Riječ gaflet, iako arapskog porijekla, udomaćila se u našoj jezičkoj kulturi i tradiciji općento. U svom osnovnom značenju gaflet znači: nepažnja, neopreznost, nemar, nehat, ravnodušnost, bezbrižnost. Za osobu koja se odnosi ležerno i neodgovorno spram svojih obaveza i dužnosti i koja život doživljava olahko i rasterećeno obično kažemo da je obuzeta gafletom.
Desetine je kur'anskih ajeta u kojima Svevišnji upozorava čovjeka na pogubne posljedice gafleta- duhovnog nemara i zapuštenosti. Tako u Kur'an-i-kerimu Allah džellešanuhu govori o rasprostranjenom ponašanju ljudi sklonim zaboravu i nijekanju Boga; najprisutniji gafili su oni koji ne vjeruju u Kur'an i niječu Božije znakove, zatim su tu svuda oko nas i oni nemarni spram stvorenih svjetova, jer iza vidljivih znakova ne vide ili uporno poriču moć, snagu i veličinu Označitelja, i najzad – oni odveć nemarni i gafletom pritisnuti ljudi – potpuno zaboravljaju, ignoriraju i relativiziraju činjenicu da poslije smrti neminovno slijedi povratak Gospodaru i neizbježno polaganje računa.
Nema nikakve sumnje da će nemar spram života i njegovog smisla, traćenje vremena u besposlice, ne razmišljanje o povratku Bogu svevišnjem, a sve je to objedinjeno u pojmu gafleta, skupo koštati čovjeka.
Kada na budućem svijetu čovjek otkrije koliko je bio ravnodušan i lahkomislen spram Božijih opomena i znakova, koliko je propustio prilika da svoj život ispuni smislom i dobrim djelima, usljedit će žestoko kajanje i grizodušje. To kajanje će, ipak, biti besmisleno, neproduktivno i zakašnjelo.
,,Približi se istinita prijetnja, tada će se pogledi nevjernika ukočiti. ‘Teško nama, mi smo prema ovome ravnodušni bili; mi smo sami sebi nepravdu učinili!” (El-enbija, 97)
Danas je, čini se lakše nego ikada upasti u kandže gafleta. Našu pažnju zaokupljaju i vrijeme nam neprimjetno otimaju civilizacijski izumi namijenjeni duhovnom porobljavanju čovjeka. Okruženi smo tehnologijom koja napreduje srazmjerno našem moralnom nazadovanju.
Zagledani smo u svoje društvene profile, omamljeni smo svojim mišljenjem. Omogućeno nam je, prvi put u povijesti, da to mišljenje, ma kakvo bilo i ma kakve posljedice proizvodilo, trenutačno plasiramo u javnost. Preokupirani smo željom da se drugima dopadnemo, da budemo društveno poznati i priznati, masovno podržani.
Svako nastojanje da se okrenemo istinski sebi, da se bar na trenutak posvetimo nužnom samoobračunu i samopropitivanju unaprijed je osuđeno na propast, jer sve drugo oko nas toliko je bučno, glasno, senzacionalno da većina nas provodi sate i dane utopljeni u naviknutu ravnodušnost i kolotečinu bezbrižnog životarenja.
„Nijedan se čovjek, kaže Muhammed, a.s., na Sudnjem danu neće maknuti ispred svoga Gospodara Allaha, džellešanuhu, dok ne položi račun i odgovori na sljedeća četiri pitanja:
u što je svoj život utrošio
u čemu je mladost proveo
kako je svoj imetak stekao i u što ga je trošio, i
da li se držao onoga što je naučio i znao.
Kadgod osjetimo da se nesvjesno prepuštamo lagodnostima života i kako nam jedine i najveće brige postaju ispunjenje samo ovosvjetskih ciljeva, prisjetimo se opasnosti koje nam dolaze iz nas samih, onih nevidljivih unutrašnjih neprijatelja koje razaraju temelje našeg bića.
Poslanik Muhammed, a.s., je jednom prilikom rekao da se najviše za svoj ummet plaši gojaznosti (velikih stomaka), predugog spavanja i besposličarenja, i lijenosti.
Put do gafleta popločan je bezbrižnim i opuštenim ljenčarenjem, nemarom i ravnodušnošću. Gaflet je stanje paralizirane i anestezirane svijesti do koje s mukom dopiru savjeti i opomene. Živjeti u gafletu, nemaru, ravnodušnosti – znači duhovno umrijeti prije fizičke smrti. Otrježnjenje od gafleta je kao buđenje iz dubokog sna koji nam je gustim i neprobojnim koprenama skrivao pogled od realnosti. Probudimo se na vrijeme i oslobodimo dušu od okova gafleta.
,, Onima koji neće da vjeruju doista je svejedno – opominjao ih ti ili ne opominjao – oni neće vjerovati. Allah je zapečatio srca njihova i uši njihove, a pred očima njihovim je koprena; njih čeka patnja golema.” (El-Bekare 6, 7)
Da nas Milostivi sačuva od gafleta i njegovih teških, ahiretskih posljedica.
Preuzeto sa portala Islamske zajednice u BiH.
Desetine je kur'anskih ajeta u kojima Svevišnji upozorava čovjeka na pogubne posljedice gafleta- duhovnog nemara i zapuštenosti. Tako u Kur'an-i-kerimu Allah džellešanuhu govori o rasprostranjenom ponašanju ljudi sklonim zaboravu i nijekanju Boga; najprisutniji gafili su oni koji ne vjeruju u Kur'an i niječu Božije znakove, zatim su tu svuda oko nas i oni nemarni spram stvorenih svjetova, jer iza vidljivih znakova ne vide ili uporno poriču moć, snagu i veličinu Označitelja, i najzad – oni odveć nemarni i gafletom pritisnuti ljudi – potpuno zaboravljaju, ignoriraju i relativiziraju činjenicu da poslije smrti neminovno slijedi povratak Gospodaru i neizbježno polaganje računa.
Nema nikakve sumnje da će nemar spram života i njegovog smisla, traćenje vremena u besposlice, ne razmišljanje o povratku Bogu svevišnjem, a sve je to objedinjeno u pojmu gafleta, skupo koštati čovjeka.
Kada na budućem svijetu čovjek otkrije koliko je bio ravnodušan i lahkomislen spram Božijih opomena i znakova, koliko je propustio prilika da svoj život ispuni smislom i dobrim djelima, usljedit će žestoko kajanje i grizodušje. To kajanje će, ipak, biti besmisleno, neproduktivno i zakašnjelo.
,,Približi se istinita prijetnja, tada će se pogledi nevjernika ukočiti. ‘Teško nama, mi smo prema ovome ravnodušni bili; mi smo sami sebi nepravdu učinili!” (El-enbija, 97)
Danas je, čini se lakše nego ikada upasti u kandže gafleta. Našu pažnju zaokupljaju i vrijeme nam neprimjetno otimaju civilizacijski izumi namijenjeni duhovnom porobljavanju čovjeka. Okruženi smo tehnologijom koja napreduje srazmjerno našem moralnom nazadovanju.
Zagledani smo u svoje društvene profile, omamljeni smo svojim mišljenjem. Omogućeno nam je, prvi put u povijesti, da to mišljenje, ma kakvo bilo i ma kakve posljedice proizvodilo, trenutačno plasiramo u javnost. Preokupirani smo željom da se drugima dopadnemo, da budemo društveno poznati i priznati, masovno podržani.
Svako nastojanje da se okrenemo istinski sebi, da se bar na trenutak posvetimo nužnom samoobračunu i samopropitivanju unaprijed je osuđeno na propast, jer sve drugo oko nas toliko je bučno, glasno, senzacionalno da većina nas provodi sate i dane utopljeni u naviknutu ravnodušnost i kolotečinu bezbrižnog životarenja.
„Nijedan se čovjek, kaže Muhammed, a.s., na Sudnjem danu neće maknuti ispred svoga Gospodara Allaha, džellešanuhu, dok ne položi račun i odgovori na sljedeća četiri pitanja:
u što je svoj život utrošio
u čemu je mladost proveo
kako je svoj imetak stekao i u što ga je trošio, i
da li se držao onoga što je naučio i znao.
Kadgod osjetimo da se nesvjesno prepuštamo lagodnostima života i kako nam jedine i najveće brige postaju ispunjenje samo ovosvjetskih ciljeva, prisjetimo se opasnosti koje nam dolaze iz nas samih, onih nevidljivih unutrašnjih neprijatelja koje razaraju temelje našeg bića.
Poslanik Muhammed, a.s., je jednom prilikom rekao da se najviše za svoj ummet plaši gojaznosti (velikih stomaka), predugog spavanja i besposličarenja, i lijenosti.
Put do gafleta popločan je bezbrižnim i opuštenim ljenčarenjem, nemarom i ravnodušnošću. Gaflet je stanje paralizirane i anestezirane svijesti do koje s mukom dopiru savjeti i opomene. Živjeti u gafletu, nemaru, ravnodušnosti – znači duhovno umrijeti prije fizičke smrti. Otrježnjenje od gafleta je kao buđenje iz dubokog sna koji nam je gustim i neprobojnim koprenama skrivao pogled od realnosti. Probudimo se na vrijeme i oslobodimo dušu od okova gafleta.
,, Onima koji neće da vjeruju doista je svejedno – opominjao ih ti ili ne opominjao – oni neće vjerovati. Allah je zapečatio srca njihova i uši njihove, a pred očima njihovim je koprena; njih čeka patnja golema.” (El-Bekare 6, 7)
Da nas Milostivi sačuva od gafleta i njegovih teških, ahiretskih posljedica.
Preuzeto sa portala Islamske zajednice u BiH.
