Za vrijeme tatarske okupacije islamskih zemalja, veliki broj tatarskih vojnika je dobio priliku da se upozna sa islamom izbliza, te su počeli izučavati i upoznavati osnove i pravila ove lijepe vjere, te edeb i moral kojim ona podučava. To je bio razlog da im se ova veličanstvena vjera i te kako dopadne, jer su oni, poput većine ljudi na Zemlji, patili od strašne duševne praznine zbog ne posjedovanja ispravne vjere.
Odredba Uzvišenog Allaha je bila takva da je iman prodro u srce jednog tatarskog poglavara koji je poticao iz „Zlatne loze“ (jedan od ogranaka poznatih tatarskih plemena).
Ovaj poglavar je bio amidžić Hulaka, poznatog vođe svih Tatara u tom vremenu, a brat Batua – jednog od vojnih komandanata Tatara.
Sebi je dao ime Bereke, a islam je zvanično prihvatio 650. hidžretske godine, što po Gregorijanskom kalendaru približno odgovara 1252. godini. Zatim je 652. h.g. postao glavni predstavnik i poglavar svoje Zlatne loze, te je konačno postao i Bereke Han.
Ovo pleme je bilo polu-nezavisno od tatarske države, a vladalo je i držalo vlast na sjeveru mora Kazvin, poznatije kao zemlje El-Kabdžak, koje se danas nalaze u Rusiji. Prelazak ovog tatarskog poglavara na islam bio je sebeb prelaska na islam mnogih tatara iz njegovog plemena. Ovo je stvarno začuđujuće, zato što se prelazak ovih Tatara na islam dogodio neposredno prije bitke kod Ajnu Džaluta, dok su Tatari tada imali vlast nad muslimanima. A zaista su rijetki slučajevi u historiji kada onaj koji napada određenu zemlju prihvati vjeru stanovnika te zemlje.
Nakon toga je došlo do velike bitke kod Ajnu Džaluta, a jedna od pozitivnih posljedica te bitke je ta da se broj pripadnika Zlatne tatarske loze koji su primili islam znatno povećao – do te mjere da su skoro svi postali muslimani. Tada su sklopili savez za islamskim vojskovođom Zahirom Bajbarsom (za borbu) protiv Hulaka.
Od velike je važnosti spomenuti da su ostaci(potomci) Zlatne loze i do dan danas prisutni, a nalaze se u nekim islamskim pokrajinama, poput pokrajine Kazan, El-Krim, Istirahan… Sve ove islamske pokrajine su još uvijek pod ruskom okupacijom.
Odredba Uzvišenog Allaha je bila takva da je iman prodro u srce jednog tatarskog poglavara koji je poticao iz „Zlatne loze“ (jedan od ogranaka poznatih tatarskih plemena).
Ovaj poglavar je bio amidžić Hulaka, poznatog vođe svih Tatara u tom vremenu, a brat Batua – jednog od vojnih komandanata Tatara.
Sebi je dao ime Bereke, a islam je zvanično prihvatio 650. hidžretske godine, što po Gregorijanskom kalendaru približno odgovara 1252. godini. Zatim je 652. h.g. postao glavni predstavnik i poglavar svoje Zlatne loze, te je konačno postao i Bereke Han.
Ovo pleme je bilo polu-nezavisno od tatarske države, a vladalo je i držalo vlast na sjeveru mora Kazvin, poznatije kao zemlje El-Kabdžak, koje se danas nalaze u Rusiji. Prelazak ovog tatarskog poglavara na islam bio je sebeb prelaska na islam mnogih tatara iz njegovog plemena. Ovo je stvarno začuđujuće, zato što se prelazak ovih Tatara na islam dogodio neposredno prije bitke kod Ajnu Džaluta, dok su Tatari tada imali vlast nad muslimanima. A zaista su rijetki slučajevi u historiji kada onaj koji napada određenu zemlju prihvati vjeru stanovnika te zemlje.
Nakon toga je došlo do velike bitke kod Ajnu Džaluta, a jedna od pozitivnih posljedica te bitke je ta da se broj pripadnika Zlatne tatarske loze koji su primili islam znatno povećao – do te mjere da su skoro svi postali muslimani. Tada su sklopili savez za islamskim vojskovođom Zahirom Bajbarsom (za borbu) protiv Hulaka.
Od velike je važnosti spomenuti da su ostaci(potomci) Zlatne loze i do dan danas prisutni, a nalaze se u nekim islamskim pokrajinama, poput pokrajine Kazan, El-Krim, Istirahan… Sve ove islamske pokrajine su još uvijek pod ruskom okupacijom.
