Imam Buhari, rahimehullah

U Mekki je ostao šest godina, a zatim je otišao u Basru gdje su se okupljali mnogi islamski učenjaci iz raznih krajeva svijeta kako bi jedni od drugih razmjenjivali znanja. U Basri je učio od drugih, a takođe je i podučavao druge. Mnogi su zapazili čvrstinu njegovog pamćenja i preciznost znanja, da su mu se divili. Jedan od njegovih drugova rekao je: “Vidio sam Buharija na dženazi Ebu Osmana Seida b. Mervana, pa mu je prišao Muhammed b. Jahja ez-Zuheli i pitao ga o pojedinim hadisima i prenosiocima hadisa. On je, zbog čvrstine svog znanja, odgovarao i pričao o hadisima i prenosiocima s takvom lahkoćom i preciznošću kao da uči suru Kul-huvallahu ehad.”

Jedan od njegovih učenika bio je i imam Muslim koji je jako volio i cijenio Buharija zbog preciznosti u znanju, a također i zbog preciznosti u podučavanju drugih. On se istakao među mnogobrojnim alimima tog vremena zbog lijepog govora i kulture izražavanja. Mnogi prenosioci hadisa, kada bi ih pitali o nekim hadisima koji nisu vjerodostojni (daif), sa lahkoćom su govorili za njihove prenosioce: “on je lažov, on je pokvarenjak, najveći lažljivac, ne prihvatajte od njega” itd., dok bi imam Buhari, kada bi ga upitali o pojedinim prenosiocima, govorio: “Drugi za njega kažu da je slab, ostavite od njega, ne uzimajte hadis od njega, ljudi ne prihvataju od njega itd.”, birajući riječi s kojima će upozoriti ljude na nepovjerljive prenosioce.

U svom govoru nikada nije koristio ružne i neprimjerene riječi. Čuvao je povjerenje kod ljudi, bio je jako iskren, povjerljiv i bogobojazan. Nije dozvolio da ljudi posumnjaju u njegovu čast i iskrenost jer, u suprotnom, ne bi htjeli da prihvataju hadise od njega. U tom vremenu živjeli su mnogobrojni muhadisi, pa su ljudi bili jako oprezni u pogledu toga od koga će uzimati znanje. Imajući to u vidu, Buhari je jako vodio računa o svom ugledu i časti. Jednom prilikom Buhari se ukrcao na brod i u vrećici je imao 1.000 dirhema, što je u tom vremenu bilo pravo bogatstvo. Naravno, on je sakrio taj novac i nikome nije rekao za njega.

U toku putovanja prišao mu je čovjek i upoznao se s njim, ispitivao ga određene stvari sve dok nije saznao da Buhari kod sebe ima 1.000 dirhema. Kada je pala noć i svi zaspali, taj čovjek je ustao i povikao: “Opljačkan sam, opljačkan sam, neko mi je uzeo vrećicu sa 1.000 dirhema! Hoću odmah da se pretraže svi na brodu i da se pronađe moj novac!” Tako su izveli sve na palubu i jednog po jednog pretraživali. Buharija je znao da će ga proglasiti kradljivcem ako nađu novac kod njega i niko nikad od njega neće primati hadise, a ako kaže da je to njegov novac, opet će mu neki povjerovati, dok će drugi isto pričati da je lopov, pa je uzeo vrećicu s novcem i bacio je u more.

Novac nije pronađen, čovjeka su proglasili lažljivcem i tako se stanje smirilo. Nakon određenog vremena došao je taj čovjek Buhariju i upitao ga šta je uradio s novcem, a Buhari je rekao: “Bacio sam ga u more.” Čovjek je zaprepašteno upitao: “Kako ćeš baciti 1.000 dirhema u more? Zašto?” Buharija reče: “Zar da sve ove moje godine što sam učio znanje i stjecao povjerenje kod ljudi prodam za 1.000 dirhema!?”

Imam Buhari vodio je računa o tome da drugima ne nanese štetu ili nepravdu, ili da nekoga ne povrijedi. Jedan od njegovih učenika kazuje: “Volio je da gađa kopljem, baca strijele, pa je jednog dana izašao sa svojim drugovima, učenicima, pored rijeke. Gađali smo strijelama drvo na koje su ljudi vezali čamce. Buhari, s obzirom na to da je bio vješt u gađanju i jakog udarca, kada je pogodio strijelom drvo, ono se odmah rascijepilo.

Tada je zamolio Ebu Džafera da ode kod vlasnika čamca i da mu kaže da ga je on, tj. Buhari, slomio i da upita vlasnika šta želi: ili da mu to popravi ili da mu plati odštetu. Kad je vlasnik čuo da je to Buhari uradio, od ljubavi prema njemu rekao je: “Ma kad je Buhari to uradio, ne bi mi bilo žao da je sve polomio, sav svoj imetak dao bih za Buharija.” Buhari se toliko obradovao tome da nam je taj dan čitao 500 hadisa, a inače je dnevno čitao 50 do 60 hadisa i udijelio je sadake 300 dirhema.

Pripovjeda se da je jednom prilikom imam Buhari držao predavanje u mesdžidu. Tako je naveo jedan hadis, pa dok je govorio taj hadis, zapazio je čovjeka po imenu Ebu Mašer ed-Dari koji je slabo vidio, pa je zatvorio svoje oči i, u zanosu hadisom, klatio se tamo-ovamo. Buhari se osmjehnuo u sebi, jer mu je bilo dirljivo vidjeti da se tako čovjek zanese hadisom, pa mu se na kraju predavanja obratio: “O, Ebu Mašer, hoćeš li mi halaliti?” Ebu Mašer, onako presretan što se imam Buhari njemu obratio, reče: “Šta tebi da oprostim?”, pa mu Buhari ispriča kako ga je vidio u zanosu…​

Dakle, pazio je da na bilo koji način ne povrijedi ljude i da ni na koji način ne zapadne u gibet – ogovaranje, ili nemimet – prenošenje tuđih riječi.

Nakon godina provedenih u Basri, odlučio je vratiti se u svoju domovinu Buharu i tamo podučavati ljude znanju. Ljudi su ga zavoljeli i okupljali se oko njega, pa ga je namjesnik (vladar) Buhare Halid b. Ahmed ez-Zuheli pozvao da dođe na dvor i da podučava njega i njegove sinove. Buhari je to odbio i ponudio im da dolaze u džamiju kao i svi drugi i da slušaju hadis od njega , jer puno je ljudi željelo učiti od Buharija.

Namjesnik mu je poručio da će doći u džamiju sa svojim sinovima, ali da želi da predavanje bude samo za njega i sinove. Buharija je to odbio rekavši da je on hadis i sunnet učio da podučava sve ljude, a ne samo za njega i njegove sinove. Tako se namjesnik Buhare naljutio se na Buharija i zabranio mu da drži predavanja u Buhari. Imam Buhari odlazio je u okolna mjesta i podučavao ljude. Kako je vrijeme prolazilo, sve je više bio poznat i prihvaćen, ljudi su ga voljeli i poštovali.

Jednom prilikom bio je pozvan u Basru da drži predavanja, pa je rekao učenicima: “Prenijet ću vam hadise koje ste čuli od svojih šejhova, ali s drugačijim lancem prenosilaca”, pa im je tako navodio hadise sa senedom koji su oni učili, a zatim im je navodio te iste hadise s drugim senedom. Divili su se njegovom znanju i preciznosti.

Poznati događaj, kao dokaz čvrstine njegovog znanja, desio se u Bagdadu, gdje su bili okupljeni mnogobrojni učenjaci i muhadisi. Pozvali su ga kod halife i rekli da žele da mu naprave ispit kako bi provjerili njegovo znanje, s obzirom na to da je uspješan i da podučava mnoge ljude. Okupilo se deset muhadisa i uzeli su 100 hadisa, pomiješali im senede prenosilaca, tako da mu naprave ispit.

Počeli su ispitivati imama Buharija jedan po jedan hadis, navodeći sened i hadis, a Buhari je na svaki hadis odgovorio da ne zna i da nije čuo za taj hadis i tako do stotog hadisa. Kad su završili, rekli su mu: “Tvrdiš da imaš znanje, a ne znaš nijedan od navedenih hadisa!?”, pa im Buhari reče: “Ne znam te hadise kao takve i mislim da su neispravno navedeni, nego hadisi glase ovako…”, pa je navodio jedan po jedan hadis, navodeći prvo njihov hadis s pogrešnim senedom, zatim svoj hadis s ispravnim senedom i tako sve do stotog hadisa. “Subhanallah!”, rekoše, “ne znamo čemu više da se divimo: tvom znanju i poznavanju hadisa ili brzini hifza kojim si zapamtio naše ispreturane hadise.”

Jednom prilikom u Semerkandu se okupilo 400 muhadisa među kojima se Buhari daleko istakao po svom znanju, sigurnosti u znanju i preciznosti.

Tako je jednom rekao o sebi: “Jednu noć sam se zamislio o tome ko sve prenosi od Enesa, radijallahu anhu, pa sam nabrojao 300 prenosilaca.”

Nakon nekog vremena, opet je odlučio da se vrati u Buharu gdje ga je narod dočekao s radošću. Međutim, namjesniku Buhare opet je smetalo što se ljudi okupljaju oko njega, pitaju ga i slušaju, pa je nastojao da mu pokvari ugled kod ljudi. Nisu mogli da mu podmetnu lažne hadise, ali su mu podmetali fetve koje on nije govorio. Jedna od takvih fetvi jeste da je imam Buhari rekao da dvoje djece, ako piju mlijeko od iste ovce, da su braća po mlijeku, tako da su se neki ljudi počeli ismijavati tome. Međutim, Buhari je aktivno radio i podučavao druge, tako da je dostigao 60. godinu, a bio je u snazi. Namjesniku Buhare sve više je rasla zavist prema Buhariju, nije bio zadovoljan, pa je naredio šejhu Hurejsu b. Ebu Verku, koji je inače izdavao fetve, da smisli jaku fetvu kojom će Buhariju pokvariti ugled za sva vremena. Tako su rekli da je Buhari izdao fetvu o tome da je Kur’an stvoren.

To je unijelo veliki nemir i nepovjerenje među ljude, da su ga protjerali iz Buhare. Buhari je tužan napustio Buharu i nastanio se u selu Hartenek blizu Semerkanda. Ljudi iz Semerkanda zvali su Buharija da dođe kod njih jer tamo je veći grad, ima više ljudi za podučavanje, ali je Buhari odbio. Jednom prilikom krenuo je u Semerkand da održi predavanje, ali kada je htio da sjedne na svoju jahalicu, obuzela ga je slabost. Njegovi učenici unijeli su ga u kuću gdje ga je oblio znoj i to je tako trajalo sve dok nije ispustio svoju plemenitu dušu. Preselio je na ahiret u svojoj 62. godini života u posljednjoj noći ramazana, tj. 1. ševvala 256. godine po Hidžri ili 872. god.

Njegov pomoćnik (sekretar), koji mu je pomagao u prikupljanju spisa za pisanje knjige Sahihul-Buhari, rekao je : “Sanjao sam Buharija kako ide iza Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kad god Poslanik podigne svoju stopu, na to mjesto Buhari stavi svoju stopu, i tako ga je pratio u stopu.” Isti san je sanjao i Nedžm b. Fudejl, pa su protumačili da je Buhari, Allah mu se smilovao, bio jedan od onih koji su slijedili sunnet Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, u stopu i živjeli u skladu s njim.​

Kako je nastala knjiga Sahihul-Buhari

Pomoćnik imama Buharija kazuje: “Jednom prilikom bili smo okupljeni kod Ishaka b. Rahuje, pa je on rekao: ‘Kamo sreće da imamo jednu knjigu u kojoj se nalaze samo sahih hadisi Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, ili Poslanikovu knjigu.” To je Buharija dotaklo u srce i odlučio je napisati sahih. Svoj Sahih pisao je šesnaest godina. Od 600.000 hiljada hadisa koje je poznavao, izdvojio je samo oko 4.000 hadisa koje je uvrstio u svoj Sahih.

Nakon što bi se uvjerio u ispravnost hadisa i lanca prenosilaca hadisa, prije nego što bi svaki hadis zapisao u svoj Sahih, prvo bi abdestio, zatim klanjao dva rekata i zamolio Allaha, subhanehu ve te‘ala, da ga uputi na ispravnost odabira hadisa, tako da možemo reći da je svaki hadis koji se nalazi u njegovom Sahihu napisan uz Allahovo dopuštenje. Njegov pomoćnik kazuje: “Znao je ustati u jednoj noći i 15 do 20 puta pa dopisivati i prepravljati svoj Sahih.” Knjigu je pisao tri puta i prepravljao, a zadnju prepravku napravio je u Mekki gdje je svoju knjigu i završio, zatim ju je dao Ahmedu b. Hanbelu i drugim učenjacima da je pregledaju i kažu svoje mišljenje o njoj. Učenjaci su njegovu knjigu jednoglasno ocijenili kao sahih, u potpunosti.

Prenosi se od Ebu Sehla el-Mervezija da je Ebu Zejd el-Mervezi, Šafijin učenik, jednog dana zaspao u Mekkanskom haremu između Crnog kamena i Mekami Ibrahima, pa je usnio Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kako mu govori: “O Ebu Zejde, do kada ćeš učiti Šafijinu knjigu? Zašto ne učiš moju knjigu?” Na to je on rekao: “Allahov Poslaniče, zar si nam ostavio svoju knjigu?”, a Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, reče: “Moja knjiga je knjiga Muhammeda b. Ismaila.”

Molim Uzvišenog Allaha da mu se smiluje i nagradi ga za njegov trud, da bude proživljen u društvu najboljeg stvorenja Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kojeg je toliko volio, cijenio i svoj život posvetio izučavanju njegovih hadisa. Amin!

Molim Allaha da uzmemo pouku iz njegovog primjera, zaista je divan uzor upornosti, skromnosti, iskrenosti, bogobojaznosti, mudrosti i čestitosti, i još puno lijepih osobina može se izvući iz njegovog lijepog ophođenja prema ljudima. Allahumme amin!

Prema predavanju šejha dr. Muhammeda b. Abdurrahmana el-Arifija​

Sahihul-Buhari
Pripremio : hfz. Entas Pramenković, prof.

Islamski učenjaci prije imama Buharija, Allah mu se smilovao, u svojim pisanim djelima nisu odvajali sahih (vjerodostojne) hadise od onih koji su na stepenu hasena (dobrog) i daif (slabih) hadisa, niti su hadisi bili poredani po poglavljima, kao što će to kasnije biti poznato među učenjacima, već su hadisi bili pomiješani, npr. hadis o čistoći, nakon njega hadis o braku, zatim hadis o tefsiru itd.

Nakon ovog načina zapisivanja hadisa, dolazi sljedeća generacija koja hadise zapisuje na taj način što ih razvrstava po poglavljima, shodno njihovom značenju, kao što je Muvetta, imama Malika, Musannef, Abdurrezaka, Musannef, Ibn Ebu Šejbe… Međutim, hadisi Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, u ovim djelima, iako si bili poredani po poglavljima, bili su pomiješani sa izrekama ashaba i tabiina.

Hadisi Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, na ovaj su način zapisivani u prva dva stoljeća islama. Nakon toga, dolazi do novog načina zapisivanja ostavštine Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, tako što se odvajaju riječi Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, od riječi ashaba, Allah njima bio zadovoljan, i tabiina, Allah im se smilovao.

Neki su učenjaci smatrali da je potrebno, kako bi olakšali pamćenje hadisa, da sakupljaju hadise Poslanika, sallahu alejhi ve sellem, prenijete od jednog ashaba i na taj način ih razvrstavaju. Na osnovu ovakvog zapisivanje hadisa nastale su zbirke hadise poznate kao musnedi, kao što je Musned imama Ahmeda b. Hanbela, Musned Tajalisija, Musned Humejdija i ostali. Musneda je bilo mnogo. Muhammed el-Kettani spomenuo je 82 musneda i kazao da to nije konačan broj. (Hadis i hadiske znanosti, str. 141)

Nakon toga dolazi do novog načina zapisivanja hadisa Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, a to je ujedno i zlatno doba islamske znanosti, vrijeme kada su sve nauke doživjele procvat, doba izdvajanja vjerodostojnih hadisa od izreka ashaba i tabiina, poredanih po fikhskim poglavljima, kao što je uradio imam Buhari, zatim Muslim, Ebu Davud, Tirmizi, Nesai i ostali, Allah im se smilovao.

Na čelu ove generacije bio je imam Buhari, Allah mu se smilovao, koji je prvi napisao vjerodostojnu zbirku hadisa Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem.

Iako je ova hadiska zbirka poznata među muslimanima kao Sahihu Buhari, imam Buhari, Allah mu se smilovao, nazvao je ovo svoje djelo El-Džamiul-musnedus-sahihul-muhtesaru min umuri resulillahi ve sunneni ve ejjamihi (الجامع المسند الصحيح المختصر من أمور رسول الله و سننه و أيامه). (Tehzibul-esmai, 1/91)​

Motiv pisanja Sahiha

Imam Buhari, Allah mu se smilovao, rekao je: “Bili smo kod Ishaka b. Rahuje, pa nam je rekao: ‘Kada bi neko od vas sakupio samo vjerodostojne hadise od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem.’ To se dojmilo imama Buharije pa je počeo pisati Džamius-sahih. (Es-Sijeru, 12/401)

Drugi razlog jeste san imama Buharija u kojem je usnio kako stoji ispred Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, drži lepezu i rashlađuje ga. Ovaj san su mu protumačili tumači snova rekavši da on treba da stane u odbranu Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, tako što će sačuvati hadis od laži. (Hedjus-sari, 7)

Imam Buhari nije zabilježio nijedan hadis Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, a da se prije toga nije okupao i klanjao dva rekata (Es-Sijeru, 12/402). Punih šesnaest godina pisao je ovo djelo, i hadise koje je zabilježio u Sahihu izabrao je od 600.000 hadisa koje je znao napamet i ovo je djelo učinio dokazom između sebe i Allaha, subhanehu ve teala. (Hedjus-sari, 489)

Imam Buhari rekao je: “U ovu knjigu nisam uvrstio osim vjerodostojne predaje, a izostavio sam i mnogo drugih vjerodostojnih hadisa bojeći se da djelo ne bude obimno.” (Es-Sijeru, 12/402)

Pisanje ovog djela započeo je u džamiji Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, a zatim ga je nastavio tokom svog putovanja kroz islamski svijet. (Hedjus-sari, 489.)
Ulema o Sahihu

Islamski učenjaci slažu se u pogledu toga da je Sahih imama Buharija najvjerodostojnije djelo nakon Allahove Knjige, te da je ispred Sahiha imama Muslima, iako je bilo učenjaka koji su smatrali da je Sahih Muslima vjerodostojniji od Buharijevog Sahiha.

Jedan od najvećih islamskih autoriteta, kritičara hadiske nauke, prvak u znanosti o karakternim vrlinama prenosilaca hadisa, koji je nadmašio svoje prethodnike, imam Nesai, Allah mu smilovao, rekao je: “Nema bolje knjige od Sahiha imama Buharija.” (Hedjus-sari, 10)

Ebu Abdullah el-Hakim rekao je: “Stanovnici Hidžaza, Šama i Iraka svjedoče stanovnicima Horasana da prednjače nad njima kada je u pitanju hadis i hadiske nauke, a sve to zbog imama Buharija i Muslima.” (El-Mufhim, 1/99–100)

Imam Nevevi, Allah mu se smilovao, rekao je: “Ummet se složio u pogledu vjerodostojnosti ove dvije knjige (Sahiha Buharija i Muslima) i obaveza je raditi po hadisima koji su zabilježeni u njima.” (Tehzibul-esmai vel-lugat, 1/73)

Šejhul islam, Ibn Tejmijja, Allah mu se smilovao, rekao je: “Pod nebeskim svodom, nakon Allahove Knjige, nema vjerodostojnije knjige od Sahiha Buharija i Muslima.” (Medžmuul-fetava, 18/74)

Spomenuli smo da je cilj imama Buharija bio da sakupi samo vjerodostojne hadise od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i to je osnova ovog djela. Međutim, imam Buhari također je kroz ovo djelo spomenuo i šerijatskopravna i akaidska (teološka) pitanja u skladu sa poglavljem koje navodi. Podijelio je djelo na 97 dijelova, a njih na 3450 poglavlja. Često navodi kur’anske ajete koji imaju pravnu ili lingvističku vezu sa poglavljem u kojem ih citira, zatim izjave prijašnjih učenjaka o tumačenju tog ajeta.

Za razliku od drugih učenjaka, imam Buhari nije imao namjeru samo po temama sabrati hadise sa njihovim senedima. On je uz hadise želio pojasniti i njihova značenja, iz njih izvući pravna rješenja i mudrosti. Zbog toga, nazive poglavlja formulira u vidu pitanja ili šerijatskopravnih odgovora na pitanja, ili ih formulira tako što nazivom poglavlja pojašnjava hadise koji su u njemu sadržani. Tako, naprimjer, prvo poglavlje svog El-Džamius-sahiha formulira u vidu pitanja: “Kako je počela dolaziti Objava Allahovu Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem”, a onda u njemu navodi hadise koji daju odgovor na to pitanje. (Hadis i hadiske znanosti, Mahmut Karalić, 163)​

Uvjeti Buharija za zapisivanje hadisa

Nigdje nije preneseno od imama Buharija da je rekao koji su bili njegovi uvjeti za zapisivanje hadisa, već su hadiski stručnjaci iz načina pisanja ovog djela i njegovog imena naveli uvjete imam Buharija, Allah mu se smilovao.

Imam Sujuti, Allah mu se smilovao, kaže: “Znaj da od Buharija nije jasno preneseno koji su bili njegovi uvjeti za zapisivanje hadisa, već je to uzeto iz naslova njegovog djela i izučavanja istog.

Iz naslova njegovog djela, koje je nazvao El-Džamius-sahihul-musnedul-muhtesaru min umuri resulillahi ve sunenihi ve ejjamihi:

Riječ “el-džamiu” (sveobuhvatan) ukazuje na to da je u ovom djelu htio sakupiti hadise iz svih poglavlja: o propisima, vjerovanju, siri, odlikama, edebu, Sudnjem danu itd.

Riječ “es-sahihu” (vjerodostojno) ukazuje na to da njegovoj zbirci nema nijedne slabe (daif) predaje, i da je isključivo naveo samo vjerodostojne predaje, kao što je zabilježeno od njega da je rekao: “U ovoj zbirci nisam zabilježio osim ono što je vjerodostojno.”

Riječ “el-musnedu” ukazuje na to da su hadisi koje je zabilježio spojenog lanca prenosilaca do Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, svejedno bilo to vezano za njegove riječi, djela ili odobrenja. Ovo je bila osnova kod hadisa koje je spomenuo, međutim imam Buhari naveo je dosta predaja koje nisu spojenog lanca, ali takve predaje nisu osnova i nisu ciljane ovim djelom.

Zatim kroz izučavanje El-Džamius-sahiha dā se zaključiti da bilježi hadise spojenog lanca prenosilaca, a svaki od njih je čestit i pošten, a precizan i povjerljiv u prenošenju.

Također da hadis nije šaz – što znači da nijedan od prenosilaca hadisa ne proturiječi drugom pouzdanom prenosiocu i da u hadisu ne postoji skrivena mahana ili nedostatak koji se na prvi pogled ne primjećuje. (Sahihul-Buhari, Muessesetur-risala, 31)
Broj hadisa

Ibn Salah, Allah mu se smilovao, kaže: “U Buharijevom Sahihu zabilježeno je 7275, sa ponovljenim hadisima, a bez njih oko 4000.” (Sijanetus-Sahihi Muslim, 100)

Kadi Zekerijja el-Ensari kaže: „Broj hadisa u Buharijevom Sahihu, sa ponovljenim hadisima, iznosi 7397. Ovaj broj je bez muallek, mevkuf i mutabea predaja. Broj hadisa spojenih lanaca, bez ponovljenih je 2602 hadisa.” (Fethul-baki ala elfijetil-Iraki, 61)

• Muallek je onaj hadis u čijem je senedu na početku izostavljen jedan ili više prenosilaca uzastopno.

• Mevkuf je hadis u kojem se riječi, djela ili odobrenja pripisuju ashabu.

• Mutabea je podudaranje sa drugim prenosiocem u prenošenju hadisa, pod uvjetom da spomenuti prenosilac nije ashab.

Hafiz Ibn Hadžer, kaže: “Broj hadisa, shodno onome što sam prebrojao, sa ponovljenim hadisima, bez muallek predaja i mutabea, je 7397.” (Hedjus-sari, 468)​

Briga učenjaka o Buharijevom Sahihu

Ne bismo pretjerali ako bismo rekli da su učenjaci kroz historiju islama, nakon Kur’ana, najviše vodili računa o Sahihu imama Buharija, i to na različite načine, tako da nije ostalo polja kroz koje se može proučavati Sahih a da ga nisu iskoristili: slušanje djela, prenošenje, prepisivanje, tumačenje, pisanje djela o prenosiocima koje je Buhari spomenuo u lancima prenosilaca hadisa, skraćivanje djela itd.

Abdulganijj b. Abdulhalik kaže: “Ukupan broj komentara Sahiha, što štampanih, što u rukopisu, dostigao je 71.” (El-imamul-Buhari ve sahihuhu, 228–245)

Muhammed b. Ismail el-Haseni spominje 375 djela koja su nastala kao rezultat izučavanja Buharijeve zbirke hadisa. (Hadis i hadiske znanosti, 169)

Među najpoznatije kometare Buharijevog Sahiha ubrajaju se:

• Fethul-Bari šerhu Sahihil-Buhari, Ibn Hadžera el-Askalanija,

• Umdetul-kari, Bedruddina el-Ajnija.

• Iršadus-sari ila Sahihil-Buhari, Kastalanija.

Zatim nastala su djela poznata pod sljedećim nazivima:
Mustahredž
– djela u kojima su zabilježeni hadisi koje je imam Buhari zabilježio u Sahihu, ali sa drugim senedima.
Mestedrek
– djela u kojima autor navodi hadise koji ispunjavaju uvjete autora neke zbirke, a on ih nije naveo u svom djelu.
Medžamiu
– djela u kojima su objedinjeni hadisi dvije ili više zbirki, onim redoslijedom kako su napisani u tim zbirkama.
Feharis
– djela u kojima autor, abecednim redom, bilježi hadise pojedinih hadiskih zbirki, ili više njih, navodeći pored svakog hadisa naziv zbirke i poglavlje.
Kutubul-atraf
– djela u kojima autori navode samo dio hadisa na temelju kojeg se mogu pronaći kompletni hadisi.
Sulasijjat
– djela u kojima učenjaci navode hadise u čijim su lancima između autora određene zbirke i Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, samo tri prenosica.
Muhtesar
– skraćene verzije određenih hadiskih zbirki. (Hadis i hadiske znanosti, 170–175)​