Audio Literatura Čuvajmo svoju intimu i svoja dobra djela

Ovih zadnjih desetak godina, sudeći po informacijama sa terena i iz razgovora sa kolegama koji se bave liječenjem Kurana (rukjom), toliko se povečala potreba za tim načinom liječenja, i za onima koji uče Rukju, da se ne može lahko doći do njih i dobiti termin. Zašto? Ljudske su oči zavidne, draga braćo…, a mi smo ovih zadnjih godina, otkad su aktivne društvene mreže, svu svoju intimu, i svoju ličnu, i bračnu i porodičnu i roditeljsku…, podijelili sa ljudima, koje znamo i koje ne znamo.



Ne znamo mi sve one koji su nam, tobože, prijatelji, tako su ih nam nazvali.
Možemo mi imati na društvenim mrežama i stotinama i hiljadama prijatelja. Nek ti zatrebaju za nešto, nemaš nijednog. Nek ti zatreba 100 Franaka, vidjećeš koliko ih imaš. Zatraži od njih neku veću ili težu uslugu, vidjet ćeš koliko su ti prijatelji. A ti dijeliš svu intimu sa njima.

Kaže Jakub a.s., svom sinu, nemoj to ni s braćom svojom dijeliti. Braćom koji su sinovi Allahovog Poslanika, unuci Allahovog Poslanika, praunuci Allahovog Poslanika, čitava im loza poslanička, ali ni s takvima (ni sa rođenom braćom) nemoj dijeliti svoju intimu.

Pogledajte neke primjere, onih koji su bolji od nas, kako bi popravili svoje stanje.
Jer kaže Poslanik a.s., u pitanju dunjaluka gledajte one dole (one koji su ispod vas), a u pitanju vjere gledajte one koji su gore (iznad vas).

A ko je gore? Allah svt., je rekao ko je gore, to su ashabi Allahovog Poslanika. Za njih je rekao: radijallahu anhu…, Allah je zadovoljan sa njima.
A Poslanik a.s., je potvrdio Njegove riječi: najbolja generacija je moja generacija (ashabi) pa poslije dolaze Tabiini, pa poslije tabiu tabiini i tako dalje.

Pa se zato ugledamo na one koji su bolji od nas, na ashabe i tabiine.

Kaže Hasan El-Basrijj (glasoviti tabiin), koji je živio sa ashabima, jednom prilikom je rekao: ja sam zapamtio ljude (dakle ashabe), koji bi naučili cijeli Kuran napamet (postali bi hafizi) a da niko od ljudi ne bi to saznao.
Danas je to čitava javna ceremonija, mora se to objaviti u svim medijima da je on postao hafiz.

I kaže Hasan el-Basrijj, tako mi Allaha, zapamtio sam ljude koji u svom životu nisu uradili nijedno dobro djelo javno, ako je postojala i najmanja mogućnost da to djelo urade tajno. Ako su imali mogućnost da ta djela urade tajno, da ih niko ne vidi, nisu nikada ta djela učinili javno pred drugima, da ih vide.

Kažu za Ali ibni Hasana Zejnul-Abidina (unuk Alije r.a.), koji je živio je u Medini, imao je sluge/radnike. Svaku noć bi nosio na svojim leđima vreće hrane i drugih potrebština i ostavljao bi pred kuće udovica i jetima. Mnogi ashabi tada su bili po raznim krajevima svijeta u borbama i misiji Islama. Siročadi i jetima je bilo puno u Medini. I Ali ibni Hasan… bi svaku večer (noću) kad ga niko ne vidi išao bi od kuće do kuće ovih udovica i jetima i ostavlja bi im hranu, ali da to niko ne vidi. I nikad, kažu, u tom poslu nije zatražio pomoć od svojih sluga i radnika.

Jer je htio, da osim Allaha, niko ne sazna za to dobro djelo.I Niko nije znao ko to radi. Kad je preselio i kada su ga gasulili vidjeli po njegovim leđima i ramenima tragove užadi i konopaca, poderali mu svu kožu, i tada su saznali ko je to svake noći radio. I kažu nakon njegove smrti, nisu više vidjeli da neko ostavlja hranu po tim mjestima.
Pa kažu islamski učenjaci: sa njegovom smrću nestalo je tajne sadake u Medini.

Gdje smo mi u pogledu toga? Ako pomognemo, udijelimo, učinimo nešto dobro…, odmah uslikamo, snimimo i pošaljemo u eter da to svi vide. Ćast izuzecima, ali u najvećem slučaju je tako.

Molimo Gospodara svjetova da nas učini obazrivim i iskrenim u djelima koja činimo i da nam se smiluje na obadva svijeta. Amin​