Akika kurban i sunnećenje
Tekst priredio: Mustafa Spahić
Jedna od bitnih odrednica čovjeka koje ga čine čovjekom kao jedinstvenim i neponovljivim entitetom, neusporedivim s bilo kojim drugim bićem i stvorenjem jeste poznavanje, znanje i saznanje o imenima, pojmovima, simbolima, definicijama, terminima i znanstvenim zakonima. Ime roda, vrste i svakog bića i stvorenja pojedinačno, pored njihovih zajedničkih odlika sa ostalim Allahovim stvorenjima, ukazuje na njihovu definiciji specifiku, specifična svojstva i odlike, isključivo tog roda, te vrste i tog bića pojedinačno. Ma koliko ljudi međusobno bili slični, pa makar se radilo i o sijamskim blizancima, nikada nisu potpuno dva ista čovjeka stvorena. Zato svaki čovjek mora imati vlastito ime koje kod muslimana, sa stajališta islama, ima islamsko značenje, sadržaj i smisao. Ne može ime čovjeka biti naprosto kombinacija slova ili uzeto ime životinje ili sa pogrdnim i sramnim značenjem. Prije nego što ga je učinio halifom Allah dž.š. je odlikovao Adema sa tri velika dara: dao mu je najljepši lik i oblik, udahnuo je u njega Ruh i podučio ga je imenima svih stvari:
«I kad Gospodar tvoj reče melekima: “Ja ću stvoriti čovjeka od gline, od blata ustajalog, i kad mu dam lik i u njeg udahnem Ruh, vi mu sedždu učinite.» (El-Hidžr, 28 i 29)
«I pouči On Adema imenima i nazivima svih stvari, a onda ih predoči melekima i reče: “Kažite Mi nazive njihove, ako Istinu govorite!» (El-Bekare, 31)
Ova tri dara, tri odličja i tri ukrasa: Ruh, najljepši lik i oblik i znanje o imenima, čovjek ne smije pogrešnim odnosom i načinom života dovoditi u pitanje. Tada nestaje crte izmedu čovjeka i drugih bića i on pada na najniže nizine. Ruh se čuva imanom, islamom i ahlakom; lik i oblik šerijatom, obredima, islamskim radom, postupcima, ponašanjem i načinom života, a znanje o imenima tako što će se svim pripadnicima islama, pa i vlastitoj djeci, što je islamska dužnost prvog reda, nadjeti lijepa islamska imena sa islamskim sadržajem, značenjem i smislom. Time se održava, čuva, štiti i dalje prenosi i naš etnos i naš identitet i naša tradicija. Koliko su imena značajna pokazuju kur’anski primjeri. Jahjau a.s. sinu Zekerijja a.s. direktno ime određuje Allah dž.š.:
«O Zekerijja, javljamo ti radosnu vijest da će ti se dječak roditi, ime će mu Jahja biti, nikome pri je njega to ime nismo htjeli dati». (Merjem, 7).
Drugo, pod imenom Ahmed, Muhammedov a.s. dolazak i misiju, navještavali su svi raniji vjerovjesnici, što se konkretno posvjedočuje kroz usta Isa a.s. u Kur’anu:
“A kada Isa, sin Merjmenin, reče: «O sinovi Israilovi, ja sam vam Allahov poslanik da vam potvrdim pri je mene ob javljeni Tevrat i da vam donesem radosnu vijest o poslaniku čije je ime Ahmed, koji će poslije mene doći”, i kad im je on donio jasne dokaze, oni rekoše: “Ovo je prava vradžbina!” (Es-Saf, 6)
Dakle, univerzalno ime Muhammeda a.s. pod kojim su ga navještavali i obećavali svi raniji vjerovjesnici, jeste Ahmed, hvaljeni časni, plemeniti, a njegovo egzistencijalno ime, koje mu daje djed Abdul-Mutalib, kada se pojavljuje u povijesti, jeste Muhammed sa potpuno istim značenjem kao i Ahmed. Ime čovjeka je njegov vanjski identitet, vanjska lična karta, ukras i oznaka kao što je Kelimei-šehadet unutrašnja. Kelimei-šehadet i ime, čine jedinstveno čovjekovo određenje. Ime prati čovjeka od rođenja kroz cijeli život ali i poslije smrti. Konačno, nadjeti djetetu lijepo islamsko ime spada u islamsku dužnost, tradiciju i sunnet. Znameniti ashab Ebu Derda prenosi Poslanikove riječi: “Vi ćete, na Sudnjem danu, biti prozivani po vašim imenima, i po imenima vaših očeva. Zato, nadijevajte vašoj djeci lijepa islamska imena” (IPH, 470)
Dakle, ime prati čovjeka od rođenja kroz cijeli život, poslije smrti u kaburu ali i na Sudnjem danu:
“Dajite djeci lijepa islamska imena, jer ćete se i u džennetu po njima zvati”, kaže Vjerovjesnik.
Posebno treba biti pažljiv, ozbiljan i odgovoran prema imenu Muhammed, ukoliko se daje djetetu:
“Ako svom djetetu date ime Muhammed, poštujte ga i dajte mu lijepo mjesto u sredini i društvu i, nemojte ga grditi”! (IPH, 316)
Jedna od pet fundamentalnih dužnosti roditelja prema djeci jeste nadijevanje lijepog islamskog imena:
“Roditelj je obavezan prema djetetu: da mu dadne lijepo islamsko ime, da ga lijepo odgoji, da ga poduči pismenosti, plivanju i ratnim vještinama, da ga izdržava imovinom zaradenom na halal način, i da ga oženi odnosno, ako je kćerka, da je uda, kad dođe vrijeme za to”. (IPH, 784)
Dakle, dječije je islamsko neopozivo pravo a roditeljska besprizivna dužnost da mu da lijepo ime sa islamskim značenjem i sadržajem.
Pošto su nama Allahovi vjerovjesnici uzori i ogledala u stvarima vjere i etike navodimo imena Allahovih poslanika spomenutih u Kur’anu. To su: Adem, ldris, Nuh, Hud, Salih, Ibrahim, Lut, Ismail, lshak, Jakub, Jusuf, Ejjub, Šuajb, Musa, Harun, Davud, Sulejman, llijas, Eljese’a, Junus, Zul-kifl, Uzejr, Zul-Karnejn, Lukman, Zekerijja, Jahja, Isa i Muhammed a.s.
Tekst priredio: Mustafa Spahić
Jedna od bitnih odrednica čovjeka koje ga čine čovjekom kao jedinstvenim i neponovljivim entitetom, neusporedivim s bilo kojim drugim bićem i stvorenjem jeste poznavanje, znanje i saznanje o imenima, pojmovima, simbolima, definicijama, terminima i znanstvenim zakonima. Ime roda, vrste i svakog bića i stvorenja pojedinačno, pored njihovih zajedničkih odlika sa ostalim Allahovim stvorenjima, ukazuje na njihovu definiciji specifiku, specifična svojstva i odlike, isključivo tog roda, te vrste i tog bića pojedinačno. Ma koliko ljudi međusobno bili slični, pa makar se radilo i o sijamskim blizancima, nikada nisu potpuno dva ista čovjeka stvorena. Zato svaki čovjek mora imati vlastito ime koje kod muslimana, sa stajališta islama, ima islamsko značenje, sadržaj i smisao. Ne može ime čovjeka biti naprosto kombinacija slova ili uzeto ime životinje ili sa pogrdnim i sramnim značenjem. Prije nego što ga je učinio halifom Allah dž.š. je odlikovao Adema sa tri velika dara: dao mu je najljepši lik i oblik, udahnuo je u njega Ruh i podučio ga je imenima svih stvari:
«I kad Gospodar tvoj reče melekima: “Ja ću stvoriti čovjeka od gline, od blata ustajalog, i kad mu dam lik i u njeg udahnem Ruh, vi mu sedždu učinite.» (El-Hidžr, 28 i 29)
«I pouči On Adema imenima i nazivima svih stvari, a onda ih predoči melekima i reče: “Kažite Mi nazive njihove, ako Istinu govorite!» (El-Bekare, 31)
Ova tri dara, tri odličja i tri ukrasa: Ruh, najljepši lik i oblik i znanje o imenima, čovjek ne smije pogrešnim odnosom i načinom života dovoditi u pitanje. Tada nestaje crte izmedu čovjeka i drugih bića i on pada na najniže nizine. Ruh se čuva imanom, islamom i ahlakom; lik i oblik šerijatom, obredima, islamskim radom, postupcima, ponašanjem i načinom života, a znanje o imenima tako što će se svim pripadnicima islama, pa i vlastitoj djeci, što je islamska dužnost prvog reda, nadjeti lijepa islamska imena sa islamskim sadržajem, značenjem i smislom. Time se održava, čuva, štiti i dalje prenosi i naš etnos i naš identitet i naša tradicija. Koliko su imena značajna pokazuju kur’anski primjeri. Jahjau a.s. sinu Zekerijja a.s. direktno ime određuje Allah dž.š.:
«O Zekerijja, javljamo ti radosnu vijest da će ti se dječak roditi, ime će mu Jahja biti, nikome pri je njega to ime nismo htjeli dati». (Merjem, 7).
Drugo, pod imenom Ahmed, Muhammedov a.s. dolazak i misiju, navještavali su svi raniji vjerovjesnici, što se konkretno posvjedočuje kroz usta Isa a.s. u Kur’anu:
“A kada Isa, sin Merjmenin, reče: «O sinovi Israilovi, ja sam vam Allahov poslanik da vam potvrdim pri je mene ob javljeni Tevrat i da vam donesem radosnu vijest o poslaniku čije je ime Ahmed, koji će poslije mene doći”, i kad im je on donio jasne dokaze, oni rekoše: “Ovo je prava vradžbina!” (Es-Saf, 6)
Dakle, univerzalno ime Muhammeda a.s. pod kojim su ga navještavali i obećavali svi raniji vjerovjesnici, jeste Ahmed, hvaljeni časni, plemeniti, a njegovo egzistencijalno ime, koje mu daje djed Abdul-Mutalib, kada se pojavljuje u povijesti, jeste Muhammed sa potpuno istim značenjem kao i Ahmed. Ime čovjeka je njegov vanjski identitet, vanjska lična karta, ukras i oznaka kao što je Kelimei-šehadet unutrašnja. Kelimei-šehadet i ime, čine jedinstveno čovjekovo određenje. Ime prati čovjeka od rođenja kroz cijeli život ali i poslije smrti. Konačno, nadjeti djetetu lijepo islamsko ime spada u islamsku dužnost, tradiciju i sunnet. Znameniti ashab Ebu Derda prenosi Poslanikove riječi: “Vi ćete, na Sudnjem danu, biti prozivani po vašim imenima, i po imenima vaših očeva. Zato, nadijevajte vašoj djeci lijepa islamska imena” (IPH, 470)
Dakle, ime prati čovjeka od rođenja kroz cijeli život, poslije smrti u kaburu ali i na Sudnjem danu:
“Dajite djeci lijepa islamska imena, jer ćete se i u džennetu po njima zvati”, kaže Vjerovjesnik.
Posebno treba biti pažljiv, ozbiljan i odgovoran prema imenu Muhammed, ukoliko se daje djetetu:
“Ako svom djetetu date ime Muhammed, poštujte ga i dajte mu lijepo mjesto u sredini i društvu i, nemojte ga grditi”! (IPH, 316)
Jedna od pet fundamentalnih dužnosti roditelja prema djeci jeste nadijevanje lijepog islamskog imena:
“Roditelj je obavezan prema djetetu: da mu dadne lijepo islamsko ime, da ga lijepo odgoji, da ga poduči pismenosti, plivanju i ratnim vještinama, da ga izdržava imovinom zaradenom na halal način, i da ga oženi odnosno, ako je kćerka, da je uda, kad dođe vrijeme za to”. (IPH, 784)
Dakle, dječije je islamsko neopozivo pravo a roditeljska besprizivna dužnost da mu da lijepo ime sa islamskim značenjem i sadržajem.
Pošto su nama Allahovi vjerovjesnici uzori i ogledala u stvarima vjere i etike navodimo imena Allahovih poslanika spomenutih u Kur’anu. To su: Adem, ldris, Nuh, Hud, Salih, Ibrahim, Lut, Ismail, lshak, Jakub, Jusuf, Ejjub, Šuajb, Musa, Harun, Davud, Sulejman, llijas, Eljese’a, Junus, Zul-kifl, Uzejr, Zul-Karnejn, Lukman, Zekerijja, Jahja, Isa i Muhammed a.s.
