Namaz – mnogo više od religijskog obreda
Namaz, na arapskom salat označava obrednu islamsku molitvu i predstavlja važan stup vjere islama. Riječ namaz persijskog je porijekla i potpuno se udomaćila u bosanskom jeziku. Riječ namaz u istom značenju prisutna je na turskom i urdu govornom području. Molitva nije adekvatan izraz kojim se može vjerodostojno prevesti riječ namaz.
Sa svojim mnogostrukim semantičkim i duhovnim značenjima namaz predstavlja mnogo više od pukog mehaničkog i ritualnog čina jedne obične molitve kako se ona shvaća i primjenjuje u nekim religijskim tradicijama. Namaz je istovremeno zikr spominjanje, hamd-zahvala, tekbir-veličanje Stvoritelja. Riječ salat po znamenitom komentatoru Kur’ana Kurtubiju znači dova, a može značiti i milost.
Prema većini islamskih šerijatskih pravnika svjesno napuštanje i zapostavljanje prakse namaza muslimana izlaže udaljavanju od islama i putu ka nevjerstvu. Poslanik Muhammed a.s, je rekao: “Između vjerovanja i nevjerovanja je napuštanje namaza.“
Dnevni ritam vjernika određen je i razgraničen s pet dnevnih namaza. Od svanuća pa do lijeganja na počinak vjernik započinje i završava svoj dan s namazom. Namaska vremena za vjernika predstavljaju utvrđene vremenske orijentire i imaju isto značenje u njegovoj dnevnoj vremenskoj orijentaciji kao što Ka’ba predstavlja nepromjenljivi prostorni orijentir u njegovom okretanju tijela i lica prilikom klanjanja namaza.
Život muslimana koji prakticira islam uvijek i iznova biva istačkan dnevnim molitvama koje prekidaju trajanje profanog vremena nad dušom i vraćaju muškarce i žene natrag svetome vremenu označenom sretanjem s Bogom, i vraćajući ih svetome prostoru, koji označava najviše središte islamskog univerzuma, vraćajući ih Meki, gdje nebeska os probija ravan zemaljske egzistencije. Molitve podmlađuju dušu, štite od zlih čina i pružaju utočište vjernicima usred oluje ovosvjetskog života.
Svoj sedmični raspored obaveza vjernik također nastoji uskladiti sa džuma-namazom koji je obavezna vjerska dužnost za punoljetne muslimane i prilika da vjernik produbi svoje vjerske osjećaje slušajuću hutbu u toku džuma namaza.
Tu su i godišnji namazi poput ramazanskog i kurban-bajrama. U islamskoj tradiciji postoji i čitav niz dobrovoljnih namaza koji se klanjaju radi postizanja ovosvjetskih i onosvjetskih koristi i ciljeva. Namaz za želju, namaz u nedoumici, namaz u strahu, namaz pri pomračenju Sunca i Mjeseca… Štaviše, muslimani svoje umrle ispraćaju klanjajući namaz i moleći za oprost i milost njihovim dušama.
S obzirom da je cijela Zemlja predviđena kao mesdžid ljudima, musliman može klanjati namaz na svakom čistom i za tu svrhu primjerenom mjestu (u svome domu, kancelariji, prijevoznom sredstvu, aorodromu, njivi). Namaz obavljen u džematu, za imamom, vrjedniji je 27 puta od pojedinačnog namaza. Džuma-namaz, džennaza-namaz i bajram-namaz mogu se klanjati isključivo u džematu.
Namaz daje smisao i svrhu svim ostalim vjerskim dužnostima. Iako je praktički moguće, logički je nezamislivo, a vjerski nepotpuno i apsurdno da vjernik posti mjesec ramazan, kolje kurban, daje Zekat ili ispunjava neku drugu vjersku dužnost, a da u potpunosti ne klanja ili često izostavlja namaz. Namaz je duša i krvotok vjerskog života. Oduzme li se duša živom biću, nestaje i samo živo biće. Neklanjanjem namaza pojedinac ugrožava najvažniju supstancu osobne religijske prakse.
Svojom formom namaz predstavlja izraz potpune pokornosti Stvoritelju, dok samom svojom suštinom namaz simbolizira najdublju skrušenost, zahvalnost i predanost Gospodaru. Ibn Qajjim el Dževzije namaz opisuje kao dom smirenosti za zaljubljenike u svoga Gospodara (muhibbîn), užitak za duše monoteista (muwehiddin), bašču Allahu predanih (âbidîn), srž zadovoljstva skrušenih (hašiin) test iskrenosti za iskrene (şâdikîn), razinu na kojoj tragaoci za Pravi putem mjere stupanj svoga duhovnog napredovanja (sâlikîn).
U simboličkom i metaforičkom smislu, namaz vjernika predstavlja sintezu pojedinih aspekata molitvi nebeskih tijela i svijeta prirode. Namaz vjernika, je mikrokosmički odsjaj neprekidnog kosmičkog namaza. Muhamed Hamidullah čovjekov namaz smatra svojevrsnom sintezom pojedinačnih aspekata namaza svih ostalih stvorenja:
Obavljanje islamske molitve ujedinjuje u sebi oblike molitve svih stvorenja: sunce, mjesec i zvijezde stalno ponavljaju akt dizanja i spuštanja; planine ostaju uspravne, životinje ostaju naklonjene. Znamo da drveće nalazi svoju hranu pomoću korijenja: to jeste „glave“ drveća padaju ničice stalno. Voda čisti; a prema kur’anskim riječima „grom izražava slavu svome Gospodaru.“ Ptice u lijetu obožavaju Boga (Kur’an 24:41) kao što to trebaju činiti i ljudi kada se mole zajednički Bogu. Kao što se sjena ( Kur’an 13:15) izdužuje i skraćuje u toku svoga bitisanja (svoje molitve, svoje poslušnosti Bogu) svakodnevno, tako se i čovjek drži uspravno, savija na ruku’u i pada na sedždu pred Bogom.
Namaz, na arapskom salat označava obrednu islamsku molitvu i predstavlja važan stup vjere islama. Riječ namaz persijskog je porijekla i potpuno se udomaćila u bosanskom jeziku. Riječ namaz u istom značenju prisutna je na turskom i urdu govornom području. Molitva nije adekvatan izraz kojim se može vjerodostojno prevesti riječ namaz.
Sa svojim mnogostrukim semantičkim i duhovnim značenjima namaz predstavlja mnogo više od pukog mehaničkog i ritualnog čina jedne obične molitve kako se ona shvaća i primjenjuje u nekim religijskim tradicijama. Namaz je istovremeno zikr spominjanje, hamd-zahvala, tekbir-veličanje Stvoritelja. Riječ salat po znamenitom komentatoru Kur’ana Kurtubiju znači dova, a može značiti i milost.
Prema većini islamskih šerijatskih pravnika svjesno napuštanje i zapostavljanje prakse namaza muslimana izlaže udaljavanju od islama i putu ka nevjerstvu. Poslanik Muhammed a.s, je rekao: “Između vjerovanja i nevjerovanja je napuštanje namaza.“
Dnevni ritam vjernika određen je i razgraničen s pet dnevnih namaza. Od svanuća pa do lijeganja na počinak vjernik započinje i završava svoj dan s namazom. Namaska vremena za vjernika predstavljaju utvrđene vremenske orijentire i imaju isto značenje u njegovoj dnevnoj vremenskoj orijentaciji kao što Ka’ba predstavlja nepromjenljivi prostorni orijentir u njegovom okretanju tijela i lica prilikom klanjanja namaza.
Život muslimana koji prakticira islam uvijek i iznova biva istačkan dnevnim molitvama koje prekidaju trajanje profanog vremena nad dušom i vraćaju muškarce i žene natrag svetome vremenu označenom sretanjem s Bogom, i vraćajući ih svetome prostoru, koji označava najviše središte islamskog univerzuma, vraćajući ih Meki, gdje nebeska os probija ravan zemaljske egzistencije. Molitve podmlađuju dušu, štite od zlih čina i pružaju utočište vjernicima usred oluje ovosvjetskog života.
Svoj sedmični raspored obaveza vjernik također nastoji uskladiti sa džuma-namazom koji je obavezna vjerska dužnost za punoljetne muslimane i prilika da vjernik produbi svoje vjerske osjećaje slušajuću hutbu u toku džuma namaza.
Tu su i godišnji namazi poput ramazanskog i kurban-bajrama. U islamskoj tradiciji postoji i čitav niz dobrovoljnih namaza koji se klanjaju radi postizanja ovosvjetskih i onosvjetskih koristi i ciljeva. Namaz za želju, namaz u nedoumici, namaz u strahu, namaz pri pomračenju Sunca i Mjeseca… Štaviše, muslimani svoje umrle ispraćaju klanjajući namaz i moleći za oprost i milost njihovim dušama.
S obzirom da je cijela Zemlja predviđena kao mesdžid ljudima, musliman može klanjati namaz na svakom čistom i za tu svrhu primjerenom mjestu (u svome domu, kancelariji, prijevoznom sredstvu, aorodromu, njivi). Namaz obavljen u džematu, za imamom, vrjedniji je 27 puta od pojedinačnog namaza. Džuma-namaz, džennaza-namaz i bajram-namaz mogu se klanjati isključivo u džematu.
Namaz daje smisao i svrhu svim ostalim vjerskim dužnostima. Iako je praktički moguće, logički je nezamislivo, a vjerski nepotpuno i apsurdno da vjernik posti mjesec ramazan, kolje kurban, daje Zekat ili ispunjava neku drugu vjersku dužnost, a da u potpunosti ne klanja ili često izostavlja namaz. Namaz je duša i krvotok vjerskog života. Oduzme li se duša živom biću, nestaje i samo živo biće. Neklanjanjem namaza pojedinac ugrožava najvažniju supstancu osobne religijske prakse.
Svojom formom namaz predstavlja izraz potpune pokornosti Stvoritelju, dok samom svojom suštinom namaz simbolizira najdublju skrušenost, zahvalnost i predanost Gospodaru. Ibn Qajjim el Dževzije namaz opisuje kao dom smirenosti za zaljubljenike u svoga Gospodara (muhibbîn), užitak za duše monoteista (muwehiddin), bašču Allahu predanih (âbidîn), srž zadovoljstva skrušenih (hašiin) test iskrenosti za iskrene (şâdikîn), razinu na kojoj tragaoci za Pravi putem mjere stupanj svoga duhovnog napredovanja (sâlikîn).
U simboličkom i metaforičkom smislu, namaz vjernika predstavlja sintezu pojedinih aspekata molitvi nebeskih tijela i svijeta prirode. Namaz vjernika, je mikrokosmički odsjaj neprekidnog kosmičkog namaza. Muhamed Hamidullah čovjekov namaz smatra svojevrsnom sintezom pojedinačnih aspekata namaza svih ostalih stvorenja:
Obavljanje islamske molitve ujedinjuje u sebi oblike molitve svih stvorenja: sunce, mjesec i zvijezde stalno ponavljaju akt dizanja i spuštanja; planine ostaju uspravne, životinje ostaju naklonjene. Znamo da drveće nalazi svoju hranu pomoću korijenja: to jeste „glave“ drveća padaju ničice stalno. Voda čisti; a prema kur’anskim riječima „grom izražava slavu svome Gospodaru.“ Ptice u lijetu obožavaju Boga (Kur’an 24:41) kao što to trebaju činiti i ljudi kada se mole zajednički Bogu. Kao što se sjena ( Kur’an 13:15) izdužuje i skraćuje u toku svoga bitisanja (svoje molitve, svoje poslušnosti Bogu) svakodnevno, tako se i čovjek drži uspravno, savija na ruku’u i pada na sedždu pred Bogom.
