Ovo je važan članak učenjaka i muhaddisa šejha Ahmeda Muhammeda Šakira, Allah mu se smilovao, sa kojim je započeo serijal članaka u časopisu ''El-Hedjun-Nebevijj’' (Poslanička uputa), a u kojem pojašnjava propuste uleme u ukazivanju na riječ istine u vezi sa mnogim muslimanskih pitanjima te pojašnjava da se trebaju pokajati Allahu zbog ovih propusta.
Rekao je šejh: "Koliko li samo malo izgovaramo riječ istine u situacijama gdje se ističu jaki ljudi i koliko li mnogo propusta pravimo u tome, ako ne iz straha onda iz slabosti. I tražimo oprost od Allaha. Ja mislim da je došlo vrijeme da kažemo riječ istine, u skladu sa svojim mogućnostima, kako bismo se iskupili za propust iz prošlosti i počinjene grijehe. Tim grijesima treba Allahov oprost i milost. Život nam brzo prolazi i približava se kraju i ja mislim da je došlo vrijeme da kažemo riječ istine onoliko koliko smo u mogućnosti. Naše zemlje, islamske zemlje, obrušavaju se u putanju poplave, a zatim u bezdanu provaliju, ambis ateizma, anarhije i slabosti. Otuda, ako ih ne upozorimo i ako ih ne budemo odvraćali od Vatre, i mi ćemo propasti sa njima i pogodit će nas nevolje koje će i njih pogoditi, i nosit ćemo višestruke grijehe jer Allah je od nas uzeo zavjet “...da će je sigurno ljudima objašnjavati da neće iz nje ništa kriti” (prijevod značenja Ali Imran, 187), i naveo nam primjer najbjednijeg ummeta: “Jezikom Davuda i Isaa, sina Merjemina, prokleti su oni od sinova Israilovih koji nisu vjerovali – zato što su se bunili i uvijek granice zla prelazili: jedni druge nisu odvraćali od grješnih postupaka koje su radili. Ružno li je zaista to kako su postupali!” (prijevod značenja El-Maide, 78-79). Također, dužni smo ispuniti ovu obavezu jer je Allah nas, muslimane, opisao kao najbolji ummet: “Vi ste narod najbolji od svih koji se ikada pojavio: tražite da se čine dobra djela, a od nevaljalih odvraćate, i u Allaha vjerujete.” (Prijevod značenja Ali Imran, 110) Ako izgubimo ono zbog čega nas je Allah učinio najboljim ummetom, onda ćemo biti kao najbjedniji narod, jer nema položaja između najboljeg i najbjednijeg.
U vezi s tim, Allah također kaže: “...za one koji su Allahove poslanice dostavljali i od Njega strahovali, i koji se nikoga, osim Allaha, nisu bojali.” (Prijevod značenja El-Ahzab, 39.), a Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: “Neka nikoga od vas ne spriječi strah od ljudi da kaže istinu kada je vidi ili bude njen svjedok, jer mu riječ istine neće približiti smrtni čas, niti mu umanjiti nafaku.” (Ahmed u ''Musnedu'', 11494, sa ispravnim lancem prenosilaca hadisa)
Neki su ashabi upitali: “O Allahov Poslaniče, kako neko od nas bude omalovažavan?” Ovo su upitali nakon što je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Neka niko od vas ne omalovažava samog sebe.” Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, reče: “Kad vidi nešto vezano za Allaha, o čemu bi imao šta kazati, pa ne progovori o tome, Allah će mu na Sudnjem danu reći: 'Šta te je spriječilo da o tome kažeš to i to?' Pa će reći: 'Strah od ljudi.' Na to će mu Allah reći: 'Preče je bilo da se Mene bojiš.'” (Ibn Madže, 2/252, sa ispravnim lancem prenosilaca hadisa)
Želimo da kažemo riječ istine o svim pitanjima koja se tiču muslimana. Želimo da branimo islam koliko smo u mogućnosti, sa jasnim riječima koje rastavljaju istinu od neistine. Zbog onoga što kažemo ne bojimo se nikoga osim Allaha, jer govorimo u granicama onoga što nam je Allah dozvolio. Čak štaviše, u granicama onoga što nam je stavio u obavezu da kažemo na osnovu Knjige našeg Gospodara i sunneta Njegovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem.
Rekao je šejh: "Koliko li samo malo izgovaramo riječ istine u situacijama gdje se ističu jaki ljudi i koliko li mnogo propusta pravimo u tome, ako ne iz straha onda iz slabosti. I tražimo oprost od Allaha. Ja mislim da je došlo vrijeme da kažemo riječ istine, u skladu sa svojim mogućnostima, kako bismo se iskupili za propust iz prošlosti i počinjene grijehe. Tim grijesima treba Allahov oprost i milost. Život nam brzo prolazi i približava se kraju i ja mislim da je došlo vrijeme da kažemo riječ istine onoliko koliko smo u mogućnosti. Naše zemlje, islamske zemlje, obrušavaju se u putanju poplave, a zatim u bezdanu provaliju, ambis ateizma, anarhije i slabosti. Otuda, ako ih ne upozorimo i ako ih ne budemo odvraćali od Vatre, i mi ćemo propasti sa njima i pogodit će nas nevolje koje će i njih pogoditi, i nosit ćemo višestruke grijehe jer Allah je od nas uzeo zavjet “...da će je sigurno ljudima objašnjavati da neće iz nje ništa kriti” (prijevod značenja Ali Imran, 187), i naveo nam primjer najbjednijeg ummeta: “Jezikom Davuda i Isaa, sina Merjemina, prokleti su oni od sinova Israilovih koji nisu vjerovali – zato što su se bunili i uvijek granice zla prelazili: jedni druge nisu odvraćali od grješnih postupaka koje su radili. Ružno li je zaista to kako su postupali!” (prijevod značenja El-Maide, 78-79). Također, dužni smo ispuniti ovu obavezu jer je Allah nas, muslimane, opisao kao najbolji ummet: “Vi ste narod najbolji od svih koji se ikada pojavio: tražite da se čine dobra djela, a od nevaljalih odvraćate, i u Allaha vjerujete.” (Prijevod značenja Ali Imran, 110) Ako izgubimo ono zbog čega nas je Allah učinio najboljim ummetom, onda ćemo biti kao najbjedniji narod, jer nema položaja između najboljeg i najbjednijeg.
U vezi s tim, Allah također kaže: “...za one koji su Allahove poslanice dostavljali i od Njega strahovali, i koji se nikoga, osim Allaha, nisu bojali.” (Prijevod značenja El-Ahzab, 39.), a Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: “Neka nikoga od vas ne spriječi strah od ljudi da kaže istinu kada je vidi ili bude njen svjedok, jer mu riječ istine neće približiti smrtni čas, niti mu umanjiti nafaku.” (Ahmed u ''Musnedu'', 11494, sa ispravnim lancem prenosilaca hadisa)
Neki su ashabi upitali: “O Allahov Poslaniče, kako neko od nas bude omalovažavan?” Ovo su upitali nakon što je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Neka niko od vas ne omalovažava samog sebe.” Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, reče: “Kad vidi nešto vezano za Allaha, o čemu bi imao šta kazati, pa ne progovori o tome, Allah će mu na Sudnjem danu reći: 'Šta te je spriječilo da o tome kažeš to i to?' Pa će reći: 'Strah od ljudi.' Na to će mu Allah reći: 'Preče je bilo da se Mene bojiš.'” (Ibn Madže, 2/252, sa ispravnim lancem prenosilaca hadisa)
Želimo da kažemo riječ istine o svim pitanjima koja se tiču muslimana. Želimo da branimo islam koliko smo u mogućnosti, sa jasnim riječima koje rastavljaju istinu od neistine. Zbog onoga što kažemo ne bojimo se nikoga osim Allaha, jer govorimo u granicama onoga što nam je Allah dozvolio. Čak štaviše, u granicama onoga što nam je stavio u obavezu da kažemo na osnovu Knjige našeg Gospodara i sunneta Njegovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem.
