Islamske Ličnosti Odlike halife Omera

Omer je odnesen kući, a i mi smo se zaputili za njim. Ljudi su izgledali tako kao da ih do tada nikakva nesreća nije zadesila. Neko bi prozborio: 'Bit će dobro!' Drugi: 'Plašim se za njega!' (U drugoj verziji kaže se da je izgubio svijest i bio u takvom stanju sve dok sunce nije počelo da izlazi, pa se probudio i upitao: 'Jesu li ljudi klanjali?' Nakon što su mu potvrdno odgovorili, rekao je: 'Nema islama onaj koji ostavi namaz.' Zatim se abdestio i klanjao. Ibn Omer je rekao: 'Abdestio se i klanjao, pa je na prvom rekatu učio Vel-asr, a na drugom Ja ejjuhel-kafirun. Naslonio se na mene a iz rane mu je istjecala krv. Stavio sam srednji prst da mu zaustavim krvarenjem, pa to nije bilo dovoljno da zatvori ranu.')

Donijeli su mu piće i on ga popi, a ono iscuri kroz ranu. Znali su da će umrijeti. (U drugoj verziji kaže se da je zatražio da mu dovedu doktora da mu pogleda ranu, pa kada je doktor došao, zatražio je da mu daju piće, sok od datula, da popije da vidi kako će reagovati rana. Zatim su doveli drugog doktora koji je zatražio da mu daju mlijeko, pa je mlijeko izašlo na obje rane. Tada je doktor rekao Omeru da ostavi oporuku jer će umrijeti istog dana ili sutradan.)

Ušli smo kod njega. Ljudi su dolazili i hvalili ga. Ušao je jedan mladić (ensarija) i rekao: 'Raduj se, vladaru pravovjernih, onome što ti je Allah podario: drugovao si sa Allahovim Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem, među prvima si primio islam, imaš zasluge o kojima znaš, izabran si za halifu i vladao si pravedno, na koncu umireš šehidskom smrću.'

A Omer reče: 'Ja iz ovoga želim izaći čist, ni za sebe ni protiv sebe!' Kada je mladić krenuo da izađe, Omer je primijetio da mu se odjeća vuče po zemlji, pa reče: 'Vratite mi tog mladića.' Pošto ga vratiše, Omer reče: 'Podigni tu odjeću, sinko, duže će ti trajati, a to je bliže pokornosti tvome Gospodaru.'

I nastavi: 'O Abdullah, sine Omerov, pogledaj šta imam od duga.' Izračunali su i ustanovili da ima oko osamdeset i šest hiljada.

'Ukoliko imetak Omerove porodice bude dovoljan, ti podmiri dug iz njega, a ukoliko ne bude, zatraži od porodice Adija b. Ka'ba. Ukoliko ni to ne bude dovoljno, onda zatraži od Kurejšija, a ne traži od drugih. Tako izmiri moj dug', reče Omer i dalje nastavi: 'Potom otiđi Aiši, majci pravovjernih, i reci joj: 'Omer te selami.' Ne govori 'vladar pravovjernih', jer od danas to nisam i reci: 'Omer traži dozvolu da bude pokopan kod dvojice svojih drugova.'

Ibn Omer ode do nje i zatraži dozvolu da uđe. Zatekao ju je kako sjedi i plače, pa joj reče: 'Omer te selami i od tebe traži dopuštenje da bude pokopan kod svojih drugova.' Ona reče: 'Ja sam to mjesto htjela zadržati za sebe, ali ću ga njemu ustupiti.' Kad se vratio, povikaše: 'Došao je Abdullah b. Omer.'

'Podignite me', reče Omer (pošto je ležao). Pošto ga podigoše (u sjedeći položaj, pa ga je neko od prisutnih -- najvjerovatnije Ibn Abbas -- naslonio na sebe), on upita: 'Šta se dogodilo?' Abdullah kaza: 'To što si želio. Ona ti je dala dopuštenje.' On reče: 'Hvala Allahu, to mi je bilo najvažnije. Kad umrem, vi me odnesite do Aiše, nazovite joj selam i recite: 'Omer b. Hattab traži dozvolu da mu dopustiš (da se ukopa pored Allahovog Poslanika i Ebu Bekra). Ukoliko dopusti, ukopajte me pored njih dvojice, a ukoliko ne dopusti, odnesite me u mezarje muslimana.'​

U tom času dođe Hafsa, majka pravovjernih, sa ženama. Ustali smo. Ona je ušla kod oca i plakala jedno vrijeme. (U drugoj verziji stoji da je počela da hvali svoga oca govoreći: 'O druže Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem! O ti koji si bio punac Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem! O vođo vjernika!' Omer joj je na to rekao: 'Ne mogu više da trpim to što govoriš!')

Ljudi zatražiše od Omera dozvolu da ih primi te sam i ja sa njima ušao. Čuli smo je kako plače. Ljudi rekoše (u drugoj verziji kaže se da je to bio njegov sin Abdullah): 'Oporuči nasljednika halife!' 'Ne znam', reče Omer, 'ko bi bio preči od onih ljudi sa kojima je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, do smrti bio zadovoljan', a onda je po imenu spomenuo Aliju, Osmana,

Zubejra, Talhu, Sa'da, i Abdurrahmana (Nije spomenuo od deseterice koji su obradovani Džennetom Ebu Ubejdu jer je on umro prije ovog događaja, i nije spomenuo Seida b. Zejda jer je on bio Omerov amidžić te ga zbog rodbinske veze nije ubrojao kako ne bi narod pomislio da Omer za svoje nasljednike želi da postavi svoje rođake), dodavši: 'S vama će biti i Abdullah b. Omer bez prava da bude biran, samo kao član odbora za pokop. (U drugoj verziji navodi se da mu je rečeno da iza sebe za svoga nasljednika, halifu, ostavi svoga sina Abdullaha, pa je rekao: 'Allah te ubio! To radi Allaha neću učiniti! Zar da za halifu oporučim nekoga ko se ne zna na lijep način razvesti od svoje žene!') Ako kojim slučajem vlast bude dodijeljena Sa'du, neka tako bude. A ako ne, neka onda on pomogne onome ko bude izabran. Ja ga nisam smijenio zbog nesposobnosti niti zbog pronevjere.

Oporučujem halifi poslije mene da pazi prve muhadžire i čuva njihovu čast. Preporučujem mu da dobro čini ensarijama, onima koji su se ranije nastanili u Medini i koji su primili vjeru. Neka prihvati njihove dobročinitelje, a neka oprašta njihovim grešnicima. Preporučujem mu dobročinstvo prema stanovnicima naselja jer su oni potpora islamu i sakupljači imetka, koji izazivaju gnjev neprijatelja; neka se od njih ne uzima ništa osim viška kojim su oni zadovoljni. Preporučujem mu dobročinstvo prema beduinima Arapima, jer su oni osnova Arapa, i oni su dio islama. Neka im se zekat uzima iz manje vrijednog imetka i neka se podijeli među siromašnima od njih. Preporučujem mu odgovornost prema Allahovim štićenicima (zimijama) i štićenicima Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Neka ispuni svoj ugovor i obaveze prema njima. Neka ratuje zbog njih i neka se ne opterećuju onim što ne mogu podnijeti.'

Kad je umro, ponijeli smo ga do Aiše. Stigavši do Aišine odaje, Abdullah b. Omer nazva joj selam i reče: 'Omer b. Hattab traži dozvolu da uđe.' 'Unesite ga', reče ona. Unesen je i pokopan pored dvojice svojih drugova." (Prvi do kible je kabur Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Zatim od pravca ramena Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, iza njega postavljen je kabur Ebu Bekra, radijallahu anhu, a kabur Omera od pravca ramena Ebu Bekra, iza njega.)

U drugoj verziji od Ibn Abbasa, radijallahu anhuma, navodi se da je kazao: "Omer je stavljen na tabut. Ljudi su molili za njega i klanjali mu dženazu prije nego su ga ponijeli. Među njima sam bio i ja. Niko me nije toliko uplašio kao Alija b. Ebu Talib stavivši mi u tom momentu ruku na rame. Rekao je: 'Ni sa čijim djelima ne bih se rado susreo sa Allahom kao sa tvojima (obraćajući se Omeru). Tako mi Allaha, mislim da će te Allah sastaviti s tvoja dva druga. Više puta sam čuo Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, kako govori: Išao sam s Ebu Bekrom i Omerom! Izašao sam s Ebu Bekrom i Omerom!'"​

Izvod hadisa

Hadis na spomenuti način bilježe: Buhari, br. 3700; Ibn Hibban, br. 3250; Bejheki, Es-Sunenul-kubra, br. 16014; Begavi, Šerhus-sunna, br. 2491.

Predanje Ibn Abbasa, radijallahu anhuma, zabilježili su: Buhari, br. 3685; Ibn Madža, br. 98; Nesai, Es-Sunenul-kubra, br. 8061; Hakim, br. 4427; Bezzar, br. 453; i drugi.

Prenosioci hadisa

Amr b. Mejmun Ebu Abdullah ili Ebu Jahja el-Evdi el-Kufi, poznati je muhadrem, pouzdani prenosilac, i veliki pobožnjak. Hadise je prenosio od: Abdullaha b. Mesuda (10), Omera b. Hattaba (6), Muaza b. Džebela (2), Sa'da b. Ebu Vekkasa (1), Abdurrahmana b. Avfa (1).

Ashabi su mnogo voljeli Amra i bili zadovoljni njime. Kaže se da kada bi Amr b. Mejmun ušao u džamiju i ljudi ga vidjeli, sjetili bi se Allaha i spominjali Ga. Navodi se da je između šezdeset i stotinu puta obavio umru i hadž. Historičari se razilaze u pogledu godine njegove smrti: 74, 75, 76 ili 77. h. g. (Vidjeti: Ibn Ebu Hatim, Džerh ve tadil, 6/258; Mizzi, Tehzibul-kemal, 22/261; Ibn Hadžer, Tehzibut-tehzib, 3/307)

Abdullah b. Abbas, radijallahu anhuma, amidžić Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, rođen je za vrijeme kurejšijske izolacije Benu Hašima u Meki, oko tri godine prije Hidžre.

Za njega se govorilo da je more i tinta zbog mnoštva znanja kojim se odlikovao. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, dva puta je molio Allaha za njega da mu podari mudrost i znanje. Jedanput je rekao u dovi: "Allahu moj, podari mu razumijevanje vjere i poduči ga tumačenju Kur'ana." Drugi put, kako kaže sam Ibn Abbas, radijallahu anhuma: "Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, privio me je na grudi i rekao: 'Allahu moj, poduči ga mudrosti!'"

Omer i Osman, radijallahu anhuma, dovodili su ga na svoja savjetodavna vijeća, među učesnike Bedra, i tražili od njih da ih savjetuje. Od tog vremena počeo je izdavati fetve i nastavio tako sve do svoje smrti. Od Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, prenio je 1660 hadisa. Pred kraj života stanovao je u Taifu. Bilježi se i da je oslijepio i da nije izlazio iz kuće osim u mesdžid. Umro je 68. h. g. (Vidjeti: Hafiz Ibn Hadžer, Tehzibut-tehzib, 2/364-365; El-Isabe fi temjizis-sahaba, br. 4781; Zehebi, Sijeru a'lamin-nubela, 3/359; Ibn Sa'd, Et-Tabekatul-kubra, 2/369-239; Ibn Abdulberr, El-Istiab fi esmail-ashab, 3/933; Ibn Esir, Usdul-gaba fi ma'rifetis-sahaba, br. 3035)​

Tema hadisa

Hadis govori o odlikama plemenitog ashaba Omera b. Hattaba, radijallahu anhu.

Omer b. Hattab b. Nufejl b. Abduluzza b. Rijah el-Kureši el-Adevi Ebu Hafs, vođa pravovjernih, rođen je trinaest godina nakon događaja sa slonom i bio je jedan od najplemenitijih Kurejšija. Islam je primio šeste godine po poslanstvu, nakon četrdeset muškaraca i deset žena. Njegovo primanje islama bilo je bereket dove Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: "Allahu moj, uzvisi islam s Tebi dražim, jednim od dvojice: Omerom b. Hattabom ili Amrom b. Hišamom (Ebu Džehlom)."

Navodi se da je nakon Omerovog primanja islama, Džibril, alejhis-selam, došao Vjerovjesniku, sallallahu alejhi ve sellem, i rekao: "Stanovnici nebesa obradovali su se Omerovom islamu," a mnogobošci su rekli: "Danas smo raspolovljeni."

Ibn Mesud, radijallahu anhu, rekao je: "Otkako je Omer primio islam, postali smo ponosni!" Također se prenose Ibn Mesudove, radijallahu anhu, riječi o Omeru: "Omerovo primanje islama bilo je ponos za muslimane, njegova hidžra bila je pobjeda, a njegova vladavina bila je milost za muslimane."

Omer b. Hattab, radijallahu anhu, drugi je od deseterice obradovanih Džennetom, nakon Ebu Bekra es-Siddika, radijallahu anhu.

Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, dao mu je nadimak El-Faruk jer je on svojim primanjem islama obznanio i rastavio istinu od neistine.

Učestvovao je u Bitki na Bedru i u svim ostalim bitkama.

Prvi je osnovao bejtul-mal i prvi je uveo hidžretski kalendar.

Prenosi se od Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da je rekao: "Da nakon mene ima poslanika, sigurno bi to bio Omer." Više je puta Uzvišeni Allah objavom potvrdio Omerovo mišljenje.

Prenio je 539 hadisa od Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kao što je prenosio hadise i od Ebu Bekra i Ubejja b. Ka'ba, radijallahu anhuma. Od Omera je velika skupina ashaba prenosila hadise, među kojima su i njegova djeca: Abdullah, Asim i Hafsa, zatim Osman, Alija, Sa'd b. Ebu Vekas, Talha b. Ubejdullah, Abdurrahman b. Avf i Ibn Mesud, Allah svima njima bio zadovoljan.

Preuzeo je hilafet nakon Ebu Bekra, radijallahu anhu, i data mu je prisega na isti dan kada je na ahiret preselio Ebu Bekr, pa je bio najbolji nasljednik najboljem nasljedniku. Dok je bio halifa, Allah ga je počastio mnogim osvajanjima, od kojih su bila osvajanja Šama, Iraka, i Misra.

Na prstenu koji je nosio bilo je napisano: "Smrt je dovoljna kao opomena!"

Alija b. Ebu Talib, radijallahu anhu, rekao je: "Najbolji od svih ljudi nakon Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, je Ebu Bekr, a zatim Omer."

Predvodio je hilafet deset godina i pet mjeseci, i ubijen je u srijedu, četiri dana prije isteka mjeseca zul-hidžeta 23. h. g., u svojoj 63. godini života. Ukopan je pored Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i Ebu Bekra, radijallahu anhu, u kući Aiše, majke vjernika, radijallahu anha. (Vidjeti: Ibn Hadžer, El-Isaba fi temjizis-sahaba, br. 5736; Tehzibut-tehzib, 7/385; Ibn Abdulberr, El-Istiab fi esmail-ashab, 2/459; Ibn Esir, Usdul-gaba fi ma'rifetis-sahaba, br. 3824; Zehebi, Sijeru a'lamin-nubela, Siretul-hulefair-rašidin, str. 71; Ibn Sa'd, Et-Tabekatul-kubra, 3/270; Ebu Nuajm, Hil'jetul-evlija, 1/40)​

Poruke hadisa

• Hadis ukazuje na brojne vrline Omera, radijallahu anhu, i njegovu posebnost:

-- Svi ashabi i ehli-bejt bili su složni da nakon Ebu Bekra prednost nad svim ashabima pripada Omeru.

-- Umro je kao šehid i ta činjenica jedan je od pokazatelja istinitosti vjerovjesništva Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, jer je on obavijestio da će Omer biti ubijen.

-- Ukopan je pored Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, i Ebu Bekra, i niko od ummeta Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, od tada do današnjeg dana nije ukopan pored njih niti će biti.

-- U hadisu se ukazuje na to da će Omer biti halifa nakon Ebu Bekra, radijallahu anhuma, kada se kaže: "Išao sam s Ebu Bekrom i Omerom!"

• Hadis ukazuje na Omerovu pravednost i pobožnost. Naime, oporučio je da čak i poslije njegove smrti upitaju Aišu, radijallahu anha, za dozvolu da bude ukopan pored Poslanika i Ebu Bekra. Omer je tako postupio jer je osjećao bojazan da je dala dozvolu dok je bio u životu, kao halifi čije su se naredbe provodile, i time je htio da dā do znanja da je to njegova molba, a ne naredba. Ovaj podatak ukazuje na to koliko je Omer poštovao Poslanikovu, sallallahu alejhi ve sellem, porodicu i da ih nije uznemiravao, kako to tvrde šiije-rafidije. Omerova pravednost dolazi do izražaja i u trenutku kada svoga rođaka izuzima iz skupine ashaba koje je predložio kao kandidate za halifu.

• Posebnu pažnju privlači Omerova pobožnost na koju ukazuje činjenica da je u trenutku kada je smrtno ranjen brinuo za svoj namaz i klanjao ga u takvom stanju, a da se brinuo i za namaz ostalih muslimana ukazuje i to da je pitao jesu li klanjali sabah-namaz kada je odnesen.

• Omerove riječi da nema islama onaj koji nema namaza jasno ukazuju na to koliki je značaj Omer pridavao namazu.

• Muslimani trebaju voditi računa o pravilno stajanju u safove i ne počinjati namaz sve dok ne budu poravnati.

• Savjetovanje u vjeri, pa makar to bilo i na malo grublji način, trebamo prihvatiti jer je to za naše dobro. Vidimo kako je Omer, radijallahu anhu, poravnavao saf muslimana svojim štapom.

• Iz hadisa uviđamo da osoba propušteni namaz naklanjava odmah kada se sjeti ili kada bude u mogućnosti.

• Nema smetnje na farz-namazu učiti kraće sure, ako za tim ima potrebe.

• Učenjaci koji smatraju izlazak krvi iz tijela ne kvari abdest navode ovaj hadis kao dokaz za svoje mišljenje.

• Onaj koji bude nepravedno ubijen ima status šehida i dokaz za to jeste ovaj hadis. U Muvetti imama Malika, rahimehullahu teala, bilježi se da je Omer, radijallahu anhu, rekao: "Allahu moj, doista Te ja molim za šehadet na Tvome putu i za smrt u gradu Tvoga Poslanika." Badži, rahimehullahu teala, rekao je: "Muslimani su složni da je ova dova primljena i da je Omer, radijallahu anhu, šehid. To je dokaz da je šehid onaj koji na ovakav način bude ubijen, pa makar i ne bio ubijen u ratu ili odbrani." Buhari bilježi od Enesa, radijallahu anhu, da se Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, jednom prilikom uspeo na Uhud zajedno sa Ebu Bekrom, Omerom i Osmanom, i da je, nakon što se Uhud zatresao, Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Uhude, smiri se! Doista su na tebi Vjerovjesnik, Siddik/istinoljubivi i dva šehida!"​

Međutim, iz hadisa se uviđa da se osoba koja ima status šehida, ali nije poginula na bojnom polju, kupa i da joj se klanja dženaza.

• Omer, radijallahu anhu, toliko je žarko želio dobro svome narodu da ga je savjetovao čak i u zadnjim trenucima svoga života. Dao je im prednost u zadnjim trenucima svoga života nad sobom!

• Riječi: "Ljudi su izgledali tako kao da ih do tada nikakva nesreća nije zadesila" ukazuju na to koliko su i stanovnici Medine voljeli i poštovali Omera.

• A druga verzija hadisa koju prenosi Ibn Abbas, radijallahu anhuma, pojašnjava koliko ga je naročito poštovao i volio Alija, radijallahu anhu, koji je rekao da bi volio biti poput Omera.

• I pored toga što je bio šehid, i što su ga svi muslimani voljeli i poštovali, plakali za njim, spominjali njegova brojna njegova dobra djela i njegove odlike, Omer nije bio siguran za sebe. Rekao je: "Ja iz ovoga želim izaći čist, ni za sebe ni protiv sebe!" Nije bio siguran za sebe. Hasan el-Basri, kazujući ove Omerove riječi, govorio bi: "Takav je slučaj s vjernikom -- i kad čini dobra djela, osjeća strah, dok licemjer osjeća sigurnost kad čini loša djela. Tako mi Allaha nisam sreo čovjeka da je povećao ihsan/dobročinstvo a da nije povećao i strah, i nisam sreo čovjeka da je povećao griješenje a da nije povećao i ponos sobom!"

• Omerov ubica, medžusija Ebu Lu'lu'a, prezren je čovjek, koji je loše skončao na ovom svijetu, a propast ga očekuje i na ahiretu. Kakvog dobra može biti u osobi koji ubija halifu Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, u namazu, dok uči Allahov govor, u Allahovoj kući -- mesdžidu Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, na istom mjestu na kojem je stajao Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem! Nesreću ove osobe upravo pojašnjavaju Omerove, radijallahu anhu, riječi u drugom citatu ovog hadisa u kojem jasno on kaže: "Hvala Allahu Koji nije dao da moj ubica bude onaj koji će mi se suprotstaviti kod Allaha sa makar jednom sedždom koju Mu je učinio!" A u drugoj verziji kaže se: "... sa riječima la ilahe illallah koje je izgovarao."

• Osoba na samrti treba da ostavi oporuku, naročito ako ima duga.

• Dug se vraća ili preuzima prije klanjanja dženaze. U ovom hadisu pojašnjen je inačin na koji se vraća dug umrle osobe.

• U oporuci treba oporučiti i ko će se pobrinuti za našu dženazu.

• Onaj koji je imao vlast nad nečim, prije svoje smrti trebao bi odrediti jednu ili više osoba na koje će se prenijeti ta njegova ovlast, naročito ako je ona važna i tiče se većeg broja ljudi. Da li on tu osobu odredio ili je drugi nakon njegove smrti odabrali, on bi joj trebao prije svoje smrti dati upute kako da izvršava svoju zadaću kojom će biti zadužena.

• Na odgovorna mjesta trebamo postavljati sposobne i bogobojazne ljude, a ne one koji su nam bliski.

• Nakon Allaha, čovjeku su na ovom svijetu najbitniji dobri drugovi, vjernici. Vjerniku najvažnije mora biti da bude u društvu i blizini drugih dobrih vjernika. Vidimo kako Omer, radijallahu anhu, kaže kako mu je bilo najvažnije da bude ukopan pored svoja dva druga, Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i Ebu Bekra, radijallahu anhu, s kojima je proveo i svoj život na dunjaluku.​