Kabur je prva stanica
Drago braćo…,
Čitajući jedan hadis Allahovog Poslanika savs., i jednu zanimljivu izreku velikog ashaba Osmana r.a., o odnosu prema kaburu (zagrobnom životu),
naumpale su mi riječi jednog džematlije koji mi je jednom prilikom rekao, hodža je se više bojim kabura nego sudnjeg dana.
Pitam ga zašto?
Kaže: U kaburu je tama i mrak i sam si, bez igdje ikoga, a na Sudnjem danu će biti svjetla i puno je ljudi oko tebe.
Naime, ashabi Allahovog poslanika kad god bi prolazili pored kaburova, mezarluka,… (vjernika ili nevjernika) uvijek bi zastajali, razmišljali i plakali. Pa se prenosi u predajama, da je Osman r.a., mnogo plakao kad bi nailazio pored kaburova.
Pa su ga jednom prilikom upitali zašto, kad prolaziš pored kaburova mnogo plaćeš? A kada se spomene Sudnji dan koji je teži od toga ne plaćeš toliko?
Pa je Osman r.a., govorio, kabur je prva stanica, pa kome Allah proširi, osvijetli i učini kabur ugodnim mjestom, pa mu dođu meleki lijepa i radosna izgleda…, sve će mu kasnije (i ispitivanje i sirat ćuprija i sudnji dan…) biti lahko i jednostavno.
A kome u kaburu bude teško, koga se još u kaburu dočapaju meleki kazne sve će mu kasnije biti teže i teže.
Mi vrlo ćesto, kad neko preseli, kažemo da prvo tom merhumu dolaze meleki Munkir i Nekir za ispitivanje, braćo, ima nešto i prije toga.
A to je da kazna pokušava, još prije nego što Meleki počnu sa ispitivanjem, da se dočepa merhuma/griješnika.
U vjerodostojnom hadisu od Ebu Hurejreta r.a., kaže Poslanik a.s.:
إِنَّ الْمَيِّتَ إِذَا وُضِعَ فِي قَبْرِهِ إِنَّهُ يَسْمَعُ خَفْقَ نِعَالِهِمْ حِينَ يُوَلُّونَ عَنْهُ،
Kada se mejt/umrli spusti u svoj kabur, on čuje zvuk koraka/obuće onih koji odlaze od njega.
فَإِنْ كَانَ مُؤْمِنًا، كَانَتِ الصَّلَاةُ عِنْدَ رَأْسِهِ، وَكَانَ الصِّيَامُ عَنْ يَمِينِهِ، وَكَانَتِ الزَّكَاةُ عَنْ شِمَالِهِ، وَكَانَ فِعْلُ الْخَيْرَاتِ مِنَ الصَّدَقَةِ وَالصِّلَةِ وَالْمَعْرُوفِ وَالْإِحْسَانِ إِلَى النَّاسِ عِنْدَ رِجْلَيْهِ،
Ako je taj bio vjernik, odmah namaz dolazi i zauzima poziciju kod njegove glave.
To je prije pitanja meleka, nema još ispitivanje meleka.
Kaže dalje Poslanik a.s., a dođe odmah njegov post i stane sa njegove desne strane. Zekat, kaže, dođe i stane s njegove lijeve strane. A onda dođu njegova dobra djela (koja je činio), sadaka, održavanje rodbinskih veza, dobročinstvo prema ljudima…,
kaže, pozicioniraju se kod njegovih nogu.
Drago braćo…,
Čitajući jedan hadis Allahovog Poslanika savs., i jednu zanimljivu izreku velikog ashaba Osmana r.a., o odnosu prema kaburu (zagrobnom životu),
naumpale su mi riječi jednog džematlije koji mi je jednom prilikom rekao, hodža je se više bojim kabura nego sudnjeg dana.
Pitam ga zašto?
Kaže: U kaburu je tama i mrak i sam si, bez igdje ikoga, a na Sudnjem danu će biti svjetla i puno je ljudi oko tebe.
Naime, ashabi Allahovog poslanika kad god bi prolazili pored kaburova, mezarluka,… (vjernika ili nevjernika) uvijek bi zastajali, razmišljali i plakali. Pa se prenosi u predajama, da je Osman r.a., mnogo plakao kad bi nailazio pored kaburova.
Pa su ga jednom prilikom upitali zašto, kad prolaziš pored kaburova mnogo plaćeš? A kada se spomene Sudnji dan koji je teži od toga ne plaćeš toliko?
Pa je Osman r.a., govorio, kabur je prva stanica, pa kome Allah proširi, osvijetli i učini kabur ugodnim mjestom, pa mu dođu meleki lijepa i radosna izgleda…, sve će mu kasnije (i ispitivanje i sirat ćuprija i sudnji dan…) biti lahko i jednostavno.
A kome u kaburu bude teško, koga se još u kaburu dočapaju meleki kazne sve će mu kasnije biti teže i teže.
Mi vrlo ćesto, kad neko preseli, kažemo da prvo tom merhumu dolaze meleki Munkir i Nekir za ispitivanje, braćo, ima nešto i prije toga.
A to je da kazna pokušava, još prije nego što Meleki počnu sa ispitivanjem, da se dočepa merhuma/griješnika.
U vjerodostojnom hadisu od Ebu Hurejreta r.a., kaže Poslanik a.s.:
إِنَّ الْمَيِّتَ إِذَا وُضِعَ فِي قَبْرِهِ إِنَّهُ يَسْمَعُ خَفْقَ نِعَالِهِمْ حِينَ يُوَلُّونَ عَنْهُ،
Kada se mejt/umrli spusti u svoj kabur, on čuje zvuk koraka/obuće onih koji odlaze od njega.
فَإِنْ كَانَ مُؤْمِنًا، كَانَتِ الصَّلَاةُ عِنْدَ رَأْسِهِ، وَكَانَ الصِّيَامُ عَنْ يَمِينِهِ، وَكَانَتِ الزَّكَاةُ عَنْ شِمَالِهِ، وَكَانَ فِعْلُ الْخَيْرَاتِ مِنَ الصَّدَقَةِ وَالصِّلَةِ وَالْمَعْرُوفِ وَالْإِحْسَانِ إِلَى النَّاسِ عِنْدَ رِجْلَيْهِ،
Ako je taj bio vjernik, odmah namaz dolazi i zauzima poziciju kod njegove glave.
To je prije pitanja meleka, nema još ispitivanje meleka.
Kaže dalje Poslanik a.s., a dođe odmah njegov post i stane sa njegove desne strane. Zekat, kaže, dođe i stane s njegove lijeve strane. A onda dođu njegova dobra djela (koja je činio), sadaka, održavanje rodbinskih veza, dobročinstvo prema ljudima…,
kaže, pozicioniraju se kod njegovih nogu.
