Muʻāz, sin Džebela i Hind(e), rođen je 603. godine u Jesribu (Medini) i potiče iz čuvenog arapskog plemena Hazredž. Historičari spominju da je bio mladić pun snage i poleta. Isticao se među vršnjacima po oštroumnosti, rječitosti, ambicioznosti i upornosti. Navodi se i da je bio izrazito lijepog izgleda, blistavih očiju, valovite kose, svijetlog osmijeha, rastom najviši među medinskim mladićima i najboljeg vladanja. Bio je izuzetno pronicljiv, inteligentan i razuman, a u tome mu je pomogla njegova pismenost u vremenu kada je ona bila na visokoj cijeni.
Islam je primio pred poznati mekkanskim misionarom Musʻabom, sinom ʻUmejra. Prisustvovao je (drugoj) prisezi na ʻAqabi, poselamio se sa Muhammedom, s.a.v.s., i zavjetovao da će ga slijediti. Ranije je iz Jesriba krenuo ka Mekki, u skupini koja je brojala nešto preko sedamdeset odoba koje su namjeravale s(us)resti se sa Muhammedom, s.a.v.s. Upravo je ta skupina dala garancije Muhammedu, s.a.v.s., da će ga štititi, slijediti i pomagati u svemu i na svim mjestima. Hidžra je došla kao direktna posljedica ovog i prethodnog susreta na ʻAqabi. Nakon hidžre uslijedilo je bratimljenje muhadžira i ensarija, a Muhammed, s.a.v.s., pobratimio je Muʻāza i svog amidžića Džaʻfera (sina Ebī Ṭāliba).
Nakon susreta na ʻAqabi, po povratku u Jesrib, Muʻāz je sa skupinom mladića u nekoliko navrata razbijao kipove i u tajnosti ih iznosio iz kuća mnogobožaca. Jedan od prvaka plemena (Benū) Seleme, ʻAmr, sin el-Džumūha, primio je islam nakon što se uvjerio da idol kojem je poklanjao mnogo pažnje nije mogao sam sebi pomoći nakon što su ga Muʻāz i nekoliko drugih mladića uporno iznosili iz ʻAmrove kuće i ostavljali na smetljištu. Kada je već treći put (pro)našao (svog) idola na smetljištu, ʻAmr je bio potpuno siguran da onaj ko ne može pomoći sam sebi – ne može koristiti ni drugima. ʻAmr, tada u šezdesetim godinama života, postaje jedan od ashaba Muhammeda, s.a.v.s., i poginut će Bici na Uhudu 625. godine. Ovo je samo jedan od primjera Muʻāzove ustrajnosti u nošenju bajraka islama i nastojanja da svjetlo islama dopre do što više srca.
Muʻāz je pratio Poslanika, s.a.v.s., kao sjena i koristio je svaku priliku da od njega uči i napreduje. Ta njegova prisnost sa Poslanikom, s.a.v.s., bila je razlog da od njega mnogo (na)uči i da postane jedna od najdražih osoba Muhammedu, s.a.v.s. Njemu je Muhammed, s.a.v.s., rekao: “O, Muʻāze, tako mi Allaha, dž.š., ja te jako volim, zato ne zaboravi poslije svakog namaza proučiti ovu dovu: ‘Allahu moj, pomozi mi da Te se sjećam (da Te spominjem), da Ti zahvaljujem i da Ti lijepo ibadet činim!’”
Muʻāz, sin Džebela, ubraja se u najpriznatije ashabe, na što ukazuje hadis u kojem Poslanik kaže: „Divan li je čovjek Ebū Bekr, divan li je čovjek Omer i divan li je čovjek Muʻāz, sin Džebela“ (Tirmizi)
Bio je učesnik najvećih bitki i vojnih pohoda za života Muhammeda, s.a.v.s.
Prenosi se da je Enes, r.a., rekao: “Za vrijeme Božijeg Poslanika, s.a.v.s., četverica su sakupila (naučila napamet) čitav Kur’an i svi su bili ensarije. To su Muʻāz, sin Džebela, Ubejj, sin Kaʻba, Zejd, sin Sābita i Ebū Zejd (jedan od Enesovih amidža)…” (Muslim)
Za Muʻāza se kaže da je bio prvak među učen(jac)ima i najznaniji o propisima o halalu i haramu.
Enes, sin Mālika, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: “Najmilostiviji od moga ummeta je Ebū Bekr, najstrožiji u vjeri je Omer, najiskreniji u stidljivosti je Osman, najbolji poznavalac halala i harama je Muʻāz, najbolji poznavalac nasljednog prava je Zejd i svaki narod je imao svoga povjerenika a povjerenik ovoga umeta je Ebū Ubejde.“ (Ahmed, Tirmizi i dr.)
Šehr, sin Havšeba, je rekao: “Kad god bi Muʻāz, sin Džebela, bio prisutan na nekom sastanku ashaba Božijeg Poslanika, s.a.v.s., gledali su u njega sa poštovanjem.” Govorio je obično kada bi ga (u)pitali sa savjet i mišljenje. Kada je šutio, zaokupljao je pažnju svojom neizmjernom mirnoćom i predanošću. S druge strane, kada bi govorio držao je svoje slušaoce očaranim. Vjerovatno je razlog za njegovu diskretnu šutljivost bilo njegovo neumorno razmišljanje i duboko promišljanje.
Prenosi se od Sevra, sina Zejda: “Kada bi Muʻāz provodio noći u ibadetu, govorio je: ‘Allahu moj, svi su pospali i zvijezde su iščezle. Ti si Živ i Vječan. Allahu, moja žudnja za džennetom je mlaka, moje izbjegavanje vatre džehennemske nije dovoljno, a nemoćan sam, Allahu moj, da pobjegnem od nje. Daj mi uputu koja će mi vrijediti na Sudnjem danu, jer Ti zaista svoja obećanja ispunjavaš’.”
Islam je primio pred poznati mekkanskim misionarom Musʻabom, sinom ʻUmejra. Prisustvovao je (drugoj) prisezi na ʻAqabi, poselamio se sa Muhammedom, s.a.v.s., i zavjetovao da će ga slijediti. Ranije je iz Jesriba krenuo ka Mekki, u skupini koja je brojala nešto preko sedamdeset odoba koje su namjeravale s(us)resti se sa Muhammedom, s.a.v.s. Upravo je ta skupina dala garancije Muhammedu, s.a.v.s., da će ga štititi, slijediti i pomagati u svemu i na svim mjestima. Hidžra je došla kao direktna posljedica ovog i prethodnog susreta na ʻAqabi. Nakon hidžre uslijedilo je bratimljenje muhadžira i ensarija, a Muhammed, s.a.v.s., pobratimio je Muʻāza i svog amidžića Džaʻfera (sina Ebī Ṭāliba).
Nakon susreta na ʻAqabi, po povratku u Jesrib, Muʻāz je sa skupinom mladića u nekoliko navrata razbijao kipove i u tajnosti ih iznosio iz kuća mnogobožaca. Jedan od prvaka plemena (Benū) Seleme, ʻAmr, sin el-Džumūha, primio je islam nakon što se uvjerio da idol kojem je poklanjao mnogo pažnje nije mogao sam sebi pomoći nakon što su ga Muʻāz i nekoliko drugih mladića uporno iznosili iz ʻAmrove kuće i ostavljali na smetljištu. Kada je već treći put (pro)našao (svog) idola na smetljištu, ʻAmr je bio potpuno siguran da onaj ko ne može pomoći sam sebi – ne može koristiti ni drugima. ʻAmr, tada u šezdesetim godinama života, postaje jedan od ashaba Muhammeda, s.a.v.s., i poginut će Bici na Uhudu 625. godine. Ovo je samo jedan od primjera Muʻāzove ustrajnosti u nošenju bajraka islama i nastojanja da svjetlo islama dopre do što više srca.
Muʻāz je pratio Poslanika, s.a.v.s., kao sjena i koristio je svaku priliku da od njega uči i napreduje. Ta njegova prisnost sa Poslanikom, s.a.v.s., bila je razlog da od njega mnogo (na)uči i da postane jedna od najdražih osoba Muhammedu, s.a.v.s. Njemu je Muhammed, s.a.v.s., rekao: “O, Muʻāze, tako mi Allaha, dž.š., ja te jako volim, zato ne zaboravi poslije svakog namaza proučiti ovu dovu: ‘Allahu moj, pomozi mi da Te se sjećam (da Te spominjem), da Ti zahvaljujem i da Ti lijepo ibadet činim!’”
Muʻāz, sin Džebela, ubraja se u najpriznatije ashabe, na što ukazuje hadis u kojem Poslanik kaže: „Divan li je čovjek Ebū Bekr, divan li je čovjek Omer i divan li je čovjek Muʻāz, sin Džebela“ (Tirmizi)
Bio je učesnik najvećih bitki i vojnih pohoda za života Muhammeda, s.a.v.s.
Prenosi se da je Enes, r.a., rekao: “Za vrijeme Božijeg Poslanika, s.a.v.s., četverica su sakupila (naučila napamet) čitav Kur’an i svi su bili ensarije. To su Muʻāz, sin Džebela, Ubejj, sin Kaʻba, Zejd, sin Sābita i Ebū Zejd (jedan od Enesovih amidža)…” (Muslim)
Za Muʻāza se kaže da je bio prvak među učen(jac)ima i najznaniji o propisima o halalu i haramu.
Enes, sin Mālika, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: “Najmilostiviji od moga ummeta je Ebū Bekr, najstrožiji u vjeri je Omer, najiskreniji u stidljivosti je Osman, najbolji poznavalac halala i harama je Muʻāz, najbolji poznavalac nasljednog prava je Zejd i svaki narod je imao svoga povjerenika a povjerenik ovoga umeta je Ebū Ubejde.“ (Ahmed, Tirmizi i dr.)
Šehr, sin Havšeba, je rekao: “Kad god bi Muʻāz, sin Džebela, bio prisutan na nekom sastanku ashaba Božijeg Poslanika, s.a.v.s., gledali su u njega sa poštovanjem.” Govorio je obično kada bi ga (u)pitali sa savjet i mišljenje. Kada je šutio, zaokupljao je pažnju svojom neizmjernom mirnoćom i predanošću. S druge strane, kada bi govorio držao je svoje slušaoce očaranim. Vjerovatno je razlog za njegovu diskretnu šutljivost bilo njegovo neumorno razmišljanje i duboko promišljanje.
Prenosi se od Sevra, sina Zejda: “Kada bi Muʻāz provodio noći u ibadetu, govorio je: ‘Allahu moj, svi su pospali i zvijezde su iščezle. Ti si Živ i Vječan. Allahu, moja žudnja za džennetom je mlaka, moje izbjegavanje vatre džehennemske nije dovoljno, a nemoćan sam, Allahu moj, da pobjegnem od nje. Daj mi uputu koja će mi vrijediti na Sudnjem danu, jer Ti zaista svoja obećanja ispunjavaš’.”
