Kuran i Kerim Tefsir Ibn Kesir - Sura El-Anfal

„Oni koji vjeruju i iseljavaju se, i u borbi na Allahovu putu zalažu imetke svoje i živote svoje, i oni koji daju utočište i pomažu, oni jedni druge nasljeđuju. A onima koji vjeruju, a koji se nisu iselili, vi ne možete, sve dok se ne isele, nasljednici biti. A ako vas zamole da im u vjeri pomognete, dužni ste im u pomoć priteći, protiv naroda sa kojim o nenapadanju zaključen ugovor imate. A Allah dobro vidi ono što radite.“ /72/

Uzvišeni Allah, dž.š., spomenuo je vrste vjernika i podijelio ih na: muhadžire - koji su napustili svoje domove, imetke i došli da pomognu Allaha i njegova Poslanika i utvrde njegovu vjeru, žrtvujući svoje imetke i svoje živote pri tome; ensarije - to su muslimani od stanovnika Medine koji su dali utočište njihovoj braći muhadžirima u svojim domovima i utješili ih svojim imecima i pomagali Allaha i Njegova Poslanika borbom zajedno sa njima; za njih vrijedi:„Oni jedni druge nasljeđuju.“ Znači: svaki je od njih preči jedan drugom od bilo koga. Tako je Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, pobratio muhadžire i ensarije, svaka dvojica su braća, stoga su jedni druge nasljeđivali nasljedstvom prije rodbinstva, tako da je to Uzvišeni Allah, dž.š., dokinuo nasljeđem.To je potvrđeno u Sahihul-Buhari od Ibn-Abbasa.

Prenosi Imam Ahmed od Džerir bin Abdullaha El-Bedžlija, radijAllahu anhu, da je rekao: „Rekao je Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem: /418/ ‘muhadžiri i ensarije nasljeđuju jedni druge a pušteni zarobljenici Kurejšije i na slobodu pušteni iz plemena Sekif nasljeđuju jedni druge do Kijametskog dana.’“ Samo Ahmed bilježi ovo predanje.

Pohvalio je Allah, dž.š., i Njegov Poslanik muhadžire i ensarije, ne samo na jednom nego na više mjesta u Svojoj Jasnoj knjizi: (59:8,9) „I siromasima muhadžirima, koji su iz rodnog kraja svoga protjerani, i imovine svoje lišeni, koji žele Allahovu milost i naklonost steći, i Allaha i Poslanika Njegova pomoći - to su, zaista, pravi vjernici. I onima koji su Medinu za življenje izabrali i domom pravde još prije njih je učinili, oni vole one koji im se doseljavaju i u grudima svojim nikakvu tegobu, zato što im se daje, ne osjećaju i više vole njima nego sebi, mada je i njima samima potrebno.“

Najljepše što je rečeno u govoru Uzvišenog Allaha, dž.š., jeste: „I u grudima svojim nikakvu tegobu zato što im se daje ne osjećaju“, (59:9) znači: ne zavide im na dobroti koju im je Allah, dž.š., dao zbog njihovog iseljenja. Spoljašnji izgled ajeta ogleda se u davanju prednosti muhadžirima nad ensarijama; ovo je stvar oko koje je ulema saglasna i u tome se ne razilaze.

Govor Uzvišenog Allaha, dž.š.: „A onima koji vjeruju, a koji se nisu iselili, vi ne možete, sve dok se ne isele, nasljednici biti." (8:72) Ovo je treća vrsta vjernika: oni koji vjeruju a koji se nisu iselili, nego su ostali u svojim oazama, njima nema udjela u ratnom plijenu, niti u njegovoj petini, osim onima koji su prisustvovali borbi.

Kao što prenosi El-Imam Ahmed od Jezida bin el-Hasib el-Eslemija, radijAllahu anhu: /419/ „Pozovi ih u islam; ako ti se odazovu - primi ih i prestani ih uznemiravati, zatim ih pozovi na preseljenje iz njihovih domova u domove muhadžira i pouči ih da - ako budu tako postupili - njima pripada isto što i muhadžirima, a imaju i obaveze kao i muhadžiri. Ako odbiju i prihvate njihove domove, pouči ih da će biti kao muslimanski beduini, i na njih se odnosi Allahov propis koji se odnosi i na vjernike i nemaju udjela u ratnom plijenu osim da se bore zajedno sa muslimanima. Ako odbiju pozovi ih na davanje džizje, pa ako se odazovu - primi od njih i prestani se uznemiravati. A ako odbiju, zatraži od Allaha, dž.š., zaštitu i bori se protiv njih.“ Jedino Muslim bilježi ovo predanje i sa drugim dodacima.

U govoru Uzvišenog Allaha, dž.š.: „Ako vas zamole da im u vjeri pomognete, dužni ste im u pomoć priteći.“ Znači: beduine koji nisu izbjegavali borbu na vjerskom planu protiv njihovih neprijatelja - pomozite, zaista je vama vadžib pomoć ih i jer su oni vaša braća po vjeri, osim da vas narod koji ne vjeruje zamoli za pomoć. Između vas i njih postoji sporazum, tj. primirje na duže staze, ne ostavljajte na cjedilu vaše štićenike i ne kršite vaše zakletve sa onima s kojima ste sklopili ugovor. Ovo je preneseno od Ibn-Abbasa, radijAllahu anhu​

„Nevjernici jedni druge nasljeđuju. Ne postupite li tako, nastat će smutnja na Zemlji i nered veliki.“ /73/

Pošto je Uzvišeni Allah, dž.š., spomenuo da vjernici nasljeđuju jedni druge, prekinuto je dugotrajno prijateljstvo između njih i nevjernika, u oba Sahiha stoji predanje od Usame bin Zejda da je rekao: Rekao je Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem: /420/ „...ne nasljeđuje musliman kafira (nevjernika) niti nevjernik nasljeđuje muslimana.“

U Musnedu prenosi hadis Amr bin Šu´ajb od svoga oca, a on od svog djeda da je rekao: „Rekao je Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem: /421/ ‘Pripadnici dviju različitih religija ne nasljeđuju jedni druge.’“ Rekao je Et-Tirmizi: da je hadis hasen sahih.

Rekao je Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem: /422/ „Ja sam čist od svakog muslimana koji je među mušricima"; zatim je rekao: „Oni se ne viđaju, tj. ne sastaju.“ Govor Uzvišenog Allaha, dž.š.: „Ne postupite li tako nastat će smutnja na Zemlji i nered veliki,“ znači: ako ne napuste mušrike, a međusobno budu smjenjivali vjernike, nastat će smutnja među ljudima, tj. dvosmislenost, miješanjem vjernika sa nevjernicima, doći će do velikog i proširenog nereda.

„Oni koji vjeruju i isele se, i bore se na Allahovu putu, i oni koji daju sklonište i pomažu - oni su zbilja pravi vjernici - njih čeka oprost i obilje plemenito.“ /74/ „A oni koji kasnije vjernici postanu, pa se isele i u borbi zajedno s vama učestvuju - oni su vaši. A rođaci su, prema Allahovoj Knjizi, jedni drugima preči - Allah zaista sve zna.“ /75/

Nakon što je Uzvišeni Allah, dž.š., spomenuo tretman vjernika na ovom svijetu, nastavlja sa navođenjem njihove osude na ahiretu, obavještava o njima, kao o onim sa istinskim imanom kao što je spomenuo na samom početku sure: Uzvišeni Allah, dž.š., nagradit će ih oprostom i razrješenjem od grijeha ako ih imaju i plemenitom opskrbom koja je mnogo lijepa, čista i prijatna, uvijek je ima bez prestanka; zatim je spomenuo: ko se bude držao njihovih običaja sa iskrenim imanom i dobrim djelom, oni su sa njima zajedno na ahiretu - kao što je rekao Uzvišeni Allah, dž.š.: „Allah je zadovoljan prvim muslimanima.“ (9:100)

I rekao je Uzvišeni Allah, dž.š.:„Oni koji poslije njih dolaze.“ (59:10) U hadisu koji prenose El-Buhari i Muslim: /423/ „Čovjek će biti sa onim koga je volio.“ I u drugom hadisu /424/ „Ko je volio jedan narod on je sa njima. U drugom predanju: „Proživljen je sa njima.“

A što se tiče Allahovog govora: "A rođaci su prema Allahovoj Knjizi jedni drugima preči“ - obuhvatajući svu rodbinu ovaj ajet, kao što tvrde Ibn-Abbas, Mudžahid, ´Ikrime, Hasan, Katade i drugi dokinuo je naslijeđe prijateljstvom i bratimljenjem, kao što su jedni druge isprva nasljeđivali. Ovaj ajet obuhvata rođake posebnim imenom, ko ih ne nasljeđuje, navodi se kao čvrst dokaz hadis: /425/ „Zaista je Allah, dž.š., dao svakom njegovo pravo i nema oporuke nasljedniku. Rekli su: ‘On da je bio vlasnik prava, imenovan bi bio u Allahovoj Knjizi kao zakonski nasljednik. Pošto nije tako, onda nije nasljednik. Allah najbolje zna.’“​