"Narod koji čita, nije gladan i nije porobljen." (Amin Zaoui)
“Zapad je imao brojne prilike da omogući Bosancima da spase svoju državu i narod, samo ih je trebalo snabdjeti oružjem. Po mišljenju mnogih nezavisnih posmatrača koji se nalaze na terenu, situacija nije zahtijevala zapadnu intervenciju na terenu, već je Bosni bilo potrebno oružje za zaustavljanje velikog napredovanja Srba i garancija da će biti podržana onemogućavanjem Srbiji da intervenišući pređe njene granice. Zapadne su zemlje odgodile odluku dok su, međutim, nastavile s pregovorima. Kad su bosanski Srbi odbili rezultate posredovanja, Ujedinjeni narodi odustali su od svog vlastitog prijedloga. Britanija i Francuska odbile su ponovo razmoriti ukidanje embarga na oružje. Na taj način Zapad je napustio Bosnu i prepustio pobjedu ‘etničkom čišćenju’.
U balkanskoj krizi evropske i američke vođe izgubile su mnogo vremena i odvukle pažnju javnosti tražeći rješenja nagodbama onda kad ih nije bilo. Kako bi smanjili zabrinutost javnosti, poricali su očite činjenice o kojima su iscrpno izvještavala javna glasila. Podmećući moralno izjednačavanje agresora i žrtve, revidirali su historiju kako bi prikrili svoju neodlučnost. Međutim, takva vrsta reakcije se uvijek pokazala kao kratkotrajna. U najboljem slučaju, samo odgađa dan obračuna, iako po cijenu desetina hiljada života. Zapadni lideri samo treba da se prisjete riječi Georgea Santayane da ‘oni koji ignorišu prošlost predodređeni su da im se ponovi’. Državnici će morati da odluče da li će ‘etničko čišćenje’ biti isto toliko dio budućnosti Evrope koliko i njene prošlosti. Prije ili kasnije morat će se suočiti s realnošću jugoistočne Evrope, sa situacijom kojoj su dozvolili da izmakne kontroli.”
(Roy Gutman, Svjedok genocida, 1993)
“Zapad je imao brojne prilike da omogući Bosancima da spase svoju državu i narod, samo ih je trebalo snabdjeti oružjem. Po mišljenju mnogih nezavisnih posmatrača koji se nalaze na terenu, situacija nije zahtijevala zapadnu intervenciju na terenu, već je Bosni bilo potrebno oružje za zaustavljanje velikog napredovanja Srba i garancija da će biti podržana onemogućavanjem Srbiji da intervenišući pređe njene granice. Zapadne su zemlje odgodile odluku dok su, međutim, nastavile s pregovorima. Kad su bosanski Srbi odbili rezultate posredovanja, Ujedinjeni narodi odustali su od svog vlastitog prijedloga. Britanija i Francuska odbile su ponovo razmoriti ukidanje embarga na oružje. Na taj način Zapad je napustio Bosnu i prepustio pobjedu ‘etničkom čišćenju’.
U balkanskoj krizi evropske i američke vođe izgubile su mnogo vremena i odvukle pažnju javnosti tražeći rješenja nagodbama onda kad ih nije bilo. Kako bi smanjili zabrinutost javnosti, poricali su očite činjenice o kojima su iscrpno izvještavala javna glasila. Podmećući moralno izjednačavanje agresora i žrtve, revidirali su historiju kako bi prikrili svoju neodlučnost. Međutim, takva vrsta reakcije se uvijek pokazala kao kratkotrajna. U najboljem slučaju, samo odgađa dan obračuna, iako po cijenu desetina hiljada života. Zapadni lideri samo treba da se prisjete riječi Georgea Santayane da ‘oni koji ignorišu prošlost predodređeni su da im se ponovi’. Državnici će morati da odluče da li će ‘etničko čišćenje’ biti isto toliko dio budućnosti Evrope koliko i njene prošlosti. Prije ili kasnije morat će se suočiti s realnošću jugoistočne Evrope, sa situacijom kojoj su dozvolili da izmakne kontroli.”
(Roy Gutman, Svjedok genocida, 1993)
