Vjernik preuzima odgovornost za svoja djela

Adem a.s. je imao mnogo izgovora u tom trenutku. Mogao je reći Šejtan/drugi me je naveo, da je to njegovo neiskustvo, prvi put se stime susreo, da mu je to prvi grijeh kojeg je uradio i da se kaje za njega, mogao je mnogo toga reći.

Ali Adem a.s., kaže:



قَالَا رَبَّنَا ظَلَمْنَا أَنفُسَنَا وَإِن لَّمْ تَغْفِرْ لَنَا وَتَرْحَمْنَا لَنَكُونَنَّ مِنَ الْخَاسِرِينَ

Gospodaru naš, mi smo se sami (ja i moja žena) prema sebi ogiješili, i ako nam Ti ne oprostiš i ne smiluješ nam se mi ćemo biti od onih koji su izgubljenih. (Araf, 23)
Potpuno suprotno od onoga što kaže Iblis, zato što si me Ti u zabludu odveo. Iblis ne preuzima krivicu, svaljuje na drugog. Adem je jednako učinio grijeh kao i Iblis, Adem je prekršio ono što mu je Gospodar zabranio, Iblis nije izvršio ono što mu je Gospodar naredio. Adem preuzima krivicu i odgovornost, pa ga Allah časti kasnije misijom poslanstva, dok Šejtan odbija odgovornost i krivnju pa mu Allah povečava propast sve do Sudnjeg dana.

Čuli ste za onog poznatog Poslanika Junusa a.s.
Dugo je pozivao svoj narod u Allahovu vjeru, ali su oni odbijali da to prihvate. U jednom trenutku je pokazao ljudsku slabost i sebi je dopustio da se jako naljuti i napusti svoj narod bez Allahovoga dopuštenja. Krenuo ka obali s namjerom da ide u neku daleku prekomorsku zemlju i ukrcao se u jednu lađu.

Dok su plovili more se iznenada uzburkalo i došlo je do velikih i opasnih valova. Obzirom da je more bilo relativno mirno za plovidbu i da su ti valovi nastali iznenada, u jednom kratkom trenutku (takoreći neprirodnim putem), putnici su shvatili da je u pitanju Božija reakcija/kazna radi nekog putnika koji je nešto zgriješio. Ali nisu znali o kome se radi. Pa su bacali kocku.

Tako da je kocka pala tri puta na Junusa a.s.
I njemu je bilo jasno da je to znak/kazna od njegova Gospodara za ono što je uradio, pa ih je sve umirio riječima da je on uzrok toga, da će on snositi odgovornost za to i da će oni biti oslobođeni straha i opasnosti čim ih on napusti lađu pa je potom je skočio u more. Čim je to učinio more se odmah umirilo i lađa je otplovila svojim putem, a Junusa a.s., po Allahovoj naredbi, je progutala velika riba.
O tome govori Allah dž.š., u suri Saffat:

وَإِنَّ يُونُسَ لَمِنَ ٱلۡمُرۡسَلِينَ إِذۡ أَبَقَ إِلَى ٱلۡفُلۡكِ ٱلۡمَشۡحُونِ فَسَاهَمَ فَكَانَ مِنَ ٱلۡمُدۡحَضِينَ فَٱلۡتَقَمَهُ ٱلۡحُوتُ وَهُوَ مُلِيمٞ

I Junus je bio poslanik. I on pobježe na jednu lađu prepunu i baci kocku i kocka na njega pade, i riba ga proguta, a bio je zaslužio prijekor. (Saffat, 139)
Naravno Allah dž.š., je naredio ribi da tijelo Junusa ostane netaknuto i čitavo. U utrobi ribe Junus a.s., se sjetio šta je uradio, pokajao se, prihvatio odgovornost/krivicu za svoje djelo i obratio se Gospodaru posebnim riječima, za koju Poslanik a.s., kaže da je to najbolja dova koju Gospodar svjetova nikada ne vraća nazad.

Junus je proučio dovu:

لَا إِلَهَ إِلَّا أَنْتَ سُبْحَانَكَ إِنِّي كُنْتُ مِنَ الظَّالِمِينَ

Nema Boga osim Tebe, Tebi neka je slava, ja sam se sam prema sebi ogriješio, ja sam sam kriv.
Poslanik Muhamed a.s., je za ovu kratku kuransku dovu rekao da je to najmoćnija/najbolja dovu koju Gospodar svjetova ne vraća nazad. Naravno, mnogo je dova kojima molimo Gospodara. Ali Poslanik je izdvojio ovu i za nju rekao: ko ovom dovom (od muslimana) zamoli Allaha, Allah će mu primiti tu dovu (ispunit će mu tu želju).

فَإِنَّهُ لَمْ يَدْعُ بِهَا رَجُلٌ مُسْلِمٌ فِي شَيْءٍ قَطُّ إِلَّا اسْتَجَابَ اللَّهُ لَهُ. الترمذي

Samo je ova dova za koju Poslanik garantuje da će nam Allah primiti i ispuniti naše želje i potrebe. Naravno, dova ima svoje uslove, koji se trebaju ispuniti da bi bila primljena i vrijeme kada će ona biti primljena.
Ali pogledajte šta je Junus a.s., rekao: Nema Boga osim Tebe, Tebi neka je slava, ja sam se sam prema sebi ogriješio, ja sam sam kriv.
Znači Junus a.s., jasno odbacuje sva druga božanstva osim Allaha, priznaje Njega za jedinog Stvoritelja, slavu pripisuje samo Allahu, a odgovornost i krivicu preuzima na sebe.

Draga braćo…,
Allah svt., traži od nas da Ga iskreno priznamo i prihvatimo za Gospodara, da jedino Njega slavimo i veličamo, i da preuzmemo odgovornost i krivnju za greške, propuste i neuspjehe.
I zapamtite, osobina Iblisa i nevjernika jeste da druge krive za grijehe, propuste…, dok je osobina vjernike da sebe krivi, da preuzme odgovornost da zatraži oprost i da se nastoji popravljati.
Molimo Gospodara svjetova da budemo od onih koji će preuzeti odgovornost na sebe, koji će se iskreno obraćati Gospodaru za oprost i koji će se konstantno popravljati svoje stanje. Amin​