near Tutin, where he grew up with his parents and two younger brothers. He was married and the father of eight children.

He completed his primary education in his hometown and attended the “Gazi Husrev-beg” Madrasa in Sarajevo. He served a one-year military service in Gospić and on Sveti Rok in Croatia. He concluded his studies in philosophy of Sharia law (Usul al-fiqh) at the Islamic University “El-Emir Abdel-Kadir” in Constantine (Algeria). He obtained his master's degree in Quranic exegesis (Tafsir) from the University of “El-Djinnan” in Tripoli (Lebanon) and earned his doctorate from the International University in Novi

Pazar on the topic “Academia – Formation, Development, and Significance with a Special Emphasis on the Bosniak Academy of Sciences and Arts.”

He was fluent in speaking, writing, and reading Arabic, spoke Turkish, and was proficient in English.

He served as a longtime lecturer at the “Gazi Isa-beg” Madrasa in Novi Pazar and taught various religious subjects and Arabic language at the Islamic Pedagogical Academy (now the Faculty of Islamic Studies) for several years. He was appointed as the President of the Mešihat of the Islamic Community of Sandžak from its establishment and served as the mufti of Sandžak from 1993 to 2007. Later, he became the Chief Mufti and President of the Mešihat of the Islamic Community in Serbia from its consolidation in 2007 to 2014, after which he resumed his position as the mufti of Sandžak.

He served as the dean of the Islamic Pedagogical Academy in 2001 and as the rector of the International University in Novi Pazar from its establishment in 2002 until 2008, during which he was the president of the University.

He conceived and led the establishment and organization of several institutions, including the

International University in Novi Pazar in 2002 with departments in Niš, Belgrade, Pančevo, and Subotica. He initiated the transformation of the Alaudin Madrasa from Priština into an independent “Gazi Isa-beg” Madrasa in Novi Pazar in 1994, the establishment of the “Gazi Isa-beg” Women's Madrasa in Novi Pazar in 1996, with additional branches in Rožaje in 2002 and Preševo in 2014. He founded the Islamic

magazine “Glas Islam” in 1996, serving as its first editor-in-chief. He initiated the network of children's preschools “Reuda” and the school madrasa “Wildan” in 1998, the Islamic Pedagogical Academy (now the Faculty of Islamic Studies) in 2001.

He initiated the establishment of the Muslim Youth Club (MOK) in 1999, the Women's Association

“Merjem” in 2007, the Association of Scholars of the Islamic Community in Serbia in 2007, the Sandžak Diaspora Community in 2003, the School of Quranic Studies in Novi Pazar in 2010, the Islamic Cultural Center “Altun alem” in 2011, and the Waqf Directorate in 2014.​

He devised and supported the establishment of the International Humanitarian Organization (IHO) in 1995, which later evolved into the Center for Humanitarian Work “Hajrat,” as well as the opening of seven waqf kitchens for the poor in all cities of the Northern Sandžak.

He conceived and initiated the establishment of the Publishing House “El-Kelimeh” in 1993, the

establishment of the Agency for Halal Quality Certification in 2007, the Media Center in 2008, the Institute for the Study of Genocide and Crimes in 2011, the Sandžak Business Association (SABA) in 2010, the Bosniak Cultural Community in 2009, and “Universa” Television in 2008, which later evolved into Sandžak Television, and the Islamic “Refref” Radio in Novi Pazar in 2009.

He delivered over 1,000 lectures on Islamic and collective and individual human rights issues, conducted more than 800 interviews, made countless media appearances, and participated in several hundred

international scientific, cultural, and political symposiums and conferences.

He led the winning list of the Bosniak Cultural Community in the elections for the Bosniak National Council in 2010 and was a member of the BNC from 2010 to 2014. He was a candidate in the presidential elections in Serbia in 2012, receiving the highest number of votes in Sandžak, as well as a candidate in

the elections for the reis-ul-ulema of the Islamic Community in Bosnia and Herzegovina in 2019.

In the parliamentary elections in 2016, he was elected as a member of parliament in the Republic of Serbia Parliament and appointed as the President of the Committee for Education, Science,

Technological Development, and Information Society. In December of the following year, he was elected as the President of the Party of Justice and Reconciliation. In the parliamentary elections in 2020, he was re-elected as a member of parliament in the Republic Parliament and as the Vice President of the

Parliament of the Republic of Serbia.

He was the founder of the World Bosniak Congress, the Bosniak Academy of Sciences and Arts, and the Bosniak National Foundation. He served as the General Secretary of BANU since 2011 and as the President of the SBK Assembly since 2012. He was a member of the Executive Council of the Islamic World League – Rabita.

He authored four books: “Isolation of Crime – the Foundation of Community Survival,” “Ancient Bosnia,” “Academia and Ethics,” and numerous scientific papers.

He passed away on November 6, 2021, in Novi Pazar, and was buried in the courtyard of the Altun alem Mosque.​

HILJADE SNAŽNIH NISU MOGLI PODIĆI SANDŽAČKI BAJRAK SLOBODE KAO ŠTO JE MOGLO MALEHNO PERO U RUCI UČENJAKA AKADEMIKA MUAMERA ZUKORLIĆA

Naš muftija Muamer Zukorlić je bio čovjek od veličine i kapaciteta znanja, i koji se može svrstati u velikane svoga vremena i koje Allah dž.s. obdario velikim znanjem od kojeg su svi ljudi mogli imati korisiti. Sadržaj i obim onoga što je u životu svome uradio je bio ogroman, sve je to izraženo kroz ogroman broj njegovih hutbi, intervjua, razgovora, poučnih predavanja, ilustracija i doprinosa svojom riječju i u praksi, sa svim ljudima u svojoj zajednici, svojim narodu i svima onima koji su ga poznavali. Njegovi govori su bili sadržajni, iskreni, rječiti, kompleksni, opširni i ostat će nam uvijek u sjećanju kao mali draguljčići koji sijaju kao blistave kapljice kiše obasjane Suncem, i ne možemo ga zaboraviti.

Kroz historiju se susrećemo sa mnogim velikanima nekog doba. Svi oni su bili prepoznatljivi po nekoj svojoj posebnosti u razmišljanju i djelovanju. Mnogi su istovremeno bili kritikovani i uvažavani, ali njihove vrijednosti su ostale prepoznatljive.U današnjem vremenu živjeli smo sa posebnim čovjekom, koji je posjedovao širok spektar znanja i svojom sposobnošću i oštrinom uma aktivno je djelovao u svim sverama društvenih zbivanja. Svojim duhovnim i intelektualnim sposobnostima osvjetljavao je i nadahnjivao svakog pojedinca, društvo i narod ka ispravnom putu, a svu svoju snagu za to pronalazio u Časnom Kur’anu sljedeći sunnet Poslanika Muhammeda s.a.v.s.

Iz njegove ličnosti porizilazi jednostavnost i iskrenost kojom je fascinirao mnoge ljude. Ovim lijepim osobinama uspio je uspostaviti jedan čvrst, odan i privržen kontakt sa narodom.Upravo ovakav pristup narodu oslikava se u njegovom izraženom zanimanju i podršci i izvan domovine koji su sve te vrijednosti prepoznali i zajedno ih čuvali, obogaćivali i dalje unapređivali.Mogu sa pravom reći da se radi o konglomeratu dobrih i pozitivnih osobina duhovnog i svjetskog čovjeka. Njegove osobine kao što su principijelnost, dosljednost, hrabrost, snaga uma i duha i nepokolebljiva borba u očuvanju vjere, istine, pravde, slobode su se ostvarile kroz njegov praktični rad, akademski uspjeh i sve je ovo postizao uz Božiju pomoć i borbu na Allahovom dž.š. put spoznaje.Praktičan rad se manifestirao kroz otvaranje obrazovnih institucija, humanitarnih objekata, čuvanja, podizanja i obnavljanja vjerskih objekata, a u svemu tome njegove riječi koje nisu ostale samo na ideji već postale stvarnost. Ako napravimo komparaciju u vremenu od prije 30 godina i sada evidentna je razlika u svim životnim domenima i jasno se vidi kolika je borba morala predhoditi da bi iz jedne ogromne mračne dubine zasijale vrijednosti koje su bile potpuno degradirane. Sada, na tim temeljima pružena je prilika da ljudi ponesu sami svoj emanet, a pri tome da mogu slobodno žive, iskažu svoju misao, čestito rade i da se bore za bolju budućnost.

Za mlade ljude akademik Muamer Zukorlić je bio velika inspiracija. Pored toga što su imali lijep primjer kako se čuva dostojanstvo, bori za ideale, osvaja sloboda, razdvaja istina od neistine, djeluje pravedno, istovremeno im je davao priliku da izraze svoje talente, da bez straha iskažu svoje mišljenje i nesebično im pomagao da se edukuju i izgrade u stabilne ličnosti koje će biti od koristiti svojoj porodici, zajednici i državi u kojoj žive. Osvješteni su da će na dunjaluku i dalje nailaziti na razne prepreke, kao i na trenutke radosti i sreće, ali će svojim znanjem i snagom vjere u Stvoritelja biti svjesni zašto su stvoreni i izabrati pravi put koji vodi Gospodaru svih svjetova.

Dragi naš Muftija, otišao si, ali sve ono što si radio vodit će nas na tom putu koji si ti trasirao. Teško je i pomisliti da te nema među nama, ali znamo da se svi vraćamo Dragom Allahu dž.š. Bio si veliki čovjek, velikog znanja i velikog srca. Molim Dragog Gospodara da ti podari lijepi Džennet i da te svrsta među svoje dobre i odabrane robove, Njemu bliske.Pored svega što sam napisala najviše si bio dobar čovjek, dobrog i plemenitog srca i lijepog ponašanja, i uvijek dobronamjeran. Svi smo Allahovi i Njemu se vraćamo.​

Ova knjiga, koju sam odlučio napisati sam po sopstvenoj želji i zamisli, a sa intencijom da pomognem, u granicama mojih intelektualnih i moralnih snaga, da se ne prekine i da ne bude, kako se to već više puta dešavalo u našoj političkoj historiji, skrivena, potrpana i s lica zemlje i iz javne pažnje uklonjena, a time i onemogućena jedna nova svježa nit i linija mišljenja i plodna metoda političkog djelovanja, koja je nastala i bila u intenzivnom razvoju zadnjih godina upravo u Novom Pazaru i u Sandžaku.

Koja je na površinu izbacila ne samo jednog značajnog čovjeka naše zajednice, njegove ideje i djelovanje, njegov primjer postupanja i borbe za interese svog naroda i demokratskog razvoja prilika u Srbiji, nego je na površinu iznijela cijeli jedan svijet koji je do tada bio u svakom smislu podređen, a to je svijet sandžačkih Bošnjaka, čiji primjer borbe za svoja prava jasno pokazuje kako se treba i mora djelovati u životu našeg bošnjačkog naroda.

To što su učinili ljudi u Sandžaku i Novom Pazaru nije bitno samo za Sandžak ili za Srbiju i Crnu Goru u kojoj je Sandžak kao posebna teritorija i historijski entitet smješten, nego i za cijeli naš bošnjački narod na ovim prostorima, ali istovremeno i za bošnjački narod u Bosni i Hercegovini koji je odustajući od niza svojih prava došao u situaciju da izgubi gotovo cijelu svoju matičnu državnu teritoriju i da ostane nesamo bez velikih dijelova teritorije i prava nego i bez bilo kakve sopstvene nacionalne institucije osim onih koje ga i dalje drže više u statusu jedne etničke i kulturne grupe, a ne nacije koja je suverena na cijeloj teritoriji svoje historijske zemlje.

Sve ono što je pod vođstvom Muftije Zukorlića učinjeno pokazuje kako se bošnjačka politička akcija mora predvoditi na sasvim novi i daleko direktniji način da bi naš narod mogao da se izbori za svoja prava, da se izbori za status priznatog i uvažavanog naroda i historijskog faktora na prostoru na kojem živi od svog nastanka kao konstitutivna snaga ukupnih životnih uvjeta u kojima se nalazi.

To znači ne samo na prostorima Sandžaka i Srbije, gdje je započela specifična i do sada jedino plodna javna, društvena, kulturna i politička akcija Muftije Zukorlića, nego i na prostorima svih drugih zemalja na Balkanu u kojima Bošnjaci žive u značajnijim grupacijama i u kojima su bili važan historijski faktor već najmanje pet stotina godina, a nema nikakvog razloga da to ne budu ni u budućnosti.​

Oni, imaju puni historijski, kulturni, socijalni i politički kapacitet da to i nadalje budu, pogotovo ako se za cijeli taj prostor projicira jedna nova demokratski utemeljena historija i odnosi. Naime, iako Bošnjaci na tim prostorima, a to su prostori Bosne i Hercegovine, kao matične zemlje Bošnjaka, zatim prostori Srbije, Crne Gore, Hrvatske, Kosova i Makedonije na kojima Bošnjaci žive u kontinuitetu i u velikim grupacijama stanovništva, a u nekima od njih i na jasno diferenciranim teritorijama koje označavaju njihovo historijsko prisustvo na njima, čija brojnost, istina, varira, zbog čestih i ponavljanih akcija njihovog istrebljivanja sa određenih prostora.

Kao što je to bilo u Hrvatskoj nakon Kandijskog i Velikog Bečkog rata, a u Srbiji nakon dobivanja neovisnosti Kneževine Srbije i u Crnoj Gori, nakon zauzimanja Podgorice, doline Lima, Kolašina, Nikšića i drugih mjesta naseljenih Bošnjacima, a u Bosni i Hercegovini nakon austrougarske okupacije i pogotovo zadnje agresije Srbije i Hrvatske na Bosnu i Hercegovinu tokom koje je iz nje nasilno iseljeno više stotina hiljada Bošnjaka, njihova državna, nacionalna, kulturna i politička, a da ne govorimo o imovinskim pravima, nisu ni do dana današnjeg u potpunosti priznata, niti su im priznata elementarna svojinska, politička, kulturna, jezička i sva ostala zajednička i individualna ljudska prava koja se u civiliziranom i demokratskom svijetu smatraju osnovama demokratskog državnog i društvenog života.

Na ovom mjestu, dakle, ne želimo govoriti o značaju pojave ovog čovjeka u našem javnom, duhovnom, kulturnom i političkom životu, jer je upravo tome posvećena cijela ova knjiga, ali želimo istaći da je ta pojava bitna i sudbinska, ne samo zbog toga što je on po prvi puta u borbi bošnjačkog naroda za svoja prava uveo i afirmirao neke oblike borbe koji ne čekaju njen definitivni ishod kao konačno rješenje bošnjačkog pitanja, nego što ti načini borbe daju i donose određene veoma važne plodove već u toku same borbe.

Što daju takve rezultate na koje se daljnja borba bošnjačkog naroda može snažno oslanjati i širiti se u svakom pravcu i pogledu i koji se mogu efikasno koristiti za postizanje sve širih, kompletnijih, dalekosežnijih i važnijih ciljeva, a prije svega mogu izuzetno snažno pomoći uzdizanja našeg naroda iz nametnutog mu statusa podređenosti, tj. naroda koji ne živi od svojih prava koja mu pripadaju sui generis, nego od dobre volje institucija i više ili manje dobrog, dakle, oscilirajućeg odnosa prema njemu drugih, tj. vladajućih faktora država u kojima živi.

Mi, dakle, želimo da ono što je realno dostignuće ideja, načina djelovanja i metoda borbe koju je zadnjih desetak godina vodio Muftija Zukorlić već sada postane dio opće svojine i dio političke kulture i načina političke borbe našeg naroda u cjelini, da postane sastavni dio opće strategije političke borbe Bošnjaka.

Naime, pisac ovih redova je uvjeren da je primjer Muftije Zukorlića i ono što je on postigao, a pogotovo kada se to gleda iz perspektive koliko je njegova akcija uzdrmala postojeći Bošnjacima nametnuti poredak i izazvala protivljenje onih snaga koje nisu ništa učinile za svoj narod.

Nego su surađivale na nastojanjima da se Bošnjacima u cjelini, kako u njihovoj matičnoj zemlji, tako isto i u svim drugim zemljama u kojima oni žive, nametne, a da ga oni prihvate, status ljudi i naroda drugog reda, status naroda koji u svakom smislu ovisi od volje drugih naroda i njihovih političkih interesa, da ih se u stvari vrati u status podanika, a ne priznatih i u svemu ravnopravnih građana država u kojima historijski žive.

Bošnjacima je, uprkos činjenici da nisu bili ni agresori ni počinioci ratnih zločina ili ne daj Bože genocida nad drugim ljudima i mada su u svojoj matičnoj zemlji bili najbrojniji narod, a u bivšoj državi narod treći po broju pripadnika neke nacije, nametnut status ograničenog suvereniteta i njihova historijska i politička volja nije podvrgnuta demokratskim političkim načelima niti se iz njih izvodi, nego je unaprijed ograničena i definirana posebnim i unaprijed garantiranim pravima predstavnika drugih naroda.​

Pa čak i država, kao što su to Srbija i Hrvatska, što ukupne odnose u matičnoj bošnjačkoj zemlji čini bitno nedemokratskim, a Bošnjake ovisnim u krajnjoj liniji od političke volje Srbije i Hrvastke, koje imaju svojstva tutora i zaštitinika separatističkih pokreta u Bosni i Hercegovini.

Ono što je bitno u političkoj akciji Muftije Zukorlića i u čemu je on jedinstven do sada u borbi Bošnjaka za svoja prava, jeste jasan stav o nužnosti punog reciprociteta u svim aspektima odnosa između država u kojima žive historijske nacionalne grupacije među koje nesumnjivo spadaju i Bošnjaci, pa tako i pravo Bosne i Hercegovine kao države da vodi brigu o statusu Bošnjaka u Srbiji i Hrvatskoj, npr., u kojima su ta prava veoma upitna.

Sve snage konformizma u odnosu na ratom i silom nametnuta stanja i odnose su, a što je logično, negativno reagirale na akcije Muftije Zukorlića, a suština tih njihovih reakcija je bila očuvanje status quo, tj. postojećeg stanja ovisnosti Bošnjaka od drugih tzv. supstancijalnih i državnotvornih naroda, dok je Bošnjacima takav status i svojstvo negirano, pa im je na neki način oduzeta čak i njihova domovina u kojoj oni ovise o volji onih koji su svoju poziciju dobili agresijama i genocidom nad Bošnjacima.

U toj politici konformizma prema nametnutim stanjima jedinu korist su imali oni koji su sarađivali sa snagama političke diktature nad Bošnjacima i to, kad se radi o Sandžaku, još od ukidanja Autonomije Sandžaka, pa do današnjih dana, kada određene političke snage među sandžačkim Bošnjacima nastavljaju da vode takvu konformističku politiku.

Šta više, redukcija prava Bošnjaka u njihovoj državi ide do mjere u kojoj čak i bivše države agresori na Bosnu i Hercegovinu, kao što su Srbija i Hrvatska, imaju prava da se aktivno miješaju u unutrašnje odnose u Bosni i Hercegovini i određuju karakter tih odnosa, dok takvo pravo Bosna i Hercegovina nema u odnosu na historijske grupacije Bošnjaka koje žive na tlu tih istih država.

Ono što cijeli stav Muftije Zukorlića i njegovu akciju čini bitnom je sasvim novi pristup problemima, u čijoj je srži stav da je naše historijsko iskustvo jedino meritorno mjerilo za našu političku svijest i strategiju našeg političkog djelovanja i da u pitanjima ljudskih i kulturnih prava našeg naroda, a prije svega prava na punu jednakost sa drugim narodima nema kompromisa, jer je dobivanje tih prava uvjet njegovog opstanka.

To je utoliko bitnije kada se uzme u obzir da svijet danas vodi aktivnu politiku uvažavanja i zaštite ljudskih prava i podržava njihovo ostvarenje. Svijet stoji na stajalištu da ova prava imaju priroritet nad svakim lokalnim pravnim poretkom i da u svijetu više ne može biti i nema zatvorenih i od svijeta i njegovih zakona izoliranih neovisnih zemalja.

Tj. da je pravo svakog čovjeka i svakog naroda relevantno svjetsko pitanje i da svaki narod koji je podređen ima pravo zatražiti u institucijama međunarodne politike i pravnim institucijama svjetske zajednice zaštitu za prava koja su mu uskraćena i primjenu svih raspoloživih instrumenata međunarodne politike i prava da bi se osigurala prava svake narodne zajednice.

A da, na drugoj strani, ni jedna nacionalna politička ili državna oligarhija, bez obzira na to kakve je zakone nametnula, ne može i nema legitimno pravo da te probleme zatvara u sistem odnosa koje je sama skrojila i nametnula drugim narodima.

Sve ove momente, kao dio iskustva i kao tekovinu svoje političke borbe donio je u riznicu bošnjačke političke kulture i metoda političke borbe Muftija Zukorlić i to bez obzira da li je imao to na umu ili nije. Šta više i to je jedan dokaz da je njegova metoda i način borbe bio ispravan.​

Dokaz za to se sastoji u tome što su se njegova postignuća i načini na koje ih je ostvario, pokazali upravo saglasni sa tim općim principima i normama javnog i političkog djelovanja u pitanjima političkih i kulturnih prava naroda i prava ljudi na život u skladu sa njihovom tradicijom i najoptimalnijim mogućnostima, sa pravom svake nacionalne zajednice da se kao ljudska zajednica slobodno i na najbolji mogući način razvijaju u skladu sa općim zakonima slobode i ljudskih prava.

U tom kontekstu je Muftijin stav o nužnosti Autonomije Sandžaka unutar Europske Unije, bitan moment tog novog shvatanja i načina borbe za prava Bošnjaka koje su lokalni nacionalizmi ne samo uporno onemogućavali u razvoju nego ih i dijelili na nasilan način bez ikakve mogućnosti da oni sami o sebi kažu bilo kakvu riječ.

Metoda namatenja navodnih historijskih i arbitrarnih prava nad demokratskom voljom Bošnjaka koji su upravo na teritoriji Sandžaka homogeno živjeli pet stotina godina i bili apsolutna većina tamošnjeg stanovništva, primjenjena je upravo prema Sandžaku kada je ta teritorija i narod na njoj, nasilno i arbitrarno podijeljen između Srbije i Crne Gore.

Takva metoda je bila višestruko destruktivna za Bošnjake jer je gajila mentalitet beznađa, na jednoj i pokornosti i služenja kao modusa postizanja prava, na drugoj strani, pa su sva prava koja su Bošnjaci u takvim uvjetima dobivali imali značenje i sadržaj prava koja se dodjeljuju, ili iz samilosti i humanosti, ili pod pritiskom prilika, ali su u oba slučaja ona bila uvijek najmanja i najniže vrste i svodila su se svagda samo na puko pravo preživljavanja.

Ova knjiga, dakle, ima zadatak da predstavi Muftiju i njegove ideje, da donese sud kojeg je već moguće o njemu donijeti na temelju onog što je on do sada rekao, učinio i postigao, kao i da donese ocjenu o tome kakvo značenje ima sve to što je on učinio, kao i da ukaže na širi svebošnjački značaj njegove pojave i njegovog političkog iskustva, što može imati veliki značaj u naporima da se unaprijedi, obogati i razvije borba Bošnjaka za njihova prava i slobodu na svim prostorima na kojima žive kao formalno, a često stvarno veoma malo priznat narod.

U ovoj knjizi donosimo, pored ovog Predgovora i izlaganje samog Muftije o njegovim pogledima na opću historijsku situaciju i potrebu pronalaženja novog načina i efikasnijih metoda borbe za prava bošnjačkog naroda, kao i na značenje metoda aktivnog djelovanja u pravcu

srži samog problema Bošnjaka na cijelom ovom prostoru, a to je njihovo nepotpuno priznavanje i pokušaje da se oni zadrže u statusu historijski i državno nerazvijenih i zbog toga marginalnih narodnih grupa, a ne da budu tretirani na cijelom svom egzistencijalnom prostoru kao historijski i politički priznat narod sa svim pravima koje moderni svijet takvim narodima priznaje i u svim oblicima prakticiranja tih prava i kroz sve forme koje moderni demokratski svijet stvara za realizaciju tih njihovih prava.​

Nakon teksta Muftije Zukorlića donosimo, također, tekst pisca ovih redova posvećen značenju pojave Muftije Muamer-ef. Zukorlića u našem javnom i političkom prostoru.

Najzad u Apendixu, tj. posebnom dodatku, donosimo izbor određenih tekstova koji su nastali u vezi sa djelovanjem Muftije Zukorlića, ili koji imaju značenje za njegovu strategiju i taktiku narodne borbe Bošnjaka za njihova prava, a koji bolje od bilo kakvih paušalnih izjava i definicija pokazuju kako je ono što misli i što čini Muftija Muamer-ef. Zukorlić, od veoma velikog značaja za borbu Bošnjaka za njihova prava u ovom dijelu Europe i na tlu zemalja na kojima Bošnjaci historijski žive.

U svakom slučaju je Muftija Zukorlić jedna izuzetno važna pojava u našem vjerskom i javnom životu uopće i on je to zbog činjenice da je pokrenuo toliko pitanja, izmjenio kriterije i pravila ponašanja u toliko mnogo stvari da se može sa pravom govoriti o fenomenu koji se zove sandžački muftija Muamer-ef. Zukorlić.

“Fenomen Muftija” je knjiga autora akademika Muhameda Filipovića koja dublje istražuje život i političko djelovanje glavnog muftije Islamske zajednice u Srbiji, Muamera Zukorlića. Autor u predgovoru knjige naglašava svoju motivaciju za pisanje, ističući nepostojanje slične ličnosti kao što je Zukorlić u bošnjačkom političkom životu. On vidi Zukorlića kao osobu koja gradi novu vrstu političkog djelovanja.

Knjiga se bavi analizom Zukorlićevih ideja, djelovanja i primjera borbe za interese svog naroda i demokratski razvoj u Srbiji. Autor smatra da je on iznjedrio ne samo značajnu osobu, već i cijeli svijet sandžačkih Bošnjaka koji su se borili za svoja prava. On ističe da ovo nije važno samo za Sandžak i Srbiju, već i za bošnjački narod u Bosni i Hercegovini koji se suočava s gubitkom svojih prava i teritorija. Knjiga pruža detaljan uvid u politički angažman Muamera Zukorlića i njegovu ulogu u promoviranju prava i interesa Bošnjaka.

Autor analizira njegove ideje, metode i rezultate političkog djelovanja, stavljajući ih u širi kontekst bošnjačke i regionalne političke scene. Kroz različite aspekte Zukorlićevog djelovanja, autor postavlja pitanja o utjecaju i značaju muftijine uloge u savremenom političkom i društvenom kontekstu. Knjiga “Fenomen Muftija” ima važnu ulogu u istraživanju i razumijevanju političkog djelovanja Muamera Zukorlića, ali istovremeno baca svjetlo na širu sliku političke situacije Bošnjaka u Srbiji i Bosni i Hercegovini.

Autor kritički analizira političku situaciju i borbu za prava Bošnjaka, naglašavajući značaj Zukorlićevih napora i utjecaja na razvoj bošnjačke politike. Kroz “Fenomen Muftija”, čitatelji će dobiti dublji uvid u politički kontekst i borbu za prava Bošnjaka, kao i priliku da sagledaju značajnu ulogu Muamera Zukorlića u tom procesu. Ova knjiga predstavlja važan doprinos proučavanju političke dinamike i uloge religijskih lidera u savremenom društvu, te će zainteresirati sve one koji žele bolje razumjeti politički pejsaž bošnjačke zajednice u Srbiji.​