ODGOVOR: Alejkumusselam ve rahmetullahi ve berekatuhu.
Hvala Allahu i neka je salat i selam na posljednjeg vjerovjesnika, a zatim.
Nije mi poznato da je neko od savremenih učenjaka zabranio studiranje psihologije, sociologije i sličnih naučnih oblasti zbog njih samih, odnosno zbog onoga što izučavaju i istražuju. Dovoljno je to da se islamski znanstvenik Ibn
Haldun sa svojom legendarnom knjigom „El-Mukaddima“ s pravom smatra začetnikom nauke o društvu (sociologiji), u toj knjizi su postavljeni temelji ovoj naučnoj oblasti. Nauke poput sociologije, psihologije i slično svoja istraživanja zasnivaju na eksperimentalnim metodama, tako da nema nešto što bi ove nauke u osnovi činilo zabranjenim. Neke teorije i tumačenja unutar ovih nauka su upitne a neke oprečne islamskom tumačenju, ali to ove naučne discipline ne čini zabranjenim.
A što se tiče propisa studiranja ovih ili nekih drugih nauka (fakulteta) na kojima se studenti (i profesori) muškog i ženskog spola mješaju u toku časova i studija, propis ovog pitanja se vraća na propis mješanja spolova u školskim ustanovama, a zatim spuštanje tog propisa na stvarno stanje muslimana.
Propis mješanja spolova u školskim ustanovama
Neopravdano i bespotrebno mješanje muškaraca i žena je po Šerijatu u osnovi zabranjeno. Na to indirektno ukazuju mnogi kur'anski ajeti i vjerodostojni hadisi. To je stav učenjaka svečetiri priznata mezheba, hanefija, malikija, šafija i hanabila. Na zabranu mješanje muškaraca i žena su upozoravali učenjaci ovog Ummeta od njegovih prvih generacija. A štetne posljedice mješanja žena i muškaraca po vjeru, društvo, školstvo, porodicu i slično vidljive su svakome ko je iole realan i objektivan.
Mješanje muškaraca i žena, osim na javnim mjestima, pijacama i slično, nije bilo poznato među muslimanima sve do početka 20. stoljeća kada su se pojavili među muslimanima misionari (pozivači) u zapadnu “kulturu i civilizaciju”, a od čega je sastvani dio mješanje muškaraca i žena. Ovo se desilo najprije u Egiptu, poput književnika Nedžiba Mahfuza, Mustafe Emina, Tahe Husejna i sličnih.
Takođe, pozivanje u miješanje muškaraca i žena, ili smatranje da to šerijatski nije sporno, proširilo čak i na neke učene, daije i one kojima se pripisuje znanje poput dr. Jusufa Kardavija, dr. Hasana Turabija i Rašida Ganušija. A nema potrebe da govorimo o negativnoj ulozi orijentalista i sekularista po tom pitanju.
Obavezan je svaki musliman i muslimanka da praktikuju ovaj propis zabrane mješanja spolova gdje god su to u stanju: u njihovim kućama prilikom zijareta, na svadbama, u školama i slično. Oni se ne smiju pomiriti sa stvarnošću i prepustit se uticaju sredine u kojoj žive nego su obavezni da mijenjaju sredinu u kojoj žive u skladu sa šerijatskim propisima.