Admin
⚜️ EDITOR ⚜️
⚜️ STAFF ⚜️
Site Admin
Urednik Foruma
- Regist
- 11-03-2024
- Poruka
- 662
- Reakcije
- 142
- Bodovi
- 5,156
- Pokretač Teme
- Admin
- #1
PITANJE:
Da li je dozvoljeno meso životinje u čijoj ishrani su korišteni razni dodaci, koji doprinose bržem razvoju životinje i povećanju njene
mase, a koji se po šeriatskim propisima smatraju nečistim?
ODGOVOR:
Da bi meso zaklane životinje bilo dozvoljeno za ishranu, to jest halal, potrebno je da se prethodno ispuni nekoliko uvjeta, od kojih izdvajamo dva osnovna, a to su: da je životinja bila zdrava, a to znači da je hranjena zdravom hranom tako da ne postoji opasnost da je putem ishrane zaražena, kao i da je zaklana u skladu sa propisima Šeriata, a to znači da je klanje izvršila osoba koja je vjernik i da je tom prilikom spomenuto
Božije ime, tj. da nije spomenuto nečije drugo ime mimo Allaha dž.š. Osim spomenutog, važno je da je klanje izvršeno ispravno, to jest presijecanjem dušnika, jednjaka, te glavnih arterija i vena vratnog dijela, bez presijecanja kičmene moždine, da je krv životinje dobro istekla, te da se nijedan dio životinje ne otklanja (odsijeca) prije završenog klanja.
Ukoliko je životinja hranjena raznim vještačkim oblicima hrane, koji pozitivno utiču na razvoj životinje i povećanje njene težine, a koji sadrže materije koje su porijeklom od onoga što se po šeriatskim propisima smatra nečistim, ili ukoliko je kupljena životinja za koju postoji osnovana sumnja da je hranjena takvom hranom, potrebno je poduzeti određene mjere u cilju čišćenja mesa dotične životinje. To se postiže na taj način što će se životinja, u toku određenog vremena, hraniti hranom koja je čista, to jest prirodnom hranom.
Period pročišćavanja mesa različitih životinja različito traje, zavisno o kojoj se vrsti životinja radi. Tako na primjer pernate životinje i njihovo meso postaju čisti ukoliko se tri ili više dana hrane prirodnom hranom, ovce ili koze postaju čiste ukoliko se devet ili više dana hrane prirodnom hranom, dok je za krupnu stoku, to jest goveda, period pročišćenja znatno duži i traje četrdeset ili više dana.
Pomenuti broj dana potreban je da se meso životinje pročisti, to jest da se iz njega izbace nečiste tvari, tako da istekom pomenutog vremenskog perioda meso životinje postaje čisto i ne postoji nikakva smetnja da se konzumira u ljudskoj ishrani, bez obzira na
raniju vrstu hrane koja je korištena. Stoga se preporučuje vjernicima da prilikom uzgajanja različitih vrsta stoke istu hrane prirodnom i zdravom hranom, jer je to preduslov za zdravlje životinje, a samim tim, kasnije i osobe, to jest čovjeka koji koristi meso životinje u svojoj ishrani.
Korištenjem vještačke hrane obogaćene raznim sastojcima koji ubrzavaju napredovanje životinje, ali s druge strane skraćuju njen život, čovjek rizikuje da konzumiranjem takvog mesa zarazi sebe i svoju porodicu raznim oboljenjima
koja su uzrokovana načinom ishrane životinje, a prenijeta su preko njenog mesa, jer klanje životinje ne uništava izvore bolesti koji se nalaze u njenom mesu. Sjetimo se samo „ludih krava“ i krize koja je izazvana tom prilikom, a njihovo ludilo je izazvano, prije svega, načinom ishrane
dotičnih životinja.
Bitno je obratiti pažnju prilikom kupovine mesa u prodavnicama na sljedeće: odakle je to meso,
kada je izvršeno klanje, način na koji je životinja zaklana, jer ukoliko postoji opasnost potrebno je istu izbjeći kako ne bi bili žrtva neodgovornih proizvođača kojima je cilj da ostvare što veću masu životinje i veću dobit,
ne vodeći računa kakve će biti posljedice po potrošače.
Stoga savjet svakome ko kupuje meso i mesne proizvode, da ih kupuje od ljudi koji su povjerljivi i odgovorni, a ako nije u mogućnosti
birati, najbolje je, iz preventivnih razloga, da konzumiranje uveženog mesa svede na minimum.
PITANJE: Poznato je da raznovrsni prehrambeni proizvodi koji se mogu naći u prodavnicama sadrže razne sastojke, među kojima vrlo često i
razne emulgatore koji se obilježavaju slovom E i brojem. Također je poznato da se oni dobijaju od životinjskih kostiju, a mnogi su i svinjskog po rijekla. Kakav je status hrane koja u sebi sadrži pomenute dodatke?
ODGOVOR:
Tačno je da proizvođači hrane u procesu proizvodnje istoj dodaju razne vrste aditiva, a sve to u svrhu poboljšanja njenog kvaliteta,
produženja roka trajanja, prevencije od kvarenja ili njene stabilizacije. Neki od njih se do daju u toku proizvodnje, neki u toku oblikovanja, pakovanja itd. Aditiva ima raznih vrsta, shodno njihovoj namjeni, tako da postoje: konzervansi, arome, emulgatori, bojila, sredstva za zaslađivanje, kiseline, baze itd.
Aditivi mogu imati i koristan, ali
i štetan uticaj na ljudsko zdravlje, zavisno od njihove količine u kojoj se uzimaju i njihovog porijekla.
Činjenica je da aditivi mogu biti životinjskog porijekla, a samim tim i svinjskog, međutim oni mogu biti i biljnog porijekla, tako da se ne mogu svi posmatrati na isti način.
Potrebno je za svaki broj aditiva ispitati njegov sastav kako bi se moglo konstatovati da li je dozvoljen ili je haram, jer se nekada dešava da u hemijskom procesu mi ješanja i proizvodnje nestane uzroka koji nešto čini zabranjenim, tako da nije dovoljno procje njivati na osnovu onoga što se može pročitati na ambalaži raznih proizvoda. Vrlo često se među ljudima mogu naći razne liste sa brojevina aditiva koji su dozvoljeni ili zabranjeni, međutim pitanje je koliko je sve to pouzdano.
Imajući u vidu kompleksnost ovog problema,
Islamska zajednica je formirala Agenciju za sertificiranje halal kvaliteta, čiji je osnovni
zadatak da onima koji hoće da proizvode čistu hranu ukaže na ono što je potrebno i upozna ih sa dozvoljenim i zabranjenim u oblasti aditiva, a također da onima koji hoće halal proizvod omogući da do njega dođu. Naravno da nije u pitanju samo formalno izdavanje potvrde, kako neki misle, ili kako bi neki htjeli, jer neki koji sebe sma traju mjerodavnim za halal i haram tako rade, to jest vrše očitu zloupotrebu i obmanjuju ljude, već se radi o čitavoj proceduri i nizu mjera koje
proizvođač mora proći, usvojiti i nastaviti prakticirati, a koje će se u svakom momentu moći kontrolirati od strane pomenute agencije. Važno je shvatiti da je način ishrane sastavni dio vjere, pa ga na taj način treba posmatrati i sa aspekta potrošača i proizvođača.
Stoga je bitno da proizvođači shvate važnost proizvodnje halal hrane, jer na taj način ispunjavaju svoju vjersku dužnost, ukoliko su muslimani i omogućavaju drugim muslimanima da u potpunosti ispunjavaju propise vjere islama u oblasti ishrane i pokazuju poštovanje prema onima koji traže halal hranu, a proizvođači će to najbolje shvatiti i prihvatiti onda kada potrošači budu tražili sertificiran proizvod, to jest onaj čiji je sastav potpuno čist i u čijem procesu proizvodnje nije dodato niti učinjeno nešto što je zabranjeno.
Ovo je ujedno i poziv svim muslimanima da obrate pažnju na ono što koriste u svojoj ishrani, da ne kupuju od nepoznatih i sumnjivih proizvođača ili dobavljača, da se ne zadovoljavaju samim natpisom ili etiketom na kojoj piše „halal“, jer ima puno onih koji su spremni da zarade putem prevare neupućenih ili nemarnih potrošača, to jest mnogih od nas, zašta postoje brojni primjeri kod nas i oko nas.
Da li je dozvoljeno meso životinje u čijoj ishrani su korišteni razni dodaci, koji doprinose bržem razvoju životinje i povećanju njene
mase, a koji se po šeriatskim propisima smatraju nečistim?
ODGOVOR:
Da bi meso zaklane životinje bilo dozvoljeno za ishranu, to jest halal, potrebno je da se prethodno ispuni nekoliko uvjeta, od kojih izdvajamo dva osnovna, a to su: da je životinja bila zdrava, a to znači da je hranjena zdravom hranom tako da ne postoji opasnost da je putem ishrane zaražena, kao i da je zaklana u skladu sa propisima Šeriata, a to znači da je klanje izvršila osoba koja je vjernik i da je tom prilikom spomenuto
Božije ime, tj. da nije spomenuto nečije drugo ime mimo Allaha dž.š. Osim spomenutog, važno je da je klanje izvršeno ispravno, to jest presijecanjem dušnika, jednjaka, te glavnih arterija i vena vratnog dijela, bez presijecanja kičmene moždine, da je krv životinje dobro istekla, te da se nijedan dio životinje ne otklanja (odsijeca) prije završenog klanja.
Ukoliko je životinja hranjena raznim vještačkim oblicima hrane, koji pozitivno utiču na razvoj životinje i povećanje njene težine, a koji sadrže materije koje su porijeklom od onoga što se po šeriatskim propisima smatra nečistim, ili ukoliko je kupljena životinja za koju postoji osnovana sumnja da je hranjena takvom hranom, potrebno je poduzeti određene mjere u cilju čišćenja mesa dotične životinje. To se postiže na taj način što će se životinja, u toku određenog vremena, hraniti hranom koja je čista, to jest prirodnom hranom.
Period pročišćavanja mesa različitih životinja različito traje, zavisno o kojoj se vrsti životinja radi. Tako na primjer pernate životinje i njihovo meso postaju čisti ukoliko se tri ili više dana hrane prirodnom hranom, ovce ili koze postaju čiste ukoliko se devet ili više dana hrane prirodnom hranom, dok je za krupnu stoku, to jest goveda, period pročišćenja znatno duži i traje četrdeset ili više dana.
Pomenuti broj dana potreban je da se meso životinje pročisti, to jest da se iz njega izbace nečiste tvari, tako da istekom pomenutog vremenskog perioda meso životinje postaje čisto i ne postoji nikakva smetnja da se konzumira u ljudskoj ishrani, bez obzira na
raniju vrstu hrane koja je korištena. Stoga se preporučuje vjernicima da prilikom uzgajanja različitih vrsta stoke istu hrane prirodnom i zdravom hranom, jer je to preduslov za zdravlje životinje, a samim tim, kasnije i osobe, to jest čovjeka koji koristi meso životinje u svojoj ishrani.
Korištenjem vještačke hrane obogaćene raznim sastojcima koji ubrzavaju napredovanje životinje, ali s druge strane skraćuju njen život, čovjek rizikuje da konzumiranjem takvog mesa zarazi sebe i svoju porodicu raznim oboljenjima
koja su uzrokovana načinom ishrane životinje, a prenijeta su preko njenog mesa, jer klanje životinje ne uništava izvore bolesti koji se nalaze u njenom mesu. Sjetimo se samo „ludih krava“ i krize koja je izazvana tom prilikom, a njihovo ludilo je izazvano, prije svega, načinom ishrane
dotičnih životinja.
Bitno je obratiti pažnju prilikom kupovine mesa u prodavnicama na sljedeće: odakle je to meso,
kada je izvršeno klanje, način na koji je životinja zaklana, jer ukoliko postoji opasnost potrebno je istu izbjeći kako ne bi bili žrtva neodgovornih proizvođača kojima je cilj da ostvare što veću masu životinje i veću dobit,
ne vodeći računa kakve će biti posljedice po potrošače.
Stoga savjet svakome ko kupuje meso i mesne proizvode, da ih kupuje od ljudi koji su povjerljivi i odgovorni, a ako nije u mogućnosti
birati, najbolje je, iz preventivnih razloga, da konzumiranje uveženog mesa svede na minimum.
PITANJE: Poznato je da raznovrsni prehrambeni proizvodi koji se mogu naći u prodavnicama sadrže razne sastojke, među kojima vrlo često i
razne emulgatore koji se obilježavaju slovom E i brojem. Također je poznato da se oni dobijaju od životinjskih kostiju, a mnogi su i svinjskog po rijekla. Kakav je status hrane koja u sebi sadrži pomenute dodatke?
ODGOVOR:
Tačno je da proizvođači hrane u procesu proizvodnje istoj dodaju razne vrste aditiva, a sve to u svrhu poboljšanja njenog kvaliteta,
produženja roka trajanja, prevencije od kvarenja ili njene stabilizacije. Neki od njih se do daju u toku proizvodnje, neki u toku oblikovanja, pakovanja itd. Aditiva ima raznih vrsta, shodno njihovoj namjeni, tako da postoje: konzervansi, arome, emulgatori, bojila, sredstva za zaslađivanje, kiseline, baze itd.
Aditivi mogu imati i koristan, ali
i štetan uticaj na ljudsko zdravlje, zavisno od njihove količine u kojoj se uzimaju i njihovog porijekla.
Činjenica je da aditivi mogu biti životinjskog porijekla, a samim tim i svinjskog, međutim oni mogu biti i biljnog porijekla, tako da se ne mogu svi posmatrati na isti način.
Potrebno je za svaki broj aditiva ispitati njegov sastav kako bi se moglo konstatovati da li je dozvoljen ili je haram, jer se nekada dešava da u hemijskom procesu mi ješanja i proizvodnje nestane uzroka koji nešto čini zabranjenim, tako da nije dovoljno procje njivati na osnovu onoga što se može pročitati na ambalaži raznih proizvoda. Vrlo često se među ljudima mogu naći razne liste sa brojevina aditiva koji su dozvoljeni ili zabranjeni, međutim pitanje je koliko je sve to pouzdano.
Imajući u vidu kompleksnost ovog problema,
Islamska zajednica je formirala Agenciju za sertificiranje halal kvaliteta, čiji je osnovni
zadatak da onima koji hoće da proizvode čistu hranu ukaže na ono što je potrebno i upozna ih sa dozvoljenim i zabranjenim u oblasti aditiva, a također da onima koji hoće halal proizvod omogući da do njega dođu. Naravno da nije u pitanju samo formalno izdavanje potvrde, kako neki misle, ili kako bi neki htjeli, jer neki koji sebe sma traju mjerodavnim za halal i haram tako rade, to jest vrše očitu zloupotrebu i obmanjuju ljude, već se radi o čitavoj proceduri i nizu mjera koje
proizvođač mora proći, usvojiti i nastaviti prakticirati, a koje će se u svakom momentu moći kontrolirati od strane pomenute agencije. Važno je shvatiti da je način ishrane sastavni dio vjere, pa ga na taj način treba posmatrati i sa aspekta potrošača i proizvođača.
Stoga je bitno da proizvođači shvate važnost proizvodnje halal hrane, jer na taj način ispunjavaju svoju vjersku dužnost, ukoliko su muslimani i omogućavaju drugim muslimanima da u potpunosti ispunjavaju propise vjere islama u oblasti ishrane i pokazuju poštovanje prema onima koji traže halal hranu, a proizvođači će to najbolje shvatiti i prihvatiti onda kada potrošači budu tražili sertificiran proizvod, to jest onaj čiji je sastav potpuno čist i u čijem procesu proizvodnje nije dodato niti učinjeno nešto što je zabranjeno.
Ovo je ujedno i poziv svim muslimanima da obrate pažnju na ono što koriste u svojoj ishrani, da ne kupuju od nepoznatih i sumnjivih proizvođača ili dobavljača, da se ne zadovoljavaju samim natpisom ili etiketom na kojoj piše „halal“, jer ima puno onih koji su spremni da zarade putem prevare neupućenih ili nemarnih potrošača, to jest mnogih od nas, zašta postoje brojni primjeri kod nas i oko nas.
