Muhammed, a.s., je u svom životu i djelovanju bio čovjek mira. I prije poslanstva svojim moralom i iskrenošću zadobio je duboko povjerenje i poštovanje stanovnika Meke pa su ga prozvali El-Emin – Povjerljivi, Pouzdani. Nastojao je biti faktor pomirenja i razumijevanja ljudi.
Jedan događaj pokazuje njegovu moralnu veličinu i oštroumnost koju je iskoristio u cilju očuvanja mira među ljudima i plemenima Meke prije poslanstva. Kurejšije su nakon dugo vremena, zbog straha od diranja i rušenja Kabe, odlučili obnoviti je. Srušili su je sve do temelja na kojima su Ibrahim, a.s., i Ismail, a.s., sagradili Kabu. Ponovno su je zidali dok nisu došli do mjesta gdje treba ugraditi i postaviti Crni kamen (Hadžeru-l-esved). Tada je došlo do prepirke između različitih rodova kome treba pripasti čast da postavi Crni kamen na njegovo mjesto. Situacija je bila takva da je spor mogao prerasti u međusobne sukobe različitih plemena.
Prihvaćen je prijedlog jednog starijeg člana da spor riješi onaj ko prvi uđe u harem Kabe. Muhammed, a.s., je bio prvi koji je ušao u sveti prostor, a starješine su bile sretne da je sudbina odabrala njega Povjerljivog i Pouzdanog da riješi spor. Saslušao ih je i zatražio ogrtač na kojeg je postavio Crni kamen. Starješine su zajedno uhvatile za krajeve ogrtača i podigle Crni kamen na potrebnu visinu, a potom ga je Muhammed, a.s., svojom rukom postavio na njegovo mjesto – na zadovoljstvo svih jer niko nije bio zakinut.
Dolazak Muhammeda, a.s., u Jesrib, na poziv dijela tamošnjih stanovnika, dovest će do izmirenja dva sukobljena plemena Evs i Hazredž koji su do tada vodili dugogodišnje i iscrpljujuće ratove. Oni su u ličnosti Muhammeda, a.s., vidjeli priliku za uspotavljanje mira i suživota među stanovnicima Medine.
I slijedeći primjer iz vremena kada muslimani u Medini postaju važan faktor društvenih događanja u Arabiji ukazuje da je Muhammed, a.s., prenosio poruku mira i njegova nastojanja su bila usmjerena ka uspostavi mira. Tako Muhammed, a.s., sa idolopklonicima iz Meke potpisuje sporazum o miru i međusobnom nenapadanju u trajanju od deset godina. Ovaj sporazum potpisan je na Hudejbiji. Zanimljivost tog sporazuma ogleda se u pristanku Muhammeda, a.s., nakon insistiranja idolopokloničkog pregovarača Suhejl ibn Amra da se u ugovoru umjesto riječi: ”Ovo su tačke primirja koje su potpisali Muhammed, Božiji poslanik i Suhejl ibn Amr…” stoji: ”Ovo su tačke primirja koje su potpisali Muhammed ibn Abdullah i Suhejl ibn Amr”. Muhammed, a.s., je pristao na ustupke koji će dovesti do dugoročnog mira koji uzima u obzir interese obiju strana. Potpisivanje ovog sporazuma omogućit će daljni razvoj i napredak Medinske zajednice.
Muhammedov, a.s., stav i njegov pristup tačkama dogovora su doprinijeli uspostavljanju susretljive i koherentne veze sa drugačijim stavom. On koristi svaku priliku da omogući suživot prenoseći poruku mira, tolerancije i nenasilja koja će promijeniti historiju cijelog čovječanstva.
Jedan događaj pokazuje njegovu moralnu veličinu i oštroumnost koju je iskoristio u cilju očuvanja mira među ljudima i plemenima Meke prije poslanstva. Kurejšije su nakon dugo vremena, zbog straha od diranja i rušenja Kabe, odlučili obnoviti je. Srušili su je sve do temelja na kojima su Ibrahim, a.s., i Ismail, a.s., sagradili Kabu. Ponovno su je zidali dok nisu došli do mjesta gdje treba ugraditi i postaviti Crni kamen (Hadžeru-l-esved). Tada je došlo do prepirke između različitih rodova kome treba pripasti čast da postavi Crni kamen na njegovo mjesto. Situacija je bila takva da je spor mogao prerasti u međusobne sukobe različitih plemena.
Prihvaćen je prijedlog jednog starijeg člana da spor riješi onaj ko prvi uđe u harem Kabe. Muhammed, a.s., je bio prvi koji je ušao u sveti prostor, a starješine su bile sretne da je sudbina odabrala njega Povjerljivog i Pouzdanog da riješi spor. Saslušao ih je i zatražio ogrtač na kojeg je postavio Crni kamen. Starješine su zajedno uhvatile za krajeve ogrtača i podigle Crni kamen na potrebnu visinu, a potom ga je Muhammed, a.s., svojom rukom postavio na njegovo mjesto – na zadovoljstvo svih jer niko nije bio zakinut.
Dolazak Muhammeda, a.s., u Jesrib, na poziv dijela tamošnjih stanovnika, dovest će do izmirenja dva sukobljena plemena Evs i Hazredž koji su do tada vodili dugogodišnje i iscrpljujuće ratove. Oni su u ličnosti Muhammeda, a.s., vidjeli priliku za uspotavljanje mira i suživota među stanovnicima Medine.
I slijedeći primjer iz vremena kada muslimani u Medini postaju važan faktor društvenih događanja u Arabiji ukazuje da je Muhammed, a.s., prenosio poruku mira i njegova nastojanja su bila usmjerena ka uspostavi mira. Tako Muhammed, a.s., sa idolopklonicima iz Meke potpisuje sporazum o miru i međusobnom nenapadanju u trajanju od deset godina. Ovaj sporazum potpisan je na Hudejbiji. Zanimljivost tog sporazuma ogleda se u pristanku Muhammeda, a.s., nakon insistiranja idolopokloničkog pregovarača Suhejl ibn Amra da se u ugovoru umjesto riječi: ”Ovo su tačke primirja koje su potpisali Muhammed, Božiji poslanik i Suhejl ibn Amr…” stoji: ”Ovo su tačke primirja koje su potpisali Muhammed ibn Abdullah i Suhejl ibn Amr”. Muhammed, a.s., je pristao na ustupke koji će dovesti do dugoročnog mira koji uzima u obzir interese obiju strana. Potpisivanje ovog sporazuma omogućit će daljni razvoj i napredak Medinske zajednice.
Muhammedov, a.s., stav i njegov pristup tačkama dogovora su doprinijeli uspostavljanju susretljive i koherentne veze sa drugačijim stavom. On koristi svaku priliku da omogući suživot prenoseći poruku mira, tolerancije i nenasilja koja će promijeniti historiju cijelog čovječanstva.
