Da li je ples zabranjen?

Rekao je imam El-Mubarekfuri:

“Kao da je to Poslanik rekao sa aspekta da je ples jedan vid igre i zabave, i u tome neminovno mora biti nešto (sporno), ali ipak nije zabranjen, u suprotnom kako je moguće da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, to video čak ga i Aiši pokazao.” Tuhfetul-ahvezi (10/124)

Međutim, hadis sa ovim tekstom je šaz (vrsta daif – slabih hadisa), zato što se ova predaja suprotstavlja svim drugim predajama koje su u dva Sahiha (tj. Buharijinu i Muslimovu zbirku hadisa, op.M), i mimo njih, i sve one ukazuju da su plesači ustvari bili muškarci (odnosno djeca), a učenjaci su ples habešija protumačili kao ratni ples ili igranje i plesanje uz oružje i koplja.

Od onoga što pojačava da je ova predaja šaz jeste i to što se s njom izdvojio Haridžeh ibn Abdullah; on je prenosi od Jezida b. Rummana, od Urveta, od Aiše, suprotstavljajući se time svim putevima po kojima je došao ovaj rivajet od Urveta, a on od Aiše.

Oko ovog Haridžeh se učenjaci razilaze, neki su rekli da je slab ravija, dok su drugi prihvatili njegove rivajete. Pogledaj “El-Kamil” (3/50) od Ibn Adijja.

Imam Tirmizi je kazao: “O ovom hadisu sam upitao Muhammeda (tj. imama Buhariju) a on je rekao da mu nije poznat, i da je čudan hadis.” El-Ilel (372 str) od Tirmizija.

Svejedno bio ovaj hadis vjerodostojan ili ne, osnova pojačava dozvoljenost ovog postupka.

Ali nakon što je ples, u većini slučaja, postao nerazdvojan od muzičkih melodija i pjesama, buđenja strasti, izazovnog previjanja, i nakon što je u moderno doba stvar postala još gora oponašanjem nemoralnih plesačica sa zapada, i širenjem stranih pleseva sa nepristojnom i prozirnom odjećom, na kojima se povećalo miješanje muškaraca i žena i time pojačala fitna, i kada je umijeće u tome postalo shodno veličini oponašanja nevjernika i glavešina od bestidnika i nemoralnika; zbog svega navedenog određeni učenjaci su preventivno zabranili ples da ne bi došlo do spomenutih i drugih harama.​

Već smo ranije navodili fetvu (pod brojem: 9290) od šejha Usejmina u kojoj zabranjuje ples zbog navedenih stvari.

Opće je poznato da učenjaci, rahimehumullah, zabranjuju neku stvar koja je u osnovi dozvoljena, onda kada onda većinski vodi ka haramu, zato što se strahuje za one koji mnogo oko toga (dozvoljene stvari) kruže da zbog nje ne upadnu u haram, “.. poput pastira koji čuva svoje stado oko vladareva zabranjena posjeda i skoro da ga pusti u njega.”

Rekao je imam El-Merdavi:

“Imam Tekijuddin je kazao: Svako djelo koje većinski vodi haramu, Šerijat ga zabranjuje, ako u njemu nema preovladavajuće koristi, zato što ono biva razlogom zla i nereda.” El-Insaf (6/90)

U vezi hadisa o djevojčicama koje su uz udaranje u def pjevale kod Aiše, radijellahu anha, u njenoj kući, imam Ibn Redžeb je kazao:

“Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, im je davao olakšicu u danima veselja, poput bajramskih dana, vjenčanja, i vraćanja putnika sa puta, da djevojčice koriste def, da pjevaju, izgovaraju ovakve dozvoljene stihove, i slično tome.

Kada su osvojene zemlje Rimljana i Perzijanaca, ashabi su tamo naišli na pjesme koje su oni pjevali i koristili na svojim veseljima, to su bile prave pjesme, sa poznatim melodijama i pravilnim ritmovima, uz sadržaj u kojem su opisivani i uljepšavani harami, poput alkohola, zabranjenih izraza i naziva koji pobuđuju strasti, popraćene sa muzičkim instrumentima.

Tada su ashabi negirali pjevanje i slušanje pjesama, zabranjivali iste i bili žestoki u tome.

Pjevanje i udaranje u def, koje su šerijatom dozvoljene, nije isto što i pjesme stranaca i njihovi defovi sa dodatnim instrumentima, jer njihove pjesme i defovi pobuđuju strasti i vode u harame, a što je suprotno u odnosu na beduinsko pjevanje.

Pa ko poistovjeti između te dvije stvari, taj je grdno pogriješio…” Fethul-Bari (8/427-431)​

Nakon navedenog, iako dajemo olakšicu po pitanju plesanja za žene, treba napraviti razliku između dvije vrste plesanja:

Prva: ples koji dolazi svojevoljno, bez buđenja strasti. Takav ples nije ništa više nego li blago pokretanje i pomjeranje tijela; ovo je dozvoljeno, ali samo pred muža, ili u samoći uz potpunu sigurnost od pogleda stranaca.

Druga: ples koji je propraćen uz harame, poput muzičkih instrumenata, ili nepristojne odjeće, ili miješanja sa muškarcima, ili je u vidu modernog plesa nemoralnih i bestidnih plesačica, i slično tome; ovaj vid plesanja i uvježbavanja istog je strogo zabranjeno, zbog toga što sadrži velike harame, i što vodi ka raspirivanju strasti.

Prva vrsta plesa je ustvari ples na koji se odnosi dozvola učenjaka koju smo gore naveli, dok se zabrana učenjaka odnosi na drugu vrstu.

Rekao je imam En-Nevevi:
“Ples nije zabranjen, kaže El-Halimi: ‘Međutim, ples u kome ima pregibanja i previjanja, a koji sliče postupcima dvospolaca jeste haram, kako za muškarce tako i za žene.’”

U fikhskoj enciklopediji je došlo:
“Ples je mekruh (pokuđen) kod džumhura (većine učenjaka), dok su ga neki šafijski učenjaci dozvolili uz ograničenje: da u njemu nema previjanja poput postupaka dvospolaca, u suprotnom je zabranjen za muškarce i žene.

Onaj koji to radi iz svoje prirode, bez namjere i vježbanja nije grešan.

U knjizi “Er-Raud” stoji: ‘Sa previjanjem je zabranjen, makar se to ticalo žena samo.’” Skraćeno iz “El-Mevsuatul-fikhijetul-kuvejtijje” (23/10)

Zbog toga vidimo da šejh Ibn Usejmin, iako je od onih koji zabranjuju, dozvoljava ples u određenim situacijama ako je sačuvan od harama, pa kaže:
“Što se tiče plesanja žene svome mužu samo kada su oni sami, u tome nema nikakve smetnje, zato što to može biti razlogom da mu bude još privlačnija, a svaka stvar koja ženu čini privlačnijom njenom mužu je poželjna, ako samo po sebi nije zabranjeno. Iz tog razloga je propisno da se žena uljepšava svome mužu, kao što je propisno da se i muž dotjeruje svojoj ženi.” El-Likauš-šehri (pitanje broj 9)​

Druga slična fetva o propisu plesanja

Što se tiče plesanja, ženi nije dozvoljeno da pleše/igra pred stranim muškarcima niti svojim mahremima, a niti pred ženama, zbog toga što to sadrži zabranjeno buđenje strasti koje može obuzeti srca putem izazovnog previjanja, pregibanja, i okretanja tijela, a opće je poznato da se i kod žena budi strast prema drugim ženama; a ako bi se i toga sačuvali onda se rijetko možemo sačuvati od toga da neka žena kada se vrati kući svojim ukućanima ne prenese ono što je vidjela od ljepote plesačica i njenog tijela, pa da to bude velika fitna za njihova srca, a zatim i razlogom ogromne štete čijeg zla se teško može sačuvati, a Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je takvo nešto već zabranio.

Od Abdullaha ibn Mesuda, radijellahu anhu, se prenosi da je Poslanik sallallahu alejhi ve sellem, rekao:

“Ženi nije dopušteno opisivati svome mužu intimnosti druge žene koju je vidjela tako slikovito kao da je on gleda.” Buhari (4839)

Od Ummu Seleme se prenosi da je rekla:
‘Ušao je k meni Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, a kod mene bijaše neki dvospolac kojeg sam čula kako govori Abdullahu b. Ebu Umejji: ‘Abdullahu, šta misliš ako Allah dadne pa sutra osvojite Taif? Drži se (ako tako bude) Gejlanove kćerke, jer ona dolazi s četiri (nabora na trbuhu), a odlazi s osam (što znači on ju je opisao)!’

Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, (tada) reče: “Neka ovakvi nikako više ne ulaze kod vas!”’ Bilježe ga Buhari (3980), i Muslim (4048).

Zatim, uvijanje i prelamanje žene svoga tijela je od avreta kojeg ne smije pokazivati osim njenom mužu.

Rekao je šejh Ibnu Usejmin, rahimehullah:

“Plesanje/igranje je u osnovi mekruh (pokuđeno), a kada to biva na zapadnjački način, ili oponašajući nevjernice tada je strogi haram, zbog riječi Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: “Ko oponaša jedan narod njima i pripada”. Kadkad time se postiže fitna, jer se događa da nekad plesačica bude lijepa i mlada pa da se dopadne drugim ženama, pa makar to bilo u skupu žena, dolazi do postupaka i gestova od nekih žena koji ukazuju da su zbog nje pale u fitnu, a ono što biva sebebom fitne, to se zabranjuje.”

Likaul-babil-meftuh (pitanje broj 1085)

Također, šejh je rekao:

“Kada je riječ o plesanju žena, to je doista ružno, i mi ga ne dozvoljavamo, zbog toga što smo obavješteni o neprimjerenim postupcima koji se dešavaju među ženama. Dočim, ako je to od strane muškaraca onda je stvar još gora i ružnija, jer je to poistovjećivanje sa ženama, a svi dobro znamo negativnosti toga. Ako je, pak, ples između muškaraca i žena (bez razdvajanja) kao što to čine neki maloumnici, to je užasnije i odvratnije od prethodnih situacija, zbog toga što se u tome nalazi miješanje između različitih spolova i ogromna fitna, a pogotovo kada se događa zbog svadbenog veselja!”

Islamske fetve (3/187)​