Kao što Allah, dželle šanuhu, kaže: "Na Zemlji ima predjela koji jedni s drugima graniče i bašča ima lozom zasađenih, i njiva, i palmi sa više izdanaka i samo s jednim; iako upijaju jednu te istu vodu, plod nekih činimo ukusnijim od drugih." (13:4) "To su, zaista,..." o ljudi, "dokazi" za apsolutnu moć Tvorca, Njegovu mudrost i milost, "za ljude koji vjeruju", tj. koji Njega vjeruju i Njegove poslanike slijede.

Nevjernici smatraju džinove ravnim Allahu, a On je njih stvorio, i izmislili su, ne misleći šta govore, da On ima sinove i kćeri. Slavljen i čist je On i vrlo visoko iznad onoga kako ga oni opisuju! /100/

Ovo je odgovor mušricima, koji su zajedno sa Allahom druge obožavali i širk činili u ibadetu Njemu, tako što su obožavali džine koje su učinili Njemu ravnim u ibadetu. Allah je daleko iznad njihovog širka i kufra. A ako neko upita, kako su oni obožavali džine, kad se zna da su obožavali kipove? Odgovorit će mu se: "Oni su njih obožavali pokoravajući se džinima koji su im naređivali da ih obožavaju." Kao što Allah, dželle šanuhu, kaže: "Oni se mimo Allaha ženskim kumirima klanjaju, a ne klanjaju se drugom do šejtanu - prkosniku." (4:117) A meleki će na Sudnjem danu reći:

"Slavljen neka si, Ti si Gospodar naš, između nas i njih nije bilo prijateljstva; oni su se džinima pokoravali i većina njih je vjerovala u njih." (34:41) Zato Allah, dželle šanuhu, ovdje kaže: "Nevjernici smatraju džinnove ravnim Allahu, a On je njih stvorio", tj. jedino On stvara, a niko drugi, On nema sudruga, pa kako oni mogu sa Njim druge obožavati? Ajet, dakle, znači da je Allah, dželle šanuhu, jedini Koji stvara, te je nužno da On bude i jedini Koji se obožava. "...i izmislili su, ne misleći šta govore, da On ima sinove i kćeri." Allah, dželle šanuhu, upozorava nas na zabludu onih koji su zalutali tvrdeći da Allah ima dijete, kao što su jevreji govorili za 'Uzejra, kršćani za 'Isaa i mušrici Meke za meleke - da su oni Allahove kćeri. Allah je daleko iznad onoga što oni govore. A Allahove, dželle šanuhu, riječi: "i izmislili su da On ima sinove i kćeri", znače: oni su izmislili, slagali, potvorili i sl. Ibn-Džerir kaže: "Tumačenje ovog ajeta bi bilo: Oni su džine učinili, svojim obožavanjem, Njemu ravnim, a On je, uzvišen neka je, jedini Koji ih je stvorio bez ikakvog sudruga i pomagača." "i izmislili su, ne misleći šta govore, da On ima sinove i kćeri", tj. iz neznanja Allahu i Njegovoj veličini, jer Njemu ne priliči da ima sinove i kćeri, niti drûgu ili bilo kakvog sudruga. Zato Allah, dželle šanuhu, kaže: "Slavljen i čist je On i vrlo visoko iznad onoga kako ga oni opisuju!" , tj. On je čist i iznad onoga čime ga opisuju, ove zalutale neznalice, da ima djecu, ortake, sudruge.

On je stvoritelj nebesa i Zemlje! Otkud Njemu dijete kad nema žene, On sve stvara, i samo On sve zna. /101/

"On je stvoritelj nebesa i Zemlje!", tj. njihov stvoritelj bez prethodnog uzora. Po ovoj riječi (ebde'a) je bid'at dobio naziv, jer je to novotarija koja nema slična primjera prije sebe. "Otkud Njemu dijete", tj. kako će on imati dijete kada nema žene, a dijete se rađa od dvoje sličnih. A Allah, dželle šanuhu, nije ničemu sličan niti Mu je išta od Njegovih stvorenja ravno, jer je On Tvorac svih stvorenja, pa nema ni žene ni djeteta. "On sve stvara, i samo On sve zna." Allah, dželle šanuhu, objašnjava da je On Taj Koji je sve stvorio i da On sve zna, pa kako će imati drugu, od svojih stvorenja, koja mu odgovara i liči? A On je Onaj Kome niko nije sličan, pa kako će On imati dijete? Daleko je Allah iznad toga.

To vam je Allah, Gospodar vaš, nema drugog boga osim Njega, Stvoritelja svega; zato Njemu u ibadetu budite; On nad svim bdi! /102/ Pogledi do Njega ne mogu doprijeti, a On do pogleda dopire; On je milostiv i upućen u sve. /103/

Allah, dželle šanuhu, nakon što je spomenuo da je On sve stvorio i da nema djeteta niti žene, kaže: "To vam je Allah, Gospodar vaš", tj. to vam je vaš Gospodar, Koji jedini posjeduje sve te osobine, "nema drugog Boga osim Njega, Stvoritelja svega; zato Njemu u ibadetu budite"; tj. samo i jedino Njega obožavajte, "On nad svim bdi!", tj. sve čuva i nadzire. Upravlja Svojim stvorenjima, opskrbljuje ih i noću i danju ih štiti. "Pogledi do Njega ne mogu doprijeti", tj. na ovom svijetu, a na ahiretu će doprijeti do njega, kao što se to prenosi u mnogobrojnim hadisima koji dostižu stepen tevatura, preko više lanaca prenosilaca u sahih zbirkama, musnedima i sunenima. A prenosi se u sahih hadisu da je 'Aiša, radijAllahu anhu, rekla:

"Svako ko tvrdi da je Muhammed vidio svoga Gospodara, taj je iznio veliku potvoru na Allaha, jer je Allah, dželle šanuhu, rekao: "Pogledi do Njega ne mogu doprijeti, a On do pogleda dopire". Međutim, njoj se suprotstavlja Ibn-'Abbas, od kog se prenosi da se "viđenje" ima razumjeti po svom općem značenju. A od njega se prenosi i da Ga je Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, vidio svojim srcem dva puta. A o ovom će pitanju biti riječi na početku sure En-Nedžm, ako Allah dâ.[279] A viđenje Allaha, dželle šanuhu, na ahiretu općeprihvaćena je stvar, za razliku od mu'tezila, koji poriču viđenje (Allaha) i na ovom i na budućem svijetu, pa su tim, iz svog neznanja, uradili suprotno Kur'anu i Sunnetu. Što se tiče Kur'ana, to su Allahove, dželle šanuhu, riječi:​

"Toga će dana neka lica blistava biti, u Gospodara svoga će gledati." (75:22-23) A za nevjernike kaže: "...uistinu oni će toga dana od Gospodara svoga zaklonjeni biti." (83:15) Imam Eš-Šafi'i veli: "Ovo je dokaz da vjernici neće biti od Njega zaklonjeni. A što se tiče sunneta, predanja koja se prenose od Ebu-Se'ida, Ebu-Hurejrea, Enesa, Džurejdža, Suhejba, Bilala i drugih ashaba od Poslanika, sallAllahu alejhi we sellem, dostižu stepen tevatura: (226) "Zaista će vjernici vidjeti Allaha na budućem svijetu, za vrijeme obračuna i u dženetskim baščama." Allaha, dželle šanuhu, molim da nas Svojom dobrotom i darežljivošću učini od njih. Amin!

El-Buhari i Muslim bilježe hadis Ebi-Musa El-Eš'arija, koji prenosi od Poslanika, sallAllahu alejhi we sellem: (227) "da Allah, dželle šanuhu, ne spava, niti Mu priliči da spava. On spušta i diže 'Vagu' (pravedno sudi), Njemu se dižu djela ljudi koja su počinili u danu prije nego što noć nastupi, a djela koja su noću počinili prije nego što dan nastupi. Njegov je prekrivač nur, ili vatra: da se otkrije - veličanstvenost Njegovog lica spalila bi sva stvorenja do kojih Njegov pogled dopre." A uopće ne postoji proturječnost između priznavanja viđenja i negiranja obuhvatnosti (idrak), jer se pod tim (idrak) ovdje misli na prodiranje u suštinu, a to ne može znati niko osim Njega, iako će Ga vjernici vidjeti. Kao što je poznato da onaj koji vidi Mjesec nije saznao njegovu bit i suštinu. A Uzvišeni je Allah preči u tome i Njemu pripada najuzvišeniji primjer. A "idrak" znači obuhvatanje, i ne mora značiti - ako se nešto ne može obuhvatiti - ne može vidjeti, kao što ne mora značiti da - ako se ne može obuhvatiti sva znanost - čovjek ne može biti znan. A ovdje se misli na viđenje na budućem svijetu, jer viđenje je na ovom svijetu nemoguće.

Kao što je Allah, dželle šanuhu, rekao Musau, alejhi selam: "Gospodaru moj, ukaži mi se da Te vidim!" -"Ne možeš Me vidjeti" - reče - "ali pogledaj u ono brdo, pa ako ono ostane na svome mjestu, vidjet ćeš Me!" I kad se Gospodar njegov onom brdu otkri, On ga sa zemljom sravni, a Musa se onesviješćen strovali. Čim se osvijesti, reče: "Uzvišen neka si! Kajem Ti se, ja sam vjernik prvi!" (7:143) A na ahiretu će se Allah, dželle šanuhu, ukazati Svojim robovima kako On hoće. A što se tiče Njegove uzvišenosti i veličine, ona ostaje nepromijenjena, uzvišen neka je On, Njega ne može obuhvatiti vid. "...a On do pogleda dopire"; tj. On ga obuhvata i zna njegovu suštinu, jer ga je On stvorio. "On je milostiv i upućen u sve." Ebul-'Alije kaže: "Milostiv jer je stvorio vid; Obaviješten o mjestu na koje pada - a Allah najbolje zna." Ovo je isto kao što nas Allah, dželle šanuhu, obavještava da je Lukman savjetovao svom sinu: "O, sinko moj, dobro ili zlo, teško koliko zrno gorušice, bilo u stijeni ili na nebesima ili u zemlji, Allah će na vidjelo iznijeti, jer Allah zna najskrivenije stvari, On je sveznajući." (31:16)

Od Gospodara vašeg dolaze vam dokazi, pa onaj ko ih usvaja - u svoju korist to čini, a onaj ko je slijep - na svoju je štetu slijep; a ja nisam vaš čuvar. /104/ I, eto tako Mi na razne načine izlažemo dokaze da bi oni rekli: "Ti si to učio!" i da bismo to objasnili ljudima koji znaju. /105/

(El-besair) jasni su dokazi i znakovi kojima obiluju Kur'an i sunnet, "pa onaj ko ih usvaja - u svoju korist to čini", Kao što Allah, dželle šanuhu, kaže: "...i onaj ko se uputi pravim putem - uputio se za svoje dobro, a onaj ko krene stranputicom, krenuo je na svoju štetu..." (10:108) Zato Allah, dželle šanuhu, kaže: "a onaj ko je slijep - na svoju je štetu slijep", tj. njegova se nedaća na njega vraća. Kao što Allah, dželle šanuhu, kaže: "...ali oči nisu slijepe, već srca u grudima." (22:46) "a ja nisam vaš čuvar", tj. ja nisam vaš čuvar niti vaš kontrolor, nego ja samo dostavljam. "I, eto, tako, Mi na razne načine izlažemo dokaze", tj. objašnjavamo ih na svakom mjestu, zajedno sa tevhidom na koji oni upućuju. "da bi oni rekli: Ti si to učio!", tj. ti si, o Muhammede, učio od onih koji su prije tebe Knjigu imali i od njih preuzeo i naučio.

Tako ovaj ajet tumače Ibn-'Abbas, Mudžahid, Ibn-Se'id ibn Džubejr i drugi. I ovo je isto kao kada Allah, dželle šanuhu, obavještava o lažima mušrika i njihovoj upornosti u tome: Oni koji ne vjeruju govore: "Ovo nije ništa drugo do velika laž koju on izmišlja, a u tome mu i drugi ljudi pomažu" - i čine nepravdu i potvoru i govore: "To su izmišljotine naroda drevnih; on traži da mu se prepisuju..." (25:4) "i da bismo to objasnili ljudima koji znaju." Tj. da bismo to objasnili ljudima koji znaju istinu i nju slijede, i znaju neistinu i nje se klone. Kao što Allah, dželle šanuhu, kaže: Reci: "On je vjernicima uputstvo i lijek. A oni koji ne vjeruju - i gluhi su i slijepi, kao da se iz daleka mjesta dozivaju." (41:44)

Mnogo je drugih ajeta koji ukazuju na to da je Allah, dželle šanuhu, objavio Kur'an kao uputu pravim vjernicima, i da On njime u zabludu odvodi koga On hoće, a upućuje koga On hoće. A postoji razlaz o pitanju čitanja (dereste) da li je tako ili (dãreste). Ibn-Merdewejh prenosi da je Ubejj ibn Ka'b rekao: (228) Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, naučio me je da učim: "da bi oni rekli: Ti si to učio!" Isti hadis prenosi i El-Hakim od Vehb Ibn-Zum'ata, a zatim je rekao: "Isnad mu je sahih, ali ga El-Buhari i Muslim ne prenose."

Ti slušaj ono što Gospodar tvoj objavljuje - drugoga boga osim Njega nema! - i mnogobošce izbjegavaj. /106/- Da Allah hoće, oni ne bi druge Njemu ravnim smatrali, a Mi tebe nismo čuvarom njihovim učinili niti si ti njihov staratelj. /107/

Allah, dželle šanuhu, naređuje Svome Poslaniku, sallAllahu alejhi we sellem, i onima koji sljede njegov put: "Ti slušaj ono što Gospodar tvoj objavljuje", tj. ugledaj se na to i po njemu postupaj, jer to je istina u koju nema sumnje. "i mnogobošce izbjegavaj", tj. okreni se od njih i pretrpi njihove uvrede dok te Allah, dželle šanuhu, ne pomogne pobjedom protiv njih, jer postoji mudrost u tome što ih Allah u zabludu odvodi, a da On hoće - uputio bi ih. "Da Allah hoće, oni ne bi druge Njemu ravnim smatrali"[280], tj. On posjeduje istinsku volju i mudrost u onome što hoće i On se ne pita za ono što čini, a ljudi će biti pitani za svoje postupke.[281] "...a Mi tebe nismo čuvarom njihovim učinili" koji čuva njihove riječi i djela njihova. "...niti si ti njihov staratelj", tj. niti si ti zadužen za njhovu opskrbu i brigu o njima.

"Ti si dužan samo obznaniti." (42:48) Kao što Allah, dželle šanuhu, kaže: "Ti poučavaj - tvoje je da poučavaš, ti vlasti nad njima nemaš." (88:21-22) "...tvoje je da objavljuješ, a Naše da tražimo polaganje računa." (13:40)​

Ne grdite one kojima se oni, pored Allaha, klanjaju, da ne bi i oni, nepravedno i ne misleći šta govore, Allaha grdili. - Kao i ovima, tako smo svakom narodu lijepim postupke njihove predstavljali. Oni će se, na kraju, Gospodaru svome vratiti, pa će ih On o onom što su radili obavijestiti. /108/

Allah, dželle šanuhu, zabranjuje Svome Poslaniku, sallAllahu alejhi we sellem, i vjernicima vrijeđanje mušričkih bogova (iako u tome ima koristi), jer se time prouzrokuje veće zlo nego što je korist. A to je zlo psovanje Boga mu'mina od mušrika, psovanje Allaha, jedinog Boga. Kao što kaže Ibn-'Abbas tumačeći ovaj ajet: Oni rekoše: "O Muhammede, ti ćeš prestati sa vrijeđanjem naših bogova ili ćemo mi vrijeđati tvog Gospodara", pa im je Allah, dželle šanuhu, zabranio da vrijeđaju njihove kipove. "...da ne bi i oni nepravedno i ne misleći šta govore Allaha grdili", a to je ostavljanje određenog dobra zbog većeg zla koji bi prouzrokovali. Sličan je ovome i slučaj koji bilježi El-Buhari - da je Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, rekao: (229) "Proklet bio onaj ko psuje svoje roditelje!" Oni upitaše: "O Allahov Poslaniče, kako će čovjek psovati svoje roditelje?" "Opsuje oca nekog čovjeka - pa on opsuje njegovog; opsuje njegovu majku - pa on opsuje njegovu." Ili kako je izgovorio Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem: "Kao i ovima, tako smo svakom narodu lijepim postupke njihove predstavljali", tj. kao što smo ovom narodu lijepim pokazali obožavanje njihovih kipova, borbu za njih i njihovu odbranu, isto tako smo svakom od prošlih naroda lijepim prikazali njihovu zabludu u kojoj su bili. A Allah posjeduje najjači dokaz i potpunu mudrost u svemu što želi i odabire. "Oni će se, na kraju, Gospodaru svome vratiti, pa će ih On o onom što su radili obavijestiti", tj. On će ih nagraditi shodno njihovim djelima: ako budu radili dobro - dobrim, a ako budu radili zlo - zlim.

Oni se zaklinju Allahom, najtežom zakletvom, da će, ako im dođe čudo, sigurno zbog njega vjernici postati. Reci: "Sva su čuda samo u Allaha!" A šta vi znate, možda bi oni, kada bi im ona došla, vjernici postali, /109/ i da Mi srca njihova i oči njihove nećemo zapečatiti, i da neće vjerovati kao što ni prije nisu vjerovali, i da ih nećemo ostaviti da u zabludi svojoj lutaju smeteni? /110/

Allah, dželle šanuhu, obavještava nas o mušricima da su oni dali čvrste zakletve: "da će, ako im dođe čudo, sigurno zbog njega vjernici postati", tj. smatrat će ga istim i povjerovat će u njega. Reci: "Sva su čuda samo u Allaha!", tj. reci, o Muhammede, mušricima koji ti traže čuda iz svog nevjerstva i inada, a ne tražeći uputu i pravi put, da su svi ajeti u Allahovoj moći; ako On bude htio, doći će vam sa njima, a ako ne - ostavit će vas. Ovom prilikom navodimo hadis koji je "mursel" - njegov lanac prenosilaca ne dopire do Poslanika, sallAllahu alejhi we sellem, ali ga mnogi drugi hadisi podržavaju. Ibn-Džerir prenosi od Muhammeda ibn Ka'ba el-Kurezija da je rekao: (230) Kurejšije su govorile Poslaniku, sallAllahu alejhi we sellem: "O Muhammede, ti nam govoriš o tome da je Musa imao štap kojim je udario po kamenu iz kojeg je provrelo 12 izvora; govoriš nam da je Isa oživljavao mrtve, da je Semud imao Devu, pa nam donesi dokaze na osnovu kojih ćemo ti vjerovati." Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, rekao im je: "Šta biste vi htjeli da vam donesem kao dokaz?" Oni odgovoriše: "Da nam brdo Safu pretvoriš u zlato", odgovoriše oni. "Hoćete li mi povjerovati ako to uradim?" - reče on. "Hoćemo, tako nam Allaha; ako to uradiš, mi ćemo te svi slijediti!" - rekoše oni. Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, ustao je moliti Allaha, pa mu je došao Džibril, alejhi selam, i rekao: "Šta želiš? Ako želiš, Safa će postati zlato, ali ako ja dođem sa dokazom, a oni ga ne prihvate, bit će kažnjeni, pa ako hoćeš - ostavi ih dok se ne pokaju." Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, reče: "Dok se ne pokaju!" Pa je Allah, dželle šanuhu, objavio: "Oni se zaklinju Allahom, najtežom zakletvom..." do riječi: "...ali većina njih ne zna". (109-111)

"A šta vi znate, možda bi oni, kada bi im ona došla, vjernici postali." Tj. šta vi znate, o vjernici, vi koji toliko želite iman mušrika, možda će oni povjerovati u dokaze (mu'džize) koji im dođu. A upotreba čestice enne u značenju le'alle - možda poznata je u arapskom jeziku. Tako oni kažu: "Otiđi na pijacu, možda nam kupiš nešto!"

Ovo mišljenje podržava Ibn-Džerir i navodi stihove koji to potvrđuju. A Allah najbolje zna. "...i da Mi srca njihova i oči njihove nećemo zapečatiti, i da neće vjerovati kao što ni prije nisu vjerovali", Ibn-'Abbas kaže: "Kada su mušrici zanijekali Allahovu objavu, njihova su srca postala nestabilna i nesposobna da bilo šta prihvate."[282] "...i da ih nećemo ostaviti da u zabludi svojoj lutaju smeteni?", tj. u svom nevjerstvu tumaraju.

Kad bismo im meleke poslali, i kad bi im mrtvi progovorili, i kad bismo pred njih očigledno sve dokaze sabrali - oni opet ne bi vjerovali, osim ako bi Allah htio, ali većina njih ne zna. /111/

Allah, dželle šanuhu, kaže: Da smo Mi udovoljili onima koji su se zakleli Allahom da će, ako im dokazi dođu, u njih povjerovati, pa im spustili meleke koji bi im prenosili poruku od Allaha da su istinu poslanici govorili, kao što su to oni tražili govoreći: "...ili dok Allaha i meleke kao jamce ne dovedeš." (17:92) "...i kad bi im mrtvi progovorili", tj. obavijestili ih o iskrenosti onoga sa čime su im došli poslanici. "...i kad bismo pred njih očigledno sve dokaze sabrali", tj. kada bi ti njima narod za narodom dovodio i svi oni posvjedočili da su poslanici istinu govorili u onome sa čime su im došli, "oni opet ne bi vjerovali, osim ako bi Allah htio", tj. uputa pripada Njemu, a ne njima. On upućuje koga hoće, a u zabludi ostavlja koga hoće, i On radi ono što On hoće. Ovaj je ajet sličan Allahovim, dželle šanuhu, riječima: "A oni na kojima se ispuni Riječ Gospodara tvoga zaista neće vjerovati, makar im došli svi dokazi, sve dok ne dožive patnju nesnosnu." (10:96-97)​

Tako smo svakom vjerovjesniku neprijatelje određivali, šejtane u vidu ljudi i džinova, koji su jedni drugima kićene besjede govorili da bi ih obmanuli; a da je Gospodar tvoj htio, oni to ne bi učinili; zato ti ostavi njih, i ono što izmišljaju; /112/ i da bi srca onih koji u onaj svijet ne vjeruju bila sklona tome i zadovoljna time, i da bi počinili grijehe koje su počinili. /113/

Allah, dželle šanuhu, kaže Muhammedu, sallAllahu alejhi we sellem: "O Muhammede, kao što smo tebi načinili neprijatelje koji ti se suprotstavljaju, protiv tebe se bore i u tome uporni ostaju, isto tako smo učinili da svaki poslanik prije tebe ima svoje neprijatelje, te se zbog toga nemoj žalostiti." Kao što Allah, dželle šanuhu, kaže: "A poslanici su i prije tebe lažnim smatrani, pa su trpjeli što su ih u laž ugonili i mučili..." (6:34) A Vereka ibn Newfel rekao je Poslaniku, sallAllahu alejhi we sellem: "Zaista niko u prošlosti nije došao sa sličnim onom sa čime si ti došao a da nije bio izložen neprijateljstvu drugih." "...šejtane u vidu ljudi i džinova", tj. nisu imali neprijatelje među šejtanima u vidu ljudi i džina, jer poslanicima se suprotstavljaju samo šejtani između jednih i drugih, Allah ih unesrećio i prokleo. Imam Ahmed prenosi da je Ebu-Zerr, radijAllahu anhu, rekao: (231) Došao sam do Poslanika, sallAllahu alejhi we sellem, a on je bio u džamiji, pa sam sjeo pored njega, a on tada reče: "O Ebu-Zerre, jesi li klanjao?" "Ne" odgovorih ja. "Ustani i klanjaj", reče on. Ja sam ustao i klanjao, a zatim sam ponovo sjeo pored njega, a on reče: "O Ebu-Zerre, zatraži utočište kod Allaha od šejtana ljudi i džina." Tada sam mu ja rekao: "O Allahov poslaniče, zar među ljudima ima šejtana?" "Da", odgovori on. Ljudi, dakle, imaju svoje šejtane između sebe, a šejtan je svake stvari njen prkosnik. Zato se prenosi u Sahihu Muslimov od Ebi-Zerra da je Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, rekao: (232) "Crni pas je šejtan", što znači - a Allah najbolje zna - da je on šejtan među psima. A Ibnu-Džurejdž kaže: Mudžahid, komentarišući ovaj ajet, kaže: "Nevjernici su među džinima šejtani, i oni šejtanima među ljudima, nevjernicima među njima, prenose uljepšane riječi, koje zavode."

"...koji su jedni drugima kićene besjede govorili, da bi ih obmanuli", tj. jedni drugima ukrašen govor prenose, zvučan glas koji zavarava neznalice među ljudima. "a da je Gospodar tvoj htio, oni to ne bi učinili"; tj. sve je to po Allahovoj, dželle šanuhu, odredbi i Njegovoj volji, da svaki poslanik ima neprijatelja od takvih. "zato ti ostavi njih, i ono što izmišljaju", tj. ti ostavi njihove laži i uvrede njihove i na Allaha se osloni u svom neprijateljstvu protiv njih, jer ti je Allah, dželle šanuhu, dovoljan i pomoći će te protiv njih. "i da bi srca" - razumi: i sluh - "onih koji u onaj svijet ne vjeruju bila sklona tome i zadovoljna time", tj. da bi to zavoljeli i željeli, jer tome se odaziva samo onaj ko u budući svijet ne vjeruje. "...i da bi počinili grijehe koje su počinili." Ibn-'Abbas veli: "Tj. da steknu ono što su stekli." A Es-Suddi i Ibn-Zejd kažu: "Da čine ono što će učiniti."

Zašto da pored Allaha tražim drugog sudiju, kad vam On objavljuje Knjigu potanko? A oni kojima smo Mi dali knjigu dobro znaju da Kur'an objavljuje Gspodar tvoj s istinom, zato ti ne sumnjaj nikako! /114/ Riječi Gospodara tvoga vrhunac su istine i pravde; Njegove riječi niko ne može promijeniti i On sve čuje i sve zna. /115/

Allah, dželle šanuhu, naređuje Svome Poslaniku, sallAllahu alejhi we sellem, da kaže mušricima koji obožavaju drugog pored Allaha: "Zašto da pored Allaha tražim drugog sudiju", između mene i vas, "kad vam On objavljuje Knjigu potanko?", tj. pojašnjenu. "A oni kojima smo Mi dali knjigu", tj. jevreji i kršćani, "dobro znaju da Kur'an objavljuje Gospodar tvoj s Istinom", tj. na osnovu radosnih vijesti prijašnjih poslanika o tvom dolasku, "zato ti ne sumnjaj nikako!" Kao što Allah, dželle šanuhu, kaže: "Ako sumnjaš u ono što ti objavljujemo, upitaj one koji čitaju knjigu, prije tebe objavljenu. Tebi Istina od Gospodara tvoga dolazi, i nikako ne budi od onih koji su u sumnji." (10:94) Ovim je ajetom postavljen uvjet (ako sumnjaš), što ne mora značiti da će se on ostvariti, zato se prenosi da je Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, rekao: (233) "Ne sumnjam, niti ću pitati!" "Riječi Gospodara tvoga vrhunac su istine i pravde" ; Katade veli: "...istine u onome što je rekao i pravde u onome što je presudio. Sve o čemu nas je Gospodar obavijestio istina je, a sve što od nas traži - pravda je. Dakle, sve što je On rekao istina je u koju sumnje nema i sve što je On naredio pravda je poslije koje ne postoji druga pravda, a sve što je zabranio neispravno je, jer On nešto zabranjuje zbog njegove štetnosti. Kao što Allah, dželle šanuhu, kaže: "...koji će od njih tražiti da čine dobra djela, a od odvratnih odvraćati ih..." (7:157) "Njegove riječi niko ne može promijeniti", niko nije u stanju promijeniti Allahovu odredbu na ovom niti budućem svijetu, "i On sve čuje i sve zna." Čuje sve što Njegovi robovi kažu i zna za svaki njihov pokret ili mirovanje, te će svakog od njih nagraditi ili kazniti shodno njegovim djelima.

Ako bi se ti pokoravao većini onih koji žive na Zemlji, oni bi te od Allahova puta odvratili; oni se samo za pretpostavkama povode, i oni samo neistinu govore. /116/ Gospodaru tvom najbolje su poznati oni koji su skrenuli s Njegova puta i On najbolje zna one koji su na pravom putu. /117/

Allah, dželle šanuhu, ovim ajetom obavještava nas o stanju većine ljudi na Zemlji i da su oni u zabludi.[283] Kao što Allah, dželle šanuhu, kaže: "A i prije njih su većinom drevni narodi u zabludi bili", (61:71) i oni u svojoj zabludi nisu bili sigurni sami u sebe, nego su se nalazili u lažnim sumnjama i pogrešnom promišljanju. "...oni se samo za pretpostavkama povode, i oni samo neistinu govore." Riječ el-hirs isto je što i el-hazr (pretpostavljanje, nagađanje) i otuda se kaže za procjenjivanje količine hurmi dok su još na stablu (hazr), a sve je to, opet, Allahovom, dželle šanuhu, odredbom i Njegovom voljom. "Gospodaru tvom najbolje su poznati oni koji su skrenuli s Njegova puta" te im to olakšava, "i On najbolje zna one koji su na pravom putu", pa i njima olakšava taj put, i svakom je olakšano ono za što je stvoren.

Zato jedite ono pri čijem je klanju spomenuto Allahovo ime, ako vjerujete u Njegove ajete. /118/ A zašto da ne jedete ono pri čijem je klanju spomenuto Allahovo ime kad vam je On objasnio šta vam je zabranio - osim kad ste prisiljeni; mnogi, prema prohtjevima svojim, nemajući za to nikakva dokaza, zavode druge u zabludu. A Gospodar tvoj najbolje zna one koji u zlu prelaze svaku mjeru. /119/

Allah, dželle šanuhu, dozvoljava Svojim robovima, vjernicima ono što je zaklano u Njegovo ime; iz čega se razumije da im je zabranio sve što je zaklano a pritom se nije spomenulo Allahovo, dželle šanuhu, ime. Suprotno nevjernicima Kurejšija, koji su dozvoljavali meso krepanih životinja i meso onih životinja koje su zaklane u ime nekog drugog mimo Allaha. Zatim, Allah, dželle šanuhu, podstiče na jedenje mesa koje je zaklano u Njegovo ime te kaže: "A zašto da ne jedete ono pri čijem je klanju spomenuto Allahovo ime, kad vam je On objasnio šta vam je zabranio", tj. On vam je detaljno objasnio što vam je zabranjeno i to pojasnio "...osim kad ste prisiljeni", izuzev ako se nađete u nuždi, onda vam se dozvoljava da se poslužite onim što nađete. Zatim Allah, dželle šanuhu, objašnjava neznanje mušrika i njihova neispravna mišljenja kojima dozvoljavaju meso krepanih životinja ili onih pri čijem je klanju spomenuto ime nekog drugog mimo Allaha, pa kaže: "mnogi, prema prohtjevima svojim, nemajući za to nikakva dokaza, zavode druge u zabludu. A Gospodar tvoj dobro zna one koji u zlu prelaze svaku mjeru", tj. On najbolje zna njihovo prekoračivanje u zlu, laži i potvori.​

Ne griješite ni javno ni tajno! Oni koji griješe sigurno će biti kažnjeni za ono što su zgriješili. /120/

Mudžahid tumačeći riječi: "Ne griješite ni javno ni tajno!", kaže: "Klonite se i javnih i tajnih grijeha." Kao što Allah, dželle šanuhu, kaže: Reci: "Gospodar moj zabranjuje razvrat, i javni i potajni..." (7:33) Zato Allah, dželle šanuhu, kaže: "Oni koji griješe sigurno će biti kažnjeni za ono što su zgriješili", tj. bili njihovi grijesi javni ili skriveni, Allah će ih za njih kazniti. Ibn Ebi-Hatim prenosi od Nuvasa ibn Sem'ana da je rekao: (234) Pitao sam Poslanika, sallAllahu alejhi we sellem, o grijehu, pa je rekao: "Grijeh je ono što te tišti u tvojim grudima i ne bi volio da saznaju drugi."

Ne jedite ono pri čijem klanju nije spomenuto Allahovo ime; to je, uistinu, grijeh! A šejtani navode štićenike svoje da se s vama raspravljaju, pa ako biste im se pokorili - i vi biste, sigurno, mnogobošci postali. /121/

Ovaj ajet uzimaju za dokaz oni koji kažu da nije dozvoljeno meso pri čijem klanju nije spomenuto Allahovo ime, iako je onaj koji kolje musliman. Ulema se o ovom pitanju razilazi na tri mišljenja:

Prvo mišljenje zastupaju Malik i Ahmed, koji kažu: "Meso koje je na opisani način zaklano nije dozvoljeno, bilo da se Allahovo ime izostavi zaboravom ili namjerno." To se mišljenje prenosi od Ibn-'Umera, ponekih tabiina, Malika i Ahmeda. Tom mišljenju daje prednost i Ebu-Sevr a prenosi se i od Ebu-Davuda ez - Zahirija. Oni kao dokaz za ovo svoje mišljenje uzimaju ovaj ajet i riječi Allaha, dželle šanuhu, u ajetu o lovu: "Jedite ono što vam one uhvate i spomenite Allahovo ime pri tome..." (5:4) Zatim to potvrđuje u ovom ajetu riječima: "to je, uistinu, grijeh!", a zamjenica (to) vraća se na jelo, a po nekima na klanje nekom drugom mimo Allaha. Drugi su njihov dokaz hadisi kojima se naređuje izgovaranje bismille prilikom klanja i lova, kao što je hadis 'Adijj ibni Hatima i Ebi-Sa'lebeta u kome stoji: (235) "Ako spomeneš Allahovo ime kada pošalješ svog obučenog psa, onda jedi ono što ti on uhvati" i hadis Rafia ibn Hadidža u kome stoji: "Jedite ono čija je krv puštena i nad njim spomenuto Allahovo ime." Oba ova hadisa prenose El-Buhari i Muslim. Zatim hadis Ibn-Mes'uda: (236) Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, rekao je džinima: "Vaša je hrana svaka kost pri kojoj je spomenuto Allahovo ime." Prenosi ga Muslim, a Allah najbolje zna.

Drugo mišljenje zastupa Eš-Šafi'i, koji smatra da bismilla nije uvjet (šart), nego samo poželjna (mustehabb), pa ne mijenja stvar ako se izostavi, bilo iz zaborava ili namjerno. Ovo je mišljenje Šafije, svih njegovih sljedbenika i jedno od mišljenja Ahmeda i Malika. Eš-Šafi'i smatra da se ajet: "Ne jedite ono pri čijem klanju nije spomenuto Allahovo ime - to je, uistinu, grijeh!", odnosi na ono što je zaklano u ime nekog drugog mimo Allaha. "...ili što je kao grijeh zaklano u nečije drugo ime, a ne u Allahovo ime". (6:145) Ovo je mišljenje jako. Ovom mišljenju ide u prilog i hadis u kome se prenosi da je Aiša, radijAllahu anhu, rekla: Neki su ljudi rekli: "O Allahov poslaniče, ima ljudi koji su nedavno primili islam a donose nam meso za koje mi nismo sigurni da li su pri njegovom klanju spomenuli Allahovo ime ili nisu?" Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, reče im: "Vi proučite bismillu i jedite." Pobornici ovog mišljenja kažu da je bismilla šart (uvjet), Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, ne bi im dozvolio da ga jedu izuzev ako ustanove da su je proučili. A Allah najbolje zna.

Treće mišljenje glasi: ako se bismilla izostavi prilikom klanja iz zaborava, ne smeta, a ako se namjerno izostavi - onda to meso nije dozvoljeno jesti. Ovo je mišljenje poznato u malikijskom i hanbelijskom mezhebu i njega zastupa Ebu-Hanife sa svojim učenicima. Ovo se mišljenje, također, i prenosi od Alije, Ibn-'Abbasa i pojedinih tabiina. A imam Ebul-Hasan el-Merginani, u svome djelu El-Hidaje, prenosi konsenzus uleme (idžma') u tome da je haram meso pri čijem je klanju namjerno izostavljena bismilla.

A imam Dža'fer ibn Džerir, Allah mu se smilovao, kaže: "Onaj ko zabranjuje meso pri čijem se klanju nije proučila bismilla iz zaborava, on je iskoračio iz okvira svih dokaza i uradio suprotno vjerodostojnom hadisu Poslanika, sallAllahu alejhi we sellem, o tom pitanju." On misli na hadis koji prenosi Bejheki od Ibn- 'Abbasa, da je Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, rekao: (237) "Muslimanu je dosta to što je musliman; ako zaboravi proučiti bismillu prilikom klanja - neka Allaha spomene pri jelu i neka jede." Međutim, mišljenje koje kaže da je ovaj hadis mevkuf na Ibn-'Abbasu (da su to riječi Ibn-'Abbasa) ispravnije je od mišljenja koje ga smatra riječima Poslanika, sallAllahu alejhi we sellem To potvrđuje i sam El-Bejheki i mnogi drugi hafizi hadisa. Ovo mišljenje ime potporu i u hadisu koji se prenosi preko više lanaca prenosilaca kod Ibni Madžeta, a od Ibn- 'Abbasa, Ebu-Hurejrea, Ebu-Zerra, 'Ukbe ibn 'Amira i Abdullaha ibn'Amra, da je Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, rekao: (238) "Allah, dželle šanuhu, oprostio je mome ummetu grešku, zaborav i ono na što budu prisiljeni."

Ovo sam pitanje posebno izdvojio i spomenuo mišljenja imama, njihov način prilaska njemu, dokaze, načine dokazivanja, oprečnosti i kontradiktornosti, a Allah najbolje zna.

Ibn-Džerir kaže: "Ulema se razišla o pitanju ovog ajeta, da li je derogirano nešto od propisa koje on u sebi sadrži ili ne? Jedni smatraju da ništa od tih propisa nije derogirano i da ovaj ajet spada u muhkem (jasne) ajete po svome značenju. Ovo tvrde Mudžahid i većina uleme." A prenosi se da su 'Ikrime i Hasan el-Basri rekli: Allah, dželle šanuhu, rekao je: "Zato jedite ono pri čijem je klanju spomenuto Allahovo ime, ako vjerujete u Njegove ajete." "Ne jedite ono pri čijem klanju nije spomenuto Allahovo ime; to je, uistinu, grijeh!", a zatim je derogirao i izuzeo iz toga kazavši: "...i dozvoljavaju vam se jela onih kojima je data Knjiga i vaša jela su njima dozvoljena." (5:5) Isto to prenosi se i od Ibn-Mekhula. A zatim je Ibn-Džerir rekao: "Ali, tačno je da ne postoji kontradiktornost između dozvole hrane kitabija i zabrane onoga pri čijem se klanju nije spomenulo Allahovo ime."​

Ovo je, svakako, ispravno, a onaj između selefa ko je upotrijebio riječ nesh (derogacija) za ovaj ajet, mislio je na (tahsis) specificiranje. A Allah najbolje zna.

"A šejtani navode štićenike svoje da se s vama raspravljaju." Ibn Ebi-Hatim prenosi od Ibn-Zemila da je rekao: Ja sam sjedio kod Ibn-'Abbasa kada mu dođe neki čovjek i reče: "O Ibn-'Abbas, Ibn-Ishak tvrdi da mu je noćas sišla objava!" Ibn-'Abbas mu odgovori: "Istinu je rekao." Ja sam to primio sa odbojnošću i rekao (sam sebi): Ibn-'Abbas kaže da je to istina? Ibn-'Abbas tada reče: "Postoje dvije vrste objave: objava Allaha i objava šejtana. Allah objavljuje Muhammedu, sallAllahu alejhi we sellem, a šejtan objavljuje svojim prijateljima." Zatim je proučio: "A šejtani navode štićenike svoje..."

A Et-Taberani prenosi da je Ibn-'Abbas rekao: Kada je objavljen ajet: "Ne jedite ono pri čijem klanju nije spomenuto Allahovo ime", Perzijanci su poslali grupu ljudi na polemiku sa Muhammedom, sallAllahu alejhi we sellem, i rekli im da mu kažu: "Ono što ti zakolješ nožem, svojom rukom - tvrdiš da je halal; a što Allah, dželle šanuhu, zakolje, samo umre - haram?" Pa je Allah, dželle šanuhu, objavio ovaj ajet: "A šejtani navode štičenike svoje da se s vama raspravljaju, pa ako biste im se pokorili, i vi biste, sigurno, mnogobošci postali", tj. zaista, šejtani od Perzijanaca navode svoje prijatelje među Kurejševićima.

Ebu-Davud prenosi da je Ibn-'Abbas rekao tumačeći ajet: "A šejtani navode štićenike svoje..." da kažu: "Ono što Allah zakolje nemojte jesti, a ono što vi zakoljete jedite" pa je Allah, dželle šanuhu, objavio: "Ne jedite ono pri čijem klanju nije spomenuto Allahovo ime." Isti hadis prenose i Ibn-Madže i Ibn Ebi-Hatim od 'Amra ibn Abdullaha, a on od Veki'a, a on od Israila, i ovaj sened je sahih.

"...pa ako biste im se pokorili, i vi biste, sigurno, mnogobošci postali", tj. zato što ste se udaljili od propisa koji vam je Allah, dželle šanuhu, propisao i Njegove naredbe, a prihvatili riječi nekog drugog, pa ste time dali prednost nekom drugom nad Allahom, a to je širk. Kao što Allah, dželle šanuhu, kaže:

"Oni, pored Allaha, bogovima smatraju svećenike svoje i monahe svoje..." (9:31) A Et-Tirmizi u komentaru ovog ajeta prenosi od 'Adijj ibn Hatima da je rekao: (239) O Allahov Poslaniče, oni ih nisu obožavali! Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, odgovori: "Naprotiv, oni su njima dozvoljavali zabranjeno, a zabranjivali dozvoljeno i oni su to od njih prihvatali. To je njihovo obožavanje."

Zar je onaj koji je bio u zabludi, a koga smo Mi oživili i dali mu svjetlo pomoću kojeg se među ljudima kreće, kao onaj koji je u tminama iz kojih ne izlazi? A nevjernicima se čini lijepim to što oni rade. /122/

Ovo je primjer koji Allah, dželle šanuhu, navodi za vjernika koji je bio mrtav, tj. u zabludi, propao i u zabuni, pa ga je Allah, dželle šanuhu, oživio, tj. oživio njegovo srce imanom i uputio ga na pravi put i na njemu učvrstio i učinio ga sljedbenicima Svojih poslanika: "...i dali mu svjetlo pomoću kojeg se među ljudima kreće", tj. on se njime orijentiše u svom ponašanju i vladanju, a svjetlo je Kur'an ili islam, i obadvoje je ispravno. "kao onaj koji je u tminama", tj. u neznanju i raznim zabludama "iz kojih ne izlazi?", tj. nikako ne pronalazi izlaz i rješenje situacije u kojoj se nalazi. Kao što Allah, dželle šanuhu, kaže: "Allah je zaštitnik onih koji vjeruju i On ih izvodi iz tmina na svjetlo, a onima koji ne vjeruju - zaštitnici su šejtani i oni ih odvode sa svjetla u tmine; oni će u njemu vječno ostati." (2:257) Ovaj primjer vezuje se za uporedbu svjetla sa tmine riječima koje se nalaze na početku ove sure: "...i tmine i svjetlo dao...", a ovim se ajetom ne cilja na nekog određenog između vjernika i munafika, kao što je to neko rekao, nego je on općeg karaktera i u njega ulazi svaki vjernik i svaki munafik. "A nevjernicima se čini lijepim to što oni rade", tj. Mi smo im uljepšali njihovu zabludu, Allahovom, dželle šanuhu, odredbom i Njegovom savršenom mudrošću, uzvišen je On i nema drugog boga osim Njega, i On nema druga.[284]

Isto tako Mi učinimo da u svakom gradu velikaši postanu grješnici i da u njemu zamke postavljaju, ali oni sami sebi zamke postavljaju, a da i ne primjećuju. /123/ A kada njima dokaz dolazi, oni govore: "Mi nećemo vjerovati sve dok se i nama ne da nešto slično onome što je Allahovim poslanicima dato." A Allah najbolje zna kome će povjeriti poslanstvo Svoje. One koji griješe sigurno će stići od Allaha poniženje i patnja velika zato što spletkare. /124/

Allah, dželle šanuhu, kaže: Kao što smo, o Muhammede, u Meki učinili da neki ljudi pozivaju u nevjerstvo i da se tebi suprotstavljaju i protiv tebe bore, isto tako su i poslanici prije tebe bili iskušavani sličnim ljudima. Ali, završetak je uvijek bio u korist Njegovih poslanika. Kao što Allah, dželle šanuhu, kaže: "Kad hoćemo jedan grad uništiti, onima koji su u njemu na raskoš navikli prepustimo da se razvratu odaju..." (17:16) "velikaši postanu grješnici i da u njemu zamke postavljaju." Ibn Ebi-Hatim veli da je Ibn-'Abbas rekao: "Tj. Mi prepustimo pokvarenjacima njihovim pa se oni griješenju odaju, pa kada to oni urade, Mi ih uništimo žestokom kaznom." [285] "ali oni sami sebi zamke postavljaju, a da i ne primjećuju", tj.

posljedice njihovog spletkarenja i zavođenja onih koje su zaveli vraćaju se na same njih, kao što Allah, dželle šanuhu, kaže: "...da bi na Sudnjem danu nosili čitavo breme svoje i dio bremena onih koje su, a da nisu bili svjesni, u zabludu odveli. A grozno je to što će oni nositi." (16:25) "A kada njima dokaz dolazi, oni govore: Mi nećemo vjerovati sve dok se i nama ne da nešto slično onome što je Allahovim poslanicima dano", tj. kada im dođe znak i nepobitan dokaz, oni kažu: "Mi nećemo vjerovati sve dok se i nama ne da nešto slično onome što je Allahovim poslanicima dano", tj. poslanstvo od Allaha kao što se ono podaruje poslanicima.​

Kao što Allah, dželle šanuhu, kaže: "Oni koji ne vjeruju da će pred Nas stati - govore: "Zašto nam se ne pošalju meleki ili zašto Gospodara svoga ne vidimo?" (25:21) "A Allah najbolje zna kome će povjeriti poslanstvo Svoje", tj. gdje će ga postaviti i ko ga je, od Njegovih stvorenja, dostojan. Kao što Allah, dželle šanuhu, kaže: "I još kažu: 'Trebalo je da ovaj Kur'an bude objavljen nekom uglednom čovjeku iz jednog od ova dva grada!' Zar oni da raspolažu milošću Gospodara tvoga?" (43:31-32) Oni su se pitali zašto ovaj Kur'an nije objavljen jednom od uglednih velikana, po njihovom rezonovanju, iz Meke ili Taifa. To zbog toga što su oni Poslanika, sallAllahu alejhi we sellem, smatrali nedostojnim, iz mržnje, zavisti, upornosti u grijehu i oholosti. Sve to uz njihovo priznanje njegovog dostojanstva i časti, čistog porijekla i čednosti njegove porodice, i korektnog odgoja i uzrasta. Do te mjere da su ga oni prozvali "povjerljivim" (el-emin) prije nego što mu je objava sišla. To je priznao i tadašnji vođa nevjernika, Ebu-Sufjan, kada ga je Herakle - car Rimljana upitao: "A kakvog je on porijekla među vama?" On odgovori: "On je uglednog porijekla među nama." Herakle upita: "Jeste li ga optuživali za laž prije nego što je rekao to što govori?" On odgovori: "Ne..." (hadis) A imam Ahmed prenosi od Vasile ibn El- Eska'a, radijAllahu anhu, da je Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, rekao: (240) "Allah, dželle šanuhu, odabrao je, između sinova Ismailovih, Benu-Kinane, a od Beni-Kinaneta je odabrao Kurejševiće, a od Kurejševića je odabrao Beni-Hašim, a mene je odabrao među Beni- Hašimom." A Ibn Ebi-Hatim prenosi od Ebu El-Husejna da je rekao: Neki je čovjek ugledao Ibn-'Abbasa kako ulazi na vrata džamije, pa kada ga je Ibn-'Abbas pogledao, on se uplašio [286] i upitao: "Ko je ovo?" "Ibn-'Abbas, amidžić Poslanika, sallAllahu alejhi we sellem!" - odgovoriše mu. On im tada reče: "A Allah najbolje zna kome će povjeriti poslanstvo Svoje."

"One koji griješe sigurno će stići od Allaha poniženje i patnja velika." Ovo je velika prijetnja Allaha, dželle šanuhu, onome ko ne bude slijedio poslanike, alejhi selam, i njima se pokoravao u onome sa čim su došli. Toga će na Sudnjem danu stići od Allaha vječno poniženje. To je kazna adekvatna grijehu koji se počinio. Isto kao što su se oni na dunjaluku oholili tako će im Allah, dželle šanuhu, na Sudnjem danu podariti vječito poniženje. Kao što Allah, dželle šanuhu, kaže: "Oni koji iz oholosti neće da Mi ibadet čine - ući će, sigurno, u Džehennem poniženi" (40:60), tj. niski, bijedni i bezvrijedni. "...i patnja velika zato što spletkare." Spletkarenje najčešće biva skriveno ili sa dodvoravanjem prilikom smjeranja spletke i prevare, zato će oni biti kažnjeni žestokom kaznom od Allaha, dželle šanuhu, na Sudnjem danu, što odgovara težini njihovog grijeha. Kao što Allah, dželle šanuhu, kaže: "...onoga dana kada tajne budu otkrivene ..." (86:9), tj. kada se pokažu tajne i u savjesti skrivene stvari. El-Buhari i Muslim prenose da je Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, rekao: (241) "Svaki će varalica, na Sudnjem danu, biti obilježen zastavicom pored njegove stražnjice, a glasnik će govoriti: Ovo je varanje tog i tog (poimenice)." Ovim se hoće kazati da će, pošto spletkarenje biva tajno, daleko od znanja ljudi, ono na Sudnjem danu postati javnim, vidnim znakom koji će otvoreno ukazivati na djelo svoga počinioca.

Onome koga Allah želi uputiti - On srce njegovo prema islamu raspoloži, a onome koga želi u zabludi ostaviti - On srce njegovo stegne i umornim učini, kao kad čini napor da na nebo uzleti. Eto, tako Allah one koji ne vjeruju bez podrške ostavi. /125/

Allah, dželle šanuhu, kaže: "Onome koga Allah želi uputiti - On srce njegovo prema islamu raspoloži", tj. On ga okrene prema islamu, u tome ga podrži i to mu olakša.[287]Zbog toga su ovi znakovi navještaji dobra. Kao što Allah, dželle šanuhu, kaže: "Zar je isti onaj čije je srce Allah učinio sklono islamu, pa on slijedi svjetlo Gospodara tvoga?..." (39:22)

"...ali Allah je nekima od vas pravo vjerovanje omilio i u srcima vašim ga lijepim prikazao, a nezahvalnost i raskalašnost i neposlušnost vam omrznuo. Takvi su na pravom putu." (49:7) Ibn-'Abbas, radijAllahu anhu, tumačeći ovaj ajet: "Onome koga Allah želi uputiti - On srce njegovo prema islamu raspoloži", kaže: "Allah, dželle šanuhu, njegovo srce širi i čini spremnim za prihvat tevhida i imana u Njega." Isto su ovo rekli Ebu-Malik i drugi, i to se očito vidi iz ovog ajeta. Ibn-Džerir prenosi od Ibn-Mes'uda da je Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, rekao: (242) "Koga Allah hoće uputiti, njegovo srce oraspoloži za islam." "Ima li za to kakav znak, o Allahov Poslaniče?" - rekoše ashabi. "Izbjegavanje ovog varljivog svijeta, a žudnja za vječnim boravištem, i pripremanje za smrt prije nego što dođe" - reče on. Ovaj hadis ima više rivajeta, od kojih su neki spojenih seneda, a neki ne, ali oni jedni druge jačaju. A Allah najbolje zna.

"...a onome koga želi u zabludi ostaviti - On srce njegovo stegne i umornim učini". Es-Suddi kaže: "To je srce u kojem nema nimalo mjesta za uputu i do kojeg ne može ništa od imana koji bi mu vrijedio doprijeti niti stići." "...kao kad čini napor da na nebo uzleti", tj. ne nalazi drugog izlaza nego da krene prema gore, zbog prvelike tjeskobe u njegovim grudima. "Eto, tako Allah one koji ne vjeruju bez podrške ostavi." Kao što Allah, dželle šanuhu, tjeskobnim i tegobnim, učini grudi onoga koga želi u zabludu odvesti, isto tako učini da šejtan zavlada njime i onima koji su kao i on odbili iman u Allaha i Njegovog Poslanika i da ih zavede i odvrati od Allahovog puta.[288]

Ovo je pravi put Gospodara tvoga. A Mi objašnjavamo dokaze ljudima koji pouku primaju. /126/ Njih čeka Kuća blagostanja u Gospodara njihova; On će biti zaštitnik njihov zbog onoga što su činili. /127/

Allah, dželle šanuhu, nakon što je spomenuo one koji su zalutali od Njegovog puta, upozorava na vrijednost upute i istinske vjere koju je objavio Poslaniku: "Ovo je pravi put Gospodara tvoga", tj. ovo je vjera koju smo ti, o Muhammede, propisali i Kur'an objavili, a on je Allahov pravi put i Njegovo čvrsto uže i on je pun mudrih savjeta. "A Mi objašnjavamo dokaze ljudima koji pouku primaju", tj. onima koji imaju razum koji shvaća ono što Allah i Njegov Poslanik kazuju. "Njih čeka Kuća blagostanja", tj. Džennet, "u Gospodara njihova"; tj. na Sudnjem danu. A Allah, dželle šanuhu, opisuje Džennet kućom (selama) mira i blagostanja zbog toga što su njegovi stanovnici još prije ispravno slijedili pravi put i ugledali se na poslanike i njihov način života. Pa, kao što su ostali spašeni (salimi) od stranputice, isto tako će ući u kuću selama (spasa). "On će biti zaštitnik njihov", tj. njihov zaštitnik, pomagač i bodritelj, "zbog onoga što su činili", tj. kao nagrada za njihova dobra djela koja su činili. On će ih prihvatiti i Džennetom nagraditi iz Svoje neizmjerne darežljivosti i dobrote.​

A na Dan kada On sve sakupi: "O skupe šejtanski, vi ste mnoge ljude zaveli!" - Gospodaru naš - reći će ljudi, štićenici njihovi - mi smo jedni drugima bili od koristi i stigli smo do roka našeg koji si nam odredio Ti! - Vatra će biti prebivalište vaše reći će On - u njoj ćete vječno ostati, osim ako Allah drukčije ne odredi." - Gospodar tvoj je zaista mudar i sveznajući. /128/

Sjeti se o Muhammede, onoga što Mi govorimo o njima i opomeni ih time “na Dan kada On sve sakupi,” tj. sve džine i njihove saveznike među ljudima koji su njih obožavali na dunjaluku, od njih zaštitu tražili, njima se pokoravali i jedni drugima ukrašene riječi došaptavali. "O skupe šejtanski, vi ste mnoge ljude zaveli." Kao što Allah, dželle šanuhu, kaže: "O sinovi Ademovi, zar vam nisam naredio: Ne klanjajte se šejtanu, on vam je neprijatelj otvoreni, već se klanjajte Meni; to je put pravi. On je mnoge od vas u zabludu odveo, kako niste pameti imali?" (36:60-62)

Ibn-Džurejdž komentarišući ovaj ajet kaže: U džahilijetsko doba čovjek bi došao do određene doline i rekao: "Utječem se prvaku ove doline"; to je njihova korist jednih drugima, tj. korist džina ljudima, o kojoj govore Allahove, dželle šanuhu, riječi: "Gospodaru naš", reći će ljudi, štićenici njihovi, "mi smo jedni drugima bili od koristi i stigli smo do roka našeg koji si nam odredio Ti!" A El-Hasan veli: Njihova korist jednih drugima nije bila ništa drugo osim što su džini naređivali a ljudi izvršavali. A korist džinima od ljudi bila je ta što su oni, kako se prenosi, nakon što bi ih ljudi veličali tražeći pomoć od njih, osjetili veličinu i govorili: "Zagospodarili smo i džinima i ljudima." "stigli smo do roka našeg koji si nam odredio Ti!" Es-Suddi kaže da se ovdje misli na smrt. "Vatra će biti prebivalište vaše", reći će On, tj. vaša kuća i mjesto vašeg boravka i boravka njihova i vaših prijatelja. "...u njoj ćete vječno ostati, osim ako Allah drukčije ne odredi". (O ovom su izuzimanju izrečena mnoga mišljenja a najispravnije je mišljenje koje prenosi Ibn Ebi-Hatim od Ibn-Abbasa i El-Hasana da se ovo izuzimanje odnosi na grješnike među iskrenim vjernicima koje će Allah izvesti iz Džehennema šefa'atom (zagovorništvom) onih kojima će šefa'at biti dozvoljen od meleka, poslanika i vjernika. Oni će se zauzimati za muslimane koje su počinili velike grijehe, pa će tada doći do izražaja milost Najmilostivijeg, koja će iz Džehennema izvesti i onoga koji nikada dobra nije počinio, nego je jedanput izgovorio "La ilahe illallah", kao što se to prenosi u mnogim vjerodostojnim hadisima od Enesa, Džabira, Ebu- Seida, Ebu-Hurejrea i drugih ashaba. Nakon toga u Vatri će ostati samo oni koji su zaslužili da u njoj vječno ostanu i koji nikada iz nje neće izaći. Ovo mišljenje zastupa veliki broj prijašnje i današnje uleme.[289] "Gospodar tvoj je, zaista, mudar i sveznajući." Ibn-Abbas kaže: "Zaista je ovaj ajet dovoljan dokaz da niko nema pravo da pored Allaha sudi Njegovim stvorenjima i tvrdi za nekoga da će u Džennet ili Vatru.

Tako isto Mi prepuštamo vlast jednim silnicima nad drugima zbog onoga što su zaradili. /129/

Hafiz Ibn-Asakir prenosi od Ibn-Mesuda hadis Poslanika, sallAllahu alejhi we sellem, u kome stoji: (243) "Ko pomogne silnika Allah će učiniti da on njime zavlada." Ovaj hadis je garib. A Seid prenosi od Katade da je, tumačeći ovaj ajet, rekao: "Allah, dželle šanuhu, daje da se ljudi međusobno druže shodno njihovim djelima, pa je vjernik prijatelj vjerniku gdje god se našao, a nevjernik prijatelj nevjerniku gdje god se našao. Iman nije pusta želja i gizdanje." Ovaj je komentar odabrao i Ibn-Džerir. A neko od pjesnika je rekao: "Nema nijedne ruke a da Allahova nije iznad nje ... i nema nijednog silnika a da neće biti iskušan većim silnikom od njega." Značenje ovog časnog ajeta bi, dakle, bilo: Kao što smo učinili da ta propala skupina za svoje prijatelje uzme džine koji su ih u zabludu odveli, isto tako ćemo učiniti i sa nasilnicima te ćemo jedne drugima pokoriti, jedne drugima uništiti i jednim pomoću drugih osvetiti se, zbog nepravde i nasilja kojeg su činili.

O skupe džinski i ljudski, zar vam iz redova vaših nisu dolazili poslanici koji su vam ajete Moje kazivali i upozoravali vas da ćete ovaj vaš dan dočekati? Oni će reći: "Mi to priznajemo na svoju štetu." Njih je život na Zemlji bio obmanuo i oni će sami protiv sebe posvjedočiti da su bili nevjernici. /130/

Ovo je, također, jedan vid ukora kojim će Allah, dželle šanuhu, na Sudnjem danu ukoriti nevjernike među ljudima i džinima, tako što će ih upitati, a On to najbolje zna, da li su im poslanici dostavili Njegovu poruku: "O skupe džinski i ljudski, zar vam iz redova vaših poslanici nisu dolazili", tj. iz redova vaših općenito, jer su poslanici bili samo ljudi, a ne i džini. Ovo kažu Mudžahid i drugi imami ranijih i današnjih generacija. A Ibn-Abbas kaže: "Poslanici (rusul) jesu od ljudi, a među džinima su opominjači (nuzur)." Ibn-Džerir prenosi od Dahhaka ibn Muzahima da je on tvrdio da i među džinima postoje poslanici, a dokaz za to navodi ovaj časni ajet, što je diskutabilno, jer ovaj ajet to ne potvrđuje direktno nego samo indirektno. Allah, dželle šanuhu, kaže: "O skupe džinski i ljudski, zar vam iz redova vaših nisu dolazili poslanici koji su vam ajete Moje kazivali i upozoravali vas da ćete ovaj vaš dan dočekati?" Oni će reći: "Mi to priznajemo na svoju štetu", tj. mi priznajemo da su nam poslanici dostavili Tvoje poruke i da su nas upozorili na susret sa Tobom, i da će ovaj dan zasigurno doći. "Njih je život na Zemlji bio obmanuo", tj. oni su se odali dunjalučkom životu i upropastili zbog toga što su poslanike lažnim smatrali i suprotstavljali se njihovim nadnaravnim djelima (mudžizama). Sve su to oni činili zbog toga što su bili obmanuti nakićenošću i ukrasima Ovoga svijeta i odati njegovim strastima. "oni će sami protiv sebe posvjedočiti" na Sudnjem danu "da su bili nevjernici" na dunjaluku, tj. nisu vjerovali u ono sa čime su im dolazili poslanici, alejhi selam

Tako je, jer Gospodar tvoj nije uništavao sela i gradove zbog zuluma njihova - bez prethodne opomene njihovim stanovnicima. /131/ Svima će pripasti nagrada ili kazna, već prema tome kako su postupali, a Gospodar tvoj nije nemaran prema onom što su radili. /132/

Allah, dželle šanuhu, kaže: "Tako je, jer Gospodar tvoj nije uništavao sela i gradove zbog zuluma njihova - bez prethodne opomene njihovim stanovnicima", tj. Mi ljudima i džinima nismo ostavili mogućnost opravdanja tako što smo im slali poslanike i knjige, kako ne bi niko odgovarao za zulum koji je počinio prije nego što mu je došla opomena. Mi smo tako svaki narod opomenuli i nikog nismo kaznili prije nego što im pošaljemo poslanike. Kao što Allah, dželle šanuhu, kaže: "...a nije bilo naroda kome nije došao onaj koji ga je opominjao". (35:24) Mnogo je ajeta koji govore o ovoj temi.​

"Tako je, jer Gospodar tvoj nije uništavao sela i gradove zbog zuluma njihova" zbog širka i slično, "bez prethodne opomene njihovim stanovnicima", tj. Allah, dželle šanuhu, neće ih kazniti prije nego što im pošalje poslanika koji će ih opomenuti i upozoriti na Allahove dokaze protiv njih te na Allahovu kaznu na Dan ponovnog proživljenja. On ih neće kazniti iznenada, kako ne bi rekli: "Nama nije došao niko ko bi nas upozorio i opomenuo." "Svima će pripasti nagrada ili kazna, već prema tome kako su postupali", tj. svako ko bude radio dobra djela ili grijehe činio imat će određenu deredžu i stepen koji odgovara njegovim djelima. Dakle, Allah će ga nagraditi - kazniti za djela njegova, bila ona dobra ili loša. Ovo su riječi Ibn-Džerira.

Smatram da se riječi Allaha, dželle šanuhu: "Svima će pripasti nagrada ili kazna, već prema tome kako su postupali", odnose na nevjernike između džina i ljudi. Tj. svakom od njih pripada mjesto u Vatri koje je zaslužio. Kao što Allah, dželle šanuhu, kaže: "Za sve će biti dvostruka!", reći će On. (7:38) "a Gospodar tvoj nije nemaran prema onom što su radili". Ibn-Džerir kaže: "Sve su to njihova djela i Allah, dželle šanuhu, bilježi ih kako bi ih nagradio - kaznio kako već pripada njima kada budu ponovo proživljeni i sa Njime se sreli."

Gospodar tvoj je neovisan i milostiv. Ako hoće, uklonit će vas, i poslije vas one koje On hoće dovesti, kao što je od potomstva drugih naroda vas stvorio. /133/ Ono čime vam se prijeti doista će doći i vi nećete stići umaći! /134/ Reci: "O narode moj, čini sve što možeš, činit ću i ja; saznat ćete vi već koga čeka sretan kraj!" Nevjernici sigurno neće uspjeti. /135/

Allah, dželle šanuhu, kaže: "Gospodar tvoj", o Muhammede, "neovisan je" o svemu što postoji mimo Njega i Njega je potrebno sve što postoji, "i milostiv", tj. a On je i pored toga milostiv prema njima. Kao što Allah, dželle šanuhu, kaže: "A Allah je prema ljudima, zaista, vrlo blag i milostiv." (2:143) "Ako hoće, vas će ukloniti", ukoliko budete postupali suprotno Njegovim naređenjima. "I poslije vas one koje On hoće dovesti", tj. druge ljude, koji će Mu biti pokorni, "kao što je od potomstva drugih naroda vas stvorio", tj. kao što je uklonio prijašnje generacije i poslije njih doveo druge, isto je tako On u stanju odvesti vas i dovesti druge. Kao što Allah, dželle šanuhu, kaže: "...jer Allah je bogat, a vi ste siromašni. A ako glave okrenete, On će vas drugim narodom zamijeniti, koji onda kao što ste vi neće biti." (47:38) "Ono čime vam se prijeti doista će doći i vi nećete stići umaći", tj. On vas je u stanju ponovo oživiti, iako ste postali prašina, jer Njega ništa ne može spriječiti. Ibn Ebi-Hatim komentarišući ovaj ajet prenosi od Ebi-Seida El-Hudrija, radijAllahu anhu, da je Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, rekao: (244) "O ljudi, ako razum imate, sebe smatrajte mrtvim, jer, tako mi Allaha, stići će vas ono što vam se obećava i vi mu nećete moći umaći." "Reci: O narode moj, čini sve što možeš, činit ću i ja; saznat ćete vi." Ovo je je žestoka prijetnja i sigurno upozorenje kojim se hoće reći: "Nastavite vi po svome ukoliko smatrate da ste na pravom putu, a i ja ću nastaviti svojim putem i pravcem." "saznat ćete vi već koga čeka sretan kraj!" ”Nevjernici sigurno neće uspjeti", tj. da li će on pripasti meni ili vama. Allah, dželle šanuhu, izvršio je obećanje koje je dao Svom Poslaniku, sallAllahu alejhi we sellem, te je učinio da zavlada velikim prostranstvom i omogućio mu da donese presudu koju hoće nad svojim neprijateljima. Učinio je da zavlada Mekom i da se njegova vlast učvrsti na ostalim dijelovima Arabijskog poluotoka, u Jemenu i Bahreinu. Sve to za njegovog života. A nakon njegove smrti osvojena su mnoga druga područja za vrijeme njegovih halifa, radijAllahu anhu

Kao što Allah, dželle šanuhu, kaže: "Allah je zapisao: 'Ja i poslanici Moji sigurno ćemo pobijediti!' Allah je, zaista, moćan i silan." (58:21) "Mi smo u Zeburu, poslije Tevrata, napisali da će Zemlju Moji čestiti robovi naslijediti." (21:105) "Allah obećava da će one među vama koji budu vjerovali i dobra djela činili sigurno namjesnicima na Zemlji postaviti, kao što je postavio namjesnicima one prije njih, i da će im zacijelo vjeru njihovu učvrstiti, onu koju im On želi, i da će im sigurno strah sigurnošću zamijeniti; oni će samo Meni ibadet činiti, i neće druge Meni ravnim smatrati..." (24:55) Allah, dželle šanuhu, Gospodar svih svjetova to je uradio sa ovim ummetom Muhammeda, sallAllahu alejhi we sellem, i Njemu pripada zasluga na početku i na kraju, javno i tajno. [290]

Oni određuju za Allaha dio ljetine i dio stoke, koju je On stvorio, pa govore: ”Ovo je za Allaha” - tvrde oni – ”a ovo za božanstva naša!" Međutim, ono što je namijenjeno božanstvima njihovim ne stiže Allahu, dok ono što je određeno za Allaha stiže božanstvima njihovim. Kako ružno oni sude. /136/

Ovo je kritika od Allaha i ukor mušrika koji su uveli u praksu mnoge novotarije, kufr i širk, i Allahu druge ravnim smatraju i jedan dio od Njegovih stvorenja Njemu određuju iako je On, dželle šanuhu, Stvoritelj svih stvorenja. Zato Allah, dželle šanuhu, kaže: "Oni određuju za Allaha od onoga što je stvorio." Glagol znači stvoriti "od ljetine", tj. usjeva: plodova "i stoke dio", pa govore: "Ovo je za Allaha", tvrde oni, "a ovo za božanstva naša!"

A za Allahove riječi: "Međutim, ono što je namijenjeno božanstvima njihovim ne stiže Allahu, dok ono što je određeno za Allaha stiže božanstvima njihovim." Alija ibni Ebi-Talha i El-'Avfi prenose od Ibn- Abbasa da je tumačeći ih ukratko rekao: " Mušrici su ono što od usjeva nađu podijelili između Allaha i svojih kipova, pa bi čuvali i dobro pazili dio koji je dodijeljen kipovima, a ako bi nešto od onoga što su odredili za Allaha palo na zemlju, uzeli bi ga i stavili zajedno sa onim što je namijenjeno kipovima. A ako bi ih voda koju su odredili za kipove pretekla i napojila nešto od onoga što su namijenili Allahu, oni bi to odredili kipovima. A ako bi se pomiješali plodovi i usjev koje su odredili za Allaha sa onim koje su odredili za kipove, oni bi sve to stavili na stranu kipova govoreći: Ovo je siromah.

A ako bi ih voda koju su odredili za Allaha pretekla i napojila nešto od onoga što su odredili za kipove ostavili bi to kipovima. Isto tako su oni zabranjivali korištenje bilo čime od pojedinih životinja i to darovali svojim kipovima, kao što je kamila koja je pet puta donijela mlade na svijet i zadnje joj bilo muško (behira), kamila za koju se njen vlasnik zavjetovao da će, ukoliko se vrati sa puta, učinit je slobodnom (saiba); (vasila) ako bi im ovca ojanjila žensko janje, oni bi ga uzimali sebi, a ako bi ojanjila muško, žrtvovali bi ga kumirima; ako bi ojanjila oboje, onda ne bi žrtvovali muško; ako bi mužjak kamile stekao deset potomaka, ne bi ga više jahali i tovarili, ostavili bi ga slobodno da pase (hãm).

Sve su to oni činili tvrdeći da to rade tražeći zadovoljstvo Allaha." Zato Allah, dželle šanuhu, kaže: "Oni određuju za Allaha dio ljetine i dio stoke..." "Kako ružno oni sude", tj. oni ružno i nepravedno vrše podjelu, jer su pri samom početku podjele pogriješili, jer je Allah, dželle šanuhu, Gospodar i Tvorac svega i On sve posjeduje. A zatim - nakon što su načinili tu podjelu, koja je u osnovi pogrešna - oni se je nisu pridržavali, nego su je još više iskrivljavali. Kao što Allah, dželle šanuhu, kaže: "Oni Allahu kćeri pripisuju, slavljen je i čist On! - a sebi ono što priželjkuju." (16:57) "To bi tada bila podjela nepravedna." (53:22)​

Mnogim su mnogobošcima tako isto šejtani njihovi ubijanje vlastite djece lijepim prikazali, da bi ih upropastili i da bi ih u vjeri njihovoj zbunili. A da je Allah htio, oni to ne bi činili. Zato i njih i njihove izmišljotine ostavi! /137/

Allah, dželle šanuhu, kaže: Kao što su njima šejtani uljepšali da Allahu odrede jedan dio od svojih usjeva i stoke, isto su im ukrasili ubijanje njihove djece iz bojazni za siromaštvom i zakopavanje žive ženske novorođenčadi iz bojazni od sramote... "...da bi ih upropastili i da bi ih u vjeri njihovoj zbunili", tj. su im njihovi šejtani naredili da ubijaju svoje kćeri, pa da ih tako unište. Allah, dželle šanuhu, kaže: "I kada živa sahranjena djevojčica bude upitana zbog kakve je krivice umorena..." (81:9) "I da bi ih u vjeri njihovoj zbunili", tj. da bi im pomutili njihovu vjeru. "A da je Allah htio, oni to ne bi činili", tj. sve se to dešava Allahovom, dželle šanuhu, voljom i Njegovom sveopćom odredbom[291] i iz savršene mudrosti u tome. "Zato i njih i njihove izmišljotine ostavi!", tj. ostavi i izbjegavaj ih i ono što oni čine. Jer, Allah će presuditi između tebe i njih na Sudnjem danu ili na ovom svijetu tako što ćeš ti zavladati njima, ili oboje zajedno.

Oni govore: "Ova i ova stoka i ti i ti zemaljski plodovi zabranjeni su, smiju ih jesti samo oni kojima mi dozvoljavamo" - tvrde oni - "a ove i ove je kamile zabranjeno jahati." Ima stoke prilikom čijeg klanja ne spominju Allahovo ime, izmišljajući o Njemu laži. A On će ih sigurno zbog onoga što izmišljaju kazniti. /138/

Alija ibn Ebi-Talha prenosi od Ibn-Abbasa da je rekao: "El-Hidžr - haram od one stoke koju su oni zabranili kao što je el-vasile - ovca koja ojanji i muško i žensko."A Katade veli: "Ova i ova stoka i ti i ti zemaljski plodovi su zabranjeni", to je stroga i pretjerana zabrana koju su im nametnuli šejtani u imecima njihovim, a to nije bilo od Allaha, dželle šanuhu A Ibn-Zejd ibn Eslem kaže: Oni su ga učinili strogo određenim za svoje bogove." Es-Suddi o ajetu: "smiju ih jesti samo oni kojima Mi dozvoljavamo", tvrde oni, kaže: "oni govore: Haram je da ih jede bilo ko izuzev onih koje mi odredimo." Ovaj je ajet sličan Allahovim riječima: "Allah nije propisao ni behiru, ni saibu, ni vasilu, a ni hama;[292] to oni koji ne vjeruju govore o Allahu laži, i većina njih nema pa-meti." (5:103) Ovo su vrste stoke čije je korištenje za teret zabranjeno, a oni su imali i deva koje bi klali bez spomena imena Božijeg i bilo šta drugo sa njima radili bez spominjanja Allahovog imena, kao kada bi ih jahali, muzli, tovarili, oplođivali ili bilo šta drugo. "izmišljajući o Njemu laži", tj. lažu na Allaha kada sve to pripisuju Allahovoj vjeri i Njegovim propisima, jer On im nije to dozvolio. "A On će ih, sigurno, zbog onoga što izmišljaju kazniti", tj. zbog onoga što izmišljaju na Njega i Njemu pripisuju.

Oni govore: "Ono što je u utrobama ove i ove stoke dozvoljeno je samo muškarcima našim, a zabranjeno našim ženama. A ako se plod izjalovi, onda su u tome sudionici." - Allah će ih za neistine njihove koje oni pričaju kazniti, On je mudar i sveznajući. /139/

Ibn-Abbas tumačeći Allahove, dželle šanuhu, riječi: Oni govore: "Ono što je u utrobama ove i ove stoke dozvoljeno je samo muškarcima našim", kaže: "To je mlijeko." "...a zabranjeno našim ženama", a piju ga njihovi muškarci. Kada bi ovca kod njih ojanjila muško, oni bi ga zaklali i jeli bi ga samo muškarci bez žena, a ako ojanji žensko, ostavili bi ga i ne bi ga klali; a ako bi bilo mrtvo, oni bi ga zajedno jeli. Pa je Allah to zabranio. "Allah će ih za neistine njihove koje oni pričaju kazniti." Kao što Allah, dželle šanuhu, kaže: "I ne govorite neistine jezicima svojim: 'Ovo je dopušteno, a ovo zabranjeno', da biste tako o Allahu neistine iznosili. Oni koji o Allahu govore neistine - neće uspjeti." (16:116) "On je mudar" u Svojim djelima, riječima, propisima i odredbi, "I sveznajući" o djelima Njegovih robova, bila ona dobra ili loša, i On će ih za njih najpotpunije nagraditi, odnosno kazniti.

Oni koji iz lahkoumnosti i ne znajući šta rade djecu svoju ubijaju i koji ono čime ih je Allah podario zabranjenim smatraju, govoreći neistine o Allahu, sigurno će nastradati. Oni su zalutali i oni ne znaju šta rade. /140/

Allah, dželle šanuhu, kaže: Stradali su i na ovom i na onom svijetu oni koji rade ovakva djela. Na ovom su svijetu stradali gubeći svoju djecu koju su ubijali i otežavajući sami sebi, zabranjujući stvari koje su oni sami izmislili. A na onomće svijetu biti bačeni u najtežu kaznu, zato što su na Allaha lagali i izmišljali. Kao što Allah, dželle šanuhu, kaže: "Oni koji o Allahu laži iznose neće postići ono što žele." Uživat će kratko na ovom svijetu, a zatim će se Nama vratiti i Mi ćemo im dati da iskuse nesnosnu patnju zato što nisu vjerovali." (10:69-70) A hafiz Ebu-Bekr ibn Merdevejh tumačeći ovaj ajet prenosi od Ibn-Abbasa, radijAllahu anhu, da je rekao: "Ako hoćeš saznati za neznanje Arapa - mušrika, pročitaj suru El-En'am poslije 130. ajeta: Oni koji iz lahkoumnosti i ne znajući šta rade djecu svoju ubijaju i koji ono čime ih je Allah podario zabranjenim smatraju, govoreći neistine o Allahu, sigurno će nastradati. Oni su zalutali i oni ne znaju šta rade." Isto ovo prenosi i El-Buhari.

On je Taj Koji stvara vinograde, poduprte i nepoduprte, i palme i usjeve različita okusa, i masline i šipke, slične i različite; jedite plodove njihove kad plod dadnu, i podajte na dan žetve i berbe ono na što drugi pravo imaju, i ne rasipajte, jer On ne voli rasipnike, /141/ i stoku koja se tovari i kolje, jedite dio onoga čime vas Allah opskrbljuje, a ne slijedite šejtanove korake, jer vam je on pravi neprijatelj. /142/​

Allah, dželle šanuhu, objašnjavajući da je On tvorac svega: usjeva, plodova i stoke sa čim po svom iskrivljenom mišljenju na takav način postupaju mušrici i dijele ih i parčaju, te jedne smatraju haramom a druge halalom - kaže: "On je Taj Koji stvara vinograde, poduprte i nepoduprte". Alija ibn Ebi- Talha prenosi da je Ibn-Abbas rekao: "Ma'rušat znači visoke." A Ata prenosi od Ibn-Abbasa da je rekao: "Ma'rušat znači poduprto grožđe, a 'gajru ma'rušat' ono koje nije poduprto." "...slične i različite", Ibn-Džurejdž veli: "Slične po izgledu a različite po ukusu." "...jedite plodove njihove kad plod dadnu." Ibn-Džerir kaže: "Neki kažu da se to odnosi na propisani zekat." A isto se prenosi i od Enesa ibn Malika, radijAllahu anhu, i Ibn-Abbasa, radijAllahu anhu A imam Ahmed prenosi od Džabira ibn Abdullaha, radijAllahu anhu, da je rekao: (245) "Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, naredio je da svako ko ubere hurme odvoji deset evsuka (određena mjera) hurmi i okači o stup u džamiji u korpi iz koje će uzimati siromasi." A ovaj sened je dobar i jak.

A Hasan el-Basri kaže: "To je zekat na žitarice i plodove." A drugi kažu: "To je obaveza mimo zekata." A prenosi se da je Ibn-Umer tumačeći Allahove, dželle šanuhu, riječi: "I podajte na dan žetve i berbe ono na što drugi pravo imaju", rekao: "Oni su davali osim zekata." To prenosi Ibn-Merdevejh. Prenosi se od Abdullaha ibn Mubareka, a on od Abdul-Melika ibn Ebi-Selmana, on od Ata'a ibn Ebi-Rebaha o ovom ajetu, da je rekao: "Daje se onome ko bude prisutan tog dana ono što se može, mimo zekata." Isto ovo kažu grupa tabiina i drugi. A sljedeći kažu: "Ovo je bilo vadžib (obavezno), a zatim ga je Allah, dželle šanuhu, dokinuo desetinom ili polovinom desetine." To prenosi Ibn Džerir od Ibn-Abbasa, Muhammeda ibn Hanefije, Ibrahima en-Nehaija, El-Hasana i Es-Suddija. I ovo mišljenje Ibn-Džerir uzima za najispravnije. A ja smatram da je to diskutabilno nazvati derogacijom (neshom), jer je to bilo u osnovi vadžib, a zatim je pojašnjeno koliko se treba izdvojiti. Oni kažu da je to bilo osme godine po Hidžri.[293] A Allah, dželle šanuhu, ukorio je one koji ubiru a ne udjeljuju. Kao što to spominje u suri "Nun": ...kad su se zakleli da će je sigurno izjutra obrati a nisu rekli: "Ako Bog da!" do riječi Allaha, dželle šanuhu: "Eto, takva je bila kazna, a na onom svijetu je, nek' znaju, kazna još veća!" (68:17-33)

"I ne rasipajte, jer On ne voli rasipnike." U tumačenju ovog ajeta iznesena su razna mišljenja, ali Ibn-Džerir odabire mišljenje Ataa u kome kaže da je rasipništvo zabranjeno u svakoj stvari i nema sumnje da je to tačno - ali ono što se iz prvotnog teksta odmah razumije, jer je rekao: "jedite plodove njihove kad plod dadnu, i podajte na dan žetve i berbe ono na što drugi pravo imaju, i ne rasipajte, jer On ne voli rasipnike" - da se to odnosi na jelo. Tj. ne pretjerujte u jelu, jer je u tome šteta za razum i tijelo. Kao što Allah, dželle šanuhu, kaže: "I jedite i pijte, samo ne pretjerujte; On ne voli one koji pretjeruju." (7:31) A El-Buhari u svom Sahihu prenosi muallek (bez seneda) predanje: (246) "Jedite, pijte i odijevajte se, ali bez pretjerivanja i kibura." Ovo se odnosi na isto, a Allah najbolje zna.

"I stoku koja se tovari i kolje", tj. On vam je stvorio od stoke onu koja se tovari i onu koja se ne tovari. Abdurrahman ibn Zejd ibn Eslem kaže: "El-hamule ono što jašete, a el-ferš ono što jedete i muzete. Ovca ne nosi, ali jedete njeno meso i od njene vune pravite jorgane i prekrivače." Ovo mišljenje Abdurrahmana o značenju ovog ajeta dobro je i njega potvrđuju Allahove, dželle šanuhu, riječi: "Kako oni ne vide da Mi sami, od onoga što su Naše ruke učinile, zbog njih stoku stvaramo i da oni njome raspolažu kao vlasnici, i da smo im dali da se njome služe - na nekim jašu, a nekima se hrane" (36:71-72), "...a od vune njihove i dlake njihove i kostrijeti njihove prostirku i korisne stvari, sve dok se ne istroše". (16:80)

"jedite dio onoga čime vas Allah opskrbljuje", tj. od voća, povrća i stoke, jer je sve to Alah, dželle šanuhu, stvorio i vama opskrbom učinio. "...a ne slijedite šejtanove korake", tj. njegov put i njegova naređenja, kao što su to učinili mušrici koji su zabranili ono čime ih je Allah opskrbio od voća i žitarica, izmišljajući na Allaha. "...jer vam je on pravi neprijatelj", kao što Allah, dželle šanuhu, kaže: "Šejtan je, uistinu, vaš neprijatelj, pa ga takvim i smatrajte! On poziva pristaše svoje da budu stanovnici u Vatri." (35:6) "...pravi", tj. otvorenog neprijateljstva. Kao što Allah, dželle šanuhu, kaže: "Pa zar ćete njega i porod njegov, pored Mene, kao prijatelje prihvatiti, kad su vam oni neprijatelji? Kako je šejtan loša zamjena nevjernicima!" (18:50)

...i to osam jedinki: par ovaca i par koza. Reci: 'Da li je On zabranio mužjake ili ženke ili ono što se nalazi u utrobama ženki?' Kažite mi, i dokažite, ako je istina to što govorite, /143/ ...i par kamila i par goveda. Reci: 'Da li je On zabranio mužjake i ženke i ono što se nalazi u utrobama ženki? Da li ste vi bili prisutni kad vam je Allah to propisao?' Ima li onda nepravednijeg od onoga koji, ne znajući istinu, izmišlja laži o Allahu da bi ljude u zabludu doveo. Allah sigurno neće ukazati na pravi put ljudima koji su nepravedni. /144/

Ovo je objašnjenje neznanja Arapa prije islama, u onome što su zabranili od stoke i učinili je dijelovima i vrstama: behire, saibe, vesile, ham i ostale vrste koje su oni izmislili u stoci, žitu i plodovima. Allah, dželle šanuhu, objašnjava da je On stvorio voćnjake poduprte i nepoduprte, i da je On stvorio od stoke onu koju jašu i onu koju jedu, i pojasnio vrste stoke: ovce i koze, muške i ženske, deve, muške i ženske i krave isto tako. i da On nije ništa od toga zabranio, niti od njihove mladunčadi, nego je sve to stvoreno radi ljudi, da ih jedu, jašu, nose teret, da ih muzu i da ih koriste na razne druge načine. "Da li je On zabranio mužjake ili ženke", tj. nisam zabranio ništa od toga, "...ili ono što se nalazi u utrobama ženki?", tj. da li se nalazi u utrobama izuzev muško ili žensko, pa zašto zabranjujete jedno a dozvoljavate drugo?[294] "Kažite mi, i dokažite, ako je istina to što govorite",[295] tj. sve je to halal.

”Da li ste vi bili prisutni kad vam je Allah to propisao?" Ovo je ismijavanje s njima za ono što su izmislili i na Allaha potvorili da je On zabranio, a nije. "Ima li onda nepravednijeg od onoga koji, ne znajući istinu, izmišlja laži o Allahu da bi ljude u zabludu doveo." Tj. nema niko nepravedniji od njega. "Allah sigurno neće ukazati na pravi put ljudima koji su nepravedni." Prvi koji je otišao u zabludu povodom ovog ajeta jeste Amr ibn Luhaj ibn Kame'a, jer je on prvi koji je izmijenio vjeru poslanika i prvi koji je proglasio neku stoku "puštenom" (saibe), i odredio vasile i hãm, kao što se to navodi u sahih hadisu.​

Reci: "Ja ne vidim u ovome što mi se objavljuje da je ikome zabranjeno jesti ma šta drugo osim strvi, ili krvi koja istječe, ili svinjskog mesa, to je doista pogano, ili što je kao grijeh zaklano u nečije drugo, a ne u Allahovo ime." A onome ko bude primoran, ali ne iz želje, samo toliko da glad utoli, Gospodar tvoj će doista oprostiti i milostiv biti. /145/

Alah, dželle šanuhu, naređuje Svom robu i poslniku Muhammedu, sallAllahu alejhi we sellem: “Reci”: O Muhammede, njima koji su zabranili ono čime ih je Allah opskrbio izmišljajući na Allaha: “Ja ne vidim u ovome što mi se objavljuje da je ikome zabranjeno jesti,” tj. ja ne vidim da je bilo šta od životinja haram osim ovih. Na osnovu ovoga vidi se da zabrane koje su izrečene nakon ovoga u suri El-Maide i u hadisima koji govore o tome derogiraju značenje ovog ajeta.[296] Neko ovo naziva derogacijom, ali većina od kasnijih alima to ne nazivaju derogacijom jer se ovdje radi o dokidanju nečeg što je u osnovi bilo dozvoljeno, a Allah najbolje zna. "...ili krvi koja istječe." Katade veli: "Od krvi je zabranjena ona koja je istekla, a ako se u mesu nađe krvi - to ne smeta."

Ibn-Merdevejh prenosi da je Ibn-Abbas rekao: "Ljudi su u džahilijetu jeli određene stvari, a neke nisu, zbog toga što su im se gadile, pa je Allah poslao Svoga Poslanika i objavio Svoju Knjigu, propisao Svoj halal i haram. Pa je ono što je On dozvolio halal, a haram ono što je On zabranio, a ono što je prešutio - to će biti oprošteno." A imam Ahmed prenosi da je Ibn- Abbas rekao: (247) "Krepala je ovca Sevdi bint Zem'a, pa je Sevdi rekla: 'O Allahov Poslaniče, krepala je ta i ta (ovca).' Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, reče: 'Zašto niste uzeli njenu kožu?' Ona odgovori: 'Zar da uzmemo kožu ovce koja je krepala?!' Poslnik, sallAllahu alejhi we sellem, tada joj odgovori: 'Allah, dželle šanuhu, je rekao: Reci: Ja ne vidim u ovome što mi se objavljuje da je ikome zabranjeno jesti ma šta drugo osim strvi, ili krvi koja istječe, ili svinjskog mesa - a vi to nećete jesti nego uštaviti i koristiti.'" Ona je tada poslala po tu ovcu te su joj ogulili kožu, uštavila je i od nje napravila mješinu za vodu i koristila je sve dok se nije poderala. Ovaj hadis prenose El-Buhari i En-Nesai.

Seid ibn Mensur prenosi da je Numejle el-Fezari rekao: (248) "Bio sam kod Ibn-Umera kada ga je neki čovjek upitao da li je dozvoljeno jesti ježa, pa je on proučio ajet: Reci: 'Ja ne vidim u ovome što mi se objavljuje da je ikome zabranjeno jesti...' - cijeli ajet. Jedan od prisutnih tada reče: Ja sam čuo Ebu-Hurejrea kada kaže da je jež spomenut kod Poslanika, sallAllahu alejhi we sellem, pa je on rekao: 'Odvratan, jedan od odvratnih!' Ibn-Umer tada reče: 'Ako je to rekao Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, onda je tako kako je on rekao.'" Prenosi ga Ebu-Davud.

"...zaklano u nečije drugo, a ne u Allahovo ime", tj. ono što se zakolje u nečije drugo ime mimo Allaha, kao što su kipovi, kumiri, idoli i slično, čemu su ljudi u džahilijjetu prinosili žrtve. El-Kurtubi prenosi od Ibn-Atijjeta da je Hasan el-Basri upitan o ženi koja je napravila svadbu svojim igračkama i tom prigodom zaklala devu, odgovorio da se njeno meso ne smije jesti jer je zaklana kipovima. Prenosi od Aiše, radijAllahu anhu, da je rekla: "Ne jedite ono što nemuslimani kolju za svoje praznike."

"A onome ko bude primoran, ali ne iz želje, samo toliko da glad utoli", tj. a onaj ko bude primoran jesti nešto od onoga što je Allah zabranio ovim ajetom, ne iz želje i ne pretjerujući, "Gospodar tvoj će doista oprostiti i milostiv biti." Tefsir ovog ajeta dovoljno smo pojasnili u suri El-Bekare.[297]

Ovaj časni ajet odgovara mušricima koji su sami sebi zabranili neke stvari - a otkud njima pravo za to, kad ga Allah, dželle šanuhu, nije zabranio. Zabranjeno je ono što je Allah, dželle šanuhu, naredio Poslaniku, sallAllahu alejhi we sellem, da dostavi ljudima od zabrana spomenutih u ovom ajetu - a sve što je mimo toga, prešućeno je i neće se za njega odgovarati. U sunnetu se navodi još i zabrana mesa domaćih magaraca, zvijeri i grabljivica, po poznatom mišljenju uleme.

Jevrejima smo sve životinje koje imaju kopita ili pandže zabranili, a od goveda i brava njihov loj, osim onog s leđa ili s crijeva, ili onog pomiješana s kostima. Time smo ih zbog zuluma njihova kaznili; i Mi, zaista, govorimo istinu. /146/

Ibn-Džerir kaže: "Allah, dželle šanuhu, kaže: 'Mi smo jevrejima zabranili sve životinje koje imaju kopitu.' A u njih spadaju sve životinje i ptice koje nemaju rastavljene nožne prste, kao deva, noj, guska i patka." Ibn-Džurejdž prenosi od Mudžahida da je rekao: Sve što kopitu ima, i noj i deva ako im papci nisu rastavljeni. Pitao sam El-Kasima ibn Ebi-Bezzeta o tome, pa mi je rekao: "Sve od životinja čiji papci nisu rastavljeni, a sve čiji su rastavljeni ja jedem." Rastavljeni su nožni prsti u stoke i vrabaca, pa ih jevreji jedu. A ako papak deve, noja ili guske nije rastavljen, jevreji ih ne jedu, niti bilo šta čiji papci nisu rastavljeni, kao što ne jedu meso divljeg magarca.​

"...a od goveda i brava njihov loj"; Es-Suddi kaže: "Misli se na onaj na drobu, crijevima i bubrezima." "...osim onog s leđa", tj. loja koji se zakači za leđa i butine. To kažu Es-Suddi i Eb- Salih. "...ili s crijeva", tj. svega što se nalazi u trbušnoj šupljini. Značenje bi ajeta, dakle, bilo: i zabranili smo im od goveda i brava njihov loj izuzev onog koji je vezan za leđa i unutricu, "ili onog pomiješana s kostima", tj. izuzev one masnoće koja je pomiješana sa kostima, kao što je srčika i sve što se nalazi u nogama, rebrima, glavi i oku, sve je to halal. "Time smo ih zbog zuluma njihova kaznili"; tj. ove smo oštre mjere preduzeli zbog njihovog zuluma i nepoštovanja Naših naređenja. Kao što Allah, dželle šanuhu, kaže: "I zbog teškog nasilja jevreja Mi smo im zabranili neka lijepa jela koja su im bila dozvoljena, i zbog toga što su mnoge od Allahova puta odvraćali." (4:160) "I Mi, zaista, govorimo istinu", tj. Mi smo pravedni u onome čime smo ih kaznili. Imam Ahmed prenosi da je Ibn-Abbas rekao: (249) "Jednom prilikom Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, sjedio u Haremu okrenut prema Crnom kamenu, pa je pogledao u nebo te se nasmijao i rekao: "Prokleo Allah jevreje, njima je bio zabranjen loj, pa su ga oni prodavali i jeli njihovu vrijednost. A kada Allah zabrani jednom narodu nešto, onda mu je haram i njegova protuvrijednost."

A ako ti oni ne budu vjerovali, ti reci: "Gospodar vaš je neizmjerno milostiv, ali kazna Njegova neće mimoići narod grješni." /147/

Allah, dželle šanuhu, kaže: A ako te, o Muhammede, tvoji protivnici mušrici, jevreji i njima slični budu u laž ugonili, ti reci: 'Gospodar vaš je neizmjerno milostiv; u ovome je podstrek njima za nastojanjem pridobijanja Allahove velike milosti i slijeđenjem Njegovog Poslanika. "...ali kazna Njegova neće mimoići narod grješni" - a ovo je prijetnja njima ukoliko se budu suprotstavljali Poslaniku sa kojim se završava lanac poslanstva. Allah, dželle šanuhu, u Kur'anu vrlo često zajedno spominje podstrekavanje i zastrašivanje. Kao što kaže na samom kraju ove sure: "Gospodar tvoj, zaista, brzo kažnjava, ali On, doista, i prašta i milostiv je." (6:165) A na drugom mjestu kaže: "...Koji oprašta grijehe i prima pokajanje, Koji strahovito kažnjava i obilno nagrađuje..." (40:3)

Mnogobošci će govoriti: ”Da je Allah htio, mi ne bismo druge Njemu ravnim smatrali, a ni preci naši, niti bismo išta zabranjenim učinili.” Tako su isto oni prije njih poricali, sve dok Našu kaznu nisu iskusili. Reci: ”Imate li vi kakav dokaz, da nam ga iznesete? Vi se samo za pretpostavkama povodite i vi samo neistinu govorite.” /148/ Reci: "Allah ima potpun dokaz, i da On hoće, svima bi na pravi put ukazao!" /149/ Reci: "Dovedite te svoje svjedoke, one koji će posvjedočiti da je Allah to zabranio!” Pa ako oni posvjedoče, ti im nemoj povjerovati i ne povodi se za željama onih koji Naše dokaze drže lažnim i koji u onaj svijet ne vjeruju i koji druge Gospodaru svome ravnim smatraju. /150/

Ovo je dijalog i sumnja koju iznose mušrici u svom širku i zabrani onoga što su zabranili. Allah, dželle šanuhu, zna za širk u kome se oni nalaze, i zabrane koje su sami nametnuli i da je On u stanju to promijeniti, tako što će nas nadahnuti imanom i odstraniti od nas kufr, ali On to nije uradio, što je dokaz da je sve to od nas Njegovom voljom i da je On s tim zadovoljan. Zato su oni rekli: "Da je Allah htio, mi ne bismo druge Njemu ravnim smatrali, a ni preci naši, niti bismo išta zabranjenim učinili." Kao što Allah, dželle šanuhu, kaže: "Da Svemilosni hoće", govore oni, "mi im se ne bismo kl-njali..." (43:20) "Tako isto su oni prije njih poricali", tj. zbog iste su sumnje zalutali oni prije njih, a ona je neosnovan i neispravan dokaz; jer da je ona ispravan dokaz, Allah ih ne bi izvrgao Svojoj kazni i bolnoj osveti niti bi ih uništio. "Reci: 'Imate li vi kakav dokaz'" da je Allah zadovoljan sa vama i sa vašim postupcima, pa "da nam ga iznesete?", da nam ga pokažete. "Vi se samo za pretpostavkama povodite", tj. za sumnjom i maštom. A pod sumnjom ovdje se misli na neispravno vjerovanje. "I vi samo neistinu govorite", tj. na Allaha lažete onim što tvrdite. Alija ibn Ebi-Talha prenosi da je Ibn-Abbas tumačeći Allahove, dželle šanuhu, riječi: "Da je Allah htio, mi ne bismo Njemu druge ravnim smatrali", poru -čio: "Tako su isto oni prije njih poricali." A zatim je rekao: "A da je Allah htio, oni, zaista, ne bi mušrici bili, jer oni su rekli da ih obožavanje kipova približuje Uzvišenom Allahu. Pa ih je Allah obavijestio da ih to ne približava Njemu." A na riječi: "Da je Allah htio, mi ne bismo druge Njemu ravnim smatrali", Allah, dželle šanuhu, kaže: "Da sam htio, Ja bih sve njih na pravi put uputio."

Reci: "Allah ima potpun dokaz", tj. Njemu pripada potpuna mudrost i savršen dokaz za uputu onoga kog je uputio i ostavljanje u zabludi onoga kog je u zabludu odveo. "I da On hoće, svima bi na pravi put ukazao!" Sve to Svojom moći, voljom i izborom. Ali, On je i pored toga zadovoljan sa vjernicima a ne voli nevjernike. Kao što kaže: "Da Gospodar tvoj hoće, na Zemlji bi doista svi bili vjernici." (10:99) Reci: "Dovedite te svoje svjedoke, one koji će posvjedočiti da je Allah to zabranio!", tj. to što ste vi zabranili i na Allaha slagali i Njega time potvorili. "Pa ako oni posvjedoče, ti im nemoj povjerovati" jer oni svjedoče lažno i iz potvore, što se jasno vidi. "I ne povodi se za željama onih koji Naše dokaze drže lažnim i koji u onaj svijet ne vjeruju i koji druge Gospodaru svome ravnim smatraju", tj. Njemu širk čine i druge Njemu ravnim smatraju.

Reci: "Dođite da vam kažem šta vam Gospodar vaš propisuje: da Mu ništa ne pridružujete, da roditeljima dobro činite, da djecu svoju, zbog neimaštine, ne ubijate, Mi i vas i njih hranimo, ne približujte se nevaljalštinama, bile javne ili tajne; ne ubijajte onog koga je Allah zabranio ubiti, osim kada to pravda zahtijeva, to vam On preporučuje, da biste razmislili." /151/

Davud el-Evdi prenosi od Ibn-Mesuda, radijAllahu anhu, da je rekao: (250) Ko želi pogledati u vasijjet (oporuku) Alahovog Poslanika, sallAllahu alejhi we sellem, na kojoj je njegov pečat, neka prouči ove ajete: Reci: "Dođite da vam kažem šta vam Gospodar vaš propisuje: da Mu ništa ne pridružujete..." do kraja ajeta.​

A El-Hakim prenosi u svom "Mustedreku" hadis Jezida ibn Haruna, koji kaže da je Ubade ibn Samit rekao: Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, rekao je: (251) "Ko će mi od vas dati prisegu na troje?" A zatim je proučio: Dođite da vam kažem šta vam Gospodar vaš propisuje...", sve dok nije završio ajet. "Pa onaj ko to izvrši - njemu pripada nagrada od Allaha, a onaj ko nešto od njih ne uradi, pa ga Allah na ovom svijetu stigne - to će biti kazna, a onaj ko bude odgođen za ahiret, njegova stvar pripada Allahu: ako bude htio, kaznit će ga; a ako bude htio, oprostit će mu. A zatim je rekao: Sened mu je sahih, ali ga ne prenose El-Buhari i Muslim. Oni prenose hadis Zuhrija od Ebi-Idrisa od Ubadeta: (252) "Zavjetujte mi se da nećete Allahu pripisivati druga..." Sufjan ibn Husejn prenosi oba hadisa, stoga ne bi trebalo tvrditi da je pogriješio u jednom od njih, kada se sakupe. A Allah najbolje zna.

A što se tiče značenja ovog ajeta, Allah, dželle šanuhu, kaže Svome poslaniku Muhammedu, sallAllahu alejhi we sellem: Reci, o Muhammede, tim mušricima koji obožavaju druge mimo Allaha i koji zabranjuju ono čime ih je opskrbio, pa su ubijali svoju djecu i sve to uradili svojim vlastitim promišljanjem i nagovorom od šejtana. Reci im: “Dođite da vam kažem šta vam Gospodar vaš propisuje,” tj. da vas obavijestim o onome što vam je vaš Gospodar zabranio, "da Mu ništa ne pridružujete", tj. On vam je preporučio da Mu ništa ne pridružujete. Zato Allah, dželle šanuhu, na kraju ovog ajeta kaže: "to vam On preporučuje..."

El-Buhari i Muslim navode hadis u kome Ebu-Zerr, radijAllahu anhu, kaže: Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, rekao je: (253) "Došao mi je Džibril sa radosnom viješću da će onaj ko od mog ummeta umre ne pripisujući Allahu druga - ući u Džennet." Ja tada rekoh: "I ako bude zinaluk činio i krao?" On reče: "I ako bude zinaluk činio i krao." Rekoh: "I ako bude zinaluk činio i krao?" On reče: "I ako bude zinaluk činio i krao." Rekoh: "I ako bude zinaluk činio i krao?" On reče: "I ako bude zinaluk činio i krao i alkohol pio." A u pojedinim rivajetima stoji da je to govorio Ebu-Zerr Poslaniku, sallAllahu alejhi we sellem A u Muslimovom "Sahihu" prenosi se od Ibn-Mesuda: (254) "Ko umre ne pripisujući Allahu druga, ući će u Džennet." A Ibn-Merdevejh prenosi hadis Ubadeta i Ebi Derdaa: (255) "Da Allahu ne pripisujete druga, pa kad bi bili raskomadani, ili razapeti, ili spaljeni."

"...da roditeljima dobro činite", tj. preporučuje vam i naređuje da roditeljima dobro činite. Allah, dželle šanuhu, vrlo često zajedno spominje pokornost Njemu i dobročinstvo prema roditeljima. Kao što kaže: "Budi zahvalan Meni i roditeljima svojim, Meni će se svi vratiti. A ako te budu nagovarali da drugog Meni ravnim smatraš, onoga o kome ništa ne znaš, ti ih ne slušaj i prema njima se, na ovom svijetu, velikodušno ponašaj..." (31:14-15) Allah, dželle šanuhu, dakle, naređuje dobročinstvo prema roditeljima, pa makar oni bili i mušrici. Mnogo je ajeta o ovoj temi.

El-Buhari i Muslim prenose od Ibn-Mesuda, radijAllahu anhu, da je rekao: (256) Pitao sam Poslanika, sallAllahu alejhi we sellem, koje je djelo najvrednije? On odgovori: "Namaz u svoje vrijeme." "A zatim?", upitah. "Dobročinstvo prema roditeljima" - odgovori on. "A zatim?" - upitah. "Džihad na Allahovom putu" - odgovori on. A zatim Ibn-Mesud reče: "O tome mi je govorio Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, a da sam ga još pitao, on bi mi i dalje odgovarao."

"...da djecu svoju, zbog neimaštine, ne ubijate, Mi i vas i njih hranimo". Allah, dželle šanuhu, preporučio je lijepo ophođenje prema roditeljima i djedovima, a zatim je tome pridodao dobročinstvo prema djeci i unucima. Pa je rekao: "da djecu svoju, zbog neimaštine, ne ubijate", tj. bojeći se siromaštva, "Mi i vas i njih hranimo", tj. sve je to na Allahu. "...ne približujte se nevaljalštinama, bile javne ili tajne..." kao što Allah, dželle šanuhu, kaže: Reci: "Gospodar moj zabranjuje razvrat,i javni i tajni..." (7:33) Ovo smo pojasnili kada je bilo riječi o ajetu: "Ne griješite ni javno ni tajno..." (6:120)

El-Buhari i Muslim bilježe hadis od Ibn-Mesuda, radijAllahu anhu, u kojem kaže: "Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, kaže: (257) 'Niko nije ljubomorniji od Allaha, zato je On zabranio sve grijehe (nevaljalštine), javne i tajne.' '...ne ubijajte onoga koga je Allah zabranio ubiti, osim kada to pravda zahtijeva.'" Ovu zabranu Allah, dželle šanuhu, posebno ponavlja da bi potvrdio njenu važnost, jer ona ulazi u "nevaljalštine" javne i tajne. El-Buhari i Muslim navode hadis Ibn-Mesuda, radijAllahu anhu, u kome on kaže: Allahov Poslanik, s.a.v.s, kaže: (258) "Nije dozvoljeno proliti krv muslimana koji svjedoči da nema drugog boga osim Allaha i da sam ja Allahov poslanik, izuzev u tri slučaja: ako oženjen počini blud, ako nekog ubije i ako ostavi svoju vjeru i napusti zajednicu muslimana..." Prenosi se, također, zabrana, ukor i prijetnja za ubijanje onoga sa kim je sklopljen ugovor. Onoga ko je pod ugovorom prihvaćen od onih protiv kojih se vodi rat. El-Buhari prenosi od Abdullaha ibn Amra, radijAllahu anhu, da je Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, rekao: (259) "Ko ubije onoga ko je pod ugovorom, neće osjetiti miris Dženneta, a njegov miris se osjeti na razdaljini od 40 godina hoda." "...eto, to vam On preporučuje da biste razmislili", tj. eto, to vam On preporučuje, ne biste li shvatili Allahove naredbe i zabrane.

”...i da se imetku siročeta ne približavate, osim na najljepši način, sve dok punoljetno ne postane, i da krivo na litru i na kantaru ne mjerite; Mi nikoga preko njegove mogućnosti ne zadužujemo; i kad govorite, da krivo ne govorite, pa makar se ticalo i srodnika, i da obaveze prema Allahu ne kršite", eto, to vam On naređuje da biste to na umu imali. /152/

Kada su objavljeni ovaj i ajet: "Oni koji bez ikakva prava jedu imetke siročadi..." (4:10), svaki ashab, koji je kod sebe imao jetima, odmah je odvojio svoju hranu od njegove, svoje piće od njegovog, pa bi se desilo da iza njega ostane nešto od hrane, a oni bi je ostavljali za njeg dok je svu sam ne pojede ili dok ne propadne. To im je bilo teško, pa su to spomenuli Poslaniku, sallAllahu alejhi we sellem, te je Allah, dželle šanuhu, objavio: "I pitaju te o siročadi. Reci: 'Bolje je imanja njihova unaprijediti!' A ako budete s njima zajedno živjeli, pa oni su braća vaša..." (2:220) pa su oni ponovo pomiješali svoju hranu sa njihovom, svoje piće sa njihovim.

Ovo prenosi Ebu-Davud od Ibni-Abbasa. "...sve dok punoljetno ne postane", tj. dok ne postane spolno sposobno.[298] "I da krivo na litru i na kantaru ne mjerite": Allah, dželle šanuhu, naređuje da se poštuje pravda prilikom davanja i uzimanja, kao što je zaprijetio onome ko je ne bude poštovao riječima: "Teško onima koji pri mjerenju zakidaju, koji punu mjeru uzimaju kad od drugih kupuju, a kad drugima mjere na litar ili na kantar zakidaju. Kako ne pomisle da će oživljeni biti na dan veliki, na dan kada će se ljudi Gospodaru svjetova dići." (83:1-6) A Allah, dželle šanuhu, uništio je narod koji je nepravedno na litru i na kantaru mjerio. "Mi nikoga preko njegove mogućnosti ne zadužujemo", tj. ko se bude trudio da izvrši svoje obaveze, pa makar i pogriješio, ukoliko je uradio što je bio u stanju, neće biti kažnjen.​

"I kad govorite, da krivo ne govorite, pa makar se ticalo i srodnika." Kao što Allah, dželle šanuhu, kaže: "O vjernici, dužnosti prema Allahu izvršavajte, i pravedno svjedočite! Neka vas mržnja koju prema nekim ljudima nosite nikako ne navede da nepravedni budete! Pravedni budite, to je najbliže bogobojaznosti..." (5:8) "I da obaveze prema Allahu ne kršite." Ibn-Džerir kaže: "I uradite po Allahovoj preporuci. A izvršenje preporuke sastoji se u tome da Mu budete pokorni u onome što vam je naredio i u onome što vam je zabranio i da postupate po Njegovoj Knjizi i sunnetu Njegova Poslanika, sallAllahu alejhi we sellem To vam je izvršenje Allahove oporuke. - eto, to vam On naređuje, da biste to na umu imali", tj. to je ono što vam On posebno naglašava, kako biste pouku uzeli i kanili se onoga na čemu ste bili prije ovoga.

"...i doista, ovo je pravi put Moj, pa se njega držite i druge puteve ne slijedite, pa da vas odvoje od puta Njegova"; "eto, to vam On naređuje, da biste se grijeha klonili"./153/

Ali ibn Ebi-Talha kaže da je Ibn-Abbas, komen-tarišući ovaj ajet, rekao: "Allah, dželle šanuhu, naređuje vjernicima da budu u džematu, a zabranjuje im da se razilaze i na grupe dijele, i obavještava ih da su stradali oni prije njih upravo zbog polemike i svađe u pogledu Allahove vjere i slično." Ovo isto tvrde Mudžahid i drugi.

Imam Ahmed prenosi da je Abdullah ibn Mesud, radijAllahu anhu, rekao: (260) "Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, nacrtao je svojom rukom jednu crtu, a zatim rekao: 'Ovo je Allahov pravi put.' A zatim je povukao nekoliko crtica sa njene desne i lijeve strane i rekao: 'Ovo su razni putevi, na svakom od njih stoji šejtan koji u njega poziva.' A zatim je proučio: 'I doista, ovo je pravi put Moj, pa se njega držite i druge puteve ne slijedite, pa da vas odvoje od puta Njegova'". Isti ovaj hadis prenosi i El-Hakim i kaže da je sahih, ali ga El-Buhari i Muslim nisu zabilježili. A Ibn-Merdevejh prenosi od Ibn-Umera da je on upitao Ibn-Mesuda o pravom putu, pa mu je Ibn-Mesud odgovorio: "Muhammed, sallAllahu alejhi we sellem, ostavio nas je na njegovom početku, a njegov je kraj u Džennetu."

"...pa se njega držite i druge puteve ne slijedite." Ovdje je pravi put spomenut u jednini, jer je istina jedna, i zbog toga je ostale puteve spomenuo u množini - jer su oni mnogobrojni i raznovrsni. Kao što Allah, dželle šanuhu, kaže: "Allah je zaštitnik onih koji vjeruju i On ih izvodi iz tmina na svjetlo, a onima koji ne vjeruju - zaštitnici su šejtani i oni ih odvode sa svjetla u tmine; oni će biti stanovnici Dže-hennema, oni će u njemu vječno ostati." (2: 257) Ibn Ebi-Hatim prenosi od Ubade ibn Samita da je Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, rekao: (261) "Ko će mi od vas dati prisegu na ova tri ajeta?" A zatim je proučio: "Dođite da vam kažem šta vam Gospodar vaš propisuje": dok nije završio navod sva tri ajeta. A zatim je rekao: "Ko postupi po njima, Allah će ga nagraditi, a ko nešto od njih uskrati i Allah ga stigne na ovom svijetu, to će mu biti kazna. A koga ostavi za onaj svijet, on će biti prepušten Allahu: ukoliko bude htio - kaznit će ga, a ukoliko bude htio - oprostit će mu."

Mi smo Musau Knjigu dali da učinimo potpunom blagodat onome koji će prema njoj postupati i kao objašnjenje svemu i uputu i milost, da bi oni povjerovali da će pred Gospodara svoga stati. /154/ A ova Knjiga koju objavljujemo jest blagoslovljena, zato je slijedite i grijeha se klonite, da bi vam se milost ukazala. /155/

Čestica "summe" (zatim) u ovom slučaju upotrijebljena je kao veznik kojim se povezuje izjava sa izjavom, a ne radi redoslijeda, kao što to kaže pjesnik: "Reci onome ko je ugledan, kome je otac bio ugledan, a još prije njega njegov djed."

Nakon što nas je Allah, dželle šanuhu, obavijestio o Kur'anu riječima: "I doista, ovo je pravi put Moj, pa se njega držite i druge puteve ne slijedite...", na to dodaje pohvalu Tevrata i njegovog poslanika, pa kaže: "Mi smo Musau Knjigu dali." Allah, dželle šanuhu, veoma često poredi Kur'an sa Tevratom, kao što kaže: "Knjiga Musaova bila je putovođa i milost prije njega. A ovo je Knjiga na arapskom jeziku koja nju potvrđuje..." (46:12) "...da učinimo potpunom blagodat onome koji će prema njoj postupati i kao objašnjenje svemu", tj. Mi smo mu podarili Knjigu koju smo mu objavili potpunom i sveobuhvatnom za sve što mu je potrebno u njegovom zakonu, kao nagradu za njegovo dosljedno izvršavanje Naših naređenja, za njegovu pokornost Nama. Kao što Allah, dželle šanuhu, kaže: "...zar nagrada za dobro učinjeno djelo može biti nešto drugo do dobro?!" (55:60) "I kao objašnjenje svemu i uputu i milost" : ovo je pohvala Knjizi koju mu je Allah, dželle šanuhu, objavio, "a da bi oni povjerovali da će pred Gospodara svoga stati. A ova Knjiga koju objavljujemo jest blagoslovljena, zato je slijedite i grijeha se klonite, da bi vam se milost ukazala." Ovo je poziv za slijeđenje Kur'ana. Allah, dželle šanuhu, poziva Svoje robove Knjizi Svojoj i naređuje im da o njemu porazmisle, po njemu postupaju i njemu pozivaju. Allah ga opisuje i sa berićetom na ovom i budućem svijetu za onoga ko ga slijedi i postupa po njemu. Jer, on je Allahovo čvrsto uže.

...i zato da ne kažete: 'Knjiga je objavljena dvjema vjeroispovijestima prije nas, ali mi je ne znamo čitati kao oni', /156/ i da ne kažete: Da je Knjiga objavljena nama, bolje bismo se od njih držali pravog puta. Pa objavljuje vam se, eto, od Gospodara vašeg jasan dokaz i uputstvo i milost; i ima li, onda, nepravednijeg od onoga koji Allahove dokaze ne priznaje i od njih se okreće? A Mi ćemo teškom mukom kazniti one koji se od dokaza Naših odvraćaju zato što to stalno čine. /157/

Ibn-Džerir veli: "Znači: Ovo je Knjiga koju objavljujemo da ne bi rekli: Knjiga je objavljena dvjema vjeroispovijestima prije nas", tj. da nemaju isprike, kao što su riječi Uzvišenog: "...Gospodaru naš, zašto nam nisi poslanika poslao, pa bismo riječi Tvoje slijedili..." (20:134) "dvjema vjeroispovijestima prije nas". Ibn-Abbas i drugi kažu: "Jevreji i kršćani", "ali mi je ne znamo čitati kao oni", tj. mi nismo razumijevali što oni govore, jer ne govore našim jezikom, a mi smo i pored toga zauzeti i daleko od toga u čemu su oni.

"I da ne kažete: Da je Knjiga objavljena nama, bolje bismo se od njih držali pravog puta", tj. Mi smo odbacili i vaš izgovor da kažete da je nama objavljeno ono što je objavljeno njima, mi bismo se bolje od njih držali pravog puta. "Pa objavljuje vam se, eto, od Gospodara vašeg jasan dokaz i uputstvo i milost"; tj. došao vam je u jeziku Muhammeda, sallAllahu alejhi we sellem, poslanika Arapa, Veličanstveni Kur'an, u kome je objašnjeno šta je zabranjeno a šta je dozvoljeno i koji je uputa za srca i milost Allahova prema Svojim robovima koji ga slijede i primjenjuju ono što je u njemu.

"I ima li, onda, nepravednijeg od onoga koji Allahove dokaze ne priznaje i od njih se okreće?", tj. nije mu koristilo ono sa čime je došao Poslanik, niti je slijedio ono sa čim je poslat, niti je druge ostavio, nego i njih odvraćao od slijeđenja Allahovih dokaza. Es-Suddi kaže: Kao što Allah, dželle šanuhu, kaže: "One koji nisu vjerovali i koji su od Allahova puta odvraćali Mi ćemo dvostrukom kaznom kazniti zato što su pravili smutnju." (16:88) "A Mi ćemo teškom mukom kazniti one koji se od dokaza Naših odvraćaju zato što to stalno čine", tj. zbog njihovog nevjerstva i odvraćanja drugih od imana.​

Zar oni čekaju da im meleki dođu, ili da im Gospodar tvoj dođe, ili neki predznaci od Gospodara tvoga? Onoga dana kada neki predznaci od Gospodara tvoga dođu, nijednom čovjeku neće biti od koristi to što će tada vjerovati, ako prije nije vjerovao ili ako nije, kao vjernik, kakvo dobro uradio. Reci: "Samo vi čekajte, i mi ćemo, doista čekati!" /158/

Allah, dželle šanuhu, prijeti onima koji ne vjeruju u Njega i Njegove poslanike i onima koji odvraćaju od Njegovog puta: "Zar oni čekaju da im meleki dođu, ili da im Gospodar tvoj dođe", a to će se desiti na Sudnjem danu, "ili neki predznaci od Gospodara tvoga? Onoga dana kada neki predznaci od Gospodara tvoga dođu, nijednom čovjeku neće biti od koristi to što će tada vjerovati", to će se desiti prije Kijametskog dana, kada ljudi ugledaju neke od predznaka Sudnjeg dana - kao što El-Buhari kaže tumačeći ovaj ajet, prenoseći od Ebu-Hurejrea, radijAllahu anhu, da je rekao: Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, rekao je: (262) "Sudnji dan neće nastupiti dok Sunce ne izađe sa zapada; pa kada to ljudi vide - svi će, do jednoga, povjerovati." To će biti onda kada "nijednom čovjeku neće biti od koristi to što će tada vjerovati, ako prije nije vjerovao."

Ibn-Džerir prenosi od Ebu-Hurejrea da je Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, rekao: (263) "Kada se pojave tri predznaka Sudnjeg dana, nikome neće koristiti vjerovanje ukoliko do tada nije bio vjernik, ili kao vjernik kakvo dobro uradio: izlazak Sunca sa zapada, Dedžal i Životinja koja će izaći iz zemlje." Prenose ga Ahmed i Muslim.

El-Buhari i Muslim prenose od Ebu-Zerra, Džundub ibn Džunadeta, radijAllahu anhu, da je Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, rekao: (264) "Znaš li gdje Sunce odlazi kada zađe?" "Ne znam" - rekoh. On reče: "Ono se zaustavi pred Aršom i ničice na sedždu padne, a zatim ustane dok mu se ne kaže: Vrati se! Uskoro će mu se, o Ebu-Zerre, reći: Vrati se odakle si došlo! A to će biti onda kada, nijednom čovjeku neće biti od koristi to što će tada vjerovati ako prije nije vjerovao."

Imam Ahmed prenosi od Huzejfea ibn Usejda el-Gaffarija da je rekao: (265) Jednom nas je pogledao Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, iz svoje sobe, a mi govorimo o Sudnjem danu, pa je rekao: "Sudnji dan neće nastupiti dok ne vidite deset znakova: izlazak Sunca sa zapada, Dim, Životinju, izlazak Jedžudža i Medžudža, pojavu Isaa, sina Merjemina, i Dedžala, tri pomračenja: pomračenje na istoku, na zapadu i na Arabijskom poluotoku, i vatru koja će izaći iz Adena i voditi, ili tjerati ljude, sa njima će konačiti gdje budu konačili i sa njima se odmarati, gdje god se budu odmarali." Isti ovaj hadis prenose i Muslim i sakupljači četiri "Sunena" (poznate zbirke hadisa).

Es-Sevri prenosi od Huzejfea ibn El-Jemana da je rekao: (266) Pitao sam Poslanika, sallAllahu alejhi we sellem: "Šta će biti znak izlaska Sunca sa zapada?" Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, odgovori: "Ta noć će se produžiti, te će postati dužine dvije noći. To će primijetiti oni koju budu u njoj klanjali, pa će postupiti kao što su postupali prije nje. A zvijezde se neće vidjeti, otići će sa svojih mjesta. Zatim će leći spavati, a potom ustati i klanjati, a zatim ponovo leći, pa onda ponovo ustati, jer će ih zaboljeti strane na kojima su ležali, od dužine noći, te će se prepasti i neće osvanuti. Dok oni budu isčekivali izlazak Sunca sa istoka, ono će izaći sa zapada. Kada to ljudi vide, svi će povjerovati, ali im iman neće koristiti." Prenosi ga Ibn-Merdevejh, ali se on na ovakav način ne prenosi ni u jednoj od šest poznatih zbirki. A Allah najbolje zna. Pa Allahove, dželle šanuhu, riječi: "nijednom čovjeku neće biti od koristi to što će tada vjerovati ako prije nije vjerovao", tj. ako nevjernik tek tada povjeruje, to mu se neće prihvatiti. A onaj ko je bio vjernik prije toga, ako je dobra djela činio, on će tada biti u velikom hajru, a ako ne bude do tada dobra djela činio, pa se tada pokaje, njegovo se pokajanje neće primiti, kao što na to upućuju mnogi, napred navedeni, hadisi. Na isto se odnose i riječi Allaha: "ili ako nije, kao vjernik, kakvo dobro uradio", tj. od njega se tada neće primiti dobro djelo ukoliko to djelo nije radio prije toga. Reci: "Samo vi čekajte, i mi ćemo, doista, čekati!" Ovo je velika prijetnja nevjernicima, i strogo upozorenje onima koji stalno odgađaju svoj iman i pokajanje dok ne bude kasno, jer tada od toga neće imati nikakvu korist. Ovaj je propis vezan za izlazak Sunca sa zapada zbog toga što će tada Sudnji dan biti veoma blizu i što će se pojaviti njegovi predznaci. Kao što Allah, dželle šanuhu, kaže: "Zar oni očekuju da im Smak svijeta iznenada dođe, a već su predznaci njegovi tu? A šta će im koristiti opomena kad im on dođe?" (47:18)

Tebe se ništa ne tiču oni koji su vjeru svoju raskomadali i u stranke se podijelili, Allah će se za njih pobrinuti. On će ih o onome što su radili obavijestiti. /159/

Ovaj se ajet odnosi na svakog ko napusti Allahovu, dželle šanuhu, vjeru i ko joj se suprotstavi, jer je Allah, dželle šanuhu, poslao Svoga Poslanika sa uputom i vjerom koju će uzdići iznad svih ostalih vjera. Njegov je Šerijat jedan i u njemu nema razmimoilaženja i stranačenja. A onaj ko se u njemu raziđe, "u stranke se podijeli", tj. u sekte kao što su to pripadnici raznih sekti, pravaca i zabluda: Allah, dželle šanuhu, negira da Njegov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, može biti u onome u čemu su oni. Kao što Allah, dželle šanuhu, kaže: "On vam propisuje u vjeri isto ono što je propisao Nuhu i ono što objavljujemo tebi..." (42:13) A u hadisu stoji: (267) "Mi poslanici smo kao djeca od jednog oca, a različitih majki; naša je vjera jedna." Ovo je pravi put, ono sa čime su došli poslanici, da se ima samo Allah obožavati, bez ikakva sudruga u tome, i da se mora pridržavati zakon (Šerijat) posljednjeg poslanika. A sve što se s time kosi zabluda je, neznanje, krivo mišljenje i strast, i poslanici s tim nemaju ništa. Kao što Allah, dželle šanuhu, kaže: "Tebe se ništa ne tiču oni koji su vjeru svoju raskomadali i u stranke se podijelili." A Allahove su, dželle šanuhu, riječi: "Allah će se za njih pobrinuti. On će ih o onome što su radili obavijestiti", kao i riječi: "Allah će na Sudnjem danu odvojiti vjernike od jevreja, Sabijaca, kršćana, poklonika vatre i mnogobožaca." (22:17) Zatim Allah, dželle šanuhu, objašnjava Svoju blagost u propisima i pravednost na Sudnjem danu, pa kaže:

Ko uradi dobro djelo, bit će deseterostruko nagrađen; a ko uradi loše djelo, bit će samo prema zasluzi kažnjen, i neće mu se učiniti nepravda. /160​

Ovaj časni ajet detaljnije pojašnjava ono što je ukratko rečeno u drugom ajetu: "Onaj ko učini dobro djelo, dobit će veliku nagradu za njega..." (27:89) Prenose se i mnogi hadisi koji odgovaraju ovom ajetu. Imam Ahmed ibnu Hanbel, radijAllahu anhu, prenosi od Ibn-Abbasa, radijAllahu anhu, da je Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, rekao prenoseći od svoga Gospodara: (268) "Zaista je vaš Gospodar, dželle šanuhu, milostiv. Onaj ko bude naumio uraditi dobro djelo, pa ga ne uradi, upisat će mu se kao da ga je uradio. A ako ga uradi, pisat će mu se kao da je uradio deset, do sedam stotina, do mnogo više od toga. A ko bude naumio uraditi loše djelo, pa ga ne uradi, upisat će mu se jedno dobro djelo. A ako ga uradi, upisat će mu se jedno, ili će ga Allah, dželle šanuhu, izbrisati. Kod Allaha neće propasti niko do onaj ko je stvarni propalica." Prenose ga i El-Buhari, Muslim i En-Nesai. Znaj da onaj koji ostavi loše djelo spada u jednu od tri vrste: nekad ga ostavi zbog Allaha, i to mu se piše kao dobro djelo, pošto ga je ostavio zbog Allaha, dželle šanuhu, jer je to nijet i djelo. Zato se i prenosi u pojedinim rivajetima sahih hadisa da mu se piše dobro djelo, a Allah, dželle šanuhu, kaže: "On ga je ostavio zbog Mene." A nekad ga ostavi iz zaborava i nehata, i u tom slučaju nema nagrade niti kazne, jer nije imao nijet uraditi dobro niti je učinio zlo. A nekad ga ostavi iz nemoći i lijenosti, nakon što ga je pokušavao uraditi i već počinio ono što do njega vodi. On je na istom stepenu kao i onaj koji ga je uradio, kao što se navodi u sahih hadisu da je Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, rekao: (269) "Ako se dva muslimana sukobe svojim sabljama, i ubica i ubijeni u Vatri su." Ashabi rekoše: "O Allahov Poslaniče, ovaj je ubica, ali zašto ubijeni?" Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, odgovori: "On je nastojao ubiti svoga brata."

A hafiz Ebul-Kasim et-Taberani prenosi da je Ebu-Malik el-Eš'ari rekao: Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, rekao je: (270) "Džuma-namaz je kefaret (otkup) za ono što će se uraditi između nje i sljedeće džume, i još za tri dana. A to zbog toga što je Allah, dželle šanuhu, rekao: Ko uradi dobro djelo, bit će deseterostruko nagrađen." Mnogo je hadisa i izreka ashaba koji govore o ovoj temi, ali ovo što smo spomenuli dovoljno je, inšallah.

Reci: "Mene je Gospodar moj na pravi put uputio, u pravu vjeru, vjeru Ibrahima pravovjernika, a on nije bio idolopoklonik." /161/ Reci: "Klanjanje moje, i obredi moji, i život moj, i smrt moja, doista, posvećeni su Allahu, Gospodaru svjetova, /162/ Koji nema saučesnika; to mi je naređeno i ja sam prvi musliman. /163/

Allah, dželle šanuhu, naređuje Svome Poslaniku, sallAllahu alejhi we sellem, da obznani ono čime ga je Allah obdario od upute na pravi put, na kome nema iskrivljenja niti skretanja. "u pravu vjeru", tj. čvrstu, nepokolebljivu, "vjeru Ibrahima pravovjernika, a on nije bio idolopoklonik".

Kao što Allah, dželle šanuhu, kaže: "Vjeru Ibrahimovu izbjegava samo onaj koji ne drži do sebe." (2:130) Ne mora da znači - ako je Muhammedu, sallAllahu alejhi we sellem, naređeno da slijedi pravu vjeru Ibrahima, da je Ibrahim, alejhi selam, potpuniji od njega u njoj, jer je Muhammed, sallAllahu alejhi we sellem, odigrao veliku ulogu u njoj, pa mu je upotpunjena kao što nije upotpunjena nikom prije njega. Zato on i jeste posljednji poslanik, prvi među svim ljudima i vlasnik posebno odabranog mjesta (el-mekamul mahmud), kojem teže sva stvorenja, pa čak i Ibrahim, alejhi selam Ibn-Merdevejh prenosi od Ibn-Ebzija, a ovaj od svog oca, da je rekao: Poslanik bi, sallAllahu alejhi we sellem, kada osvane, rekao: (271) "Osvanuli smo u vjeri islamu, u riječima čistog tevhida (u šehadetu), u dinu našeg poslanika Muhammeda, sallAllahu alejhi we sellem, i vjeri našeg oca Ibrahima, pravovjernog - on nije bio mušrik."

Reci: "klanjanje moje, i obredi moji, i život moj, i smrt moja doista su posvećeni Allahu, Gospodaru svjetova", Allah, dželle šanuhu, naređuje mu da obavijesti mušrike, koji obožavaju drugog mimo Allaha i kolju u ime nekog drugog, da im se on suprotstavlja u tome. Jer, njegov je namaz samo Allahu i on prinosi žrtvu samo u Njegovo ime. On nema sudruga. Kao što Allah, dželle šanuhu, kaže: "Zato se Gospodaru svome moli i kurban kolji..." (108: 2), tj. Njemu iskreno svoj namaz i klanje (kurbana) uputi, bez ikakva sudruga u tome. "I ja sam prvi musliman." Katade veli: "Tj. od ovog ummeta." A to je tačno, jer su svi poslanici prije njeg pozivali u islam, čiji je temelj obožavanje samo Allaha, bez ikakva sudruga u tome.

Kao što Allah, dželle šanuhu, kaže: "Prije tebe nijednog poslanika nismo poslali, a da mu nismo objavili: ¢Nema boga osim Mene, zato Meni ibadet činite!¢" (21:25) Dakle, Allah, dželle šanuhu, obavještava nas da je poslanike slao sa islamom, ali da su se oni razlikovali u njemu shodno posebnim zakonima (Šerijat), koji su jedni druge derogirali, sve dok nisu dokinuti Šerijatom Muhammeda, sallAllahu alejhi we sellem, koji neće biti derogiran do kraja ovoga svijeta, i ostat će punovažeći i potpomognut i čije će se zastave vihoriti do Sudnjeg dana. Zato je Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, rekao: "Mi smo poslanici kao djeca jednog oca a različitih majki, naša je vjera jedna." Vjera im je jedna, obožavanje jedino Allaha, bez ikakva sudruga, iako su im zakoni različiti, a oni su kao majke (u spomenutom hadisu). Postoje i braća po majci, a čiji su očevi različiti, i stvarna braća, od jedne majke i jednog oca. A Allah najbolje zna.

Reci: "Zar da za gospodara tražim nekog drugog osim Allaha, kad je On Gospodar svega?" Što god ko uradi, sebi uradi, i svaki grješnik samo će svoje breme nositi. Na kraju, Gospodaru svome ćete se vratiti i On će vas o onome u čemu ste se razilazili obavijestiti. /164/

Ovaj ajet upućuje na iskreno oslanjanje na Allaha (tevekkul), kao što prethodni upućuje na iskrenost u ibadetu. Pa Allah, dželle šanuhu, kaže: “Reci,” o Muhammede, mušricima: "Zar da za gospodara tražim nekog drugog osim Allaha, kad je On Gospodar svega?", tj. ja se ne oslanjam ni nakog drugog osim na Njega i samo se Njemu obraćam, jer On je Gospodar svega, On sve posjeduje i On stvara i naređuje. Ibadet i tevekkul u Kur'anu se veoma često spominju zajedno. Kao što Allah, dželle šanuhu, kaže: "Tebi ibadet činimo i od Tebe pomoć tražimo." (1:4) "...zato samo Njemu ibadet čini i samo se u Njega uzdaj!" (11:123)

"Što god ko uradi, sebi uradi, i svaki će grješnik samo svoje breme nositi", tj. svako će biti nagrađen prema svojim djelima: ako budu dobra - dobrim, a ako budu loša - lošim, i niko neće snositi odgovornost za tuđe greške. Ovo je pokazatelj Allahove, dželle šanuhu, pravde, kao što kaže: "Svaki je čovjek zaiog onoga što je radio, osim onih na desnoj strani..." (74:38-39), tj. sudbina svakog čovjeka ovisi o njegovim lošim djelima.​

Kao što Allah, dželle šanuhu, kaže: "...ako grijehovima pretovareni zovne da mu se ponesu, niko mu ih neće ponijeti, pa ni rođak". (35:18) "Na kraju, Gospodaru svome ćete se vratiti i On će vas o onome u čemu ste se razilazili obavijestiti", tj. radite ono što mislite da je ispravno, a i mi ćemo raditi po svom, pa ćete izaći pred Gospodara, kao što ćemo i mi izaći pred Njega, pa će i vas i nas obavijestiti o vašim i našim djelima i o onome u čemu smo se razilazili na ovome svijetu. Kao što Allah, dželle šanuhu, kaže: Reci: "Gospodar će nas naš sabrati i onda nam pravedno presuditi, On je Sudija pravedni, Sveznajući." (34:26)

On čini da jedni druge na Zemlji smjenjujete i On vas po položajima jedne iznad drugih uzdiže, da bi vas iskušao u onome što vam daje. Gospodar tvoj, zaista, brzo kažnjava, ali On i prašta, i milostiv je. /165/

Allah, dželle šanuhu, kaže: "On čini da jedni druge na Zemlji smjenjujete", tj. On je učinio da je vi izgrađujete, generacija nakon generacije, potonji nakon prijašnjih. Kao što Allah, dželle šanuhu, kaže: "Ja ću na Zemlji namjesnika postaviti." (2:30) [299] "I On vas po položajima jedne iznad drugih uzdiže", tj. On vas je učinio različitim po imetku, ponašanju, izgledu i boji. On je to učinio iz određene mudrosti. Kao što Allah, dželle šanuhu, kaže: "Mi im dajemo sve što im je potrebno za život na ovom svijetu i Mi jedne nad drugima uzdižemo po nekoliko stepeni, da bi jedni druge služili." (43:32) "...da bi vas iskušao u onome što vam daje", tj. da bi vas iskušao u onome što vam kao blagodat Svoju podaruje. Da iskuša bogataša bogatstvom i da ga pita za zahvalnost. A siromaha siromaštvom, i da ga pita za strpljivost. U Muslimovom "Sahihu" prenosi se hadis od Ebi-Nadreta, radijAllahu anhu, da je Ebi-Seid el-Hudri, radijAllahu anhu, rekao: Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, rekao je: (272) "Zaista je ovaj svijet sladak i lijep. A Allah vas je ostavio na njemu da vidi kako ćete postupati. Pa se bojte dunjaluka i bojte se žena. Jer, prva smutnja među potomcima Israilovim bila je zbog žena." "Gospodar tvoj, zaista, brzo kažnjava, ali On i prašta, i milostiv je." Ovaj ajet u sebi nosi bodrenje i zastrašivanje. Opomenu da su Allahov, dželle šanuhu, obračun i kazna brzi nad onim ko mu ne bude pokoran i ko se bude suprotstavio Njegovim poslanicima. "...ali On i prašta, i milostiv je" onome ko Ga uzme za svog zaštitnika i bude slijedio Njegove poslanike u hajru sa kojim dođu. Allah, dželle šanuhu, u Kur'anu često zajedno spominje ova dva svojstva, kao što su riječi: "Gospodar tvoj ljudima prašta i uprkos zulumu njihovu, ali Gospodar tvoj, doista, i strahovito kažnjava." (13:6)

"Kaži robovima Mojim da sam Ja, zaista, Onaj Koji prašta i da sam milostiv, ali da je i kazna Moja, doista, bolna kazna!" (15:49-50) Još je mnogo ajeta koji u sebi sadrže bodrenje i prijetnju. Allaha, dželle šanuhu, molim da nas učini od onih koji su Mu pokorni u svemu što naredi, i koji se klone svega što je zabranio, i koji Mu vjeruju u svemu o čemu nas je obavijestio! On, zaista, čuje i udovoljava molbi. Muslim prenosi u svom "Sahihu" od Ebu-Hurejrea da je rekao: Čuo sam Poslanika, sallAllahu alejhi we sellem, kada je rekao: (273) "Allah, dželle šanuhu, stvorio je rahmet (milost) u stotinu dijelova. Kod sebe je zadržao 99 dijelova, a jedan je spustio na Zemlju. Od tog se dijela samilosno ponašaju sva stvorenja, do te mjere da životinja podigne svoju nogu kako ne bi udarila svoje mladunče."​