Ramazanu se može pristupiti s različitih aspekata. Njegove lekcije su višeznačne i višeslojne. Uz to što je u pitanju mjesec u kome je neophodno intenzivirati ibadet i potruditi se da se oslobodimo tereta grijeha i mnogih duševnih stega, valja nam u ramazanskim danima i noćima tragati i za daškom optimizma i okrepe. Valja nam osluhnuti i pronaći nešto vjetra koji će našim jedrima dati novog zamaha i pomoći nam da pronađemo bolju verziju sebe. A itekako ga ima.
Može li, recimo, čovjek na jasniji i konkretniji način biti potpomognut i osokoljen od strane Plemenitog Allaha od privilegije da dobije Njegovu riječ? A upravo u ramazanu je poteklo vrelo Kur'ana. „U mjesecu ramazanu je počelo objavljivanje Kur'ana koji je putokaz ljudima i jasan dokaz Pravog puta i razlikovanje dobra od zla“, poznati je ajet iz sure El-Bekare koji u ramazanu svakodnevno učimo ili slušamo. No, daleko od toga da je ramazan samo mjesec Kur'ana. Tako nas uči hadis koji bilježi Ahmed a kazuje Vasile ibn Eska' koji veli da je naš Poslanik, a.s., kazao: „Suhufi Ibrahima, a.s., objavljeni su prve noći ramazana, Tevrat je objavljen šeste noći ramazana, Indžil trinaestog ramazana a Kur'an je objavljen dvadesetčetvrtog ramazana“.
Cilj ovog teksta je zadržati se na pitanju Bedra, budući da se ta noć u našoj tradiciji posebno obilježava, za što, opet, ima i poseban razlog. Jasno, 16. ramazana, nedaleko od Medine, na lokalitetu zvanom Bedr došlo je do prvog vojnog sukoba muslimana i mušrika u kome su muslimani, premda im se nije davala posebna šansa, izvojevali pobjedu. Ipak, shvatati ovaj važni događaj isključivo kao bitku i govoriti o Bedru samo kao o vojnoj pobjedi bilo bi itekako nepotpuno i nekorektno. Bedr je mnogo više od bitke, a pobjeda na Bedru je mnogo više od vojnog trijumfa. Naravno, cijela ova priča ima svoj kontekst i svoje momente koje valja razotkriti i razumjeti kako bismo zapravo spoznali zašto ovom datumu pridajemo toliki značaj. Nije slučajno da se ova bitka desila i da o njoj govorimo na početku druge polovine ramazana. Metaforički kazano, ramazan je zahtjevno putovanje, a možda i najnezahvalnija pozicija je biti na pola puta. Upravo u taj kontekst i vremenski okvir smjestila se Bitka na Bedru. Nije ova pobjeda pala s neba. Nije došla iz ničega niti je muslimanima poklonjena. Šta je, onda, važno znati kada je u pitanju Bedr?
Vrhovni starješina muslimana na Bedru bio je Muhammed, a.s. Njegove instrukcije i naređenja slušali su svi, bez pogovora. Muhammed, a.s., nije samo naređivao i raspoređivao nego je i sam radio i bio maksimalno uključen u svaki detalj. Pouka: Kod važnih aktivnosti i projekata muslimana mora se tačno znati šta je čiji zadatak; mora se poštovati hijerarhija i slušati pretpostavljeni. Naravno, ni pretpostavljeni se neće uvući u svilu i kadifu i odatle naređivati nego i sam mora biti na licu mjesta i lično učestvovati.
Nadalje, Muhammed, a.s., se cijelo vrijeme savjetovao s ashabima. Rado je slušao i njihova mišljenja i uvažavao sugestije koje su bile bolje. Praveći najbolju strategiju, davao je prednost onima koji su stručniji i vještiji. Tako je, primjera radi, poslušao savjet jednog od ashaba po pitanju stacioniranja vojnog logora kod bunara s vodom, što će se kasnije pokazati gotovo presudnim detaljem. Pouka: Muslimani se moraju savjetovati i razmjenjivati mišljenja te uvažavati struku i znanje. Ne moraju biti najbolji prijatelji, ali u interesu zajedničkog dobra, stručnost i iskustvo moraju dobiti prednost.
Muhammed, a.s., se temeljito spremao za bitku i vodio računa o svakom detalju. Provjera snaga, izviđanje terena, osmatranje neprijateljskih aktivnosti i stanje duha kod muslimanske vojske su stalno praćeni. To je lično radio Muhammed, a.s., i nije dopustio da ga i najmanja sitnica zatekne i iznenadi. Generalno, ako bismo detaljno protabirili sve relevantne životopise našeg Poslanika, a.s., i do u tančine prostudirali važnije događaje iz njegovog časnog života, našli bismo da ničemu nije pristupao stihijski i spontano. Naprotiv, vrhunska analiza i temeljita priprema dominirali su njegovim djelovanjem. Pouka: Nema uspjeha bez kvalitetne pripreme i planiranja svakog detalja. Plan A mora biti jasan i spreman. Pored njega treba pripremiti i plan B i plan C i sve što je potrebno da uspjeh bude postignut.
Kada je sve bilo isplanirano i spremno, pod okriljem noći vojska muslimana je uzela predah iščekujući jutro i početak bitke. Vrhovni starješina, Muhammed, a.s., je ostao budan. Dugo je učio dovu i molio Allaha da pomogne muslimane, jer ako tu budu poraženi, neće biti nikoga na Zemlji ko će Allaha slaviti i veličati. Allah se odazvao njegovim dovama i poslao vojske meleka na čijim krilima je Muhammed, a.s., vidio prašinu. Itekako se i nama, današnjim muslimanima sa svakojakim izazovima i problemima, valja zamisliti nad ovim detaljem i našim dovama. Pouka: Kada se sve isplanira i pripremi, tada je mjesto i vrijeme za dovu. Takva dova se ne odbija i Allahova pomoć ne izostaje.
Pred samu bitku bio je običaj da se nekoliko ljudi s obje strane nađe u ličnom dvoboju, prsa u prsa. To je bila stvar tradicije, junaštva i prestiža. Muhammed, a.s., odabrao je tri svoja najbliža rođaka, među kojima su bili njegov amidža Hamza i amidžić Alija, vrlo hrabri i iskusni borci. Sva trojica su u dvoboju odnijeli pobjede. Pouka: Prave vođe nikada neće sakriti svoje najbliže, a na vjetrometinu isturiti sirotinju i nejake. Naprotiv, odabrat će najspremnije i najbolje, pa makar mu bili i najbliži rod.
Po okončanju bitke, Muhammed, a.s., ne dozvoljava da muslimane ponese uspjeh. Naravno, dopušta im da slave, ali ih i podsjeća da se vraćaju iz male bitke u veliku bitku – bitku sa samim sobom. On je najbolje znao da je lahko pobijediti drugoga, a puno teže savladati sebe i svoje slabosti. Pouka: Poslije pobjede i uspjeha nema mjesta za pretjeranu euforiju. Pobjeda ili uspjeh su samo jedna stepenica u životu ka konačnom uspjehu na oba svijeta. Iza svake pobjede brzo stigne poraz, a iza svakog neuspjeha slijedi uspjeh. Euforija i pretjerano slavlje ne donosi nikakvu korist.
Konačno, Muhammed, a.s., je na primjeru zarobljenika pokazao svoju veličinu i svu ljepotu naše vjere. Zarobljenik koji je bio imućan, mogao je platiti otkup i postati slobodan. Ko nije imao sredstava, pušten je na slobodu, a ko je bio pismen, imao je obavezu naučiti nekoliko muslimana čitati i pisati, nakon čega je bio oslobođen. Pouka: I pobjeda i uspjeh su prilike da se iz toga izvuče najbolja korist za zajednicu. Kada je u pitanju znanje i pismenost, treba koristiti svaku priliku da se do njih dođe jer su učeni i obrazovani uvijek traženi, a i kod Allaha posebno odabrani.
Jasno, ovo su samo neki detalji o kojima treba misliti i iz kojih treba učiti kako bi se stiglo do pobjede. Budemo li do kraja iskreni, lahko ćemo uočiti nekoliko ključnih termina kao što su: autoritet, lider, plan i priprema, savjetovanje, stručnost, znanje, dova…
Iskreno, dove nam ne fali. Međutim, na većini termina spomenutih prije dove itekako moramo poraditi.
Tek tada ćemo razumjeti Bedr, ali i biti u prilici da nižemo svoje lične i zajedničke pobjede i uspjehe.
Može li, recimo, čovjek na jasniji i konkretniji način biti potpomognut i osokoljen od strane Plemenitog Allaha od privilegije da dobije Njegovu riječ? A upravo u ramazanu je poteklo vrelo Kur'ana. „U mjesecu ramazanu je počelo objavljivanje Kur'ana koji je putokaz ljudima i jasan dokaz Pravog puta i razlikovanje dobra od zla“, poznati je ajet iz sure El-Bekare koji u ramazanu svakodnevno učimo ili slušamo. No, daleko od toga da je ramazan samo mjesec Kur'ana. Tako nas uči hadis koji bilježi Ahmed a kazuje Vasile ibn Eska' koji veli da je naš Poslanik, a.s., kazao: „Suhufi Ibrahima, a.s., objavljeni su prve noći ramazana, Tevrat je objavljen šeste noći ramazana, Indžil trinaestog ramazana a Kur'an je objavljen dvadesetčetvrtog ramazana“.
Cilj ovog teksta je zadržati se na pitanju Bedra, budući da se ta noć u našoj tradiciji posebno obilježava, za što, opet, ima i poseban razlog. Jasno, 16. ramazana, nedaleko od Medine, na lokalitetu zvanom Bedr došlo je do prvog vojnog sukoba muslimana i mušrika u kome su muslimani, premda im se nije davala posebna šansa, izvojevali pobjedu. Ipak, shvatati ovaj važni događaj isključivo kao bitku i govoriti o Bedru samo kao o vojnoj pobjedi bilo bi itekako nepotpuno i nekorektno. Bedr je mnogo više od bitke, a pobjeda na Bedru je mnogo više od vojnog trijumfa. Naravno, cijela ova priča ima svoj kontekst i svoje momente koje valja razotkriti i razumjeti kako bismo zapravo spoznali zašto ovom datumu pridajemo toliki značaj. Nije slučajno da se ova bitka desila i da o njoj govorimo na početku druge polovine ramazana. Metaforički kazano, ramazan je zahtjevno putovanje, a možda i najnezahvalnija pozicija je biti na pola puta. Upravo u taj kontekst i vremenski okvir smjestila se Bitka na Bedru. Nije ova pobjeda pala s neba. Nije došla iz ničega niti je muslimanima poklonjena. Šta je, onda, važno znati kada je u pitanju Bedr?
Vrhovni starješina muslimana na Bedru bio je Muhammed, a.s. Njegove instrukcije i naređenja slušali su svi, bez pogovora. Muhammed, a.s., nije samo naređivao i raspoređivao nego je i sam radio i bio maksimalno uključen u svaki detalj. Pouka: Kod važnih aktivnosti i projekata muslimana mora se tačno znati šta je čiji zadatak; mora se poštovati hijerarhija i slušati pretpostavljeni. Naravno, ni pretpostavljeni se neće uvući u svilu i kadifu i odatle naređivati nego i sam mora biti na licu mjesta i lično učestvovati.
Nadalje, Muhammed, a.s., se cijelo vrijeme savjetovao s ashabima. Rado je slušao i njihova mišljenja i uvažavao sugestije koje su bile bolje. Praveći najbolju strategiju, davao je prednost onima koji su stručniji i vještiji. Tako je, primjera radi, poslušao savjet jednog od ashaba po pitanju stacioniranja vojnog logora kod bunara s vodom, što će se kasnije pokazati gotovo presudnim detaljem. Pouka: Muslimani se moraju savjetovati i razmjenjivati mišljenja te uvažavati struku i znanje. Ne moraju biti najbolji prijatelji, ali u interesu zajedničkog dobra, stručnost i iskustvo moraju dobiti prednost.
Muhammed, a.s., se temeljito spremao za bitku i vodio računa o svakom detalju. Provjera snaga, izviđanje terena, osmatranje neprijateljskih aktivnosti i stanje duha kod muslimanske vojske su stalno praćeni. To je lično radio Muhammed, a.s., i nije dopustio da ga i najmanja sitnica zatekne i iznenadi. Generalno, ako bismo detaljno protabirili sve relevantne životopise našeg Poslanika, a.s., i do u tančine prostudirali važnije događaje iz njegovog časnog života, našli bismo da ničemu nije pristupao stihijski i spontano. Naprotiv, vrhunska analiza i temeljita priprema dominirali su njegovim djelovanjem. Pouka: Nema uspjeha bez kvalitetne pripreme i planiranja svakog detalja. Plan A mora biti jasan i spreman. Pored njega treba pripremiti i plan B i plan C i sve što je potrebno da uspjeh bude postignut.
Kada je sve bilo isplanirano i spremno, pod okriljem noći vojska muslimana je uzela predah iščekujući jutro i početak bitke. Vrhovni starješina, Muhammed, a.s., je ostao budan. Dugo je učio dovu i molio Allaha da pomogne muslimane, jer ako tu budu poraženi, neće biti nikoga na Zemlji ko će Allaha slaviti i veličati. Allah se odazvao njegovim dovama i poslao vojske meleka na čijim krilima je Muhammed, a.s., vidio prašinu. Itekako se i nama, današnjim muslimanima sa svakojakim izazovima i problemima, valja zamisliti nad ovim detaljem i našim dovama. Pouka: Kada se sve isplanira i pripremi, tada je mjesto i vrijeme za dovu. Takva dova se ne odbija i Allahova pomoć ne izostaje.
Pred samu bitku bio je običaj da se nekoliko ljudi s obje strane nađe u ličnom dvoboju, prsa u prsa. To je bila stvar tradicije, junaštva i prestiža. Muhammed, a.s., odabrao je tri svoja najbliža rođaka, među kojima su bili njegov amidža Hamza i amidžić Alija, vrlo hrabri i iskusni borci. Sva trojica su u dvoboju odnijeli pobjede. Pouka: Prave vođe nikada neće sakriti svoje najbliže, a na vjetrometinu isturiti sirotinju i nejake. Naprotiv, odabrat će najspremnije i najbolje, pa makar mu bili i najbliži rod.
Po okončanju bitke, Muhammed, a.s., ne dozvoljava da muslimane ponese uspjeh. Naravno, dopušta im da slave, ali ih i podsjeća da se vraćaju iz male bitke u veliku bitku – bitku sa samim sobom. On je najbolje znao da je lahko pobijediti drugoga, a puno teže savladati sebe i svoje slabosti. Pouka: Poslije pobjede i uspjeha nema mjesta za pretjeranu euforiju. Pobjeda ili uspjeh su samo jedna stepenica u životu ka konačnom uspjehu na oba svijeta. Iza svake pobjede brzo stigne poraz, a iza svakog neuspjeha slijedi uspjeh. Euforija i pretjerano slavlje ne donosi nikakvu korist.
Konačno, Muhammed, a.s., je na primjeru zarobljenika pokazao svoju veličinu i svu ljepotu naše vjere. Zarobljenik koji je bio imućan, mogao je platiti otkup i postati slobodan. Ko nije imao sredstava, pušten je na slobodu, a ko je bio pismen, imao je obavezu naučiti nekoliko muslimana čitati i pisati, nakon čega je bio oslobođen. Pouka: I pobjeda i uspjeh su prilike da se iz toga izvuče najbolja korist za zajednicu. Kada je u pitanju znanje i pismenost, treba koristiti svaku priliku da se do njih dođe jer su učeni i obrazovani uvijek traženi, a i kod Allaha posebno odabrani.
Jasno, ovo su samo neki detalji o kojima treba misliti i iz kojih treba učiti kako bi se stiglo do pobjede. Budemo li do kraja iskreni, lahko ćemo uočiti nekoliko ključnih termina kao što su: autoritet, lider, plan i priprema, savjetovanje, stručnost, znanje, dova…
Iskreno, dove nam ne fali. Međutim, na većini termina spomenutih prije dove itekako moramo poraditi.
Tek tada ćemo razumjeti Bedr, ali i biti u prilici da nižemo svoje lične i zajedničke pobjede i uspjehe.
