Salahuddin Ejjubi, osloboditelj Jerusalema se u mladosti, kada je vidio kako kršćanski vojnik muči starog muslimana, zarekao da se neće nasmijati sve dok ne oslobodi Jerusalem. I ispunio je obećanje. Nasmijao se na današnji dan, 4.marta 1193.godine, pred svoje preseljenje na ahiret. Pitali su ga zašto se smije u takvom stanju, a on je rekao: “Jer ću se sresti sa poslanikom Muhammedom a.s. – pa kada me bude pitao šta sam učinio za Ummet reći ću mu: “OSLOBODIO SAM MJESTO ODAKLE SI UČINIO MI'RADŽ.”
Salahudin Ejjubi – mudžahid koji nije znao za pesimizam i očaj
Salahuddin Ejjubi je i prije Bitke na Hittinu predvodio mnoge teške bitke u kojima je njegova vojska doživljavala poraze i bježala sa bojnog polja. U tolikoj mjeri da se, u bici za Ramlu, Sallahudin Ejjubi ostao boriti protiv krstaša sa svega pet svojih konjanika. U toj bici Sallahudin je bio teško ranjen nakon što ga je jedan krstaški vojnik udario sabljom po bedru. Njegov konj pobjegao je sa ranjenim Salahuddinom sa bojnog polja, dok se ostatak njegove desetkovane vojske obreo u Kairu.
No, slavni muslimanski vojskovođa i istinski mudžahid nije očajavao zbog svoga stanja, niti je plakao nad svojom vojskom koja je pretrpjela jedan od najtežih poraza od dolaska križara na Bliski istok.
Nakon toga Salahuddin je zaliječio ranu, ali je ostao hrom u ranjenu nogu. Međutim, to ga nije spriječilo ni zaustavilo u njegovoj borbi. Ponovo je mobilizirao i podigao vojsku protiv krstaša i ponovo je doživio poraz u mjestu Afula (danas grad u Palestini koji je osnovan 1925. godine kao prvo urbano naselje za Židove u dijelu okupirane Palestine).
Da li je Salahuddin nakon toga pao u očaj? Nikako! On ni tada nije odustao. Bio je prisiljen da potpiše primirje, ali je bio ubijeđen u konačni uspjeh i pobjedu. Prenosi se da je nakon poraza od krstaša kod Ramle, Salahuddin upitao svoga šejha: ”Kako je moguće da je moj konj pobjegao sa bojnog polja, a nikada prije nije to učinio?”
Šejh mu je odgovorio: ” Allah želi da ti ostvariš ono što nikom prije tebe nije pošlo za rukom. Zbog toga te je ostavio u životu na taj način što je tvoj konj, noseći te ranjenog, pobjegao sa bojnog polja.”
I nastavio je Salahuddin Ejjubi da se bori protiv krstaša, da pobjeđuje i gubi, sve dok mu Allah nije omogućio da ostvari svoj san i da kuša slatke i ukusne plodove veličanstvene pobjede u Bici na Hittinu (3-4. jula, 1187. god.) kada je oslobodio Kuds od krstaša.
Salahuddin Ejjubi je bio velik i dostojanstven i poslije pobjeda i poslije poraza, jer on nikada nije odustao od svoga sna i svoga glavnog cilja – oslobađanje Kudsa od krstaša.
Stoga, ne odustajmo i ne očajavajmo bez obzira na trenutne poraze i težinu situacije. Jer, pravi poraz dolazi tek sa pesimizmom i očajem.
Salahudin Ejjubi – mudžahid koji nije znao za pesimizam i očaj
Salahuddin Ejjubi je i prije Bitke na Hittinu predvodio mnoge teške bitke u kojima je njegova vojska doživljavala poraze i bježala sa bojnog polja. U tolikoj mjeri da se, u bici za Ramlu, Sallahudin Ejjubi ostao boriti protiv krstaša sa svega pet svojih konjanika. U toj bici Sallahudin je bio teško ranjen nakon što ga je jedan krstaški vojnik udario sabljom po bedru. Njegov konj pobjegao je sa ranjenim Salahuddinom sa bojnog polja, dok se ostatak njegove desetkovane vojske obreo u Kairu.
No, slavni muslimanski vojskovođa i istinski mudžahid nije očajavao zbog svoga stanja, niti je plakao nad svojom vojskom koja je pretrpjela jedan od najtežih poraza od dolaska križara na Bliski istok.
Nakon toga Salahuddin je zaliječio ranu, ali je ostao hrom u ranjenu nogu. Međutim, to ga nije spriječilo ni zaustavilo u njegovoj borbi. Ponovo je mobilizirao i podigao vojsku protiv krstaša i ponovo je doživio poraz u mjestu Afula (danas grad u Palestini koji je osnovan 1925. godine kao prvo urbano naselje za Židove u dijelu okupirane Palestine).
Da li je Salahuddin nakon toga pao u očaj? Nikako! On ni tada nije odustao. Bio je prisiljen da potpiše primirje, ali je bio ubijeđen u konačni uspjeh i pobjedu. Prenosi se da je nakon poraza od krstaša kod Ramle, Salahuddin upitao svoga šejha: ”Kako je moguće da je moj konj pobjegao sa bojnog polja, a nikada prije nije to učinio?”
Šejh mu je odgovorio: ” Allah želi da ti ostvariš ono što nikom prije tebe nije pošlo za rukom. Zbog toga te je ostavio u životu na taj način što je tvoj konj, noseći te ranjenog, pobjegao sa bojnog polja.”
I nastavio je Salahuddin Ejjubi da se bori protiv krstaša, da pobjeđuje i gubi, sve dok mu Allah nije omogućio da ostvari svoj san i da kuša slatke i ukusne plodove veličanstvene pobjede u Bici na Hittinu (3-4. jula, 1187. god.) kada je oslobodio Kuds od krstaša.
Salahuddin Ejjubi je bio velik i dostojanstven i poslije pobjeda i poslije poraza, jer on nikada nije odustao od svoga sna i svoga glavnog cilja – oslobađanje Kudsa od krstaša.
Stoga, ne odustajmo i ne očajavajmo bez obzira na trenutne poraze i težinu situacije. Jer, pravi poraz dolazi tek sa pesimizmom i očajem.
