Fāṭima, kćerka Muhammeda, a.s.

Fāṭima, kćerka Muhammeda, a.s.

Naziv Kategorije Velikani Ummeta
Naslov Teme Fāṭima, kćerka Muhammeda, a.s.
Pokretač Teme Boots
Početni datum
Odgovora 5
Pregleda 129
Reakcije 0
Zadnji Autor Boots
Fāṭima je kćerka Muhammeda, a.s. i Ḫadīdže. Datum Fāṭiminog rođenja ne zna se pouzdano, ali je poznato da je rođena u Mekki, moguće 605. godine, oko pet godina prije početka poslanstva Muhammeda, a.s. Bilo je to, čini se, one godine kada su neka arapska plemena pristupila obnavljanju Kaʿbe. Njeno ime nosilo je više žena u Muhammedovoj, a.s., porodici: njegova, a.s., pranana, nana i amidžinica. Fāṭima je najmlađe dijete Muhammeda, s.a.v.s., supruga je hazreti ʿAlije i majka Ḥasana i Ḥusejna. Mnogo je cijenjena, okružuje je veliko poštovanje svih muslimana i uživa visok ugled kod njih upravo zbog izvanrednih kvaliteta i vrijednosti. O njoj se uvijek, u svim vremenima i na svim mjestima, govorilo s najvećim respektom, a najčešće se uz njeno ime dodaje i pošasni naziv Ez-Zehrāʾ (Blistava, Sjajna, bijele puti i vedra lica) ili El-Kubrā (Starija, nadimak u odnosu na druge, mlađe imenjakinje ehlu-l-bejta). Njene vrline, vrijednosti, odlike i prednosti naznačene su u mnogobrojnim predajama. Prenosi se da je melek je sišao sa neba i obradovao Muhammeda, a.s., da će Fāṭima biti (jedna od) predvodnica žena ovog ummeta i predvodnica žena u džennetu. Neke predaje ukazuju na njenu posebnu povezanost sa Muhammedom, a.s., jer je ona njegova krv, a što nju uznemirava, uznemirava i Allahovog Poslanika, a.s., i što njoj zadaje bol, zadaje bol i Allahovom Poslaniku, a.s. Fāṭima je opisana kao lijepa, hrabra i vrlo skromna žena. Oni koji su je poznavali, uporedili su je sa Muhamemdom, a.s., i naglašavali su očitu sličnost u različitim aspektima njihovih ličnosti (radi toga se nekad naziva i Eš-Šebiha – Slična Muhammedu, a.s.).

Odrasla je u porodičnoj kući sa ocem Muhammedom, a.s., i majkom Ḫadīdžom, koju historija pamti kao inteligentnu, odlučnu i dostojanstvenu ženu. Iako je bila djevojčica i uživala u radostima djetinjstva, Fāṭima je već tada je bila spremna da, bez obzira na godine, pomogne svoga oca, a.s. Imala je pet godina kada je Muhammed, a.s., primio prve ajete objave. Njeno djetinjstvo je, u godinama koje su slijedile, bilo teško. Kada je započela faza javnog pozivanja u islam i kada su napadi mnogobožaca postali sve otvoreniji i brutalniji, Fāṭima, tada još djevojčica, svjedočila je mnogim situacijama u kojima je dominiralo nasilje mnogobožaca nad skupinom muslimana koji su pokušavali spasiti i vjeru i život. Jednom prilikom, kada su napadi na Muhammeda, a.s., postali direktni(ji) i učestali(ji), nekoliko mnogobožaca stavili su omču oko Poslanikovog vrata, dok je on klanjao kod Ka’be, sa namjerom da ga udave. Fāṭima je dozivala upomoć iz sveg glasa. Mekkom se prolamao Fāṭimin poziv da neko pomogne njenom ocu, a.s. U više navrata bila je svjedok uznemiravanja i vrijeđanja Muhammeda, a.s., od strane njegovog naroda. Jednom je skidala utrobu deve sa vrata svog oca, koju je kao vid poniženja i izrugivanja, na njega, dok je bio na sedždi, bacio jedan nesretnik na nagovor Ebū Džehla i njegovog društva. Jedan čovjek je otišao i obavijestio Fāṭimu, r.a., koja je došla, skinula utrobu deve sa vrata svoga oca, a.s., i plakala čisteći ga. Potom se okrenula prema grupi(ci) nasilnika i izružila ih.

Svjedočila je i odlascima dvije skupine muslimana u Abesiniju, 615. i 616. godine. Tamo je ispratila voljenu sestru Rukajju i njenog supruga ʿUsmāna, sina ‘Affāna. Nepune tri godine svog života, negdje između 616. i 619. godine, provela je u getu Ši'b, u najvećoj oskudici i potpunoj izolaciji, gladna i žedna, kada su mnogobošci vršili (sve)opći bojkot i izolaciju muslimana. Majku Ḫadīdžu izgubila je 619. godine. Časnu i plemenitu Fāṭimu, koja je tada imala 14 godina, obuzeo je očaj zbog ovog tužnog događaja. Od tog trenutka Muhammed, a.s., je imao još veću ulogu u njenom odgoju i oplemenio ju je mnogim kvalitetima, osobinama i vrijednostima, kao što su: skromnost, poniznost, duhovnost i velikodušnost. Nakon majčine smrti pred Fāṭimom su se našle brojne dužnosti i velika odgovornost.

Sjećanja na gubitak majke Ḫadīdže još nisu bila izblijedila, a Fāṭima će biti prinuđena napustiti rodnu Mekku, svoj dom, i učiniti hidžru iz Mekke u Medinu sa još nekoliko muslimana i muslimanki. Predvodio ih je hazreti ʿAli(ja), sin Ebū Ṭāliba, i to je bilo tri dana nakon što je Muhammed, a.s., učinio hidžru u pratnji Ebū Bekra. Hazreti ʿAli(ja), r.a., namjerio je zaprositi Fāṭimu, ali se probojavao da to uradi jer je bio skromnog imovinskog stanja. Tu se našao jedan oklop (pancir) koji je dobio kao dio ratnog plijena iz Bitke na Bedru i koji je bio u njegovom vlasništvu. Hazreti ʿAli(ja) je prodao taj oklop da bi imao od čega dati svadbeni dar (mehr). Od toga je, između ostalog, kupljena skromna oprema i neki mirisi za nevjestu. Uslijedilo je vjenčanje hazreti ʿAlije i Fāṭime, mada je njihov bračni život započeo nešto kasnije, nakon povratka hazreti ʿAlije iz vojnih pohoda. Hazreti ʿAli(ja) postaje tako i zet Muhammeda, s.a.v.s., jer je oženio jednu od njegovih kćerki – hazreti Fāṭimu, s kojom je imao petero djece: Ḥasana, Ḥusejna, Muḥsina, Zejneb i Ummu Kulsūm. Svi današnji Poslanikovi, a.s., potomci vode porijeklo od ʿAlije i Fāṭime. Igrajući se sa unucima Ḥasanom i Ḥusejnom, držeći ih u naručju, Muhammed, a.s., mora da se prisjetio svoja dva sinčića, Kāsima i Abdullāha, koji su umrli vrlo mladi. Zejneb i Ummu Kulsūm dobile su imena po svojim tetkama, tj. po kćerkama Muhammeda, a.s.

Nakon vjenčanja, novi bračni par se preselio blizu Poslanikove, a.s., kuće. Prve godine bračne zajednice proveli su u krajnjem siromaštvu. Prenosi se da su njih dvoje često znali zaspati gladni. I pored skromnih mogućnosti i sredstava, nisu propuštali priliku udijeliti sadaku. Fāṭima se ponekad znala požaliti i na teške (kućne) poslove koje je radila sama. Tada bi tražila od oca, a.s., da joj osigura neku pomoćnicu, posebno zbog toga što je samostalno mljela žito. ʿAli(ja) je, na drugoj strani, da bi zaradio nešto novca, izvlačio vodu iz bunara i zalijevao zemljište drugih, pa bi se ponekad, od tog teškog rada, žalio na bolove u grudima. Nije se, dakle, ustručavao nikakvog posla koji mu je omogućavao poštenu zaradu. Ljubav ʿAlije i Fāṭime, njihova postojana i čvrsta vjera, međusobno uvažavanje i razumijevanje, bili su jači od udaraca koje su im nanosile životne nedaće i iskušenja na koja su nailazili, posebno u prvim godinama braka. Bilo je i situacija kada bi između njih dvoje izbile prepirke zbog kojih bi se ʿAli(ja) kratko udaljavao od nje. Nailazio bi tada Muhammed, a.s., i (iz)mirio njih dvoje koji su se uvijek vraćali jedno drugom, u okrilje toplog skromnog doma koji je zračio prijatnošću, jednostavnošću i skromnošću. Koliko je bila iskrena i duboka očinska ljubav Muhammeda, a.s., prema Fāṭimi, saznajemo i iz predaja koje govore o tome da bi njoj i hazreti ʿAliji dolazio noću i budio ih da klanjaju noćni namaz.

Hazreti ʿAli(ja) nije se (o)ženio drugom ženom dok je Fāṭima bila živa iz ljubavi prema njoj i zbog poštovanja prema svome puncu Muhammedu, a.s. Postoje, međutim, svjedočenja da je Hazreti ʿAli(ja) bio zaprosio Ebū Džehlovu kćerku (a već je bio oženjen Fāṭimom). Kad je to čula Fāṭima, otišla je do Muhammeda, a.s., i rekla mu: “Tvoj narod priča da se ti nećeš naljutiti zbog svojih kćeri, a evo ʿAli(ja) ženi kćerku Ebū Džehla!” Nakon reakcije Božijeg Poslanika, a.s., i riječi: “…Tako mi Allaha, kćerka Božijega Poslanik i kćerka Allahova neprijatelja se nikada neće naći zajedno kod jednog čovjeka!”, ʿAli(ja) je odustao od prošnje kćerke Ebū Džehla.

Žene tog doba nisu, u pravilu, direktno učestvovale u vojnim sukobima, ali su imale neke pomoćne uloge, pa se Fāṭima često nalazila na bojnom polju, liječeći rane povrijeđenih i napajajući ih vodom. Prenosi se od Ebū Hāzima da je čuo kad su pitali Sehla ibn Saʿda es-Saʿidija o ranjavanju Božijeg Poslanika, a.s., u Bici na Uhudu, pa je rekao: “Božiji Poslanik, a.s., zadobio je (na Uhudu) ranu na licu, polomljen mu je zub (sjekutić uz očnjak) i smrskana mu kaciga na glavi. Kćerka Božijeg Poslanika, a.s., Fāṭima, ispirala mu je krv dok joj je ʿAli(ja) ibn Ebī Ṭāliba polijevao iz štita. Kad je Fāṭima vidjela da voda samo povećava krvarenje, uzela je komad hasure i spalila je pa je pepeo posula po rani i tako zaustavila krvarenje.” (Muslim, Sahih)

U mjesecu ramazanu 8. godine po Hidžri (januar 630. godine) Fāṭima je bila svjedok i oslobođenja Mekke. Nakon tog događaja imala je priliku obići i mezar majke hazreti Ḫadīdže.

U posljednjim danima svog života, kada se Muhammed, a.s., suočio sa bolešću, Fāṭima je bila uz njega, a.s., svoga oca, kojeg je mnogo voljela. Desetak dana bio je teško bolestan, a ona ga je neumorno obilazila i posjećivala. Vidjevši njegovo stanje, bila je vrlo ožalošćena, te je plakala. Posljednje dane svog života Muhammed, a.s., proveo je u sob(ic)i supruge hazreti ‘Āʼiše koja je kazivala: “Ušla je njegova kćerka Fāṭima. Allahov Poslanik, a.s., zovnuo ju je i prošaputao joj nešto u uho, pa je ona zaplakala, a zatim ju je opet pozvao i šapnuo joj nešto zbog čega se ona nasmijala. Pitali smo je kasnije šta joj je Allahov Poslanik, a.s., kazao, a hazreti Fāṭima je odgovorila da joj je rekao da će preseliti, pa je ona zaplakala. Zatim joj je rekao da će ona biti prva koja će se njemu pridružiti, koja će nakon njega preseliti, pa se na to osmjehnula.” (Ahmed, Musned)

Fāṭima, stidna, darežljiva, ugledna i plemenita žena, koja se nikada nije miješala u javne poslove, našla se direktno upletena u neke od događaja koji su došli po Poslanikovoj, a.s., smrti. Bila je vrijedna i hrabra, tako da je, prema nekim nagovještajima i tvrdnjama, stala na stranu svoga muža, ʿAlije, naspram Ebū Bekra, u situaciji kada je od njih (za)tražilo priznanje i potvrda njegovog izbora za (prvog) halifu. Spriječila je, vrlo vješto i mudro, kako smo saznali ranije, da ʿAli(ja) oženi drugu ženu pored nje, te je odlučno branila porodične interese u pogledu nasljedstva, za što je smatrala da ima puno pravo.

Od ‘Āʼiše, r.a., se prenosi da je Fāṭima, kćerka Božijeg Poslanika, a.s., poslala (nekoga svoga) Ebū Bekru es-Siddīku (koji je tada već vršio dužnost prvog halife, op. prir.) da zatraži njeno nasljedstvo od Božijeg Poslanika, a.s., od onoga što mu je Allah od plijena odredio u Medini i Fedeku, te petine od plijena na Hajberu. Ebū Bekr je (na to) rekao: “Božiji Poslanik, a.s., rekao je: ‘Nas se ne nasljeđuje, ono što mi ostavimo je sadaka.‘ Muhammedova, a.s., porodica ima pravo izdržavanja iz ovoga imetka, a ja, tako mi Boga, u postupanju sa ostavštinom Božijeg Poslanika, a.s., ništa neću mijenjati u odnosu na njeno stanje iz vremena Božijeg Poslanika, a.s. Sigurno ću postupati sa njom onako kako je postupao Božiji Poslanik, a.s. Tako je Ebū Bekr odbio išta (od ostavštine Božijeg Poslanika, a.s.) predati Fāṭimi, koja ga je zbog toga ignorirala, ne obraćajući mu se više sve do svoje smrti. Poslije Božijeg Poslanika, a.s., živjela je oko šest meseci. Kad je umrla, njen muž, ʿAli(ja) ibn Ebī Ṭālib, zakopao ju je noću ne pozivajući Ebū Bekra i lično joj klanjavši dženazu. (…) Ovu predaju, između ostalih, bilježi Muslim u Sahihu.​
 
Ovaj imovinski spor i Ebū Bekrov postupak (prema Fāṭimi) u ovom kontekstu, bili su predmet neprekidne debate i različitih interpretacija, a prema nekima, Ebū Bekr je na samrti (po)žalio zbog ove svoje odluke. Što se tiče Fāṭime, izvori su podijeljeni, a već smo naveli predaju da je odbijala razgovarati sa halifom do kraja svojih dana, dok drugi tvrde da su se njih dvoje na kraju pomirili, da ju je obišao pred kraj njenog života kad je bila bolesna, i da je ipak prisustvovao njenoj dženazi. Mnogo je kontroverznih i suprotnih mišljenja u pogledu ovih događaja i Ebū Bekrovog (u nekim verzijama događaja i ‘Umerovog) odnosa prema njoj nakon smrti Muhammeda, a.s.

Ona su poslužila da se podgrije atmosfera neprijateljstava u haotičnom muslimanskom svijetu i da se raspiri sektaško divljaštvo u kojem su učestvovale mnoge ruke i politike velikog broja muslimana. Umjesto da svijetli primjer hazreti Fāṭime bude prepoznat kao jedan od najdivnijih momenata i najljepših uzora u povijesti, ova neutemeljena tumačenja postala su razlog da neki počnu činiti zlo i sijati nered, haos i užas po zemlji, nadajući se da će oni na drugoj strani, koji ne misle poput nih, nastaniti džehennemske uvale i grozna prostranstva njegova.

Nakon što je doživjela smrt majke Ḫadīdže, sestara Rukajje, Zejneb i Ummu Kulsūm, i oca Muhammeda, a.s., obistinit će se nagovještaj koji je dobila od svog oca. Fāṭima je umrla u Medini pet ili šest mjeseci nakon Muhammeda, a.s., u mjesecu ramazanu 11. godine po hidžri (632. godine) u 27. godini života. Ogasulili su je hazreti ʿAli(ja) i Esmā’, supruga Ebū Bekra. Dženazu-namaz hazreti Fāṭime predvodio je jen muž, hazreti ʿAli(ja). Njen kabur je u medinskom mezaristanu el-Beqī‘i. Najčešće se, u pogledu njene smrti, misli je da ju je slomila tuga nakon očeve smrti ili da je dobila neku bolest koja se na kraju pokazala fatalnom. Kaže se da se nakon smrti oca, Muhammeda, a.s., nikada više do kraja života nije osmjehnula.

Fatima, radijallahu anha ( Allah bio njome zadovoljan), bila je četvrta i najmlađa kći Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Hatidža, radijallahu anha, rodila ju je kad je njen plemeniti otac imao trideset i devet godina. Njeno ime je bilo Fatima a nadimak Zehra.

Bila je vrlo dobra i plemenita, uz to bila je najinteligentnija i najdraža kći Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Godinu dana nakon Fatiminog rođenja, njen poštovani otac bio je imenovan za Poslanika od Allaha, dželle šanuhu. Kada je porasla vidjela je svog oca okruženog neprijateljima sa svih strana. Bio je izložen strašnim mučenjima, proganjanjima i uvredama ali je sve to strpljivo i dostojanstveno podnosio.

Fatima, radijallahu anha, imala je samo deset godina ali je uvijek trčala da pomogne ocu kada god bi čula da ga nevjernici terorišu.

Jedne prilike Poslanik je klanjao kod Ka’be kada su došli Ebu Džehl i Ukbe ibnu Mu’ajt i još neke vođe nevjernika Mekke. Jedan od njih predložio je da donesu utrobu kamile i da je stave na vrat Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Jedan od nevjernika sam se ponudio da to uradi. Tako je utroba bila donijeta i stavljena na njegov vrat. Onda su se svi počeli smijati Poslanikovoj, sallallahu alejhi ve sellem, nevolji. Neko je Fatimi, radijallahu anha, rekao o tome, našto je ona odmah otrčala tamo plačući. Skinula je utrobu sa Poslanikovog, sallallahu alejhi ve sellem, vrata, jecajući i proklinjući nevjernike kamenog srca. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, toliko je patio zbog ovih zlih djela da je zatražio pomoć od Allaha protiv takvih neprijatelja. Rekao je: ”O Allahu, kazni ove nevjernike i uništi Ebu Džehla i Ebu Leheba.”

Oči časnog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, bile su pune suza zbog bespomoćnosti i patnje njegove nedužne kćeri. Tokom opsade Fatima, radijallahu anha, tri je godine podnosila sve vrste progona zajedno sa ocem i drugim članovima porodice. Kada su u Mekki okrutnosti nevjernika dostigle vrhunac i čak bio napravljen plan da se ubije Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, Allah je naredio da se isele u Medinu. Nakon nekog vremena, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, preveo je i ostale članove porodice uključujući i Fatimu, radijallahu anha.​
 
Umrah Banner
Njen brak

Kada je Fatima, radijallahu anha, imala osamnaest i po godina, njen plemeniti otac ju je udao za svog amidžića Aliju, radijallahu anhu. On nam priča kako je došlo do ovog braka: “Ebu Bekr i Omer, radijallahu anhuma, su me savjetovali da se obratim Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, i tražim ruku njegove kćeri. Kada sam rekao Poslaniku, on me je upitao: “Imaš li šta novca za svadbu?” Odgovorio sam da nemam. Onda je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Šta je sa tvojim oklopom koji si dobio od plijena u bitki na Bedru?”

“Imam ga kod sebe” – rekao sam. “To je dovoljno.” – rekao je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem.” Alija, radijallahu anhu, prodao je oklop Osmanu, radijallahu anhu, za 450 dirhema da bi mogao obaviti svadbu. Kasnije je Osman, radijallahu anhu, taj oklop dao Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, kao poklon posvećen njemu za ovu velikodušnost. Takve slavne ličnosti kao Ebu Bekr, Omer, Osman, Abdurrahman ibnu Avf i drugi Poslanikovi, sallallahu alejhi ve sellem, ashabi, radijallahu anhum, bili su prisutni na svadbi Alije i Fatime, radijallahu anhuma. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, tom prilikom je rekao:

“Svi budite svjedoci da vjenčavam Fatimu i Alija uz mehr od 400 miskala prema Allahovoj volji.” Svadba je završena, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, uputio je dovu za mladence: “O Allahu, podari ovom paru sreću i uzajamnu ljubav. Blagoslovi ih, obraduj ih plemenitom djecom.” Svadbeni ručak koji je organizovao Alija, radijallahu anhu, sastojao se od hljeba, hurmi, slatkiša, sira i ovčetine.

Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, dao je svojoj dragoj kćeri poklon koji se sastojao od kreveta, dva pokrivača od platna, dva jastuka koja su bila napunjena suhim lišćem od palme, dva platna za male jastuke, dvije narukvice, dva kamena za oštrenje, jednu mješinu za vodu, jednu čašu i dva glinena ćupa.

Težak život i oskudica

Život Fatime, radijallahu anha, bio je bez lagodnosti i užitaka. Ona je bila strpljiva, suzdržljiva i teško je fizički radila. Morala je da radi tako puno fizičkih poslova da joj je koža na rukama postala gruba i od rada su joj se pojavljivali žuljevi. Odjeća joj je uvijek ostajala umazana od kuhanja, metenja i rada svih kućnih poslova. Često je imala plikove na leđima kao posljedicu nošenja teških mješina punih vode koje je morala stalno nositi sa izvora. Konačno jednog dana prišla je svom plemenitom ocu i rekla: “Dragi moj oče, nađi mi jednu služavku da mi pomogne u mojim svakidašnjim kućnim poslovima.”

Srce njenog plemenitog oca bilo je puno sažaljenja prema dragoj kćeri, ali je odgovornost preovladala i on je rekao: “Moja draga kćeri, siročadima šehida Bedra mora se posvetiti veća pažnja nego tebi.”

Zbog velike bijede Fatima, radijallahu anha, bila je bez hrane i po nekoliko dana. Često nisu imali šta da skuhaju. Puno puta su Fatima i Ali, radijallahu anhuma, zaspali gladni. Jednom je Fatima, radijallahu anha, bila bolesna. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, došao je da je posjeti. Nije na sebi imala dovoljno odjeće da pokrije cijelo tijelo. On joj je dao nešto svoje lične odjeće, i kada je pokrila cijelo tijelo on je ušao. Upitao ju je za zdravlje. Rekla mu je: “Dragi moj oče, osjećam velike bolove u cijelom tijelu. Osim toga nemam ništa da jedem i gladna sam.” Oči časnog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, napunile su se suzama i rekao je: “Zar ne bi voljela da budeš najodabranija među svim ženama na svijetu?”

Jedne prilike Ebu Ejjub el-Ensari, radijallahu anhu, pozvao je Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, na ručak koji se sastojao od pečenog ovčijeg mesa i hljeba. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, stavio je malo mesa na hljeb, zamotao ga i dao jednom dječaku, pa rekao: “Molim te odnesi ovo mojoj dragoj kćeri Fatimi. Ona također kao i ja nije jela posljednjih sedam dana.”

Isti je bio slučaj u pogledu odjeće. Jednom je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, došao kod svoje drage kćeri. Fatima, radijallahu anha, nosila je prostu odjeću od kamilje dlake. Kada je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, vidio ovu prostu odjeću na svojoj kćeri, suze su mu se pojavile u očima i rekao je: “O Fatima, budi strpljiva i izdrži ovu bijedu i oskudno stanje sa zadovoljstvom tako da možeš uživati u vječnim vrtovima.”

Slično, jedne druge prilike kada je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, došao da posjeti Fatimu, radijallahu anha, zatekao ju je sa malim komadom tkanine na sebi koji nije mogao da pokrije cijelo tijelo. Nije mogla priuštiti sebi da kupi veći komad.​
 
Bračni život

U svakodnevnom životu, desi se da se čovjek i žena međusobno posvađaju. To je naše uobičajeno iskustvo. Fatima i Ali, radijallahu anhuma, također su u nekim prilikama bili ljuti jedno na drugo. Ovo je bilo prirodno, pošto su i oni ljudi kao i svi mi. Međutim, njihova neslaganja su bila prolazna, tako da bi se pomirili i zaboravljali nasuglasice.

Jednom je Ali, radijallahu anhu, zbog nečega morao da povisi glas na Fatimu, radijallahu anha. Bila je zbog toga žalosna te se požalila svom ocu. Ali, radijallahu anhu, ju je slijedio. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, čuo je cijelu priču pa je rekao: “Draga kćeri, reci mi da li si ikad vidjela muža koji kao Ali, tiho slijedi svoju ženu?” Čuvši ove mudre i ljubazne riječi Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, Fatima i Ali, radijallahu anhuma, su se odmah pomirili.

Slično, jedne prilike, Fatima i Ali, radijallahu anhuma, su se posvađali. Kada je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, čuo za to bio je veoma tužan i zabrinut. Otišao je odmah njihovoj kući i pomirio ih. Kada se vratio kući, nakon uspješno obavljenog posla, lice mu je sjalo od radosti. Neko je rekao: “O Allahov Poslaniče, danas izgledaš vrlo sretan. Zašto je to tako?” Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao: “Da, danas sam veoma sretan. Pomogao sam dragim osobama da prijateljski riješe svoju nesuglasicu.”

Jednom su Alija, radijallahu anhu, nagovorili da oženi kćer Ebu Džehla, jednog od glavnih neprijatelja Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Kada je Fatima, radijallahu anha, saznala za ovo osjećala je tegobu i otišla je svom poštovanom ocu da mu saopšti vijest. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, bio je zabrinut kada je čuo za to. Otišao je u džamiju, popeo se na mimber i obratio se ljudima: “O moj narode, slušajte me. Ja nikada neću dozvoliti ovaj brak. Fatima je dio mene. Ko god je uznemirava, uznemirava i mene. Neću vam nikada reći da je nešto što je Allah zabranio dozvoljeno niti što je Allah dozvolio zabranjeno. Ali istovremeno neću dozoliti da kći Allahovog Poslanika živi u istoj kući sa kćerkom Allahova neprijatelja. Međutim, ako Ali želi neka prvo razvede Fatimu i tek onda neka oženi Ebu Džehlovu kćer.”

U toku ovog govora, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je ukazao na svog zeta Ebul-Asa kome bila je ponuđena najljepša djevojka iz plemena Kurejš pod uvjetom da se razvede od Zejneb, ali on je odlučno odbio da to uradi. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je ukazujući na ovaj slučaj pohvalio Ebul-Asa. Ali, radijallahu anhu, kada je čuo ovo i vidio koliko je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nezadovoljan ovom ponudom, odustao je od vjenčanja sa Ebu Džehlovom kćerkom.​
 
Karakter Fatime, radijallahu anha

Fatima, radijallahu anha, veoma je ličila na svog dragog oca. Njen karakter i ponašanje bili su jednostavno za primjer. Aiša, radijallahu anha, Majka vjernika, kaže da niko drugi ne liči tako Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, u navikama i ponašanju kao Fatima, radijallahu anha. Ona je bila stidljiva i čak nije voljela da se dženaza mrtve žene nosi bez pokrivača, pored toga što je bila umotana u ćefine, da ne bi bila izložena pogledu ljudi. Zbog toga prije njene smrti ona je izrazila želju da njen tabut bude prekriven velikim čaršafom i da bude sahranjena noću da je ne bi vidjele osobe koje joj nisu u rodu.

Uprkos siromaštvu i gladovanju, Fatima, radijallahu anha, bila je velikodušna i plemenita. Jednom dok je postila, prela je vunu cijeli dan. Uveče, kada je dobila nadnicu, kupila je nešto ječma, pomiješala ga sa brašnom i ispekla male hljepčiće. Nakon posta, kada je sjela da jede, jedan siromah je pokucao na vrata tražeći malo hrane. Uzela je hljepčiće i dala ih siromašnom dječaku. Dala je hljepčiće, iako ni sama nije imala dovoljno i morala je da zaspi gladna. Slijedećeg dana je ponovo postila i kada je sunce zalazilo spremala se za iftar, jedan siromah je došao na njena vrata moleći malo hrane. Dala mu je hranu i otišla na spavanje gladna. Treći dan se ponovila ista stvar, dala je hranu zarobljeniku koji je bio oslobođen istog dana.

Fatima, radijallahu anha, je imala puno vjere u Allaha, džellešanuhu. Na bajram, kada su Husejn i Hasan (Fatimini sinovi, op.M), Allah bio njima dvojicom zadovoljan, bili vrlo mladi, vidjeli su da ljudi nose novu odjeću. Obojica su prišli majci i rekli: ”Majko, danas je bajram. Ljudi nose novu odjeću. Gdje su naša nova odijela? Dopusti nam da je uzmemo i da je obučemo i daj nam nešto da jedemo.”

Kada su djeca navalila da im da novu odjeću, oči su joj se napunile suzama. Otišla je da klanja namaz, a onda je rekla: “O Allahu, sva Ti se pokoravam, ali sam nesposobna da podnesem muku i neimaštinu moje djece. Molim Te podmiri ih.” Još je molila u dovi kada je neko pokucao na vrata. Kada je otvorila, vidjela je čovjeka kako drži odjeću za djecu i torbu punu hrane. Fatima, radijallahu anha, zahvalila je Allahu na darežljivosti i milosti, a zatim je postavila puno hrane za svoju djecu, a onda ih poslala vani u novoj odjeći.

Fatima, radijallahu anha, bila je najljubaznije dijete Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Jednom je on rekao: “Fatima je dio mene. Ko god uznemirava Fatimu, uznemirava i mene.”

Porodični život Fatime, radijallahu anha, bio je težak. Otklanjala je žuljeve koji bijahu na njenim rukama. Donosila je vodu sa izvora u teškim mješinama što je prouzrokovalo plikove na njenim leđima. Od metenja, čišćenja, kuhanja i rada svih kućnih poslova, odjeća joj je uvijek ostajala umazana. Sama je spremala svoje oskudne obroke. Jednog dana bila je tako jako umorna i neraspoložena da je tražila od oca da joj nađe služavku za pomoć u kući. Ali joj to časni Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nije mogao udovoljiti.​
 
Smrt

Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je da će Fatima, radijallahu anha, biti prva među rodbinom koja će ga sresti u Džennetu što se i obistinilo. Jedva da je prošlo šest mjeseci od smrti Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, a umrla je i Fatima, radijallahu anha, trećeg dana ramazana. Imala je samo 29 godina.

“Inna lillahi ve inna ilejhi radži’un” “Pripadamo Allahu i Njemu ćemo se vratiti.”

Za smrt je unaprijed pripremila velike ćefine kojima će je mrtvu pokriti. Tijelo je odneseno na mezarje “Džennetul-bekijje”. U mezar su je spustili Abdullah ibnu Abbas, Fadl ibnu Abbas i Alija, radijallahu anhum. Ukopana je po noći kako je željela. Zbog mnoštva ljudi koji su prisustvovali njenoj dženazi nisu svi imali čast da je isprate do njenog mezara.

Djeca

Fatima, radijallahu anha, je imala tri sina: Hasana, Husejna i Muhsina i tri kćeri: Rukajju, Ummu Kulsum i Zejneb. Rukajja i Muhsin su umrli u djetinjstvu. Hasan i Husejn, radijallahu anhuma, izrasli su do muževnog doba i njihova imena će uvijek sjati na stranicama islamske historije kao sunce i mjesec. Ummu Kulsum se udala za Omera el-Faruka, radijallahu anhu, sedamnaeste godine po hidžri. Imali su jednog sina Zejda i kćer Rukajju. Zejneb, radijallahu anha, treća kći Fatime, radijallahu anha, bila je udata za Abdullaha ibnu Džafera Tajjara. Imali su dva sina Abdullaha i Avna, radijallahu anhuma.

Posebna odlika Fatime, radijallahu anha, je da se porodična loza Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, nastavlja preko nje. Neka Allah obaspe Svojom bezgraničnom dobrotom pobožne ljude i žene, a da i mi dobijemo Njegovu bezgraničnu dobrotu i na ovom i na budućem svijetu. Amin!

Iz knjige: Kćerke časnog Poslanika sallallahu alejhi we sellem
Autor: S.M. Medeni Abbasi​
 

Brza Prijava

Morate biti član da biste učestvovali na forumu

Registracija

Kreirajte svoj nalog

Prijava

Prijavite se ovdje

Islamska Pitanja

Pročitajte Još

 
Citati i izjave bošnjačkog velikana "Ne znam da li će, i kada, sve ovo što činimo proizvesti konkretnu promjenu, ali znam da se nećemo obrukati pred...
Odgovora
13
Pregleda
85
 
Imam Ibn Madža Pripremio : hfz. Entas Pramenković, prof. Imam, hafiz i tumač Kur'ana Ebu Abdullah Muhammed b. Jezid b. Madža el-Kazvini poznat je po...
Odgovora
0
Pregleda
31
 
Imam Nesai Pripremio : hfz. Entas Pramenković, prof. Imam Ahmed b. Šuajb b. Ali b. Sinan b. Bahr b. Dinar en-Nesai el-Horasani poznati je učenjak...
Odgovora
1
Pregleda
28
 
Imam Muslim Pripremio : hfz. Entas Pramenković, prof. Ebu Husejn Muslim b. Hadždžadž b. Muslim b. Verd b. Kevšaz el-Kušejri en-Nejsaburi, poznati...
Odgovora
1
Pregleda
30

Best Teme

Donate
Nazad
Top Bottom