Mrežni marketing

Mrežni marketing i finansijska piramida

Finansijska piramida je poslovni model za čije je pokretanje i funkcioniranje potrebno uključivati sve veći broj sudionika koji su spremni uplatiti određeni iznos novca. Dobici za neke članove gotovo isključivo nastaju ako pronađu nove sudionike koji su spremni uključiti se i uložiti novac. U većini zemalja ovakvi su modeli poslovanja zakonski zabranjeni.

Ilegalna finansijska piramida ne nudi proizvod s realnom vrijednošću, a djeluje na principu plaćanja za zapošljavanje. Iako se može ponuditi neka vrsta proizvoda ili usluga, to obično služi samo kao mamac, jer ovo nije stvarno vrijedan proizvod, ne vrijedi novca koji se plaća. Dakle, piramida model ne podrazumijeva nužno odsustvo proizvoda koji se prodaje, ali je primarni akcent na učlanjivanju novih članova. Zbog toga se ovaj sistem i naziva piramida; jer se novi članovi dodaju u nivo ispod onih starijih, što će formirati piramidu. Na vrhu piramide je njen utemeljitelj, a na dnu su članovi koji su posljednji pristupili tom sistemu.

MLM poduzeće prodaje vrijedan proizvod za razliku od ilegalne piramide koja prodaje “maglu”, tj. prodaje priču o brzoj zaradi kako bi privukli ljude, a onda ljudi, da bi ušli u ilegalnu piramidu, moraju platiti određeni iznos. U mrežnom marketingu prodaja se temelji na proizvodu ili usluzi, a provizijski sistem nagrađuje sudionike ovisno o njihovom doprinosu, bez obzira na položaj na kojem se nalaze. Prema tome, ključna razlika između MLM-a i ilegalne piramide bila bi da MLM pokreće vrijedan proizvod koji se prodaje širokim masama, a sve isplate se vrše za prodaju tog proizvoda ili usluge, a ne za zapošljavanje. (Alvađ, Mrežni marketing na primjeru poduzeća Amway, 10–14)

Ipak, u praksi se dešava da se mrežni marketing pretvara u ilegalnu piramidu i zbog toga su neke zemlje potpuno zabranile mrežni marketing, a neke su ga dozvolile uz striktne uvjete koji sprečavaju da se mrežni marketing pretvori u ilegalnu piramidu. Tako je, naprimjer, vlada Kanade dozvolila mrežni marketing ukoliko se ispune sljedeći uvjeti:

• da se članovima ne uvjetuje novčani ulog u zamjenu za naknadu koju ostvaruju uvjeravanjem drugih da se pridruže sistemu;

• da se članovima ne uvjetuje kupovina određene količine proizvoda po cijeni većoj od stvarne cijene;

• da član ima mogućnost povrata proizvoda kompaniji prema ustaljenim uvjetima tržišta.

Kina je još 1998. u potpunosti zabranila mrežni marketing. Neke arapske zemlje također su potpuno zabranile mrežni marketing kao i ilegalnu piramidu. (Vidjeti: Hamza Adnan Mešuka i Ahmed Nuajm Husejn, Et-Tesvik eš-šebekijj min menzurin iktisadijjin islami)

Na tragu tome, interesantno je spomenuti govor jednog MLM distributera, koji kroz vlastito iskustvo ukazuje na obmane kojima se promotori MLM poduzeća služe, a to su:

Prvo: Tvrdnja da je mrežni marketing posao koji vas ne košta ništa, osim učlanjenja ili početnog paketa. Istina je da postoji čitav niz ulaganja, koja će vaš ulazak u jedan MLM sistem pretvoriti u vrlo skupu zabavu.

Drugo: Tvrdnja da mrežni marketing nije piramida. Međutim, stvarnost je da MLM jeste piramidalna struktura na čijem se vrhu nalazi firma ili kompanija, koja, jedina, ima zaista veliku zaradu od ovog sistema.

Treće: Tvrdnja da je spisak rođaka i prijatelja vaš jedini potrebni kapital. Međutim, vaše tržište se brzo zasiti, a vi se polako ali sigurno pretvarate u akvizitera koji prodaje od vrata do vrata, putem oglasa, preko interneta, ili “davite” svoje rođake i prijatelje, toliko da oni počinju da prelaze na drugu stranu ulice kad vas vide iz daljine...

Četvrto: Tvrdnja da je mrežni marketing posao kojim svako može da se bavi i da u njemu uspije.

Kao primjer transformacije mrežnog marketinga u ilegalnu piramidu navodimo i rezultat istraživanja koje je sproveo student Sveučilišnog centra Varaždin, na primjeru poduzeća Amway. U zaključku rada, između ostalog, navodi: “Ilegalna piramida obično ne nudi nikakav proizvod s bilo kakvom realnom vrijednošću, a djeluje na principu plaćanja za zapošljavanje... Po tome bi zaključili da su Avon, Amway, Tuperware, Zepter i ostali ilegalne piramide.” (Alvađ, Mrežni marketing na primjeru poduzeća Amway, 49)​

Refleksije mrežnog marketinga na ekonomiju

Ekonomisti koji podržavaju mrežni marketing ističu neke njegove prednosti i pozitivnosti od kojih su: niski početni troškovi, niski troškovi distribucije s obzirom na to da ovaj model zaobilazi brojne posrednike između proizvođača i krajnjih korisnika, dolazi s velikom radnom snagom koja raste vrlo brzo, dobro je sredstvo za dodatnu zaradu i jednostavan metod za pokretanje vlastitog biznisa.

S druge strane ekonomisti koji se protive mrežnom marketingu ističu njegove negativnosti od kojih su:

Prvo: ne zadovoljava potrebe savremenog tržišta i nije kompatibilan sa tehnološkim ostvarenjima današnjice. Naime, mrežni marketing nastao je i razvio se u Americi u vremenu koje je prethodilo epohi interneta, brze i lahke komunikacije i razmjene informacija. U tom vremenu bilo je teško dostaviti informacije krajnjim korisnicima u udaljenim krajevima i predstaviti im proizvod koji im može olakšati život, ili poboljšati proizvodnju i donijeti velike koristi, dok danas proizvođač lako može predstaviti svoje proizvode i najudaljenijim kupcima, a kupac može s lahkoćom naručiti proizvod od proizvođača na drugom kraju svijeta, i proizvod će mu stići u relativno kratkom roku. To znači da nema potrebe za mrežnim marketingom u intenzitetu kakav je danas.

Drugo: Mrežni marketing marginizira primarnu ulogu marketinga, odnosno prodaju robe i usluga krajnjim korisnicima. Jedna od najvećih kompanija mrežnog marketinga priznaje da obim njene prodaje kupcima, koji nisu njihovi članovi ili ne žele graditi vlastitu prodajnu mrežu, ne prelazi 18 %.

Treće: Obmana je prisutna i ustaljena u svim sistemima mrežnog marketinga. Većina onih koji su investirali u mrežni marketing na koncu otkriju da su gubitnici u tom poslu i to je potvrđena historijska činjenica.

Predsjednik Izvršnog odbora Nacionalnog vijeća za suzbijanje prevara na polju zdravstva analizirao je reklamne podatke više od četrdeset kompanija koje se bave prodajom ljekovitih preparata putem mrežnog marketinga u Americi i ustanovio je da se u svim tim reklamnim informacijama mnogo pretjeruje. (Vidjeti: Hamza Adnan Mešuka i Ahmed Nuajm Husejn, Et-Tesvik eš-šebekijj min menzurin iktisadijjin islami)​

Mrežni marketing s aspekta šerijata

Prije nego što navedemo različita mišljenja učenjaka o ovom pitanju, potrebno je ukazati na tačke po kojima su složni, a potom precizirati formu poslovanja o kojoj su učenjaci zauzeli različite stavove.

Savremeni učenjaci ne osporavaju mrežni marketing ukoliko se, načelno gledano, ispune dva uvjeta:

• Prvi se odnosi na temelj ovog poslovnog modela, a to je uvjetovanje članarine ili kupovine u zamjenu za marketinški poticaj. Ukoliko bi se članstvo u mrežnom marketingu ostvarivalo bez uplate članarine ili kupovine početnog paketa, članovi MLM poduzeća ili distributeri bili bi zastupnici vlasnika robe i uzimali proviziju za svoj uspješan marketing. To je posredovanje u kupoprodaji putem kojeg se legalno uzima naknada i ostvaruje profit.

• Drugi uvjet je da predmet prodaje bude dozvoljen sa aspekta šerijata i da se ispune opći uvjeti kupoprodaje.

Islamski učenjaci podijeljeni su po pitanju šerijatskopravnog statusa mrežnog marketinga u svojoj uobičajenoj formi, pri kojoj se članstvo uvjetuje novčanom uplatom ili kupovinom proizvoda, na dva mišljenja:

Prvo mišljenje: Većina savremenih učenjaka zabranila je mrežni marketing. Brojni kolegiji islamskog prava izdali su fetve o zabrani, a među njima je Stalna komisija za fetve u Saudijskoj Arabiji, Kolegij islamskog prava u Sudanu, Akademija za fetve u Jordanu, Centar za fetve u Egiptu i Centar za fetve u Palestini. Isto tako, brojni učenjaci koji su individualno istraživali ovo pitanje zaključili su da mrežni marketing nije dozvoljen, od kojih su: dr. Sami es-Suvejlim, dr. Ibrahim ed-Darir, dr. Ali es-Salus, dr. Ahmed el-Hadži el-Kurdi, dr. Jusuf eš-Šubejli, dr. Husejn Šehate i drugi.

Drugo mišljenje: Dio savremenih učenjaka smatra da je mrežni marketing dozvoljen. To je stav Centra za fetve u Libiji, Tunisu i Egiptu, kao i Komisije za fetve pri Azharu. (Neke od ovih institucija zabranile su mrežni marketing nakon što su ga bile dozvolile.) Stav da je mrežni marketing dozvoljen zastupaju i dr. Salih es-Sedlan, šejh Ahmed el-Haddad, dr. Vedžih Abdulkadir eš-Šejmi i drugi. Šejh Selman el-Auda uvjetno je dozvolio mrežni marketing ističući da takav model poslovanja može biti dozvoljen samo ako je izgrađen s ciljem da prodaje vrijednu i kvalitetnu robu. Međutim, ako je roba samo zastor, a cilj je profitirati putem mrežne strukture, onda je to zabranjeno.
Argumenti zabrane mrežnog marketinga i odgovori na njih

Prvi dokaz: Mrežni marketing involvira kocku i hazard, a to je šerijatom zabranjeno.

Ovaj dokaz bazira se na tome da roba koja se prodaje modelom mrežnog marketinga nije primarno ciljana, nego član mrežnog marketinga kupuje robu da bi ostvario provizije koje mu MLM poduzeće nudi. Na takav način roba gubi svoj kupoprodajni smisao i dobiva se sljedeća forma: član MLM poduzeća plaća novac kako bi dobio očekivani iznos, a realizacija tog iznosa je neizvjesna. To je bit kocke, s obzirom na to da član koji je uložio novac ne može pouzdano znati da će naći nove članove koji će kupovati putem njega. To je naročito izraženo u nižim nivoima mreže. Interesantno je da identičan pogled na mrežni marketing dijele pojedini ekonomski eksperti sa Zapada, štaviše, neke studije su pokazale da je prosjek gubitka u mrežnom marketingu veći od gubitka na kocki.

Drugi dokaz: Ova poslovna relacija sadrži kamatu, s obzirom na to da agent mrežnog marketinga uplaćuje novac da bi kasnije dobio veći iznos.

Treći dokaz: Putem mrežnog marketinga bespravno se uzima tuđi imetak. Vlasnici kompanije i establišment na vrhu piramide enormno profitiraju na račun nižih nivoa, dok široki temelj piramide ostaje bez zarada usljed zasićenja tržišta i nemogućnosti iznalaska novih članova. Bespravno uzimanje tuđeg imetka također je evidentno kada saradnik ne uspije ispuniti potrebne uvjete za postizanje bonusa, a ostvario je neke interese poduzeća, pri tome je uzaludno utrošio vrijeme, trud, troškove prijevoza i sl., a zauzvrat neće dobiti ništa iako je kompanija od njega imala koristi.

Četvrti dokaz: Mrežni marketing krije prevaru i obmanu u samom ugovoru ili u proizvodima koje prodaje i to:

• predstavljanjem da je cilj ovog poslovnog modela prodaja proizvoda, a stvarnost je suprotna tome, jer je stvarni cilj profit putem mrežne strukture;

• davanjem obećanja kupcima da će lako i brzo profitirati ako se pridruže tom sistemu, a to se u stvarnosti vrlo rijetko dešava;

• preuveličavanjem koristi i kvaliteta proizvoda koje prodaju.

Oni koji zastupaju drugo mišljenje odgovorili su na ove dokaze kazavši da kupovina robe koja ima vrijednost anulira mogućnost poistovjećivanja ovog poslovnog modela sa kockom, jer član mrežnog marketinga svojim novcem kupuje vrijednu robu poznatih svojstava. Isto tako, postojanje vrijedne robe pokazatelj je da se istinski želi kupoprodaja, a ne kamata, jer se ne daje novac za novac. Također u ovom poslovnom modelu nema prevare; s obzirom na to da se kupuje roba koja je definirana, poznatih svojstava, korisna i upotrebljiva, niti tu postoji neizvjesnost ili prevara.

Štaviše, neke kompanije daju mogućnost da se roba vrati nakon što se proba, ukoliko kupac ustanovi da roba nije kao što je opisana. A to što neki članovi neće profitirati, kompanija im to nije ni obećala, nego je dala mogućnost marketinga i obznanila kako se profit ostvaruje, a uvjeti u ugovorima su validni osim ako bi zabranjivali dozvoljeno ili dozvoljavali zabranjeno.​

Argumenti dozvole mrežnog marketinga i odgovori na njih

Prvi argument: Svevišnji Allah dozvolio je kupoprodaju, a osnova je da je svaki vid kupoprodaje dozvoljen sve dok se ne uspostavi dokaz da je zabranjen pa je tako i mrežni marketing dozvoljen.

Ovom argumentu oponiraju prethodni dokazi koji ukazuju na to da u ovom poslovnom modelu postoje šerijatom zabranjene stvari.

Drugi argument: Mrežni marketing je vid posredovanja između kupca i prodavca, a naknada koju kompanija daje svojim članovima je nasuprot iznalaženja kupaca i stimulacije prodaje, kao što je običaj prilikom prodaje nekretnina da posrednik uzima procent u cijeni kao naknadu za svoj trud.

Treći argument: Naknada koju partner u MLM kompaniji ostvaruje putem učlanjivanja novih članova može se poistovjetiti sa tzv. džialom, a to je dozvoljen ugovor. Džiala je nagrada koja se obećava onom ko uradi neki posao, kao naprimjer kada bi rekao: “Ko pronađe moj ukradeni auto, dobit će 1000 KM.” To je dozvoljeno i na takav način MLM poduzeće nudi nagradu svom distributeru ukoliko ostvari određene rezultate.

Četvrti argument: Mrežni marketing zasnovan je na principu zastupništva uz naknadu, na način da MLM poduzeće sklapa sa svojim partnerom ugovor o marketingu svojih proizvoda, te na osnovu svog truda partner dobiva određenu naknadu.

Drugom, trećem i četvrtom argumentu oponira to što postoji razlika između ovih legitimnih ugovora i mrežnog marketinga. Naime, da bi se postalo članom MLM poduzeća uvjetuje se kupovina robe ili plaćanje članarine, dok se pri posredništvu u nekretninama ili kupoprodaji uopćeno, džiali (obećanoj nagradi za kakav posao) i zastupništvu uz naknadu ne daje nikakav ulog i ne uvjetuje nikakva kupovina. Zbog te razlike mrežni marketing se ne može poistovjetiti sa ovim ugovorima.

(Vidjeti: Belfekih, Et-Tesvik eš-šebekijj tahtel-midžher, 16–18; Hamza Adnan Mešuka i Ahmed Nuajm Husejn, Et-Tesvik eš-šebekijj mim menzurin iktisadijjin islamijj, https://goo.gl/xL7PvP)
Zaključna analiza

Problematika mrežnog marketinga bazira se na uvjetovanju kupovine startnog paketa ili novčane uplate. Kada bi se partnerstvo u mrežnom marketingu ostvarivalo bez uplate ili uvjetovanja kupovine određenih proizvoda, partner bi uzimao naknadu po principu zastupništva ili naknade za učinak u marketingu, a to je legitimno i dozvoljeno.

S obzirom na to da se partnerstvo u mrežnom marketingu uvjetuje kupovinom startnog paketa ili uplatom, velika većina savremenih učenjaka smatra da je taj poslovni model zabranjen, zbog ranije spomenutih razloga.

Ukoliko je usluga ili proizvod koji se nudi putem mrežnog marketinga precijenjen, ne vrijedi novca koji se za njega uzima, to je jasan indikator da je proizvod samo mamac kako bi se profitiralo na principu finansijske piramide. Poslovanje na takav način zabranjeno je zbog prevare, obmane, bespravnog uzimanja tuđeg imetka, pa i kocke i kamate.

Da bi mrežni marketing bio dozvoljen, potrebno je da se ispune sljedeći uvjeti:

• Da proizvod koji se prodaje putem mrežnog marketinga vrijedi iznosa koji se za njega plaća. Time se anulira sumnja postojanja kocke, kamate i prevare.

• Da se kroz marketing proizvoda iznose njegova stvarna svojstva bez preuveličavanja, da se ne daju lažna obećanja i da se ne obmanjuje.

• Da se ne uzima profit od članova iz nižih nivoa kojima se ne čini nikakva usluga niti s njima postoji dodirna tačka osim putem učlanjivanja nekog ko je njih učlanio. Dijeliti profit s partnerima iz nižih nivoa ispravno je samo ako se učestvuje s njima u marketingu i prodaji kroz timski rad gdje partneri iz viših nivoa ulažu realan trud i donose korist cijelom timu. Tako se neće bespravno uzimati tuđi imetak.

Mnoge studije, kao i lična iskustva, pokazuju da se iza mrežnog marketinga krije ilegalna finansijska piramida, stoga je osnova da je takav model poslovanja zabranjen sve dok se ne potvrdi ispunjenje spomenutih uvjeta.

Alternativa mrežnom marketingu jeste zastupništvo u prodaji ili klasična kupoprodaja, bez kompleksnog sistema umrežavanja iza kojeg se obično krije ilegalna finansijska piramida. Svevišnji Allah najbolje zna!​