Islamski propisi o kurbanu

Šta može biti kurban?

U kurban se može zaklati:goveče, bravče i deva. Goveče (vo, bik ili krava) može vrijediti za sedam osoba, ako je unišlo u treću godinu života. Da bi kurban bio valjan, neophodno je da su se sve udružene osobe odlučile da kolju kurban, pa ako bi među njima bio samo jedan koji želi samo meso i ne kolje kurban iz vjerskih pobuda, onda ni jednom od njih neće vrijediti.

Broj udruženih osoba ne može biti veći od sedam, ali manji može.

Najbolje je zaklati u kurban bravče (ovna, ovcu, kozu ili jarca). Ni jedno ne može biti mlađe od od godinu dana, ali ako po veličini i težini odgovara bravčetu od godinu dana, onda se može tolerisati ako je mlađe od pomenite granice.

Poželjno je da kurban bude potpuno zdrav i dobro uhranjen.

U kurban se ne može zaklati bravče ili goveče koje ima jedno od slijedećih fizičkih mahana:

- ako je potpuno slijepo u oba ili u jedno oko;

- ako je toliko slabo, mršavo ili hromo da samo se može doći na mjesto gdje ga treba zaklati;

- ako je odrezano više od pola uha ili repa; ako je odrezano manje ili pola, onda može, kao i ako je bez pravih ušiju od rođenja koje su zakržljale i samo malo izrasle;

- ako je bez zuba ili ih nedostaje više od jedne polovine;

- ako je odsječenog vimena ili sisa, pa ne bi moglo hraniti svoju mladunčad;

- ako je toliko bolesno da je potpuno sigurno da ne može preživjeti;

- ako je odbijen rog toliko da je povrijeđen moždani živac.

Čovjek koji odluči zaklati kurban i kupi zdrav kurban, pa nakon izvjesnog vremena primjeti neku fizičku mahanu, bilo bi poželjno da kupi drugi zdrav kurban, ako je u mogućnosti. Ako je pak siromašna onda će vrijediti i onaj sa manjim fizičkim mahanama.

U kurban ne može prispjeti ni jedna divljač kao što su srna ili jelen, pa čak ako je i pripitomljena.

Vrijeme klanja kurbana

Za one koji žive u mjestima gdje se klanja bajram namaz vrijeme klanja nastupa nakon obavljenog namaza i traje sve do pred zalazak sunca treći dan Bajrama. Za one muslimane koji žive u takvi mjestima gdje se ne klanja bajram namaz vrijeme klanja kurbana nastupa od zore prvog dana Bajarama i traje do pred zalazak sunca treći dan Bajrama.

Žene nisu obavezne klanjati bajram namaz, pa zbog toga njima se toleriše da mogu zaklati kurban i prije klanjanja bajram namaza, iako je bolje da sačekaju svoje muževe, braću i rođake da se vrate iz džamije.

Muhammed a. s. je rekao: Ko zakolje kurban prije nego se klanja namaz, to je samo njemu (tj. kao da je zaklao obično živinče samo radi mesa).

Čovjek koji kupi kurban, ali ga ne stigne zaklati u određeno vrijeme, poklonit će živoga kurbana nekom siromašnom čovjeku ili će dati njegovu vrijednost u novcu.

Isto tako, ako se zavjetni kurban ne bi zaklao na vrijeme (ako je to vrijeme određeno u bilo koje doba godine), treba ga živog pokloniti, ali se ne može njegova vrijednost podijeliti u novcu, a kurban zadržati.

Osoba koja je obavezna zaklati kurban, ali ga ne mogne naći do pred akšam treći dan Bajrama, namijenjeni novac za kurbana podijelit će kao sadaku.​

Način klanja kurbana

Muhammed a. s. je lično za sebe klao kurban. Džabir r. a. kaže: "Kada bi Muhammed a. s. klanjao bajram namaz, tada bi proučio hutbu i čim bi je završio, odmah bi naredio da se dovedu njegovi kurbani, koje bi zaklao izgovarajući: Bismillahi Allahu ekber. Haza minni we 'ammen lem judahhi min ummeti!" (U ime Allaha, Allah je najveći. Ovo je kurban za mene i za onoga od mojih sljedbenika ko nije kurban zaklao!)

Aiša pripovijeda kako je Muhammed a. s. klao kurban: "Muhammed a. s. bi naredio da mu se dovede kurban na mjesto gdje će ga zaklati. Kada mu je doveden rogat ovan, crnih nogu i ispod trbuha, crnih očiju, zatražio je da mu se donese oštar nož. Nakon toga bi povalio ovna i preklao ga izgovarajući: Bismillahi. Allahumme tekabbel min Muhammedin we ali Muhammedin we min ummeti Muhammedin."

U Ebu Davudovoj zbirci stoji da je Muhammed a. s. prije klanja kurbana klanjao i dva rekata nafile.
​

Ko ne zna ništa drugo proučiti dovoljno je da kaže: Bismillahi, a ako i zaboravi kurban je valjan. Namjerno izostavljanje Božijeg imena ima za posljedicu neispravnost klanja, pa je kurban ne važeći.

Poslanik je upozoravao ashabe da ne muče prilikom prilikom klanja. S guljenjem treba sačekati sve dok se posigurno ne utvrdi da je kurban već mrtav i otekla sva krv koja treba da oteče.

Nije preporučljiva praksa nekih ljudi da ovcama namijenjnim za kurban ostrigu vunu. Ako se to i desi, vunu ne smije zadržavati za sebe, nego se mora podijeliti.

Osoba koja ne smije zaklati kurban može ovlastiti drugo lice da to učini umjesto njega. Ovlaštena osoba će u nijjetu naznačiti za koga kolje kurban. U izuzetnim slučajevima može se ovlastiti kršćanin ili Jevrej da zakolju kurban, ali i oni moraju biti religiozni i vjerovati u Boga.

Klanje kurban se vrši danju, ali može i noću ako iziskuje potrebe.​

Kurbansko meso

Kurbansko meso se ne smije prodavati. Najbolji potupak je onaj kojeg je prepoučio Poslanik: meso se razdijeli na tri jednaka dijela, tako da se 1/3 podijeli siromasima, 1/3 rodbini, komšijama i prijateljima, a preostala trećina zadrži za sebe i svoju porodicu. Poslanik bi nakon što bi zaklao svog kurbana pozvao siromašne stanovnike Medine i rekao: Kome treba neka odsiječe sebi koliko želi.

Kurbansko meso se može podijeliti i nemuslimanu, posebno ako je komšija ili inače dobar prijatelj.

Kurban koji se kolje po oporuci mora se u cijelosti podijeliti ili ga uživo dati nekome da ga kod svoje kuće zakolje.

Ako je kurban zaklan mrtvome, ali ne po oporuci nego po želji nasljednika umrlog, onda se sa mesom postupa isto onako kao i sa mesom svoga kurbana.

Meso se mora u cjelosti podijeliti i kod zavjetnog kurbana, kao i od mladunčeta koje kurban oteli ili ojanji prije klanja. Mladunče se može zaklati zajedno s kurbanom i sve meso podijeliti, ali se može i uživo dati nekom siromahu da ga za sebe hrani.

Siromašne osobe koje kolju kurban, a imaju brojnu porodicu, mogu veći dio, pa i sve meso zadržati.
Kurbanske kožice

Muhammed a. s. je zabranio muslimanima da prodaju kožice svojih kurbana. On je rekao: Men ba'a džilde udhijjetihi fe la udhijete lehu/ Ko proda kožicu svoga kurbana – taj kao da ga nije zaklao. Međutim, svi se islamski učenjaci slažu da se kurbanske kožice mogu zadržati i za svoje potrebe, ali je daleko najbolje podijeliti ih kao sadaku ( we jutesaddeku bi džildiha).

Lice koje primi kožicu slobodno je da s njom raspolaže po svom nahođenju, pa ako želi i da je proda. Dakle, neophodno je udovoljiti osnovnom islamskom propisu da vlasnik kurbana ne moće prodati kožicu i koristiti novac za svoje lične potrebe, što se ne odnosi na odabrano lice ili ustanovu. Muslimani su uobičajili da kurbanske kožice poklanjaju svojim džamijama. Na ovaj način su mnoge siromašne džamije bile prekrivene i osposobljene za normalno obavljanje namaza u njima.

Muslimani se ne žele lahko odreći sevaba i od svojih kožica, pa ih poklanjaju za potrebe Islamske zajednice. To tako treba da i u buduće ostane. Mora se reći da je ovaj postupak sa kožicama zasnovan na islamskom učenju. Naime, pored osnovnih islamskih izvora, postoje sporedni koji su zasnovani na Kur'anu i Sunnetu. Jedan od tih izvora je i maslehatu'l-amme – društveni interes, tj. interes zajednice. Svi islamski učenjaci su suglasni da izvorni islam traži stavljanje zajedničkih interesa ispred lokalnih i pojedinačnih.

U tom smislu su Malik, Ebu Hanife, Šafija i Ahmed b. Hanbel kao osnivači pravnih škola donijeli više fetvi, u kojima se interesi pojedinaca poređuju interesima zajednice. Interesi i potrebe naše Islamske zajednice su takvi da nalažu maksimalno angažovanje svih materijalnih potencijala, kako bi se omogućio narmalan rad medresa, akademija i Fakulteta, koje nemaju lokalni i periferni značaj nego su srž i glavni temalj na kome se bazira opstanak i dalji napredak islama u našim krajevima.

Najveći broj muslimana je, hvala Bogu, svjestan ove činjenice. I upravo zahvaljujući njima ova akcija traje i trajat će, ako Bog da, i u buduće.

Molim Uzvišenog Gospodara da nam ukabuli naše kurbane i ostale ibadete!​

“Nema dražeg djela Allahu kojeg čovjek može učiniti na dan bajrama od puštanja krvi kurbana. Zaklana životinja će na sudnjem danu doći sa svojim rogovima, papcima i runom (dlakom). Kurbanska krv stigne do Allaha (bude primljena kod Allaha) prije nego što padne na zemlju. Zato se i vi radujte kurbanu.” (Ibnu Madže i Tirmizi)
Poslanik s.a.v.s. je rekao:”Kao kurban se ne smije zaklati četvoro: ćoravo ili slijepo, bolesno, hromo koje nije sposobno samo hodati i izrazito mršavo tako da se na kostima ne može napipati meso.” (Muslim)

Trebamo imati na umu da mi hajvana kojeg nam je Allah darovao Njemu žrtvujemo. Hajvana žrtvujemo Onome koji nam je najdraži, koga volimo iznad svega drugoga i koji se ni s čim ne može usporediti. Zbog toga mi žrtvujemo ono što je kod nas najljepše i najvrednije. Time pokazujemo da smo za Njega spremni dati najbolje što imamo.

U suri “El-Kevser” je rekao:

“Mi smo ti, uistinu, mnogo dobro dali, zato se Gospodaru svome moli i kurban kolji…” El-Kevser, 1-3 ajet

Prije imperativa o dužnosti klanja kurbana Uzvišeni spominje kako je mnoga dobra dao čovjeku. A kurban koji koljemo je svakako jedno od dobara koje nam je On darovao.

U suri “El-Hadž” Uzvišeni Allah je rekao:

“A klanje kamila smo vam učinili jednim od znakova Allahove vjere, i vi od njih imate koristi; zato spominjite Allahovo ime kada budu u redove poredane, a kada padnu na zemlju, jedite ih, a nahranite i onoga koji ne prosi, a i onoga koji prosi; tako smo vam ih potčinili da biste bili zahvalni.” (El-Hadž, 36)

Allah nam je sve potčinio pa i stoku koju koljemo u ime Njega. On od nas želi vidjeti spremnost na žrtvu. On od nas ne traži mnogo. Čak šta više, dao nam je i ono što ćemo žrtvovati. Od nas se samo traži volja i spremnost na žrtvu.

Uzvišeni Allah je rekao:
“O vjernici udjeljujte lijepe stvari koje stićete, …ne izdvajajte ono što ne vrijedi da biste to udjelili – kad ni vi sami to ne biste primili, osim zatvorenih očiju. I znajte da Allah nije ni o kome ovisan i da je hvale dostojan.”(El-Bekara, 267)

“Do Allaha neće doprijeti meso njihovo i krv njihova, ali će Mu sigurno stići iskreno učinjena dobra djela vaša…”(El-Hadž, 37)

Ko je dužan klati kurban?

Kurban je dužan klati punoljetan, pametan, slobodan i imućan-bogat musliman-misli se na čovjeka kojem njegove redovne potrebe dozvoljavaju izdvajanje imetka za klanje kurbana.

Šta se može zaklati kao kurban?

Kao kurban se može zaklati deva, krava, koza i ovca. Uvjet je da deva ima pet godina,krava dvije godine,koza i ovca treba da ima godinu dana.

Poslanik s.a.v.s. je rekao:”Kao kurban koljite hajvane koji su napunili određenu dob. Ako ne možete naći takve onda vam je dozvoljeno da zakoljete i ovcu od šest mjeseci.”

Kao kurban nije dozvoljeno klati nabrojanu stoku pod slijedećim mahanama:
– jako bolesna koja nije sposobna sama doci do mjesta klanja,
– ćorava na jedno oko ili potpuno slijepa,
– hroma koja nije sposobna sama hodati,
– iščupanog roga, repa ili uha iz korijena,
– ona koja je previše mršava, kao i ona koja nema zubi.

Vrijeme klanja kurbana

Kurban ima svoje strogo odredeno vrijeme klanja. On se kolje prvog dana bajrama nakon što se klanja bajram namaz i može se klati sve do zadnjeg dana bajrama.

Buharija i Muslim prenose hadis u kome Poslanik s.a.v.s. kaže: “Ko zakolje kurban prije namaza žrtvovao ga je za sebe i svoju porodicu. A ko ga zakolje poslije namaza i dvije hutbe, taj upotpunjuje propis klanja i slijedi sunnet muslimana.”

Uobičajeno je kod nekih porodica klanje kurbana uoči bajrama. Tada kolju kurban za mrtve. Oni smatraju da kurban za mrtve treba zaklati uoči bajrama a da redovni kurban se kolje ujutro na dan bajrama. Kako god ne postoji nešto što se zove “kurban za mrtve” tako ne postoji ni obredno klanje kurbana uoči bajrama. Mrtvima nije propisan kurban i kada umru njihov nasljednik nije dužan klati kurban za njih osim u slučaju da je umrli oporučio da se iz njegove imovine ima svake godine na ime kurbana izdvajati odredeni iznos i kurban klati.
Tada će nasljednik poštujući volju oporučitelja izvršiti njegovu oporuku. Meso od ovakvog kurbana se ne zadržava već se svo dijeli siromašnima.​

Plaćanje usluga klanja

Najbolje je ako čovjek može lično svojom rukom zaklati svoj kurban. Medutim, ako iz odredenih razloga čovjek ne može zaklati svoj kurban, neka to za njega uradi neko drugi, ali to ne smije biti nemusliman prema hadisu Poslanika s.a.v.s.: “Kurban može zaklati samo musliman.” U slučaju da nema muslimana koji bi mogao zaklati dozvoljava se da kurban zakolje kršcanin ili jevrej, ali nikako idolopoklonik ili ateista. U slučaju da nas kurban kolje neko drugi neće mu se plaćati kurbanskim mesom niti kurbanskom kožicom.

Od Alije r.a. se prenosi da je rekao: “Allahov Poslanik s.a.v.s. me je zadužio da se pobrinem oko njegovih kurbana, naredivši mi da podijelim njihovo meso i kože, a da od toga ne dajem ništa kasapinu, dodavsi: “Mi ćemo mu dati od nas!”(Buharija i Muslim) Ukoliko je kasapin siromašan ili naš komšija može mu se dati od mesa kao i svima onima kojima se udjeljuje od kurbana, ali ne na ime naknade za klanje.

Prodaja kurbanskog mesa, vune i kožica:
Zabranjeno je prodavati kožicu od kurbana, loj, meso, glavu, vunu i mlijeko, svejedno bio ovaj kurban vadžib kurban ili dobrovoljan. Poslanik s.a.v.s. je rekao: “Ko proda kožicu svoga kurbana, taj nema kurbana.”(El-Hakim) Dozvoljeno je vlasniku kurbana koristiti se kožicom i praviti od nje postekiju za klanjanje, ili mijeh, ili carape od vune ili nešto slicno. Aiša r.a. je od svoje kožice napravila mijeh iz koga se pila voda.

Nije mu dozvoljeno da proda kožicu za novac ili namirnice a zatim da se on ili njegova porodica lično okoriste time. Po nekim imamima dozvoljeno je kurbanske kožice dati u dobrovoljne svrhe. U tom cilju dozvoljeno ih je i prodati, a novac dobiven od prodaje podijeliti tamo gdje je potrebno. Islamska Zajednica u BIH vec dugi niz godina ima ovakvu praksu.

Da li je dovoljan jedan kurban za čitavu porodicu?

Ako u jednoj porodici živi više članova, dovoljno je zaklati jedan kurban za sve njih, isto kao što je dozvoljeno da svi članovi porodice kolju kurban ako to žele. U prvom slučaju nagradu od jednog kurbana dijele svi članovi porodice. U drugom slučaju nagradu za kurban ima svaki član posebno. Od Ebu Ejjuba El-Ensarije se prenosi da je rekao: “U doba Allahovog Poslanika s.a.v.s. domaćin je klao jedan kurban za čitavu porodicu i svi su jeli od tog kurbana.”

Udruživanje u jednom kurbanu:
Dozvoljeno je udruživanje više osoba u jednom kurbanu ukoliko se radi o devi ili kravi. Ovca i koza se kolju samo za jednu osobu i nije dozvoljeno udruživanje.
Od Džabira r.a. se prenosi da je rekao: “Sa Allahovim Poslanikom s.a.v.s. na Hudejbiji smo klali devu za sedam osoba i kravu za sedam osoba.”(Muslim) Svi učesnici u udruženom kurbanu treba da imaju isti nijet radi čega kolju kurban.​

Kako se vrši podjela kurbanskog mesa:

Uzvišeni Allah je rekao: “…a kada padnu na zemlju (kurbani), jedite ih, a nahranite i onoga koji ne prosi, a i onoga koji prosi…”(El-Hadž, 36)

Ovim kur'anskim ajetom su precizirane strane na koje se dijeli kurbansko meso. Jedan dio se ostavlja za potrebe ukućana, drugi dio se dijeli komšijama, rodbini i prijateljima, a treći dio se dijeli siromasima. Dozvoljeno je svo kurbansko meso podijeliti kao sadaku, isto kao što je dozvoljeno svega ga zadržati za kućne potrebe i ništa od njega ne podijeliti u slučaju da je domaćin siromašan.

Smisao propisivanja klanja kurbana ogleda se u slijedećem:

– zahvalnost Allahu na blagodatima kojima nas je obasuo. Klanjem kurbana mi žrtvujemo jedan od ni'meta koji nam je darovao Uzvišeni Allah. On nam daje, a mi Njemu žrtvu prinosimo.
– Evociranje uspomena na Ibrahima a.s. i njegova sina Ismaila a.s. koji nam pokazaše primjer spremnosti na žrtvu za Gospodara svjetova. Allah je Ibrahimu a.s. njegova sina zamijenio velikim kurbanom.

U ajetu kaže:”I mi smo ga zamijenili kurbanom velikim”. (Es-Saffat, 107)
– Pribavljanje hrane za dane bajrama i poslije. Kako god čovjek ima ahiretsku korist od klanja kurbana, tako isto ima i dunjalučku koja se ogleda u hrani koju sebi obezbijedi za određeni period. Poslanik s.a.v.s. je rekao:”Ovo su dani hrane, pića i spominjanja Allaha dž.š.”
– Približavanja Allahu i postizanje Njegove naklonosti. Cilj klanja kurbana i jeste približavanje Allahu ovim činom. Allah se brine za svoga roba i šalje mu sredstvo približavanja.​