5.00 star(s)
1 Ocjena
- Ocjenjivači Teme
Prijevod Kur’ana od strane Miće Ljubibratića Hercegovca pojavio se 1895. godine. Njegovoj pojavi oštro se suprotstavila ulema iz Bosne i Hercegovine, Sandžaka i Crne Gore, ocijenivši ga antiislamskim. Dr. Hadžijahić navodi da ideja o tome da se Kur’an prevede datira još iz 1868. godine. “Po svemu se čini da je ovaj poduhvat bio motiviran prije svega političkim razlozima s tendencijom da se izdanjem prijevoda Kur’ana postignu kod Bosanskih muslimana određeni nacionalno-politički efekti...”. (Ibid., str. 44) Isti autor navodi da su listovi Srbija i Vila obavještavali o ovom poduhvatu.
U listu Vila iznosi se inicijativa “da Ujedinjena Omladina Srpska izda taj prevod” i “ona bi tim putem najjasnije pokazala svoje mišljenje o svojoj isturčenoj braći”. To je bio i povod njegovog prevodilačkog poduhvata, kao i razlog zbog kojeg je u svom prijevodu koristio hrišćansku teološku terminologiju, te se kroz čitav njegov prijevod nalaze takvi izrazi poput: Gospod, Djevica, prozba, slava, prorok, Milosrdni itd. Bitno je napomenuti da je Mićo Ljubibratić bio pravoslavni sveštenik, te da nije poznavao islamsko učenje, kao ni arapski jezik. Kur’an je preveo sa ruskog, a ruska verzija prijevoda prevedena je sa francuskog. (Dž. Latić, “Prevođenje najljepšeg govora”, str. 829., Glasnik, br. 9–10, 2003.)
Susret islama sa našim jezičkim područjem dogodilo se u 15. stoljeću. Međutim, tek nakon puna četiri stoljeća možemo zvanično govoriti o pojavi prevođenja Kur’ana, i to krajem 19. i početkom 20. stoljeća. Sa historijskog i vremenskog gledišta nameće se logično pitanje zašto nije bilo prijevoda u tom periodu ili ako ih je i bilo, zašto su do danas ostali skriveni i nepoznati?
Među brojnim razlozima značajno mjesto zauzima činjenica da su službeni jezici u osvojenim područjima Turske carevine bio isključivo turski i arapski. To je neminovno vodilo marginalizaciji, zapostavljanju, pa i smatranju da maternji jezik nije adekvatan za shvatanje i razumijevanje vjerskih načela. Međutim, s vremenom je islamska ulema počela ukazivati na sve veći problem nepoznavanja značenja Kur’ana i njegovog nerazumijevanja od strane običnih muslimanskih masa, što je doprinijelo stavu da je potrebno da Bošnjaci razumiju poruke Allahove Knjige i na bosanskom jeziku. Kao rezultat toga, dolazi do pojave značajnog broja prijevoda Kur’ana u vrlo kratkom roku.
I dok su se još uvijek vodile polemike oko pitanja prevođenja Kur’ana među islamskim učenjacima, krajem 19. stoljeća izvršen je i objavljen prvi prijevod na srpskohrvatski jezik, čiji je autor Mićo Ljubibratić – Hercegovac. Iako je isti ponikao na kršćanskoj teološkoj misli, njegov prvenstveno historijski značaj za muslimane u BiH neizbrisiv je i nezanemarljiv.
Ne sporeći da je ovo bio prvi objavljeni prijevod Kur’ana, sa sigurnošću se može tvrditi da je radova na prevođenju Kur’ana već tad bilo i od strane muslimanskih autora. Međutim, kako problematika ovog rada nije analiza razloga zbog čega se oni nisu objavljivali, samo se mogu nagađati stvarni uzroci dobrog dijela i do danas neobjavljenih rukopisa.
U listu Vila iznosi se inicijativa “da Ujedinjena Omladina Srpska izda taj prevod” i “ona bi tim putem najjasnije pokazala svoje mišljenje o svojoj isturčenoj braći”. To je bio i povod njegovog prevodilačkog poduhvata, kao i razlog zbog kojeg je u svom prijevodu koristio hrišćansku teološku terminologiju, te se kroz čitav njegov prijevod nalaze takvi izrazi poput: Gospod, Djevica, prozba, slava, prorok, Milosrdni itd. Bitno je napomenuti da je Mićo Ljubibratić bio pravoslavni sveštenik, te da nije poznavao islamsko učenje, kao ni arapski jezik. Kur’an je preveo sa ruskog, a ruska verzija prijevoda prevedena je sa francuskog. (Dž. Latić, “Prevođenje najljepšeg govora”, str. 829., Glasnik, br. 9–10, 2003.)
Susret islama sa našim jezičkim područjem dogodilo se u 15. stoljeću. Međutim, tek nakon puna četiri stoljeća možemo zvanično govoriti o pojavi prevođenja Kur’ana, i to krajem 19. i početkom 20. stoljeća. Sa historijskog i vremenskog gledišta nameće se logično pitanje zašto nije bilo prijevoda u tom periodu ili ako ih je i bilo, zašto su do danas ostali skriveni i nepoznati?
Među brojnim razlozima značajno mjesto zauzima činjenica da su službeni jezici u osvojenim područjima Turske carevine bio isključivo turski i arapski. To je neminovno vodilo marginalizaciji, zapostavljanju, pa i smatranju da maternji jezik nije adekvatan za shvatanje i razumijevanje vjerskih načela. Međutim, s vremenom je islamska ulema počela ukazivati na sve veći problem nepoznavanja značenja Kur’ana i njegovog nerazumijevanja od strane običnih muslimanskih masa, što je doprinijelo stavu da je potrebno da Bošnjaci razumiju poruke Allahove Knjige i na bosanskom jeziku. Kao rezultat toga, dolazi do pojave značajnog broja prijevoda Kur’ana u vrlo kratkom roku.
I dok su se još uvijek vodile polemike oko pitanja prevođenja Kur’ana među islamskim učenjacima, krajem 19. stoljeća izvršen je i objavljen prvi prijevod na srpskohrvatski jezik, čiji je autor Mićo Ljubibratić – Hercegovac. Iako je isti ponikao na kršćanskoj teološkoj misli, njegov prvenstveno historijski značaj za muslimane u BiH neizbrisiv je i nezanemarljiv.
Ne sporeći da je ovo bio prvi objavljeni prijevod Kur’ana, sa sigurnošću se može tvrditi da je radova na prevođenju Kur’ana već tad bilo i od strane muslimanskih autora. Međutim, kako problematika ovog rada nije analiza razloga zbog čega se oni nisu objavljivali, samo se mogu nagađati stvarni uzroci dobrog dijela i do danas neobjavljenih rukopisa.
Prilozi
-
202.6 KB Pregleda: 177