11-03-2024
5,166
218
289
PITANJE:
Čitao sam nedavno o pitanju liječenja sihra Kur’anom, pa me zanima da li je dovoljna samo vjera u Allaha i jak iman da nas zaštiti od sihra?
Da li je dovoljno da vjernik sam uči Kur’an ili je potrebno opsihirenoj osobi učiti rukju od strane neke druge osobe?
ODGOVOR:
Pitanje sihra, ili bolje rečeno problem sihra, jeste jedan od veoma rasprostranjenih problema današnjice, ali i problem ranijih vremena. Stoga je potrebno aktuelizovati ovaj problem i govoriti o njemu. Ranije smo govorili o težini grijeha osobe koja čini sihr i konstatovali da je sihr jedan od velikih grijeha za koji je predviđena oštra kazna na ovom i budućem svijetu, bez obzira da li osoba koja ga pravi to čini za sebe ili nekoga drugoga, s namjerom da na određeni način utiče na neku osobu kako bi postigao željeni cilj. Takođe, činjenje sihra, po mišljenju većeg dijela islamske uleme, jeste djelo koje izvodi iz vjere, a to znači da osoba koja ga čini postaje murted – nevjernik.
Obzirom da je sihr stvarnost i da se putem njega mogu uzrokovati brojni problemi i bolesti, potrebno je poduzeti sve potrebne mjere zaštite, a potom i liječenja ukoliko se utvrdi da je osoba opsihirena.
Što se tiče preventive ili zaštite od sihra, pored učenja Sura El-Muavvizetejn (Felek i Nas), Ajetu-l-kursije, nekih drugih ajeta i dova Poslanika a.s. koje se prenose kao oblik zaštite i liječenja, osoba mora svoje ponašanje uskladiti sa propisima vjere, to jest dužna je izvršavati sve ono što je Uzvišeni Allah propisao, jer je to način da se šejtanu ne dozvoli približavanje osobi, a to znači: biti uvijek sa abdestom, redovno obavljati namaz, biti čist od drugih oblika nečistoće, ne boraviti na prljavim i mjestima gdje se čine grijesi prema Allahu dž.š., biti propisno odjeven i sl. Mnogo je manja vjerovatnoća i rjeđe se događa da objekat sihra bude osoba koja je u potpunosti svoje ponašanje uskladila sa propisima vjere, već su sihru izložene osobe koje se odaju raznim grijesima, javno i tajno, ili se druže sa takvim osobama, tako da dozvole prokletom šejtanu da nađe put do njih. Uzvišeni Allah kaže: “Zaista on (šejtan) nema nikakvu vlast nad onima koji vjeruju i koji se u Gospodara svog uzdaju.”
Težina sihra i način liječenja zavise od vrste sihra, odnosno njegove namjene i načina na koji je učinjen.
Ukoliko se radi o liječenju sihra koji je namijenjen određenoj osobi koja je potpala pod njegov uticaj, liječenje može biti teže, tako da u ovom slučaju, vrlo često, nije dovoljno samo lično učenje i činjenje prethodno spomenutog, već je potrebno pristupiti liječenju Kur’anom, učenjem određenih dijelova kur’anskih Sura i drugim sredstvima kojima se djeluje na džine koji opsjednu ljudsko tijelo i um, kako bi ga napustili. U ovom slučaju nije dovoljno da osoba sama sebi uči Kur’an, zapravo, to nije ni moguće, jer osoba koja je opsihirena na ovaj način izbjegava obavljanje namaza, učenje Kur’ana, osjeća tegobe prilikom njegovog učenja i sl., tako da to mora učiniti neko drugi, ko je stručan za to. Svaka osoba treba redovno učiti Kur’an i može povremeno sama sebi učiti ajete rukje u cilju zaštite, ali lično liječenje na ovaj način je, iz prethodno pomenutih razloga, otežano.
Drugi oblik sihra, blaži od prethodnog, jeste da osoba bude izložena sihru koji nije namijenjen njoj lično, već drugoj osobi. U ovom slučaju se pristupa prethodno spomenutom načinu liječenja, koje može biti lakše i efikasnije nego u prvom slučaju.
Treći oblik sihra jeste lemes ili ograma, to jest kada džin ne uđe u tijelo osobe, već je samo dotakne, odnosno ostvari se kontakt, vrlo često nenamjeran, između osobe i džina, koji ostavi negativan uticaj na osobu. U ovom slučaju je liječenje znatno lakše nego u prethodna dva slučaja, jer je njegova jačina slabija.
U vremenu u kojem živimo vrlo često se susrećemo sa osobama koje traže pomoć u liječenju od ove vrste bolesti, tako da je liječenje postalo izazovno i atraktivno za mnoge, jer su vidjeli u tome priliku za ličnu dobit, ne obraćajući mnogo pažnju da li zarada stečena od osobe koja se nalazi u velikom problemu i iskušenju jeste stvarno zaslužena zarada, ili je ona rezultat neizvršenog posla u potpunosti, a nekada i prevare.
Savjetujem svima koji osjećaju različite zdravstvene tegobe da se za pomoć najprije obrate stručnim licima, to jest ljekarima, jer vrlo često ljudi pretjeruju po ovom pitanju i smatraju da sve što im se dešava jeste posljedica uticaja džina, što nije baš tako. Ukoliko ne bude rezultata, ili bude postojala pretpostavka da se radi o raznim oblicima sihra, da pomoć ili savjet potraže od osoba upućenih u vjeru, ljudi od povjerenja, kojima je ova problematika poznata, koje će im ili pomoći ili uputiti na one koji im mogu pružiti pomoć te vrste.
Obraćanje svakome, činjenje i korišćenje svačega u svrhu liječenja, ne obraćajući pažnju šta se sve čini i kako, kao ni na stav vjere po tom pitanju, vrlo često još više povećava problem, izlaže osobu velikim troškovima i baca je u očaj, a s druge strane osobu odvodi u grijeh, udaljava je od Allahove dž.š. milosti i pomoći koja je od presudnog značaja za rješavanje ovih i svih drugih problema sa kojima se ljudi suočavaju.
PITANJE:
Da li je ispravan namaz koji se klanja za osobom koja se bavi sihirom i da li je sihirbaz – kjafir?
ODGOVOR:
Ulema hanefijskog i malikijskog mezheba smatra da je činjenje sihra djelo koje čovjeka izvodi iz vjere, to jest kufr – nevjerstvo, što znači da je sihirbaz nevjernik, a to znači osoba koja je otpadnik od vjere. Kao dokaz hanefije navode riječi Allaha dž.š. koji kaže: „Mi samo iskušavamo, pa ti nemoj biti nevjernik.“ (Al-Bekara 102) To su riječi kojima meleki svakoga ko se želi poučiti sihiru prethodno upozore, a one su potpuno jasne i njima ne treba dodatni komentar. Pomenuta grupa uleme smatra da je sihr teži prijestup od običnog istupanja iz vjere na neki drugi način i to pravdaju činjenicom da odmjetništvom od vjere, to jest izlaskom iz nje, čovjek sebi nanosi štetu, a sihrom osoba nanosi prvenstveno štetu drugima.
Zapravo ga sa tim ciljem i radi. Takođe, hanefije ne prihvataju pokajanje sahira već je šeriatska kazna za njega smrt, prema riječima Poslanika a.s.: „ Kazna za onoga ko čini sihr jeste smrt.“ Za razliku od hanefija, šafije smatraju da sihr može biti nevjerstvo, i to u slučaju ako osoba u toku sihira uzrokuje ubistvo ili učini nešto od stvari koje izvode iz vjere, tako da će u tom slučaju i prema šafijama kazna za takvog sahira biti smrt, dok se u situacijama kada se ne čini nešto što izvodi iz vjere sihr prema šafijama smatra velikim grijehom. Imajući u vidu stav hanefija o statusu sahira, jasno je da ta osoba nije musliman, a to pojašnjava i daje odgovor na sve ostalo.
Ovdje želim skrenuti pažnju da je ovo stav uleme prema onome za koga se od strane šeriatskog suda, ili nadležnog organa Islam[1]ske zajednice utvrdi da je sihirbaz. Pojedinci nemaju pravo po svom mišljenju proglašavati određene osobe sihirbazima, niti su njihova lična mišljenja mjerodavna, jer je to veoma ozbiljna i teška optužba, a samim tim nemaju pravo ni izvršavati bilo kakve sankcije, tj. kazne, jer su one isključiva nadležnost šeriatskih sudova, koji, nažalost, danas na našem i širem prostoru ne postoje.
Glas islama, 240, R: Pitanja i odgovori, A: Rešad Plojović
Čitao sam nedavno o pitanju liječenja sihra Kur’anom, pa me zanima da li je dovoljna samo vjera u Allaha i jak iman da nas zaštiti od sihra?
Da li je dovoljno da vjernik sam uči Kur’an ili je potrebno opsihirenoj osobi učiti rukju od strane neke druge osobe?
ODGOVOR:
Pitanje sihra, ili bolje rečeno problem sihra, jeste jedan od veoma rasprostranjenih problema današnjice, ali i problem ranijih vremena. Stoga je potrebno aktuelizovati ovaj problem i govoriti o njemu. Ranije smo govorili o težini grijeha osobe koja čini sihr i konstatovali da je sihr jedan od velikih grijeha za koji je predviđena oštra kazna na ovom i budućem svijetu, bez obzira da li osoba koja ga pravi to čini za sebe ili nekoga drugoga, s namjerom da na određeni način utiče na neku osobu kako bi postigao željeni cilj. Takođe, činjenje sihra, po mišljenju većeg dijela islamske uleme, jeste djelo koje izvodi iz vjere, a to znači da osoba koja ga čini postaje murted – nevjernik.
Obzirom da je sihr stvarnost i da se putem njega mogu uzrokovati brojni problemi i bolesti, potrebno je poduzeti sve potrebne mjere zaštite, a potom i liječenja ukoliko se utvrdi da je osoba opsihirena.
Što se tiče preventive ili zaštite od sihra, pored učenja Sura El-Muavvizetejn (Felek i Nas), Ajetu-l-kursije, nekih drugih ajeta i dova Poslanika a.s. koje se prenose kao oblik zaštite i liječenja, osoba mora svoje ponašanje uskladiti sa propisima vjere, to jest dužna je izvršavati sve ono što je Uzvišeni Allah propisao, jer je to način da se šejtanu ne dozvoli približavanje osobi, a to znači: biti uvijek sa abdestom, redovno obavljati namaz, biti čist od drugih oblika nečistoće, ne boraviti na prljavim i mjestima gdje se čine grijesi prema Allahu dž.š., biti propisno odjeven i sl. Mnogo je manja vjerovatnoća i rjeđe se događa da objekat sihra bude osoba koja je u potpunosti svoje ponašanje uskladila sa propisima vjere, već su sihru izložene osobe koje se odaju raznim grijesima, javno i tajno, ili se druže sa takvim osobama, tako da dozvole prokletom šejtanu da nađe put do njih. Uzvišeni Allah kaže: “Zaista on (šejtan) nema nikakvu vlast nad onima koji vjeruju i koji se u Gospodara svog uzdaju.”
Težina sihra i način liječenja zavise od vrste sihra, odnosno njegove namjene i načina na koji je učinjen.
Ukoliko se radi o liječenju sihra koji je namijenjen određenoj osobi koja je potpala pod njegov uticaj, liječenje može biti teže, tako da u ovom slučaju, vrlo često, nije dovoljno samo lično učenje i činjenje prethodno spomenutog, već je potrebno pristupiti liječenju Kur’anom, učenjem određenih dijelova kur’anskih Sura i drugim sredstvima kojima se djeluje na džine koji opsjednu ljudsko tijelo i um, kako bi ga napustili. U ovom slučaju nije dovoljno da osoba sama sebi uči Kur’an, zapravo, to nije ni moguće, jer osoba koja je opsihirena na ovaj način izbjegava obavljanje namaza, učenje Kur’ana, osjeća tegobe prilikom njegovog učenja i sl., tako da to mora učiniti neko drugi, ko je stručan za to. Svaka osoba treba redovno učiti Kur’an i može povremeno sama sebi učiti ajete rukje u cilju zaštite, ali lično liječenje na ovaj način je, iz prethodno pomenutih razloga, otežano.
Drugi oblik sihra, blaži od prethodnog, jeste da osoba bude izložena sihru koji nije namijenjen njoj lično, već drugoj osobi. U ovom slučaju se pristupa prethodno spomenutom načinu liječenja, koje može biti lakše i efikasnije nego u prvom slučaju.
Treći oblik sihra jeste lemes ili ograma, to jest kada džin ne uđe u tijelo osobe, već je samo dotakne, odnosno ostvari se kontakt, vrlo često nenamjeran, između osobe i džina, koji ostavi negativan uticaj na osobu. U ovom slučaju je liječenje znatno lakše nego u prethodna dva slučaja, jer je njegova jačina slabija.
U vremenu u kojem živimo vrlo često se susrećemo sa osobama koje traže pomoć u liječenju od ove vrste bolesti, tako da je liječenje postalo izazovno i atraktivno za mnoge, jer su vidjeli u tome priliku za ličnu dobit, ne obraćajući mnogo pažnju da li zarada stečena od osobe koja se nalazi u velikom problemu i iskušenju jeste stvarno zaslužena zarada, ili je ona rezultat neizvršenog posla u potpunosti, a nekada i prevare.
Savjetujem svima koji osjećaju različite zdravstvene tegobe da se za pomoć najprije obrate stručnim licima, to jest ljekarima, jer vrlo često ljudi pretjeruju po ovom pitanju i smatraju da sve što im se dešava jeste posljedica uticaja džina, što nije baš tako. Ukoliko ne bude rezultata, ili bude postojala pretpostavka da se radi o raznim oblicima sihra, da pomoć ili savjet potraže od osoba upućenih u vjeru, ljudi od povjerenja, kojima je ova problematika poznata, koje će im ili pomoći ili uputiti na one koji im mogu pružiti pomoć te vrste.
Obraćanje svakome, činjenje i korišćenje svačega u svrhu liječenja, ne obraćajući pažnju šta se sve čini i kako, kao ni na stav vjere po tom pitanju, vrlo često još više povećava problem, izlaže osobu velikim troškovima i baca je u očaj, a s druge strane osobu odvodi u grijeh, udaljava je od Allahove dž.š. milosti i pomoći koja je od presudnog značaja za rješavanje ovih i svih drugih problema sa kojima se ljudi suočavaju.
PITANJE:
Da li je ispravan namaz koji se klanja za osobom koja se bavi sihirom i da li je sihirbaz – kjafir?
ODGOVOR:
Ulema hanefijskog i malikijskog mezheba smatra da je činjenje sihra djelo koje čovjeka izvodi iz vjere, to jest kufr – nevjerstvo, što znači da je sihirbaz nevjernik, a to znači osoba koja je otpadnik od vjere. Kao dokaz hanefije navode riječi Allaha dž.š. koji kaže: „Mi samo iskušavamo, pa ti nemoj biti nevjernik.“ (Al-Bekara 102) To su riječi kojima meleki svakoga ko se želi poučiti sihiru prethodno upozore, a one su potpuno jasne i njima ne treba dodatni komentar. Pomenuta grupa uleme smatra da je sihr teži prijestup od običnog istupanja iz vjere na neki drugi način i to pravdaju činjenicom da odmjetništvom od vjere, to jest izlaskom iz nje, čovjek sebi nanosi štetu, a sihrom osoba nanosi prvenstveno štetu drugima.
Zapravo ga sa tim ciljem i radi. Takođe, hanefije ne prihvataju pokajanje sahira već je šeriatska kazna za njega smrt, prema riječima Poslanika a.s.: „ Kazna za onoga ko čini sihr jeste smrt.“ Za razliku od hanefija, šafije smatraju da sihr može biti nevjerstvo, i to u slučaju ako osoba u toku sihira uzrokuje ubistvo ili učini nešto od stvari koje izvode iz vjere, tako da će u tom slučaju i prema šafijama kazna za takvog sahira biti smrt, dok se u situacijama kada se ne čini nešto što izvodi iz vjere sihr prema šafijama smatra velikim grijehom. Imajući u vidu stav hanefija o statusu sahira, jasno je da ta osoba nije musliman, a to pojašnjava i daje odgovor na sve ostalo.
Ovdje želim skrenuti pažnju da je ovo stav uleme prema onome za koga se od strane šeriatskog suda, ili nadležnog organa Islam[1]ske zajednice utvrdi da je sihirbaz. Pojedinci nemaju pravo po svom mišljenju proglašavati određene osobe sihirbazima, niti su njihova lična mišljenja mjerodavna, jer je to veoma ozbiljna i teška optužba, a samim tim nemaju pravo ni izvršavati bilo kakve sankcije, tj. kazne, jer su one isključiva nadležnost šeriatskih sudova, koji, nažalost, danas na našem i širem prostoru ne postoje.
Glas islama, 240, R: Pitanja i odgovori, A: Rešad Plojović
