EL - A'RAF / BEDEMI - Objavljena u Meki, ima 206 ajeta*

Elif - Lam - Mim - Sad./1/ "Ovo je knjiga koja ti se objavljuje - i neka ti u grudima ne bude nikakve tegobe zbog nje da njome opominješ i da vjernicima bude pouka." /2/ "Slijedite ono što vam se od Gospodara vašeg objavljuje i ne uzimajte, pored Njega, nekog drugog kao zaštitnika! - A kako vi malo pouku primate!" /3/

Na početku sure El-Bekare detaljno smo objasnili ove početne harfove i razna mišljenja o tom pitanju.

"Ovo je knjiga koja ti se objavljuje", tj. ovo je Knjiga koja ti se objavljuje od tvog Gospodara, "I neka ti u grudima ne bude nikakve tegobe zbog nje", tj. nemoj da ti bude teško dostaviti je ljudima i njome ih opomenuti.

"Ti izdrži kao što su izdržali odlučni poslanici..." (46:35) "...da njome opominješ", tj. da njome opominješ nevjernike, "I da vjernicima budeš pouka." Zatim Allah, dželle ‘šanuhu, kaže obraćajući se cijelom svijetu: "Slijedite ono što vam se od Gospodara vašeg objavljuje", tj. slijedite sunnet Poslanika, koji ne zna čitati ni pisati, koji vam je došao s Knjigom koja vam je objavljena od Gospodara i Vlasnika svega. "I ne uzimajte, pored Njega, nekog drugog kao zaštitnika!", tj. ne izlazite iz okvira sa kojima je došao ovaj Kur'an povodeći se pravilima koja je neko drugi propisao. "A kako vi malo pouku primate!" Kao što su riječi Allaha, dželle ‘šanuhu:

"A većina ljudi, ma koliko ti želio, neće biti vjernici." (12:103)

"Koliko smo Mi samo gradova razorili, i kazna im je Naša dolazila noću ili danju kad bi prilegli,/4/ a kada bi ih kazna Naša zadesila, jadikovanje njihovo svodilo se samo na riječi: ‘Nasilnici smo, zaista bili!’,/5/ i sigurno ćemo pitati, one kojima smo poslanike slali, a pitat ćemo, doista, i poslanike,/6/ i izložit ćemo im, pouzdano, sve što o njima znamo, jer Mi nismo odsutni bili."/7/

Allah, dželle ‘šanuhu, kaže: "Koliko smo Mi samo gradova razorili!", zbog toga što su se suprotstavljali Našim poslanicima i što su ih u laž ugonili, pa su kažnjeni poniženjem na ovom svijetu i niskošću na ahiretu. Kao što Allah, dželle ‘šanuhu, kaže:

"A koliko smo Mi uništili sela i gradova čiji su stanovnici u životu obijesni bili! Eno domova njihovih, malo ko, poslije njih, navrati u njih, Nama su ostali." (28:58)

"I kazna im je Naša dolazila noću ili danju kad bi prilegli", tj. kazna i osveta dolazila im je noću ili za vrijeme popodnevnog odmora (kajlule), a oba termina vrijeme su opuštenosti i zabave. Kao što Allah, dželle ‘šanuhu, kaže: "A zar su stanovnici sela i gradova sigurni da ih Naša kazna neće snaći noću dok budu spavali? Ili, zar su stanovnici sela i gradova sigurni da ih Naša kazna neće snaći danju dok se budu zabavljali?" (7:97) "...a kada bi ih kazna Naša zadesila, jadikovanje njihovo svodilo se samo na riječi: ‘Nasilnici smo, zaista, bili!’", tj. oni ih priznali svoje grijehe kada bi ih kazna iznenadila i postali sigurni da ih neće mimoići.

Kao što Allah, dželle ‘šanuhu, kaže: "A koliko je bilo nevjerničkih sela..." sve do riječi: "...nepomičnim". (21:11-15) Ibn-Džerir tumačeći ovaj ajet kaže: "Ovaj je ajet jasan dokaz ispravnosti rivajeta u kome se prenosi da je Poslanik, sallAllahu ‘alejhi we sellem, rekao: (274) Nijedan narod nije uništen dok nije bio upozoren nekim između njih." "I sigurno ćemo pitati, one kojima smo poslanike slali, a pitat ćemo, doista, i poslanike", kao što je Allah, dželle ‘šanuhu, rekao:

"A na dan kada ih On pozove i upita: "Šta ste poslanicima odgovorili?" (28:65)

"Na dan kada Allah sakupi poslanike i upita: Da li su vam se odazivali? - oni će reći: Mi ne znamo, jer samo Ti znaš sve tajne." (5:109) Tj. Allah, dželle ‘šanuhu, pitat će narode čime su odgovorili poslanicima na ono sa čime ih je poslao, kao što će pitati i poslanike o njihovom dostavljanju Njegovih poruka.

Ibn-Merdevejh prenosi od Ibn-Umera da je rekao: "Allahov Poslanik, sallAllahu ‘alejhi we sellem, rekao je (275): ‘Svi ste vi pastiri i svako će od vas odgovarati za svoje stado.’ Čovjek će biti pitan za svoju porodicu, žena za kuću svog muža, a rob za imetak svoga vlasnika." "I izložit ćemo im, pouzdano", tj. poslanicima i onima kojima su poslani, ono što se među njima desilo, jer Mi znamo ono što oni kriju i ono što javno čine.

Iznijet će se knjiga koja će govoriti o svemu što su radili, "jer Mi nismo odsutni bili.", tj. Allah, dželle ‘šanuhu, sve vidi, Njemu se ništa ne može sakriti, niti On i jednoga trena biva odsutan. On zna skrivene poglede i ono što grudi taje.

Mjerenje toga dana bit će pravedno: oni čija dobra djela prevagnu, oni će šta žele postići";/8/ "a oni čija dobra djela budu lahka, oni će, zato što dokaze Naše nisu priznavali, stradati." /9/

Allah, dželle ‘šanuhu, kaže: "Mjerenje" djela na Sudnjem danu, "bit će pravedno", tj. Allah, dželle ‘šanuhu, nikome neće nepravdu učiniti. Kao što Allah, dželle ‘šanuhu, kaže:​

"Mi ćemo na Sudnjem danu ispravne terezije postaviti, pa se nikome krivo neće učiniti; ako nešto bude teško koliko zrno gorušice, Mi ćemo za to kazniti ili nagraditi. A dosta je što ćemo Mi račune ispitivati." (21: 47) Na Sudnjem će se danu djela staviti na vagu, iako su ona fizički neodređena, jer će im tada Allah, dželle ‘šanuhu, dati fizički oblik. El-Begavi kaže: Slično ovome prenosi se od Ibn-Abbasa, što se navodi u sahih hadisu (276): "Na Sudnjem danu doći će sure El-Bekare i Ali-Imran u obliku dva oblaka ili dva oblačića ili kao dva jata gusto poredanih ptica..." A u hadisu El-Beraa u kome se govori o ispitu u kaburu stoji: (277) ...Vjerniku će prići mladić lijepa izgleda i mirisa, pa će mu on reći: "Ko si ti?" Odgovorit će: "Ja sam tvoja dobra djela", a za kafire i munafike spominje se suprotno. A neki kažu da će se vagati knjige djela, kao što se navodi u hadisu o "listu".[300] Drugi, opet, kažu da će se vagati vlasnici djela, kao što se navodi u hadisu koji se prenosi u poglavlju o vrlinama Ibn-Mesuda, a u kojem stoji da je Poslanik, sallAllahu ‘alejhi we sellem, rekao: (278) "Zar se vi čudite zbog tankoće njegovih potkoljenica; tako mi Allaha, one su na mizanu teže od brda Uhud."[301] A sve je to ispravno, jer, nekada će se vagati djela, a nekada knjige, a nekada ljudi. A Allah najbolje zna.

"Mi smo vas na Zemlji smjestili i na njoj vam sve što je potrebno za život dali. - A kako vi malo zahvaljujete!" /10/

Allah, dželle ‘šanuhu, podsjećajući Svoje robove na blagodati koje im je podario, kaže da je Zemlju, sa svim što se na njoj nalazi, od dobara i koristi, učinio podesnom za njihov život. Međutim, većina njih, i pored ovakvih blagodati od Allaha, vrlo malo zahvaljuju na tome. Kao što Allah, dželle ‘šanuhu, kaže: "...I ako biste Allahove blagodati brojali, ne biste ih nabrojali. - Čovjek je, uistinu, nepravedan i nezahvalan." (14:34) Sve karije složile su se da se riječ (meajiš) čita sa jetom, bez hemzeta, što je ispravno.

"Mi smo Adema stvorili i onda mu oblik dali, a poslije melekima rekli: ‘Ničice padnite Ademu!’ Pa svi ničice padoše, osim Iblisa, on nije bio od onih koji ničice padoše!" /11/

Allah, dželle ‘šanuhu, na ovom mjestu podsjeća ljude na čast njihovog oca Adema i objašnjava im neprijateljstvo njihovog neprijatelja Iblisa, i zavist koju u sebi nosi prema njima i njihovom ocu Ademu, kako bi ga se čuvali i radili suprotno onome čemu ih on poziva. Allah, dželle ‘šanuhu, kaže: "Mi smo Adema stvorili i onda mu oblik dali, a poslije melecima rekli: ‘Ničice padnite Ademu!’ Pa svi ničice padoše, osim Iblisa, on nije bio od onih koji ničice padoše!", on se nije htio pokloniti, tj. kada je Allah, dželle ‘šanuhu, stvorio Adema, alejhi selam, Svojom rukom od ljepljive ilovače, dao mu oblik savršenog čovjeka i u njega udahnuo dušu, melekima je naredio da mu sedždu učine iz počasti Allahu, dželle ‘šanuhu, i Njegovoj veličini. Svi su oni to čuli i poslušali, osim Iblisa koji nije učinio sedždu. U riječima ovog ajeta:

"Mi smo vas stvorili i onda vam oblik dali..." misli se na Adema, alejhi selam, a to je rečeno u množini zbog toga što je on otac svih ljudi. Kao što Allah, dželle ‘šanuhu kaže:

"I Mi smo vam od oblaka hladovinu načinili i medenu rosu i prepelice vam slali..."(2:57) Izraelćanima koji su živjeli za vrijeme Poslanika, sallAllahu ‘alejhi we sellem, a misli se na njihove pretke koji su živjeli u vrijeme Musaa, alejhi selam Međutim, pošto je to bio poseban dar za njihove očeve koji su njihov osnov, isto se to i na njih odnosi.

"Šta te je navelo pa da ničice ne padneš kad sam ti naredio?" - upita On. "Ja sam bolji od njega; mene si od vatre stvorio, a njega od ilovače", odgovori on./12/

Allah, dželle ‘šanuhu, kaže: "Zašto se nisi poklonio kad sam ti naredio?" "Šta te je natjeralo i prisililo da ne učiniš sedždu kad sam ti naredio?" A riječi Iblisa, neka je Allahovo prokletstvo na njega, "Ja sam bolji od njega"; spadaju u ispriku koja je teža od grijeha. Tj. ja sam bolji od njega, pa kako mi onda možeš narediti da mu učinim sedždu? Zatim je pojasnio da je on bolji od njega zato što je stvoren od vatre, a vatra je bolja od ilovače od koje je stvoren Adem. Prokleti Iblis je, dakle, gledao na osnov materijala, a nije gledao na posebnu počast koja je ukazana Ademu time što ga je Allah stvorio Svojom rukom i u njega udahnuo dušu (život). On je, Allah ga prokleo, upotrijebio pogrešnu jednostranu analogiju, svojom tvrdnjom da je vatra bolja od ilovače (zemlje), jer osobine su zemlje uravnoteženost, dobroćudnost, blagost i čvrstina. Zemlja je mjesto rastinja, napretka, povećavanja i oporavljanja. A osobine vatre su spaljivanje, neodređenost i brzina. Zato je Iblisa iznevjerio njegov osnov (materijal), a Ademu, alejhi selam, koristio njegov, povratku Allahu, pokajanju, smirenosti, predanosti Allahovom određenju, priznanju Njemu i traženju pokajanja i oprosta.

U Muslimovom "Sahihu" prenosi se hadis u kome Aiša, radijAllahu anhu, kaže da je Poslanik, sallAllahu ‘alejhi we sellem, rekao: (279) "Meleki su stvoreni od nura (svjetlosti); Iblis je stvoren od rasplamtjele vatre, a Adem je stvoren od onoga što vam je opisano."

A Ibn-Džerir prenosi od El-Hasana da je tumačeći Allahove, dželle ‘šanuhu, riječi: "mene si od vatre stvorio, a njega od ilovače", rekao: "Iblis je upotrijebio analogiju, i on je prvi koji je to uradio." Lanac ovog rivajeta je sahih. A od Ibn-Sirina prenosi da je rekao: "Prvi koji je upotrijebio analogiju bio je Iblis, a Sunce i Mjesec se ne obožavaju nego zbog upotrebe analogije." Sened ovog rivajeta je, isto tako, sahih.

"E onda izlazi iz Dženneta" - reče On -, "ne priliči ti da u njemu prkosiš; izlazi, ti si, zaista, od onih prezrenih!" /13/ "Daj mi vremena do dana njihova oživljenja!" - zamoli on." /14/ "Daje ti se vremena!" - reče On." /15/

Allah, dželle ‘šanuhu, obraća se Iblisu i kaže mu: Silazi sa svog stepena na kom si bio na najvišem dijelu nebeskih prostranstava, jer oholost prema Allahovim, dželle ‘šanuhu, naređenjima i nepostupanje po njima prouzrokuje smanjenje stepena koji se ne postiže drugačije nego iskrenom pokornošću Allahu, dželle ‘šanuhu Kazna je za takav stav izlazak iz Dženneta, ponižen i beznačajan, kao kazna za njegovu oholost. Tako je sa Iblisom postupljeno suprotno onome što je on htio i nagrađen je suprotno onome što je on želio. Ovo je potpuna pravednost od Allaha, dželle ‘šanuhu Kada je to prokleti Iblis shvatio, zatražio je da se njegovo hapšenje odgodi do Sudnjeg dana, pa mu je Allah, dželle ‘šanuhu, to udovoljio, a On je Mudar i Sveznajući.​

"E zato što si odredio pa sam u zabludu pao" - reče - "kunem se da ću ih na Tvom pravom putu presretati,/16/ pa ću im i sprijeda, i straga, i zdesna, i slijeva prilaziti, i Ti ćeš ustanoviti da većina njih neće zahvalna biti!"/17/

Allah, dželle ‘šanuhu, obavještava nas da je Iblis, nakon što mu je udovoljeno da se njegovo hapšenje odgodi i nakon što je postao siguran u to, počeo sa prepirkom i odmetništvom, pa je rekao: "E zato što si odredio pa sam u zabludu pao" - reče - "kunem se da ću ih na Tvom pravom putu presretati", tj. ja Ti se kunem, da ću ih, zbog toga što si me u zabludu odveo, presretati na Tvom pravom putu. A drugo značenje je: Kao što si Ti mene odveo u zabludu, isto ću tako ja presretati Tvoje robove iz potomstva ovog čovjeka zbog koga si me prokleo. A pravi put su svi putevi dobra koji vode Allahovom, dželle ‘šanuhu, zadovoljstvu. Kao što islam, Hidžra, džihad i sva bogougodna djela kojima je Allah, dželle ‘šanuhu, zadovoljan.

"pa ću im i sprijeda, i straga", tj. dolazit će im sa svih strana, kako bi ih odvratio od puteva pokornosti, nabrajajući im razne vrste zabluda, sve dok ih ne odvede u grijehe.[302]

A pojedini kažu da je "sprijeda" "i sdesna", odakle vide, "i straga", "i slijeva", odakle ne vide, a Ibn-Džerir smatra da se ovdje misli i na puteve dobra i na puteve zla. Od puteva dobra ih odvraća, a na puteve zla navraća. Prenosi se da je Ibn-Abbas rekao: "A nije rekao i iznad njih, jer milost silazi iznad njih." "I Ti ćeš ustanoviti da većina njih neće zahvalna biti!", tj. neće vjerovati. Ove riječi Iblisove proistekle su iz njegovog mišljenja, ali su one pogodile stvarno stanje. Kao što Alah, dželle ‘šanuhu, kaže:

"A Iblis se uvjerio da je o njima ispravno mislio, i oni su se poveli za njim, osim nekolicine vjernika nad kojima nikakve vlasti nije imao; Mi smo htjeli ukazati na onoga ko vjeruje u onaj svijet, a ko u njega sumnja. A Gospodar tvoj bdi nad svim." (34:20-21) Zato se u hadisu prenosi traženje zaštite od utjecaja šejtana sa svih strana čovjeka. Kao što prenosi El-Hafiz Ibn-Merdevejh od Ibn-Abbasa da je Poslanik, sallAllahu ‘alejhi we sellem, rekao: (280) "Allahu dragi, ja od Tebe tražim oprost i spas u svojoj vjeri i svom životu, u svojoj porodici i imetku. Allahu dragi, pokrij moje sramote, ublaži moje strahote i sačuvaj me ispred, iza, zdesna, slijeva i odozgo. A Tebi se, o Allahu, utječem da budem ugrožen ispod mene." Veki’ kaže: "Ispod mene, znači - da u zemlju propadnem."

"Izlazi iz njega, pokuđen i ponižen!" - reče On. "Tobom i svima onima koji se budu povodili za tobom doista ću Džehennem napuniti!" /18/

Allah, dželle ‘šanuhu, potvrđuje prokletstvo Iblisa i njegovo udaljavanje i protjerivanje sa visokog stepena, pa kaže: "Izlazi iz njega, pokuđen i ponižen!", tj. osramoćen, udaljen, protjeran, proklet i omrznut. "Tobom i svima onima koji se budu povodili za tobom doista ću Džehennem napuniti!" Kao što Allah, dželle ‘šanuhu, kaže:

"Odlazi!" - reče onda - "evo ovoga koga si iznad mene uzdigao: ako me ostaviš do Smaka svijeta, sigurno ću, osim malobrojnih, nad potomstvom njegovim zagospodariti", i zavodi glasom svojim koga možeš i potjeraj na njih svoju konjicu i svoju pješadiju, i budi im ortak u imecima, i u djeci, i daji im obećanja, a šejtan ih samo obmanjuje, ali, ti, doista, nećeš imati nikakve vlasti nad robovima Mojim! A Gospodar tvoj dovoljan je kao zaštitnik!" (17:62-65)

"A ti, o Ademe, i žena tvoja u Džennetu stanujte i odakle god hoćete jedite, samo se ovom drvetu ne približujte, da se prema sebi ne ogriješite!" /19/ "i šejtan im poče bajati da bi im otkrio stidna mjesta njihova, koja su im skrivena bila, i reče: ‘Gospodar vaš zabranjuje vam ovo drvo samo zato da ne biste meleki postali ili da ne biste besmrtni bili’",/20/ "i zaklinjaše im se: ‘Ja sam vam, zaista, savjetnik iskreni!’" /21/

Allah, dž.š, dozvolio je Ademu i Havi u Džennetu da jedu od sveg voća izuzev jedne voćke. O tome smo govorili u suri El-Bekare. Tada im je pozavidio šejtan i pokušao ih zavesti, prevariti i obmanuti, kako bi im uskratio blagodati i lijepu odjeću u kojoj su se nalazili. "I reče:" - lažući i izmišljajući - "Gospodar vaš zabranjuje vam ovo drvo samo zato da ne biste meleki postali ili da ne biste besmrtni bili" - i vječno ovdje ostanete,a ako vi pojedete od nje onda će vam se to ostvariti. "I zaklinjaše im se:" Allahom, "Ja sam vam, zaista, savjetnik iskreni!" Jer sam ja ovdje još otprije i dobro poznajem ovo mjesto, i tako ih prevari. A vjernik se može prevariti kad ga neko zakune Allahom. Neki od alima znali bi kazati: "Ko nas pokuša prevariti zaklinjući nas Allahom, mi ćemo mu se predati.”

"i na prevaru ih zavede. A kad oni ono drvo okusiše, stidna mjesta njihova ukazaše im se i oni po sebi dženetsko lišće stavljati počeše. ‘Zar vam to drvo nisam zabranio?’" - zovnu ih Gospodar njihov - ‘i rekao vam: šejtan vam je, zbilja, otvoreni neprijatelj.’" /22/ "Gospodaru naš" - rekoše oni - "sami smo sebi krivi, i ako nam Ti ne oprostiš i ne smiluješ nam se, sigurno ćemo biti izgubljeni." /23/

Seid ibn Ebi-Urube prenosi od Ubej ibn Ka´ba, radijAllahu anhu, da je rekao: "Adem je bio čovjek visoka rasta kao da je visoka palma. Imao je gustu kosu. A kada je počinio grešku koju je počinio, ukazalo mu se je njegovo stidno mjesto, a do tada ga nije vidio, pa je potrčao bježeći po Džennetu. Za njega se zakačilo jedno drvo u Džennetu, pa mu je rekao: ‘Pusti me!’ Ono mu odgovori: ‘Ja te neću pustiti!’ Tada ga je pozvao njegov Gospodar, dželle ‘šanuhu, i rekao: ‘O Ademe, zar od mene bježiš?’ On odgovori: ‘O Gospodaru moj, ja sam Te se zastidio!’ I oni po sebi dženetsko lišće stavljati počeše." Prenosi se da je Ibn-Abbas rekao: "Tj. lišće smokve koje su lijepili jedno za drugo, nakon što su im se ukazala njihova stidna mjesta." Postoji mišljenje koje kaže da je postojao nur koji je prekrivao stidno mjesto svakog od njih, pa kada su pojeli od zabranjene voćke, ukazala su im se njihova stidna mjesta, te ih oni počeše pokrivati dženetskim lišćem.​

Abdur-Rezzak prenosi od Katade da je rekao: Adem je tada rekao: "O Gopodaru moj, šta ako se pokajem i zatražim oprost?" Allah, dželle ‘šanuhu, odgovori mu: "Onda ću te uvesti u Džennet." A Iblis Ga nije molio za pokajanje, nego za odgodu, pa je svakom dao ono što je tražio...

A Dahhak ibn Muzahim tumačeći Allahove, dželle ‘šanuhu, riječi: "Gospodaru naš" - rekoše oni - "sami smo sebi krivi i ako nam Ti ne oprostiš i ne smiluješ nam se, sigurno ćemo biti izgubljeni", kaže: "To su ‘riječi’ koje je Adem primio od Gospodara svoga." [303]


"Izlazite!" - reče On - "jedni drugima bit ćete neprijatelji! Na Zemlji ćete boraviti i do smrti ostati." /24/ "Na njoj ćete živjeti, na njoj umirati i iz nje oživljeni biti" - reče On. /25/

Allahove, dželle ‘šanuhu, riječi: "Izlazite!", odnose se na Adema, Havu i Iblisa. Mufesiri navode mjesta na koja je svaki od njih spušten. Međutim, sva ta mišljenja baziraju se na israilijatima (predanjima kitabija), a Allah zna da li su one tačne. A da je spominjanje imena tih mjesta toliko važno i da je u tome neka velika korist, Allah, dželle ‘šanuhu, sigurno bi ih spomenuo, ili bi to uradio Njegov Poslanik, sallAllahu ‘alejhi we sellem

"Na Zemlji ćete boraviti i do smrti ostati", tj. boravak i život do određenog roka koji je zabilježen u "Prvoj knjizi". Ibn-Abbas kaže: "boraviti" na Zemlji i ispod nje. Prenosi ga Ebu-Hatim. "Na njoj ćete živjeti, na njoj umirati i iz nje oživljeni biti", reče On. "Kao što Allah, dželle ‘šanuhu, kaže:

“Od zemlje vas stvaramo i u nju vas vraćamo i iz nje ćemo vas i drugi put izvesti." (20:55)

"O sinovi Ademovi, dali smo vam odjeću koja će pokrivati stidna mjesta vaša, a i raskošna odjela, ali, odjeća bogobojaznosti, to je ono najbolje." To su neki Allahovi dokazi da bi se oni opametili. /26/

Allah, dželle ‘šanuhu, podsjeća Svoje robove na odjeću i ukrase koje im je dao. Odjećom pokrivaju sramotne dijelove tijela, a ukrasima uljepšavaju svoju vanjštinu. Prvo je nužno, a drugo spada u dopunske stvari. Imam Ahmed prenosi (281) da je Alija, radijAllahu anhu, otišao do jednog mladića i od njega kupio košulju za tri dirhema. A zatim je obukao - a pokrivala mu je sve do šaka i članaka - izgovarajući: "Hvala Allahu, Koji me opskrbio ukrasom kojim se mogu uljepšati ljudima i pokriti svoj sramotni dio." Pa mu je neko rekao: "Jesi li to čuo od Poslanika, sallAllahu ‘alejhi we sellem, ili to ti kažeš?" On odgovori: "Čuo sam Allahovog Poslanika, sallAllahu ‘alejhi we sellem, kako prilikom oblačenja izgovara: ‘Hvala Allahu, Koji me opskrbio ukrasom kojim se mogu uljepšati ljudima i pokriti svoj sramotni dio.’"

"ali, odjeća bogobojaznosti, to je ono najbolje." Mufesiri se razilaze u značenju ovih riječi. Ikrime kaže: "To je ono čime će biti obučeni bogobojazni na Sudnjem danu." Prenosi ga Ibn Ebi-Hatim. A drugi kažu: Iman, ili dobra djela, ili lijep izgled lica, a sve je to približno jedno drugom.

"O sinovi Ademovi, neka vas nikako ne zavede šejtan kao što je roditelje vaše iz Dženneta izveo, skinuvši s njih odjeću njihovu da bi im stidna mjesta njihova pokazao! On vas vidi, on i vojske njegove, odakle vi njih ne vidite. Mi smo učinili šejtane zaštitnicima onih koji ne vjeruju." /27/

Allah, dželle ‘šanuhu, upozorava ljude od Iblisa i njegovih saradnika,[304] objašnjavajući im njegovo staro neprijateljstvo praocu svih ljudi, Ademu, alejhi selam Kako je nastojao izvesti ga iz Dženneta, koji je mjesto uživanja, na ovaj svijet, koji je mjesto napora i umora i kako je on bio uzrok otkrivanja njegovog sramotnog dijela, nakon što je bilo pokriveno i od njega samog. Sve je to on uradio iz velikog neprijateljstva. Kao što Allah, dželle ‘šanuhu, kaže: "Pa zar ćete njega i porod njegov, pored Mene, kao prijatelje prihvatiti, kad su vam oni neprijatelji? Kako je šejtan loša zamjena nevjernicima!" (18:50)

A kada urade neko ružno djelo, govore: "Zatekli smo pretke naše da to rade, a i Allah nam je to zapovjedio." Reci: "Allah ne zapovijeda da se rade ružna djela! Zašto o Allahu govorite ono što ne znate?" /28/ Reci: "Gospodar moj naređuje pravednost i obraćajte se samo Njemu kad god obavljate namaz, i molite Mu se iskreno Mu ispovijedajući vjeru! Kao što vas je iz ničega stvorio, tako isto će vas ponovo oživjeti." /29/ "On jednima na pravi put ukazuje, a druge, s pravom, u zabludi ostavlja, jer oni, mjesto Allaha, šejtane za zaštitnike uzimaju i misle da dobro rade." /30/

Arapi su, izuzev Kurejševića, tavaf činili oko Kabe goli, tumačeći to time što su tvrdili da neće da tavafe u odjeći u kojoj su Allahu griješili. A Kurejševići su pripadali "Humsu" (zajednički naziv za pripadnike plemena Kurejš, Kinane i Džedile, te njihovih pristalica) i tavafili su u odjeći. Isto bi činio i onaj kome bi neko od spomenutih posudio odjeću. A onaj ko ima novu neupotrijebljenu odjeću, tavafio bi u njoj, a zatim je bacio i niko je ne bi uzimao. Onaj ko ne bi imao novu odjeću, niti ju je mogao pozajmiti od nekog iz grupe "Humsa" tavafio bi nag. Bilo je slučajeva da i žena tavafi gola. A žene bi najčešće tavafile nage noću. To su oni sami sebi uveli i u tome svoje očeve slijedili, smatrajući da se djela njihovih predaka temelje na Allahovim propisima, pa im Allah, dželle ‘šanuhu, to poriče riječima:

A kada urade neko ružno djelo, govore: "Zatekli smo pretke naše da to rade, a i Allah nam je to zapovjedio." Allah, dželle ‘šanuhu, kao odgovor na to kaže: Reci, o Muhammede, onome ko to bude tvrdio: Allah ne zapovijeda da se rade ružna djela, tj. Allah, dželle ‘šanuhu, negira to za samog Sebe i kaže: "Zašto o Allahu govorite ono što ne znate?", tj. pripisujete Allahu ono za što niste sigurni da je tačno. Reci: "Gospodar moj naređuje pravednost", tj. pravednost i dosljednost u njoj, "I obraćajte se samo Njemu kad god obavljate namaz, i molite Mu se iskreno ispovijedajući Mu vjeru", tj. On vam naređuje da ustrajete u ibadetu samo Njemu i na, za to određen, način. A to je slijeđenje poslanika u svemu što prenesu od svog Gospodara i svim propisima sa kojima dođu i sa iskrenim ibadetom samo Njemu, dželle ‘šanuhu, jer, nijedno djelo neće biti primljeno ukoliko ne bude odgovaralo šerijatskim propisima i čisto od svake primjese širka. Kada se ova dva šarta nađu u određenom djelu, ono biva primljeno.​

"Kao što vas je iz ničega stvorio, tako isto će vas ponovo oživiti. On jednima na pravi put ukazuje, a druge, s pravom, u zabludi ostavlja." Mufesiri se razilaze u tumačenju ova dva ajeta. Jedni kažu: "Kao što vas je prvi put stvorio, isto tako će vas ponovo stvoriti." Ovo mišljenje smatra najispravnijim Ebu-Džafer Ibn-Džerir. To mišljenje on potkrepljuje hadisom koji prenosi od Sufjana es-Sevrija, svojim senedom do Ibn-Abbasa, da je rekao: (282) Poslanik, sallAllahu ‘alejhi we sellem, jednom prilikom nam je vazio i rekao: "O ljudi, vi ćete biti proživljeni i sakupljeni pred Allaha bosi, goli i neosunećeni":

"Onako kako smo prvi put iz ništa stvorili, tako ćemo ponovo iz ništa stvoriti - to je obećanje Naše, Mi smo to doista kadri učiniti." (21:104) Ovaj hadis prenose El-Buhari i Muslim.

A od Mudžahida se prenosi da je rekao: "Kao što vas je iz ničega stvorio, tako isto će vas ponovo oživiti", tj. On će vas oživiti nakon vaše smrti. A Ali- Ibn Ebi-Talha prenosi od Ibn-Abbasa da je rekao: "Kao što vas je iz ničega stvorio, tako isto će vas ponovo oživiti. On jednima na pravi put ukazuje, a druge, s pravom, u zabludi ostavlja." Allah, dželle ‘šanuhu, stvorio je sve ljude, vjernike i nevjernike. Kao što kaže:

"On vas stvara, pa ste ili nevjernici ili vjernici...", (64:2) a zatim će ih ponovo stvoriti na Sudnjem danu kao što je stvorio prve ljude, vjernike i nevjernike." Ovo mišljenje potkrepljuje hadis Ibn-Mesuda koji se nalazi u Buharijinom sahihu: (283) "Tako mi Allaha, osim Kojeg drugog Boga nema, zaista neko od vas čini djela stanovnika Dženneta, sve dok između njega i Dženneta ne ostane razdaljina koliko jedan hvat ili jedna podlaktica, pa ga pretekne Knjiga, te od tada radi djela stanovnika Vatre i u nju uđe. A isto tako, neko od vas radi djela stanovnika Džehennema, sve dok između njega i Džehennema ne ostane razdaljina koliko jedan hvat ili jedna podlaktica, pa ga pretekne Knjiga, te od tada radi djela stanovnika Dženneta i uđe u njega."

Ebul Kasim el-Begavi prenosi od Sehla Ibn-Sa´da da je rekao: Allahov Poslanik, sallAllahu ‘alejhi we sellem, rekao je: (284) "Zaista, čovjek radi djela koja ljudi vide djelima stanovnika Dženneta, a on je od stanovnika Vatre. I zaista čovjek radi djela koja ljudi vide djelima stanovnika Džehennema, a on je od stanovnika Dženneta. Zaista se djela cijene po njihovom završetku." Ovo je dio hadisa koji prenosi El-Buhari.

A Muslim prenosi od El-A´meša, svojim senedom do Džabira da je Poslanik, sallAllahu ‘alejhi we sellem, rekao: (285) "Svaki će čovjek biti proživljen u onome na čemu je umro." A suglasiti ovo i riječi Allaha, dželle ‘šanuhu:

"Ti upravi lice svoje vjeri, kao pravi vjernik, prihvati se Allahove vjere, prema kojoj je On ljude načinio...", (30:30) možemo tako što se može razumjeti da je Allah, dželle ‘šanuhu, stvorio ljude da među njima bude vjernika i nevjernika u drugom planu, iako su oni po svojoj urođenosti naklonjeni spoznaji Allaha i Njegovom tevhidu - saznanju da nema drugog boga osim Allaha, kao što je On od njih uzeo i zavjet za to, i učinio ga u njihovoj prirodi. Ali, i pored toga, Allah je odredio da među njima bude nesretnih i sretnih, tj. znao je ko će od njih odabrati nesreću, a ko sreću i to odredio i svakom zapisao ono što je izabrao.[305]

"On vas stvara, pa ste ili nevjernici ili vjernici..." (64:2) A u hadisu stoji: (286) "Svi ljudi zajedno osvanu, a neko će od njih žrtvovati svoj nefs te se osloboditi, a neko, će se upropastiti."

Zato Allah, dželle ‘šanuhu, kaže: "On jednima na pravi put ukazuje, a druge, s pravom, u zabludi ostavlja." Zatim to obrazlaže, pa kaže: "...jer oni, mjesto Allaha, šejtane za zaštitnike uzimaju..."

"O sinovi Ademovi, lijepo se obucite kad hoćete namaz obaviti! I jedite i pijte, samo ne pretjerujte; On ne voli one koji pretjeruju." /31/

Ovaj je časni ajet odgovor mušricima koji su tavaf oko Kabe činili nagi i to smatrali ispravnim. Ljudi danju a žene noću, pa im Allah, dželle ‘šanuhu, kaže: "...lijepo se obucite kad hoćete namaz obaviti!" "Zinet" je odjeća kojom se pokrivaju sramotni dijelovi tijela, a sve što je mimo toga, od luksuznije odjeće, naređeno im je da obuku prilikom obavljanja svakog namaza. Ovaj ajet i hadisi koji se prenose o ovoj temi, dokaz su da je sunnet lijepo se obući kada se hoće namaz obavljati, a pogotovo petkom (džumom) i za bajrame. A miris i misvak upotpunjuju ukras.

A najbolja je bijela odjeća, kao što prenosi imam Ahmed od Ibn-Abbasa da je Poslanik, sallAllahu ‘alejhi we sellem, rekao: (287) "Oblačite bijelu odjeću, jer ona je najbolja odjeća, i u nju umotavajte svoje mrtve. A nabolji miris vam je el-Ismid, jer on poboljšava vid i jača korijen kose." Sened ovog hadisa je džejjid (dobar), a njegovi prenosioci odgovaraju kriterijima Muslima. Prenose ga Ebu-Davud, Et-Tirmizi i Ibn-Madže, a Et-Tirmizi veli da je hasen sahih.

"I jedite i pijte, samo ne pretjerujte..." Imam Ahmed prenosi od Amra ibn Šuajba, a ovaj od njegovog oca, a on od djeda, da je Poslanik, sallAllahu ‘alejhi we sellem, rekao: (288) "Jedite, pijte i sadaku udjeljujte, ali bez oholosti i pretjerivanja, jer Allah, dželle ‘šanuhu, voli vidjeti trag Svojih blagodati kojima je obdario Svoga roba." Prenose ga i En-Nesai i Ibn-Madže.

Imam Ahmed prenosi od Mikdama ibn Madikeriba el-Kindija, da je rekao: Čuo sam Poslanika, sallAllahu ‘alejhi we sellem, kada je rekao: (289) "Čovjek ne može napuniti lošiju posudu od svog stomaka. Dosta mu je nekoliko zalogaja koji će ga održati sposobnim za rad. A ako već hoće, onda neka bude trećina za hranu, trećina za vodu i trećina za disanje." Prenose ga i En- Nesai i Et-Tirmizi, koji kaže da je hasen sahih. Oni koji su tavafili oko Kabe goli, zabranjivali su loj i masno meso za vrijeme boravka u Meki radi obreda. Pa im Allah, dželle ‘šanuhu, kaže: "I jedite i pijte", i ne pretjerujte u zabranama. Es-Suddi kaže: "On ne voli one koji pretjeruju." Allah, dželle ‘šanuhu, kaže:"...jer Allah ne voli one koji prekoračuju (granicu)", (5:87) tj. one koji prekoračuju Njegovu granicu u halalu i haramu, koji pretjeruju u dozvoljenom i zabranjenom. Allah, dželle ‘šanuhu, voli da se dozvoli ono što je On dozvolio i zabranjuje ono što je On zabranio, i to je pravda koju je On naredio.​

Reci: "Ko je zabranio Allahove ukrase, koje je On za robove Svoje stvorio, i ukusna jela?" Reci: "Ona su za vjernike na ovom svijetu, na onom svijetu su samo za njih." Eto, tako Mi podrobno izlažemo dokaze ljudima koji znaju. /32/

Allah, dželle ‘šanuhu, odgovara mušricima riječima: "Reci”, o Muhammede, mušricima, koji zabranjuju to što su zabranili svojim neispravnim mišljenjima i izmišljanjem u vjeri, "Ko je zabranio Allahove ukrase, koje je On za robove Svoje stvorio...", tj. oni su stvoreni za one koji vjeruju u Allaha i koji Njega obožavaju na ovom svijetu, iako im se u tome pridruže nevjernici u životu na ovom svijetu. Ali, oni su posebno i samo za vjernike na budućem svijetu i niko im se, od nevjernika, u tome pridružiti neće. Jer, Džennet je zabranjen za nevjernike. Ebul-Kasim et-Taberani prenosi od Ibn-Abbasa da je rekao: "Ovaj je ajet objavljen povodom onih koji su tavafili oko Kabe nagi zviždeći i aplaudirajući, pa im je naređeno da se obuku."

Reci: "Gospodar moj zabranjuje razvrat, i javni i tajni, i grijehe, i neopravdanu primjenu sile, i da Allahu smatrate ravnim one za koje On nikakav dokaz objavio nije, i da o Allahu govorite ono što ne znate." /33/

Imam Ahmed prenosi od Abdullaha (Ibn-Mesuda) da je Allahov Poslanik, sallAllahu ‘alejhi we sellem, rekao: (290) "Nije niko ljubomorniji od Allaha. Zato je zabranio svaki razvrat, i javni i tajni. I niko ne voli da mu se hvala upućuje više od Allaha." Prenose ga i El-Buhari i Muslim. O razvratu, javnom i tajnom, govorili smo u suri El-En´am. "I grijehe, i neopravdanu primjenu sile", jesu grijesi koji se tiču samog počinioca, a jeste upotreba sile protiv drugih bez opravdanja. "I da Allahu smatrate ravnim one za koje On nikakav dokaz objavio nije", tj. da nekom drugom, pored Njega, svoje ibadete upućujete, "I da o Allahu govorite ono što ne znate", kao što je potvora i izmišljanje da On ima sina i slično, o čemu vi ništa ne znate. Kao što Allah, dželle ‘šanuhu, kaže:

"...pa budite što dalje od kumira poganih". (22:30)

"Svaki narod ima svoj kraj, i kada dođe njegov kraj, neće ga moći ni za tren jedan ni odložiti ni ubrzati." /34/ "O sinovi Ademovi, kad vam između vas samih budu dolazili poslanici koji će vam propise Moje objašnjavati - onda se oni koji se budu Allaha bojali i dobra djela činili neće ničega bojati niti će za bilo čim tugovati";/35/ "a oni koji dokaze Naše budu poricali, i od njih se budu oholo okretali, bit će stanovnici u vatri, u njoj će vječno ostati"./36/

Allah, dž.š,. kaže: "Svaki narod ima svoj kraj", tj. svako stoljeće i svaka generacija ima određeno vrijeme (za kraj), "I kada dođe njegov kraj", tj. njima određeni čas, "...neće ga moći ni za tren jedan ni odložiti ni ubrzati." Zatim Allah, dželle ‘šanuhu, upozorava ljude da će im slati poslanike koji će im prenositi Njegove riječi, pa donosi radosnu vijest i upozorenje: "onda se oni koji se budu Allaha bojali i dobra djela činili", tj. koji ostave zabranjeno i budu izvršavali naređeno, "...neće ničega bojati niti će bilo za čim tugovati; a oni koji dokaze Naše budu poricali, i od njih se budu oholo okretali", tj. čija ih srca budu odbacila i uzoholili se pa ne budu dobra djela činili, "...bit će stanovnici u vatri, u njoj će vječno ostati".

"Ima li, onda, nepravednijeg od onoga koji o Allahu govori laži i ne priznaje Njegove riječi? Takvi će dobiti sve ono što im je zapisano. Ali, kada im izaslanici Naši dođu da im duše uzmu, upitat će: ‘A gdje su oni kojima ste se, umjesto Allahu, klanjali?’ - Izgubili su nam se" - odgovorit će, i sami protiv sebe posvjedočiti da su nevjernici bili." /37/

Allah, dželle ‘šanuhu, kaže: "Ima li, onda, nepravednijeg od onoga koji o Allahu govori laži i ne priznaje Njegove riječi?", tj. nema nikog nepravednijeg od onoga koji o Allahu govori laži ili ne priznaje Njegove riječi koje je objavio. "Takvi će dobiti sve ono što im je zapisano."

El-´Avfi prenosi od Ibn-Abbasa da je rekao: "Dobit će ono što im je zapisano. A zapisano je onome ko bude o Allahu govorio laži da će njegovo lice pocrnjeti." A Mudžahid veli: "Sve ono što im je obećano od dobra i zla." Isto to kažu i Katade, Ed-Dahhak i odabire Ibn-Džerir.

Muhammed ibn Kab el-Kurezi kaže: "Takvi će dobiti sve ono što im je zapisano", tj. svoja djela, nafaku i dužinu života. Ovo je mišljenje jako po svom značenju i na njega ukazuje kontekst: "Ali kada im izaslanici Naši dođu da im duše uzmu." Kao što Allah, dželle ‘šanuhu, kaže:

"Oni koji o Allahu laži iznose neće postići ono što žele. Uživat će kratko na ovom svijetu, a zatim će se Nama vratiti i Mi ćemo im dati da iskuse nesnosnu patnju zato što nisu vjerovali." (10:69-70) "Ali kada im izaslanici Naši dođu da im duše uzmu..." Allah, dželle ‘šanuhu, obavještava nas da meleki zastrašuju mušrike kada im duše uzimaju, i govore: "Gdje su vam oni kojima ste, na dunjaluku, mimo Allahu, dove upućivali? Pozovite ih sada, da vas izbave." Oni će odgovoriti: "Izgubili su nam se", i mi ne očekujemo njihovu pomoć. "I sami protiv sebe posvjedočiti", i priznati "...da su nevjernici bili."​

"Ulazite u Džehennem s narodima, sa džinima i ljudima koji su prije vas bili i nestali!" - reći će On. I kad god neki narod uđe, proklinjat će onaj za kojim se u nevjerovanju poveo. A kad se svi u njemu iskupe, tada će običan puk reći o glavešinama svojim: "Gospodaru naš, ovi su nas u zabludu odveli, zato im podaj dvostruku patnju u vatri!" -"Za sve će biti dvostruka!" - reći će On - "ali vi ne znate." /38/ "A glavešine će reći običnom puku: ‘Pa vi nemate nikakve prednosti pred nama!’ Zato iskusite patnju za ono što ste radili." /39/

Allah, dželle ‘šanuhu, obavještava nas o Svom odgovoru mušricima koji Ga potvaraju i Njegove riječi smatraju lažnim, pa kaže: "Ulazite u Džehennem s narodima, sa džinima i ljudima", koji su bili kao i vi i isto se ponašali, "...koji su prije vas bili i nestali!", tj. od naroda nevjerničkih. "I kad god neki narod uđe, proklinjat će onaj za kojim se u nevjerovanju poveo." Kao što Allah, dželle ‘šanuhu, kaže:

"...na Sudnjem danu jedni drugih ćete se odricati..." (29:25) "A kad se svi u njemu iskupe, tada će obični puk reći o glavešinama svojim...", tj. obični će puk poslije glavešina ući i žaliti se Allahu, dželle ‘šanuhu, na njih, jer su oni veći grješnici, zato što su ih zaveli, pa će reći: "Gospodaru naš, ovi su nas u zabludu odveli, zato im podaj dvostruku patnju u vatri!" Kao što Allah, dželle ‘šanuhu, kaže:

"Gospodaru naš, mi smo prvake naše i starješine naše slušali, pa su nas oni s pravog puta odveli; Gospodaru naš, podaj im dvostruku patnju i prokuni ih prokletstvom velikim!" (33:67-68) "Za sve će biti dvostruka!", tj. Mi smo to već uradili i svako će biti kažnjen onako kako je zaslužio. Kao što Allah, dželle ‘šanuhu, kaže:

"...ali će, sigurno, vlastito breme i breme onih koje su u zabludu odveli nositi..." (29:13) "A glavešine će reći običnom puku", onima koji su ih slijedili, "Pa vi nemate nikakve prednosti pred nama!", tj. vi ste zalutali kao i mi, "Zato iskusite patnju za ono što ste radili."

"Onima koji dokaze Naše budu poricali i prema njima se budu oholo odnosili - kapije nebeske neće se otvoriti, i prije će Deva kroz iglene uši proći nego što će oni u Džennet ući. Eto tako ćemo Mi grješnike kazniti." /40/ "U Džehennemu će im ležaji i pokrivači od vatre biti. Eto, tako ćemo Mi nevjernike kazniti." /41/


O riječima Uzvišanog:"kapije nebeske neće se otvoriti", jedni mufesiri kažu: "Njihova dobra djela se neće podići" (neće biti primljena). A drugi kažu: "Neće se otvoriti nebeska vrata njihovim dušama." Ovo mišljenje potkrepljuje hadis koji prenosi Ibn-Džerir od Bera´ ibn Aziba: (291) Da je Allahov Poslanik, sallAllahu ‘alejhi we sellem, spomenuo uzimanje duše grješnika i da će se ponijeti na nebo. Kada god prođe pored grupe meleka, oni će se zapitati: "Čija je ovo ovako prljava duša?", pa će meleki koji je nose odgovoriti: "Taj i taj", nazivajući njegovim najlošijim imenima kojima je bio nazivan na dunjaluku, sve dok sa njom ne dođu do neba i zatraže da im se otvore vrata. Međutim, vrata mu se neće otvoriti. Zatim je Poslanik, sallAllahu ‘alejhi we sellem, proučio: "Kapije nebeske neće se otvoriti", ajet u cijelosti. Ovako ga prenosi Ibn-Džerir, a ovo je samo dio dugog hadisa koji prenose Ebu-Davud, En-Nesai i Ibn-Madže preko Minhala ibn Amra. A Ibn-Džurejdž, tumačeći Allahove, dželle ‘šanuhu, riječi: "kapije nebeske neće se otvoriti", kaže: "Neće se otvoriti njihovim djelima niti njihovim dušama", i ovim mišljenjem se obuhvataju oba prethodna. A Allah najbolje zna. "I prije će deva kroz iglene uši proći nego što će oni u Džennet ući." Ovako ovaj ajet čita većina učača Kur´ana, iz čega se razumije da se radi o devi. Ibn-Mesud kaže: "To je mužjak potomak kamile, ili mužjak deve." Isto to kaže i Hasan el-Basri, Ebu-Alije, Ed-Dahhak i drugi. A postoji i mišljenje da se ovdje misli na (džummel) debelo uže. "U Džehennemu će im ležaji i pokrivači od vatre biti." Da se ovdje govori o pokrivačima, kažu Muhammed ibn Kab el-Kurezi, i drugi. "Eto tako ćemo Mi nevjernike kazniti.”


"A oni koji budu vjerovali i dobra djela činili - Mi nikog ne zadužujemo mimo njegovih mogućnosti - bit će stanovnici Dženneta, u njemu će vječno ostati." /42/ Iz njihovih ćemo grudi zlobu odstraniti; ispred njih će rijeke teći, i oni će govoriti: "Hvaljen neka je Allah, Koji nas je na pravi put uputio; mi ne bismo na pravom putu bili da nas Allah nije uputio, poslanici Gospodara našeg zaista su istinu donosili", i njima će se doviknuti: "Taj ste Džennet u nasljedstvo dobili za ono što ste činili!" /43/

Nakon što je Allah, dželle ‘šanuhu, spomenuo stanje nesretnika, odmah poslije njih spominje stanje sretnih, pa kaže: "A one koji budu vjerovali i dobra djela činili", tj. čija su srca povjerovala i njihovi organi činila dobra djela. A zatim Allah, dželle ‘šanuhu, napominje da je vjerovanje i postupanje po njemu lahko, pa kaže: "Mi nikog ne zadužujemo mimo njegovih mogućnosti - bit će stanovnici Dženneta, u njemu će vječno ostati. Iz njihovih grudi ćemo zlobu odstraniti" ; tj. zavist i mržnju.

Tako se u Buharijinom Sahihu, senedom preko Katade do Ebu-Se'ida el-Hudrije, navodi da je on rekao: Allahov Poslanik, sallAllahu ‘alejhi we sellem, rekao je: (292) "Kada se vjernici riješe Vatre, bit će zadržani na jednom mostu između Dženneta i Vatre. Tu će im se poravnavati računi za nepravde koje su međusobno činili na dunjaluku. Pa kada se tako očiste i svedu računi, bit će im dozvoljeno da uđu u Džennet. I tako mi Onoga u Čijoj je ruci moja duša, svaki od njih će tada bolje poznavati gdje mu je boravište u Džennetu nego što je na dunjaluku poznavao gdje mu je bio stan."

Allah Uzvišeni kaže: "...ispred njih će rijeke teći, i oni će govoriti: Hvaljen neka je Allah, Koji nas je na pravi put uputio; mi ne bismo na pravom putu bili da nas Allah nije uputio, poslanici Gospodara našeg su zaista istinu donosili." En-Nesai i Ibn-Mirdevejh - koga ovdje citiramo - lancem prenosilaca preko Ebu-Bekra ibn Abbasa navode od Ebu-Hurejrea: Allahov Poslanik, sallAllahu ‘alejhi we sellem, rekao je: (293) "Svaki dženetlija će vidjeti i svoje mjesto u Vatri, pa će biti zahvalan i reći će: Da me Allah nije uputio... A svaki džehenemlija će vidjeti i svoje mjesto u Džennetu, pa će se kajati i reći će: "Da me je Allah uputio..." Zato će vjernicima, kada dobiju i položaje džehenemlija u Džennetu, biti rečeno:​

"Taj ste Džennet u nasljedstvo dobili za ono što ste činili!", tj. Allahova vas je milost obuhvatila zbog vaših djela, pa ste onda ušli u Džennet i zauzeli svoja mjesta - sukladno vašim djelima. Ovo je obavezno ovako tumačiti, jer se i u Buharijinom i u Muslimovom Sahihu navodi da je Poslanik, sallAllahu ‘alejhi we sellem, rekao: (294) "Znajte da nikoga od vas njegova djela neće uvesti u Džennet!" Ashabi upitaše: "Zar ni tebe, Allahov Poslaniče?" A on odgovori: "Ni mene, osim ako me Allah obaspe Svojom milošću i dobrotom."

"I stanovnici Dženneta će stanovnike Vatre dozivati: Mi smo našli da je istinito ono što nam je Gospodar naš obećao, da li ste i vi našli da je istinito ono što je vama Gospodar vaš obećao? - Jesmo! - odgovorit će. A onda će jedan glasnik među njima viknuti: ‘Neka Allahovo prokletstvo ostane nad onima koji su se prema sebi ogriješili’,/44/ ‘koji su od Allahova puta odvraćali i nastojali da ga iskrive, i koji u Ahiret nisu vjerovali!’" /45/

Kada džehenemlije dođu na svoja mjesta, Uzvišeni Allah će ih izgrditi i ukoriti, a dženetlije će im reći:

"Mi smo našli da je istinito ono što nam je Gospodar naš obećao, da li ste i vi našli da je istinito ono što je vama Gospodar vaš obećao?" - "Jesmo!" - odgovorit će. Slično ovome, Allah u suri Es-Saffat (ajet 55-59) govori o čovjeku koji je imao druga nevjernika:

"I on će pogledati i njega usred Džehennema ugledati. ‘Allaha mi’ - reći će ‘zamalo me nisi upropastio; da nije bilo milosti Gospodara moga, i ja bih se sada mučio.’" "A mi, jelde, više nećemo umirati? - jednom smo umrli - više nećemo biti mučeni!" On će ovako pobijati njegove riječi koje je govorio na Dunjaluku i korit će ga zato što je dospio u tu kaznu i patnju. Pored toga, meleki će ih grditi riječima:

"Ovo je vatra koju ste poricali. Pa, je li ovo čarolija, ili vi ne vidite? Pržite se u njoj, isto vam je trpjeli ili ne trpjeli - to vam je kazna za ono što ste radili." (52:14-16) A i Allahov Poslanik, sallAllahu ‘alejhi we sellem, korio je poginule mušrike Bedra, koji su bili zakopani u jedan stari bunar, dozivajući ih (295): "O Ebu-Džehle! O Utbe ibn Rebia! O Šejbe ibn Rebia!" - pa je zovnuo sve njihove glavešine - "Jeste li našli da je istinito ono što vam je vaš Gospodar obećao? Ja sam našao da je istinito ono što mi je moj Gospodar obećao." Omer upita: "O Allahov Poslaniče, zar se obraćaš ljudima koji već truhnu?" A on mu odgovori: "Tako mi Onoga u Čijoj je ruci moja duša, vi ništa bolje od njih ne čujete moj govor, samo što oni ne mogu odgovoriti."[306]

"A onda će jedan glasnik među njima viknuti", tj. neko će reći:

"Neka Allahovo prokletstvo ostane nad onima koji su se prema sebi ogriješili", tj. stalno prokletstvo. Zatim ih Uzvišeni opisuje: "...koji su od Allahova puta odvraćali i nastojali ga iskriviti", tj. koji su odvraćali od Allahovog puta i Šerijata, želeći da bude krivi, a ne pravi put."...i koji u ahiret nisu vjerovali!", odnosno koji su ga nijekali i odbijali. Zato oni ne mare zbog loših riječi i djela koja čine - jer se ne boje polaganja računa za njih - i zato su oni najgori ljudi u pogledu riječi i djela.


"Između njih bit će bedem, a na vrhovima ljudi koji će svakog po obilježju njegovom poznati. I oni će stanovnicima Dženneta viknuti: ‘Selamun alejkum!’ - dok još ne uđu u njega, a jedva će čekati. /46/ A kada im pogledi skrenu prema stanovnicima Vatre, uzviknut će: ‘Gospodaru naš, ne daj nam da budemo s narodom grješnim!’" /47/

Nakon što je Uzvišeni Allah naveo razgovor koji će se voditi između dženetlija i džehenemlija, On ukazuje na to da između Dženneta i Džehennema postoji bedem, odnosno pregrada koja sprečava džehenemlije da uđu u Džennet. Pa riječi Uzvišenog:

"Između njih bit će bedem", označavaju pregradu, koja je nazvana (od glagola: znati, poznavati), zato što će oni koji budu na njoj poznavati ljude. A to će biti ljudi koji će imati podjednako i dobrih i loših djela. To je mišljenje Huzejfe, Ibn-Abbasa, Ibn-Mesuda i još jednog broja alima iz prvih a i kasnijih generacija - Allah im se smilovao. Tako Ibn-Džerir navodi od Junusa ibn Ebi-Ishaka: Eš-Šabi je rekao: "Jednom mi je došao Abdul-Hamid ibn Abdir-Rahman u društvu sa oslobođenim kurejšijskim robom Ebuz-Zinadom Abdullahom ibn Zekvan, pa rekoše nešto o ljudima na bedemu, što nije bilo ispravno. Na to im ja rekoh: "Ako želite, ja ću vas obavijestiti o onome što je rekao Huzejfe." Oni rekoše: "Reci nam!" A ja im rekoh: "Kada je spomenuo ljude na bedemu, Huzejfe je rekao: ‘To su ljudi koji zbog svojih dobrih djela ne mogu u Džehennem, a zbog svojih loših djela ne mogu u Džennet.’"

“A kada im pogledi skrenu prema stanovnicima Vatre, uzviknut će: "Gospodaru naš, ne daj nam da budemo s narodom grješnim!" I dok oni budu u tom stanju, Gospodar će im se pojaviti i reći im: "Idite, uđite u Džennet, oprostio sam vam."

Ibn El-Mubarek kaže da je Ibn Mesud rekao: "Loša djela na vagi će im se olakšati za samo jednu trunčicu, pa će im dobra djela prevagnuti."

Pored toga, Ibn-Mesud je rekao: "Kada čovjek uradi dobro djelo, piše mu se deset djela, a kada uradi loše djelo, piše mu se samo jedno. Pa, propao je onaj kome se nakupi više od onih od kojih se više jedno nego od onih od kojih se piše deset."

U vezi sa riječima Uzvišenog: "...koji će svakog po obilježju njegovom poznati", Alijj ibn Ebi-Talha kaže da je Ibn-Abbas rekao: "Oni će dženetlije prepoznati po njihovim bijelim licima, a džehenemlije po crnim licima. To isto od njega prenosi i Ed-Dahhak." A riječi Uzvišenog:

"I oni će stanovnicima Dženneta viknuti: ‘Selamun alejkum!’ - dok još ne uđu u njega, a jedva će čekati", znače: Kada ugledaju dženetlije, nazvat će im selam. Ali, oni do tada još neće ući u Džennet, iako će to željeti. Hasan kaže: "Tako mi Allaha, ta će im želja biti u srcima samo zato što će im Allah željeti dobro."

O riječima Uzvišenog: “A kada im pogledi skrenu prema stanovnicima Vatre, uzviknut će: "Gospodaru naš, ne daj nam da budemo s narodom grješnim!" Ibn-Abbas kaže: "Kada ljudi na bedemu ugledaju i prepoznaju stanovnike Vatre,

reći će: ‘Gospodaru naš, ne daj nam da budemo s narodom griješnim!’" A Ibn-Mesud kaže: "Kada oni ugledaju stanovnike Vatre i njihova mjesta, oni će zamoliti Allaha da ih zaštiti od tih mjesta, riječima:

‘Gospodaru naš, ne daj nam da budemo s narodom grješnim!’"​

"Oni koji će po vrhovima bedema biti zovnut će ljude, koje će po obilježju njihovom poznati i reći će: ‘Nije vam koristilo vaše gomilanje i to što ste se oholo držali.’" /48/ "Zar nisu ovo oni za koje ste se zaklinjali da ih Allahova milost neće stići? Uđite u Džennet, nikakva straha za vas neće biti i ni za čim vi nećete tugovati!" /49/

Stanovnici bedema će biti ljudi koji će imati podjednako i dobrih i loših djela. Neće imati dovoljno dobrih djela za ulazak u Džennet, niti toliko loših djela da zasluže ulazak u Vatru, pa će biti postavljeni na taj bedem i prepoznavat će svijet po njihovom izgledu.

Ovdje nam Uzvišeni govori o tome kako će oni koriti stanovnike vatre, tj. vođe i prvake Kurejšija i mnogobožaca: "Nije vam koristilo vaše mnoštvo", tj. vaša brojnost,

"...i to što ste se oholo držali". Odnosno: Vaša brojnost i oholost nisu vas sačuvale od Allahove kazne u koju ste dospjeli i patnje od koje patite.

"Zar nisu ovo oni za koje ste se zaklinjali da ih Allahova milost neće stići?" Tj. Uzvišeni Allah će upitati one koji su se oholili i gomilali imetak: "Zar nisu ovo oni", tj. stanovnici bedema,

"...za koje ste se zaklinjali da ih Allahova milost neće stići?" Zatim će Allah reći stanovnicima bedema:

"Uđite u Džennet, nikakva straha za vas neće biti i ni za čim vi nećete tugovati!", uprkos nevjernicima. Huzejfe, radijAllahu anhu, govori o tome kako će stanovnici bedema tražiti šefaat od Adema, pa onda od Ibrahima, pa od Musaa, pa Isaa, i na kraju od Muhammeda, sallAllahu ‘alejhi we sellem, i kako će se svi ispričavati, osim Muhammeda, sallAllahu ‘alejhi we sellem, koji kaže: (296) "Pa će meni doći, a ja ću se potapšati po prsima i reći: ‘Ja ću to uraditi.’" Nakon toga on će im činiti šefaat, kako to stoji u Huzejfinom rivajetu: Zatim je on, sallAllahu ‘alejhi we sellem, rekao: "Zatim ću ih dovesti do Dženneta i zatražiti da se otvore vrata, pa će se otvoriti i meni i njima. Tada će oni biti odvedeni do rijeke koja se zove Rijeka života. Na njenim je obalama trska po kojoj su razasuti biseri, zemlja joj je od miska, a šljunak od dragulja. U njoj će se okupati, pa će im se vratiti boja i miris dženetlija i izgledat će poput blistavih zvijezda. Ipak, na njihovim će prsima ostati bijeli biljezi pomoću kojih će biti prepoznavani, pa će ih zvati: ‘Dženetlije siromasi.’"

I stanovnici Vatre dozivat će stanovnike Dženneta: "Prolijte na nas vode ili nešto od onoga čime vas je Allah obdario!" - a oni će reći: "Allah je to dvoje nevjernicima zabranio!" /50/.One kojima je vjera njihova bila igra i zabava i koje je život na Zemlji bio obmanuo, sada ćemo Mi njih zaboraviti, zato što su zaboravljali da će na ovaj Dan pred Nama stajati i zato što su dokaze Naše poricali. /51/

Ovdje Uzvišeni govori o jadnom stanju džehenemlija: oni će tražiti od dženetlija pića i hrane, pa im to neće biti dato. To je značenje riječi Uzvišenog:

“I stanovnici Vatre dozivat će stanovnike Dženneta: "Prolijte na nas vode ili nešto od onoga čime vas je Allah obdario!" - a oni će reći: "Allah je to dvoje nevjernicima zabranio!" Ibn Ebi-Hatim prenosi od Ibn-Abbasa da je, kada je upitan koja je sadaka najbolja, odgovorio: Allahov Poslanik, sallAllahu ‘alejhi we sellem, rekao je: (297) "Najbolja sadaka je voda. Zar nisi čuo kako će stanovnici Vatre, kada budu tražili pomoć od dženetlija, govoriti: ‘Dajte nam vode ili nečeg drugog čime vas je Allah opskrbio!’" Zatim Uzvišeni opisuje kafire kako su se na Dunjaluku izigravali i ismijavali sa islamom i kako su ih dunjalučke ljepote i ukrasi zaveli i udaljili od rada za ahiret, koji im je bio naređen. A riječi Uzvišenog:

"...sada ćemo Mi njih zaboraviti, zato što su zaboravljali da će na ovaj Dan pred Nama stajati", znače da će On sa njima postupati kao da ih je zaboravio. Jer, Njegovom znanju ništa ne može promaći i On ništa ne zaboravlja, kao što to Uzvišeni i sam kaže :

"U Knjizi je, Gospodaru mome nije ništa skriveno i On ništa ne zaboravlja." (20:52) Dakle, Uzvišeni je tako rekao da bi uzvratio istom mjerom. Isto to učinio je i riječima: "Zaboravili su Allaha, pa je i On njih zaboravio." (9:67) [307] Tj., kako god oni nisu radili za susret toga dana, tako i On njima neće ukazati Svoju milost. A u Buharijinom Sahihu stoji: (298) Na Kijametskom danu Uzvišeni Allah će upitati čovjeka: "Zar te nisam oženio? Zar te nisam počastio? Zar ti nisam potčinio konje i kamile i dao ti da njima upravljaš i da ih hraniš?" On će odgovoriti: "Jesi." Zatim će ga Allah upitati: "Jesi li vjerovao da ćeš doći preda Me?" On će odgovoriti: "Nisam." A onda će mu Uzvišeni Allah reći: "Danas ću Ja tebe zaboraviti kao što si i ti Mene zaboravio!"

"A Mi ovima Knjigu objavljujemo, koju smo kako Mi znamo objasnili, da bude putokaz i milost ljudima koji budu vjerovali." /52/ "Čekaju li oni da se ona obistini? Onoga dana kada se obistini, reći će oni koji su je prije bili zaboravili: ‘Istinu su poslanici Gospodara našeg donosili! Da nam je zagovornika kakva, pa da se za nas zauzme ili da nam je da budemo vraćeni, pa da postupamo drukčije nego što smo prije postupali!’" Ali, oni su sami sebe upropastili, a neće im biti ni onih koje su izmišljali. /53/​

Ovdje Uzvišeni govori o tome da je On čist prema mnogobošcima, jer im je slao poslanike sa Knjigom koju je donio i Muhammed, sallAllahu ‘alejhi we sellem, koja je protumačena i jasna. On, također, kaže:

"Ovo je Knjiga čiji se ajeti pomno nižu, a onda pojašnjavaju." (11:1) Pa Njegove riječi: "...koju smo kako Mi znamo objasnili”, znače: Koju smo objasnili narodima, shodno Našem znanju. Jer, On, također, kaže: "Objavio ga je Svojim znanjem."(4:166) Dakle, riječima:

"A Mi ovima Knjigu objavljujemo, koju smo kako Mi znamo objasnili", On opovrgava njihove isprike, jer im je na Dunjaluku slao i poslanike i knjige. Tako npr. On kaže:

"A Mi nijedan narod nismo kaznili dok poslanika nismo poslali!"(17:15) Zato Uzvišeni kaže:

"Čekaju li oni da se ona obistini?", tj. da li oni čekaju kaznu i patnju, Džehennem i Vatru? Er-Rebi´ kaže: "Ona će se neprestano obistinjavati, sve dok dženetlije ne uđu u Džennet, a džehenemlije u Džehennem, i tada će se ona u potpunosti ostvariti." "Onoga dana kada se obistini", tj. Kijametskog dana,

"...reći će oni koji su je prije bili zaboravili", tj. oni koji na dunjaluku nisu radili po njoj i koji su se pravili da ne znaju za nju:

"Istinu su poslanici Gospodara našeg donosili! Da nam je zagovornika kakva, pa da se za nas zauzme", tj. da nas spasi iz ovog stanja u kojem se nalazimo, "...ili da nam je da budemo vraćeni", na dunjaluk, "...pa da postupamo drukčije nego što smo prije postupali!" Uzvišeni, također, kaže:

"A da ti je vidjeti kako će, kada pred vatrom budu zadržani, reći: ‘Da nam je da povraćeni budemo, pa da dokaze Gospodara našeg ne poričemo i da vjernici postanemo!’" Ne, ne! Njima će očevidno postati ono što su prije krili; a kada bi i bili povraćeni, opet bi nastavili raditi ono što im je bilo zabranjeno, jer oni su doista lažljivci." (6:27, 28) Uzvišeni također veli:

"Ali, oni su sami sebe upropastili, a neće im biti ni onih koje su izmišljali." Tj. napustit će ih oni koje su bili obožavali mimo Allaha, pa se neće za njih zauzimati niti im pomoći, niti će ih spasiti iz stanja u kojem se budu nalazili.

"Gospodar vaš je Allah, Koji je nebesa i Zemlju u šest dana stvorio, a zatim se nad Aršom uzvisio. On tamom noći prekriva dan, koja ga ustopu prati, a Sunce i Mjesec i zvijezde pokoravaju se Njegovoj volji. Samo On stvara i upravlja! Uzvišen neka je Allah, Gospodar svjetova!" /54/

Ovdje Uzvišeni govori da je On u šest dana stvorio svijet: nebesa, Zemlju i ono što se nalazi između njih, a to stoji i u još nekim kur´anskim ajetima. Tih šest dana su: nedjelja, ponedjeljak, utorak, srijeda, četvrtak i petak. U petak je dovršeno stvaranje i tada je stvoren i Adem, alejhi selam Što se tiče tih dana, postoji razilaženje na mišljenje da su ti dani ovi obični dani - što odmah pada na pamet - i na mišljenje da je svaki taj dan bio dug hiljadu godina - što je stav Mudžahida i Ahmeda ibn Hanbela, a preko Ed-Dahhaka prenosi se i od Ibn-Abbasa. A u subotu nije bilo stvaranja, jer je to bio sedmi dan. On je zato i nazvan subotom, tj. prekidom, prestankom.

Što se tiče riječi Uzvišenog: "...a zatim se uzvisio nad Aršom", o njima postoji veoma mnogo stavova, a mi u tom pogledu prihvatamo stav naših dobrih prethodnika i ostalih islamskih učenjaka, bilo ranijih ili kasnijih. A taj stav podrazumijeva prihvatanje tih riječi onakvih kakve jesu, bez pitanja o načinu, bez poistovjećivanja i bez lišavanja tog božanskog atributa. Ono što zamišljaju oni koji poistovjećuju Allahova svojstva sa ljudskim ne dolazi u obzir kada se govori o Allahu. Jer, Uzvišenom Allahu ništa od Njegovih stvorenja ne liči:

"Niko nije kao On! On sve čuje i sve vidi."(42:11) Ispravno je ono što su rekli naši alimi, među kojima je i Buharijin učitelj Nu´ajm. Tako on kaže: "Ko poistovjeti Allaha sa nekim od Njegovih stvorenja, postaje kafir, a ko zaniječe ono čime je Allah sam Sebe opisao, također postaje kafir." Ni u Allahovim, ni u riječima Njegovog Poslanika kojima Ga on opisuje, nema poistovjećivanja. Zato je na pravom putu onaj ko priznaje Uzvišenom Allahu ono što se o Njemu otvoreno govori u ajetima i vjerodostojnim hadisima - na način koji dolikuje Njegovoj veličini - i ko ne pripisuje Uzvišenom Allahu nesavršenost.

Riječi Uzvišenog: "On tamom noći prekriva dan, koja ga ustopu prati", znače: Kako odlazi noćna tama, tako dolazi svjetlo dana, i kako odlazi svjetlo dana - tako dolazi noćna tama. A i noć i dan slijede jedno drugo žurno, brzo, ne zaostajući jedno za drugim: Dok jedno ode, odmah drugo dođe, i obratno. To je slično riječima Uzvišenog: "...nit' će noć dan preteći", (36:40) tj. dan neće jednog momenta usporiti, pa da ga noć pretekne. Oni jedno drugo slijede bez međuprostora. Zato Uzvišeni kaže:

"...koja ga ustopu prati, a Sunce i Mjesec i zvijezde pokoravaju se Njegovoj volji", tj. svi oni potčinjeni su Njegovoj volji i snazi. Zato On - neka je slavljen - kaže: "Samo On stvara i upravlja!", tj. Njemu pripada vlast i upravljanje.

"Uzvišen neka je Allah, Gospodar svjetova!" A u jednoj dovi koja se navodi od Ebu Ed-Derdaa, a prenosi se i kao riječi Poslanika, sallAllahu ‘alejhi we sellem, kaže se: (299) "Allahu moj, Tebi pripada sva vlast, sva hvala i sva odredba. Molim Te za svako dobro i utječem Ti se od svakog zla."​

"Molite se ponizno i u sebi Gospodaru svome, On doista ne voli one koji svaku mjeru prelaze." /55/"I ne pravite nered na Zemlji, kad je na njoj red uspostavljen, a Njemu se molite sa strahom i nadom; milost je Allahova doista blizu onih koji dobra djela čine." /56/

Ovdje Uzvišeni i Slavljeni napućuje Svoje robove da Mu se obraćaju, što im je dobro i za dunjaluk i za ahiret: "Molite se ponizno i u sebi Gospodaru svome", tj. ponizno i skromno, tiho i skrušenog srca, kao što kaže Uzvišeni:

"I spominji Gospodara svoga u sebi."(7:205) A u Sahihima Buharije i Muslima prenosi se od Ebu-Musa el-Eš'arije, da je rekao: Ljudi su podigli glasove čineći dovu, pa im Allahov Poslanik, sallAllahu ‘alejhi we sellem, reče: (300) "O ljudi, obuzdajte se, jer Onaj Koga dozivate nije gluh niti daleko! Onaj Koga dozivate blizu je i On čuje." Ibn-Džerir riječ "ponizno" tumači kao: skrušeno i pokorno, a riječi "i u sebi" kao: skrušenih srca i sa čvrstim uvjerenjem da je On jedan i da je On Gospodar, i da to bude između vas i Njega, a ne naglas i radi ljudi. Hasan kaže: "Kada je Allah spomenuo dobrog vjernika sa čijim je postupcima zadovoljan, On je rekao:

‘Kad je on Gospodara svoga tiho zovnuo.’"(19:3) A Ibn-Džurejdž kaže: "U dovi je pokuđeno podizati glas i glasno uzvikivati, a naređeno je biti skrušen i smiren."

"On doista ne voli one koji svaku mjeru prelaze." Na ove riječi Ibn-Abbas dodaje: ni u dovi, a ni u nečemu drugom. A Ahmed navodi od oslobođenog Sa´dovog roba, da je Sa´d rekao: Čuo sam Allahovog Poslanika, sallAllahu ‘alejhi we sellem, kako kaže: "Neki ljudi će pretjerivati u dovi" - a u drugoj verziji stoji: "...pretjerivat će u čišćenju i dovi" - Zatim je proučio ajet: "Molite se ponizno i u sebi Gospodaru svome..." i rekao: Dovoljno ti je da kažeš: "Allahu moj, molim Te za Džennet i za riječi i djela koja njemu približavaju, a utječem Ti se od Vatre i od riječi i djela koja njoj približavaju." Ovaj hadis navodi i Ebu-Davud.

"I ne pravite nered na Zemlji, kad je na njoj red uspostavljen." Uzvišeni zabranjuje činjenje nereda i štete na Zemlji nakon što je uređena. Jer, ako su stvari postavljene u red, pa onda dođe do nereda, najgore će biti upravo ljudima. Zato to Uzvišeni zabranjuje, a naređuje da se Njemu čini ibadet, dova i da Mu se bude skrušen i ponizan. Tako On kaže:

"...a Njemu se molite sa strahom i nadom"; tj. strahujući od Njegove žestoke kazne i nadajući se Njegovoj obilnoj nagradi.[308] Zatim Uzvišeni kaže:

"...milost Allahova doista je blizu onih koji dobra djela čine", tj. zaista je Njegova milost pripremljena i čeka dobročinitelje, koji slijede Njegova naređenja i klone se Njegovih zabrana. Uzvišeni je ovdje upotrijebio izraz "blizak", a ne izraz "bliska", zato što pod izrazom "milost" podrazumijeva riječ "sevap". Druga mogućnost je zato što se riječ milost odnosi na Allaha - ali je prvo mišljenje ispravnije - a Allah opet najbolje zna.

"On je Taj Koji šalje vjetrove kao radosnu vijest milosti Svoje; a kad oni pokrenu teške oblake, Mi ih prema mrtvom predjelu potjeramo, pa na njeg kišu spustimo i učinimo da uz njenu pomoć rastu plodovi svakovrsni; isto ćemo tako mrtve oživiti, opametite se!" /57/ "U plodnom predjelu raste bilje voljom Gospodara njegova, a u neplodnom tek s mukom. Eto, tako Mi, na razne načine, ponavljamo dokaze ljudima koji zahvaljuju." /58/

Nakon što je Uzvišeni Allah naveo da je On Stvoritelj nebesa i Zemlje i da On svime upravlja i određuje, i nakon što je ukazao na to da se samo Njemu dova treba činiti - jer je On svemoćan - On upozorava na to da je On Taj Koji daje opskrbu i da će On proživiti mrtve na Kijametskom danu. Tako Veličanstveni kaže: "On je Taj Koji šalje vjetrove kao radosnu vijest." To je slično Njegovim riječima:

"Jedan je od dokaza Njegovih to što On šalje vjetrove kao nosioce radosnih vijesti." (30:46) A riječima Uzvišenog: "milosti Svoje"; misli se na kišu. On također kaže:

"On šalje kišu kad oni izgube svaku nadu, i rasprostire blagoslov Svoj; On je Zaštitnik pravi i jedini dostojan hvale."(42:28) Zatim, Uzvišeni kaže: "...a kad oni pokrenu teške oblake", tj. kada vjetrovi potjeraju oblake teške zbog velike količine kiše u njima, oni budu crni i kreću se nisko iznad zemlje. A riječi Uzvišenog: "Mi ih prema mrtvom predjelu potjeramo", tj. prema mrtvoj i sasušenoj zemlji - poput su Njegovih riječi: "Dokaz im je mrtva zemlja: Mi joj život dajemo." (36:33) Zato Uzvišeni kaže:​

"...i učinimo da uz njenu pomoć rastu plodovi svakovrsni; isto ćemo tako mrtve oživiti", tj. onako kako oživljavamo zemlju nakon njenog mrtvila, tako ćemo oživiti i tijela nakon što struhnu. Na Kijametskom danu Allah će spusiti kišu sa neba koja će četrdeset dana padati na Zemlju, pa će se iz nje podići tijela u kaburovima, kao što sjeme klija u zemlji. Na mnogim mjestima u Kur´anu Allah ovako za Kijametski dan navodi primjer oživljavanja mrtve zemlje. Zato Uzvišeni i kaže: "...opametite se!"

Riječi Uzvišenog: "U plodnom predjelu raste bilje voljom Gospodara njegova", znače: bilje iz plodne zemlje raste brzo i lijepo. Slično tome Veličanstveni kaže:

"...i učini da uzraste lijepo". (3:37) Za riječi Uzvišenog: "...a u neplodnom tek s mukom", Mudžahid i još neki kažu da se odnose na neobrađenu i njoj sličnu zemlju. A Ibn-Abbas kaže: "Ovim primjerom Allah ukazuje na vjernika i nevjernika."

"Mi smo Nuha poslali narodu njegovu, pa im je on govorio: ‘O narode moj, Allahu robujte, vi drugog boga osim Njega nemate! Ja se doista plašim za vas patnje na Velikom danu!’" /59/ "A glavešine naroda njegova su odgovarale: ‘Mi smatramo da si ti u pravoj zabludi.’" /60/"A on je govorio: ‘O narode moj, nisam ja ni u kakvoj zabludi, nego sam poslanik Gospodara svjetova"; /61/"poslanice Gospodara svoga vam dostavljam i savjetujem vas; ja od Allaha znam ono što ne znate vi.’" /62/

Izuzev poslanika koji su ubijani, ni jedan drugi poslanik nije pretrpio toliko muka od svog naroda koliko je pretrpio Nuh. Od Adema do Nuha, alejhi selam, proteklo je deset generacija, i sve su one živjele po islamu. A kipovi su se počeli obožavati postepeno: kada su pomrli neki dobri ljudi, ostali su napravili džamije na njihovim kaburovima i postavili njihove slike u njima, da bi se prisjećali njih i njihovog ibadeta i da bi ih uzimali kao uzor. Nakon nekog vremena oni na osnovu tih slika naprave kipove, pa ih, nakon još jednog perioda, počnu obožavati. A nazvali su ih po imenima tih dobrih ljudi: Vedd, Suva´, Jegus, Je´uk i Nesr. I kada je to prevršilo, Uzvišeni Allah - Kome pripada hvala i svako dobro - posla Svoga poslanika Nuha, koji ih pozva obožavanju Jedinog Allaha, Koji nema sudruga. Tako im on reče:

"O narode moj, Allahu robujte, vi drugog boga osim Njega nemate! Ja se doista plašim za vas patnje na Velikom danu!", tj. kazne Kijametskog dana, kada izađete pred Allaha kao mušrici. "A glavešine naroda njegova su odgovarale", tj. njihove vođe, uglednici i "Mi smatramo da si ti u pravoj zabludi", jer nas pozivaš da napustimo obožavanje kipova, a mi smo i naše očeve zatekli da ih obožavaju. Ovako pokvarenjaci uvijek poštene smatraju zalutalim. O tome Uzvišeni također kaže:

"...kada ih vide, onda govore: ‘Ovi su, doista, zalutali.’" (83:32)

A on je govorio: "O narode moj, nisam ja ni u kakvoj zabludi, nego sam poslanik Gospodara svjetova"; tj. nisam ja zalutao, nego sam ja poslanik Gospodara i Vlasnika svake stvari.

"...poslanice Gospodara svoga dostavljam vam i savjetujem vas; ja od Allaha znam ono što ne znate vi."

Poslanik treba jasno prenositi, savjetovati ljude i poznavati Allaha - do te mjere da ga niko od Allahovih stvorenja ne može dostići u tim svojstvima, kao što se vidi iz hadisa koji navodi Muslim: (302) "Na Dan Arefata Allahov Poslanik, sallAllahu ‘alejhi we sellem, rekao je ashabima, koji su se tada sakupili u najvećem broju u kojem su se ikada sakupili: ‘O ljudi! Bit ćete pitani o meni, pa šta ćete reći?’ Oni rekoše: ‘Posvjedočit ćemo da si prenio i ispunio i da si nas savjetovao.’ On tada poče dizati prst prema nebu i spuštati ga prema njima, govoreći: ‘Allahu moj, posvjedoči, Allahu moj, posvjedoči!’"

"Zar vam je čudno što vam pouka od Gospodara vašeg dolazi po čovjeku, jednom od vas, da vas opominje, da biste se grijeha klonili i da biste pomilovani bili?" /63/ "Ali, oni su ga lažnim smatrali, pa smo spasili njega i one koji su bili uz njega u lađi, a one koji u dokaze Naše nisu vjerovali - potopili. Uistinu, oni su pravi slijepci bili." /64/

Uzvišeni kaže da je Nuh rekao svome narodu:

"Zar vam je čudno", odnosno: Nemojte se čuditi, jer nije čudno da Allah, iz Svoje milosti i dobrote, šalje objavu jednom od vas, kako bi vas on opominjao da se čuvate Allahove srdžbe i da Mu ne činite širk, "...i da biste pomilovani bili?" Zatim Uzvišeni kaže: "Ali, oni su ga lažnim smatrali", tj. bili su ustrajni u poricanju njega i samo je mali broj njih povjerovao sa njim.

"...pa smo spasili njega i one koji su bili uz njega u lađi", tj. na brodu,

"...a one koji u dokaze Naše nisu vjerovali - potopili." Slično tome, Uzvišeni kaže: "I oni su zbog grijeha svojih potopljeni."(71:25) Zatim, Uzvišeni kaže: "Uistinu, oni su pravi slijepci bili", tj. bili su slijepi naspram Istine - nisu htjeli vidjeti je i prihvatiti je. Dakle, Uzvišeni nam u ovom kazivanju govori kako je On radi Svojih prijatelja kaznio Svoje neprijatelje, a spasio poslanika i vjernike. Slično tome, On kaže: "Mi ćemo, doista, pomoći poslanike Naše..." (40:51) To je Allahovo pravilo prema Njegovim robovima i na dunjaluku i na ahiretu: Bogobojazni će pobijediti. Ibn-Vehb prenosi da je Ibn-Abbas rekao: "U toj lađi sa Nuhom spasilo se osamdeset osoba."​

"A Adu - njegova brata Huda. On je govorio: ‘O narode moj, Allahu robujte, vi drugog boga osim Njega nemate, zar se ne bojite?’" /65/ "Glavešine naroda njegova, koje nisu vje-rovale, odgovarale su: ‘Mi smatramo da si ti doista neznalica i mi mislimo da si zaista lažac.’" /66/ "A on je govorio: ‘O narode moj, nisam ja neznalica, nego sam Gospodara svjetova poslanik’; /67/ ‘dostavljam vam poslanice Gospodara svoga, i ja sam vam iskreni savjetnik.’" /68/ "Zar vam je čudno što vam pouka od Gospodara vašeg dolazi po čovjeku, jednom od vas, da vas opominje? Sjetite se da vas je On nasljednicima Nuhova naroda učinio i stvorio vas krupnog rasta. I neka su vam zato uvijek na umu Allahove blagodati, da biste postigli ono što budete željeli." /69/

Ovdje Uzvišeni kaže: Kao što smo Nuhovom narodu poslali Nuha, tako smo i Adu poslali njihovog brata Huda. Ovdje se misli na prvi Ad, odnosno na potomke Ada ibn Irema, koji su pravili nastambe na stupovima na kopnu. Allah o njima također kaže:

"Zar ne znaš šta je Gospodar tvoj sa Adom uradio, s Iremom, posjednicima stupova, kojima ravna ni u jednoj zemlji nije bilo" (89:6-8). Oni su ih takve pravili zato što su bili izuzetno snažni i jaki. Njihove nastambe su bile u Jemenu, u pješčanim brdima El-Ahkaf. Muhammed ibn Ishak prenosi od Ebu Et-Tufejla Amira ibn Vaila: Čuo sam Aliju kako govori jednom čovjeku iz Hadramevta: "Jesi li vidio jednu crvenu dinu prošaranu crvenkastom ilovačom, na kojoj ima puno misvak drveća i drače... u tom i tom dijelu Hadramevta? Jesi li je vidio?" On mu odgovori: "Jesam, vladaru pravovjernih. Tako mi Allaha, opisao si je kao da si je i sam vidio!" Alija reče: "Nisam, nego mi je pričano o njoj." On upita: "A šta je s njom, vladaru pravovjernih?" A on reče: "U njoj je kabur Huda, alejhi selam" Ovo predanje navodi Ibn-Džerir i ono potvrđuje da su oni živjeli u Jemenu, zato što se u njemu navodi da je Hud, alejhi selam, tamo ukopan.

"Glavešine njegova naroda, koje nisu vjerovale, odgovarale su", odnosno njihove vođe i dostojanstvenici bi odgovarali: "Mi smatramo da si ti doista neznalica i mi mislimo da si zaista lažac", tj. mi vidimo da si ti u zabludi, jer nas odvraćaš od obožavanja kipova.

A on je govorio: "O narode moj, nisam ja neznalica, nego sam Gospodara svjetova poslanik"; tj. nije tačno to što govorite, nego vam ja donosim istinu od Allaha, Stvoritelja svega što postoji.

"...dostavljam vam poslanice Gospodara svoga, i ja sam vam iskreni savjetnik". A prenošenje objave, savjetovanje i povjerljivost osobine su koje krase poslanike.

"Zar vam je čudno što vam pouka od Gospodara vašeg dolazi po čovjeku, jednom od vas, da vas opominje?" Tj. nemojte se čuditi tome što vam je jedan od vas poslan kao poslanik, da bi vas upozorio na Allahove blagodati i na susret sa Njim, nego zahvaljujte Allahu na tome.

"Sjetite se da vas je On nasljednicima Nuhova naroda učinio", tj. sjetite se blagodati koju vam je Allah dao time što vam je dao da budete od vjernika iz Nuhovog naroda. Jer, njegov mu narod nije bio poslušan i u laž su ga utjerivali, pa je on učinio poznatu dovu protiv njih. Allah je tu dovu uslišao i uništio sve nevjernike na Zemlji.

"...i stvorio vas krupnog rasta", tj. On vam je dao da budete krupniji od drugih ljudi. Slično tome, Uzvišeni u kazivanju o Talutu kaže: "...i velikim

znanjem i snagom tjelesnom ga obdario", (2:247) "I neka su vam zato uvijek na umu Allahove blagodati", tj. Njegovi darovi koje vam je dao, "...da biste postigli ono što budete željeli", tj. da biste se spasili i Njegovom plemenitošću i dobrotom ušli u Džennet.

Oni su govorili: "Zar si nam došao zato da samo Allahu robujemo, a da napustimo one koje su preci naši obožavali? Učini da nas snađe to čime nam prijetiš, ako je istina to što govoriš!" /70/ "Već vas je snašla kazna i gnjev Gospodara vašeg!" - govorio je on. "Zar sa mnom da se prepirete o imenima nekakvim kojima ste ih vi i preci vaši nazvali, a o kojima Allah nikakav dokaz nije objavio? Zato čekajte, i ja ću s vama čekati!" /71/ "I Mi smo iz milosti Naše njega i one koji su bili uz njega spasili, a do posljednjeg istrijebili one koji dokaze Naše nisu priznavali i koji nisu vjerovali." /72/

Ovdje Uzvišeni govori o njihovom buntu, inadu i utjerivanju u laž Huda, alejhi selam: Oni su govorili: "Zar si nam došao zato da samo Allahu robujemo...", kao što su govorili i nevjernici iz plemena Kurejš:

"Bože, ako je ovo zbilja istina od Tebe, Ti pusti na nas kamenje s neba kao kišu ili nam pošalji patnju nesnosnu!" (8:32) Muhammed ibn Ishak i još neki navode da su oni obožavali kipove, od kojih su jednog zvali Samed, drugog Samud, a trećeg El-Heba. Zato im je Hud, alejhi selam, govorio: "Već vas je snašla kazna i gnjev Gospodara vašeg!", tj. zbog tih vaših riječi vi ste već zaslužili srdžbu i bijes vašeg Gospodara.

"Zar sa mnom da se prepirete o imenima nekakvim kojima ste ih vi i preci vaši nazvali”, tj. zar vi sa mnom vodite raspravu o ovim kipovima koje ste vi i vaši preci proglasili bogovima, koji ne mogu ni naštetiti ni koristiti, a ni Allah vam nije dao naređenje ili odobrenje da ih obožavate? Zato Uzvišeni dalje kaže:

"...a o kojima Allah nikakav dokaz nije objavio? Zato čekajte, i ja ću s vama čekati!" Ove su riječi upozorenje i prijetnja Huda, alejhi selam, svome narodu, pa ih je zato Uzvišeni popratio Svojim riječima:

"I Mi smo iz milosti Naše njega i one koji su uz njega bili spasili, a do posljednjeg istrijebili one koji dokaze Naše nisu priznavali i koji nisu vjerovali." Uzvišeni Allah na drugim mjestima u Kur´anu govori o načinu njihovog uništenja, navodeći da je On na njih poslao žestoki vjetar, koji je u prah pretvarao sve do čega god bi došao. Tako Uzvišeni i Veličanstveni u jednom drugom ajetu kaže:​

"A Ad uništen vjetrom ledenim, silovitim, kome je On vlast nad njima sedam noći i osam dana uzastopnih bio prepustio, pa si u njima ljude povaljane kao šuplja datulina debla vidio, i vidiš li da je iko od njih ostao?" (69:6-8) Kada su se oni uzoholili i pobunili, Allah ih je uništio silovitim vjetrom, koji bi podigao čovjeka u zrak a zatim ga bacio naglavačke, tako da bi mu se glava razbila i odvojila od tijela. Zato Uzvišeni kaže: "...kao šuplja datulina debla".

Muhammed ibn Ishak kaže: "Oni su živjeli u Jemenu, između Omana i Hadramevta. Zatim su se nastanili širom Zemlje i tlačili ljude, snagom koju im je Allah dao. Oni su umjesto Allaha obožavali kipove, pa im je Allah poslao Huda, alejhi selam, koji je među njima bio jedan od onih najplemenitijeg porijekla i najuglednijeg položaja. On ih je pozivao da obožavaju samo Allaha i da ne uzimaju za Boga nikog drugog osim Njega, te da prestanu sa tlačenjem ljudi. Međutim, oni su to odbijali, utjerivali ga u laž i govorili mu: "Ko je od nas jači?" Samo ga je mali broj slijedio, prikrivajući svoj iman. Nakon što su se oni tako usprotivili Allahu i u laž utjerivali Njegovog poslanika, te nakon što su veliki nered na Zemlji napravili i uzoholili se, praveći bez potrebe palače na svakoj uzvišici - da bi druge ismijavali - Hud, alejhi selam, govorio im je:

"Zašto na svakoj uzvišici palače zidate, druge ismijavajući, i podižete utvrde kao da ćete vječno živjeti, a kad kažnjavate, kažnjavate kao silnici? Bojte se Allaha i meni budite poslušni!" (16:128-131)

“Oni su govorili: "O, Hude, nisi nam nikakav dokaz donio, i mi na samu tvoju riječ nećemo napustiti božanstva naša, mi ti ne vjerujemo. Mi kažemo samo to da te je neko božanstvo naše zlom pogodilo", tj. ludilom.

On reče: "Ja pozivam Allaha za svjedoka, a i vi posvjedočite da ja nemam ništa s tim što vi druge Njemu ravnim smatrate, pored Njega; i zato svi zajedno protiv mene lukavstvo smislite i nimalo mi vremena ne dajte, ja se uzdam u Allaha, u moga i vašega Gospodara! Nema ni jednog živog bića koje nije u vlasti Njegovoj; Gospodar moj zaista postupa pravedno." (11: 53-56)

Vjetar koji im je došao ličio je na vatru, a Allah ga je na njih usmjeravao uzastopno sedam noći i osam dana. Taj vjetar uništio je svaku osobu od Ada, osim što su se Hud, alejhi selam, i oni koji su vjerovali sa njim sklonili na jedno zaštićeno mjesto, pa se njima ništa neprijatno i neugodno nije dogodilo. Vjetar je prolazio nad Adom između neba i Zemlje i pogađao ih kamenjem u glave. Uzvišeni Allah također kaže:

"I kada je došla kazna Naša, Mi smo, milošću Našom, Huda i vjernike s njim spasili i patnje surove ih poštedjeli." (11:58)

A Semudu - njegova brata Saliha. "O, narode moj", govorio je on, " Allahu robujte, vi drugog boga osim Njega nemate! Evo vam znaka od Gospodara vašeg: ova Allahova kamila za vas je znak. Pustite je neka pase po Allahovoj zemlji i ne zlostavljajte je pa da vas patnja nesnosna stigne!" /73/ "I sjetite se da ste Njegovom voljom postali nasljednici Ada i da vas je On na Zemlji nastanio: u ravnicama njezinim palače gradite, a u brdima kuće klešete. I neka su vam uvijek na umu Allahove blagodati, i ne činite zlo po Zemlji nered praveći!" /74/ "A glavešine naroda njegova, one koje su se oholile, upitaše potlačene, one među njima koji su vjerovali: ‘Vjerujete li vi da je Salih poslan od Gospodara svoga?’ - ‘Mi, uistinu, vjerujemo u sve ono što je po njemu objavljeno’, odgovoriše oni." /75/ ‘A mi, doista, ne vjerujemo u to u što vi vjerujete’, rekoše oni koji su bili oholi." /76/ "I zaklaše oni kamilu, i zapovijed Gospodara svoga ne poslušaše i rekoše: ‘O Salih, učini da nas snađe to čime prijetiš, ako si poslanik.’" /77/ "I zadesi ih strašan potres i oni u zemlji svojoj osvanuše mrtvi, nepomični." /78/

Mufesiri i poznavaoci rodoslova kažu: Semud je bio sin Asira, on sin Irema, on sin Sama, a on sin Nuha, a Džedis ibn Asir bio mu je brat. Svi ogranci plemena Tasm bili su čistokrvni Arapi koji su živjeli još prije Ibrahima, alejhi selam, Semud je živio nakon Ada, a njihove nastambe vidljive su između Hidžaza i Šama u Vadil-Kurau i oko njega. Allahov Poslanik, sallAllahu ‘alejhi we sellem, prošao je pored tih kuća i nastambi, kada je devete godine učestvovao u pohodu na Tebuk. Imam Ahmed navodi da je Ibn-Umer rekao:/303/ "Kada je Božiji Poslanik, sallAllahu ‘alejhi we sellem, krenuo sa ashabima prema Tebuku, zastao je sa njima u Hidžru, kod Semudovih staništa, pa su oni uzeli vodu iz bunara iz kojih su nekada pili pripadnici Semuda, te su njome zamijesili hljeb i napunili svoje posude. Međutim, Poslanik im naredi, pa oni prosuše tu vodu i tim hljebom nahraniše deve. Zatim ih odvede do bunara iz kojeg je pila /Salihova/ deva da bi tu vodu koristili, a zabrani im ulazak u mjesto gdje je taj narod kažnjen i reče im: ‘Bojim se da vas ne zadesi ono što je zadesilo i njih, pa im se ne približavajte!’"

Ahmed također navodi da je Abdullah ibn Umer rekao: Dok je bio u Hidžru, Allahov Poslanik, sallAllahu ‘alejhi we sellem, rekao je:/304/ "Nemojte ovim kažnjenicima prilaziti, osim plačući. Ako ne budete u plačnom stanju, ne prilazite im, da vas ne bi snašlo ono što je i njih zadesilo." Osnova ovog hadisa navedena je i u Sahihima Buharije i Muslima, i to u nekoliko verzija.

Allah Uzvišeni kaže: "A Semudu - njegova brata Saliha", tj.: Mi smo narodu Semud poslali njihovog poslanika Saliha.

"O narode moj", govorio je on, " Allahu robujte, vi drugog boga osim Njega nemate!" Ovako su svi poslanici pozivali obožavanju samo Allaha, Koji nema sudruga, jer Allah Uzvišeni kaže:"Prije tebe ni jednog poslanika nismo poslali, a da mu nismo objavili: ‘Nema boga osim Mene, zato Mene obožavajte!’"(21:25)

Allah Uzvišeni kaže: “Evo vam znaka od Gospodara vašeg: ova Allahova kamila za vas je znak", tj. došao vam je dokaz od Allaha da je istina ono što vam objavljujem. Prije toga oni su tražili od Saliha da im donese neki dokaz, predloživši da iz jedne čvrste stijene koju su oni odredili izađe deva u desetom mjesecu trudnoće, pred samim porodom. Tada je Salih od njih zatražio čvrsta uvjerenja i obećanja da će povjerovati u njega i slijediti ga ukoliko im Allah udovolji njihovoj molbi i zahtjevu. Kada su mu oni dali ta uvjerenja i obećanja, on je klanjao i uputio dovu Allahu Uzvišenom, pa se ta stijena uzdrmala i raspukla, a iz nje je izašla steona kamila u čijoj utrobi se vrtjelo mladunče, kao što su i tražili.

Tada njihov poglavar Džundu' ibn Amr i njegovi istomišljenici prime islam. I ostali velikani Semuda tada htjednu povjerovati, ali ih od toga odvrate Zuab ibn Amr ibn Lebid, El-Habbab - koji se brinuo o kipovima - i Rebab ibn Sa'r ibn Dželhes. Džundu' ibn Amr imao je amidžića koji je također bio jedan od velikana i uglednika Semuda, a zvao se Šihab ibn Halife ibn Muhallat ibn Lebid ibn Hiras. On je također htio povjerovati, ali ga je ta grupa odvraćala od toga, pa ih je on poslušao. Nakon toga deva je pred njima donijela na svijet svoje mlado i boravila među njima jedno vrijeme. Ona bi jedan dan pila vodu, iz njihovog bunara, a drugi dan bi ga prepuštala njima. Onoga dana kada bi ona pila vodu oni bi uzimali njeno mlijeko, pili ga i punili njime sve posude koje bi htjeli. Allah Uzvišeni o tome u drugom ajetu kaže:​

"I upozori ih da će se voda između njih i nje dijeliti, svakom obroku pristupit će onaj čiji je red!" (54: 28) On također kaže:

"Evo, to je kamila, u određeni dan ona će piti, a u poznati dan vi." (26:155) Ona je išla na pašu u neke njihove doline. Na pojilo bi dolazila jednim klancem i toliko bi se napila vode, da bi se morala vraćati drugim, širim klancem. Navodi se da je bila ogromnog rasta i veličanstvenog izgleda, tako da kada bi ona nailazila pored njihove stoke, stoka bi se poplašila i pobjegla od nje. Kada im je to dojadilo i nakon što pojačaše poricanje Saliha, alejhi selam, oni je odluče ubiti, kako bi imali vodu svakog dana. Kaže se da su se svi oni složili s tim da se ona ubije. Tako Katade kaže: "Do mene je doprlo da je onaj koji je nju ubio obišao sve njih, pa čak i žene u njihovim posebnim odjelima i djecu, kako bi se uvjerio da se slažu s tim da se ona ubije. A ja na to dodajem: To se razumije i iz riječi Allaha Uzvišenog:

"Ali mu oni nisu povjerovali, već su je zaklali - i Gospodar ih je njihov zbog grijeha njihovih uništio i do posljednjeg istrijebio." (92:14) Ove se riječi odnose na cjelokupno pleme, što ukazuje na to da su se svi oni bili složili sa tim - a Allah opet najbolje zna. Kada su oni to uradili i zaklali devu, vijest o tome doprla je do Saliha, alejhi selam, pa je on došao među njih. Oni su bili okupljeni na jednom mjestu. Kada je ugledao devu, on je zaplakao i rekao: "Živjet ćete u zemlji svojoj još samo tri dana." (11:65)

Dan u kojem su ubili devu bio je srijeda. Te noći devet osoba odluči ubiti Saliha:

"Zakunite se najtežom zakletvom" - rekoše - "da ćemo noću i njega i njegovu porodicu ubiti, a onda njegovom najbližem krvnom srodniku reći: ‘Mi nismo prisustvovali pogibiji porodice njegove, mi, zaista, istinu govorimo.’ I smišljali su spletke, pa smo i Mi njima kovali spletke kad se nisu nadali, pa pogledaj kakva je bila posljedica spletkarenja njihova..." (27:49-51) Oni se međusobno dogovore i odluče to uraditi. Ali, kada su te noći krenuli mučki ubiti Allahovog poslanika, Allah Uzvišeni je - a Njemu i Njegovom poslaniku pripada moć - poslao na njih kamenje kojim ih je usmrtio prije nego njihove sunarodnike. U četvrtak, prvog dana čekanja, lica pripadnika Semuda su požutjela, kao što im je i rekao Salih, alejhi selam U petak, drugog dana čekanja, njihova su lica pocrvenjela, a u subotu, trećeg dana određenog roka, lica su im pocrnjela. Kada su osvanuli u nedjelju, već su bili obukli mrtvačku odjeću i posjedali, iščekujući Allahovu kaznu i osvetu - Allah nas sačuvao od nje. Nisu znali šta će se sa njima desiti niti kako će biti kažnjeni. I dok je Sunce granulo, zadesio ih je strašan krik s neba i žestok zemljotres ispod njih, pa su im sve duše uzete u jednom času.

"...i oni u zemlji svojoj osvanuše mrtvi, nepomični", odnosno povaljani i beživotni. Kaže se da niko od njih nije ostao u životu: ni staro ni mlado, ni muško ni žensko, osim jedne nepokretne žene po imenu Kelba ibnetu Es-Silk, a zvali su je i Zurej'a. Ona je bila nevjernica i žestoka protivnica Saliha, alejhi selam Kada je ugledala kaznu koja ih je zadesila, njene su se noge pokrenule i ona je počela veoma brzo trčati. Tako je dotrčala do jednog plemena i ispričala im ono što je vidjela, odnosno kakva je kazna zadesila njen narod. Zatim je zatražila vode i, kada se napila - umrla je.

Također se kaže da se jedan čovjek od njih, po imenu Ebu-Regal, u času izvršenja te kazne nad njima zadesio u haremu Kabe, pa mu se ništa nije desilo. Međutim, kada je nakon nekoliko dana napustio sveto područje, jedan je kamen pao na njega sa neba i usmrtio ga. A Allah opet najbolje zna.

A on ih napusti i reče: "O narode moj, prenio sam vam poslanicu Gospodara svoga i opominjao sam vas, ali vi ne volite one koji opominju." /79/

Nakon njihovog suprotstavljanja i prkosa Salihu, alejhi selam, Allah ih je uništio, a Salih, alejhi selam, rekao im je:

"...prenio sam vam poslanicu Gospodara svoga i opominjao sam vas", ali to vama nije koristilo, jer vi ne volite istinu i ne prihvatate ono što vam se savjetuje. Zato je on rekao: "...ali vi ne volite one koji opominju". Također se u Sahihima Buharije i Muslima navodi: /305/ "Nakon što je pobijedio u Bici na Bedru, Allahov Poslanik, sallAllahu ‘alejhi we sellem, tu je proboravio tri /dana/. Nakon treće noći on je zatražio svoju kamilu, pa mu je osedlana. Zatim ju je uzjahao i otišao do starog bunara na Bedru. Tu je stao i počeo govoriti: ‘O Ebu Džehle ibn Hišam! O Utbe ibn Rebi'a! O Šejbe ibn Rebi'a! O taj i taj, jeste li našli da je istinito ono što vam je vaš Gospodar obećao? Ja sam našao da je istinito ono što mi je moj Gospodar obećao.’ Na to mu Omer reče: ‘O Allahov Poslaniče, zašto se obraćaš ljudima koji već truhnu?’ A on mu odgovori: ‘Tako mi Onoga u Čijoj je ruci moja duša, vi ništa bolje od njih ne čujete moj govor, samo što oni ne mogu odgovoriti.’"[309] Pored toga, u životopisu Allahovog Poslanika, sallAllahu ‘alejhi we sellem, navodi se da im je on rekao:/306/ "Kako ste bili loš rod svome Poslaniku: Vi ste me poricali a drugi su mi povjerovali; vi ste me istjerali a drugi su mi dali utočište, vi ste se borili protiv mene, a drugi su mi pomogli! Kako ste bili loš rod svome Poslaniku!" Kao što je već navedeno, Salih, alejhi selam, slične riječi uputio je svome narodu.

I Luta - kad reče narodu svome: "Zašto činite razvrat koji niko prije vas na svijetu nije činio?" /80/ "Vi sa strašću prilazite muškarcima, umjesto ženama. Ta vi ste narod koji sve granice zla prelazi!" /81/

Allah Uzvišeni kaže: "I" Mi smo poslali "Luta". Ili se time misli: "I" spomeni "Luta - kad reče narodu svome". Lut je sin Harana, a on je sin Azera - Ibrahimovog, alejhi selam, oca. On je povjerovao sa Ibrahimom, alejhi selam, i sa njim je učinio hidžru u predjele Šama.[310] Nakon toga Allah ga je poslao stanovnicima Sodome i okolnih naselja, da bi ih pozivao Allahu Uzvišenom, naređivao im dobro i odvraćao ih od zla koje su činili. Oni su činili haram i razvrat koji su oni prvi izmislili i koji prije njih nisu činili ni ljudi niti iko drugi: umjesto sa ženama, oni su intimne odnose imali sa muškarcima. Zato im je Lut, alejhi selam, rekao:

"Zašto činite razvrat koji niko prije vas na svijetu nije činio? Vi sa strašću prilazite muš karcima, umjesto ženama", tj. vi odbacujete žene i ono što je vaš Gospodar kod njih stvorio za vas. To je pretjerivanje i krajnje neznanje vaše, jer je to upotreba nečega na pogrešnom mjestu. Zato im je on u drugom ajetu rekao: "Ako već hoćete nešto činiti, eto kćeri mojih!" (15:71) Tako ih je on uputio na njihove žene, ali su mu se oni pravdali govoreći da ne osjećaju potrebu za njima:

"Ti znaš da nama nisu potrebne tvoje kćeri" - rekoše oni - "ti doista znaš šta hoćemo mi" (11:79), tj. ti znaš da mi nemamo potrebe za ženama i ti dobro znaš šta hoćemo od tvojih gostiju. I tako je njihovo stanje bilo - kao što kažu mufesiri - da su se muškarci zadovoljavali sa muškarcima, a također i žene sa ženama.

A odgovor naroda njegova glasio je: "Istjerajte ih iz grada vašeg, oni su ljudi - čistunci!" /82/

Njihova reakcija naspram Luta bila je upravo to da su htjeli njega i njegove sljedbenike istjerati i odstraniti iz svoje sredine, pa je Allah Uzvišeni njega izveo živa i zdrava, a njih je, ponižene i bijedne, uništio na njihovom prostoru. Allah Uzvišeni kaže:

"Oni su ljudi - čistunci!" Katade o ovome kaže: "Oni su ih time korili za nešto što uopće nije greška." A Mudžahid kaže: "Bili su čisti od toga da polno opće u stražnjicu."

"I Mi smo njega i porodicu njegovu spasili, osim žene njegove; ona je ostala sa onima koji su kaznu iskusili." /83/ "I na njih smo kišu spustili, pa pogledaj kako su razvratnici skončali." /84/

Allah Uzvišeni kaže: "I Mi smo Luta i porodicu njegovu spasili." To znači da u njega niko nije povjerovao osim njegove porodice, kao što Allah Uzvišeni kaže:​

"I Mi iz njega vjernike izvedosmo - a u njemu samo jednu kuću muslimansku nađosmo." (51:35,36) Od te porodice treba izuzeti Lutovu, alejhi selam, ženu, jer ona nije povjerovala u njega. Ona je vjerovala isto kao i njen narod i surađivala sa njima protiv njega. Ona ih je s njima ugovorenim znacima obavještavala o tome koji bi gosti kod njeg dolazili. I zato, kada je Lutu, alejhi selam, naređeno da ide sa svojom porodicom, bilo mu je zabranjeno da nju o tome obavijesti ili da je izvede odatle. Zato ovdje Uzvišeni kaže:

"...osim žene njegove; ona je ostala sa onima koji su kaznu iskusili." Izraz znači da je ona ostala, a prema nekima da je sa njima propala - što se svakako podrazumijeva. Riječi Allaha Uzvišenog:

"I na njih smo kišu spustili", pojašnjene su Njegovim riječima:

"...i na njih kao kišu grumenje od pečena blata spustismo, koje je neprekidno sipalo, obilježeno od Gospodara tvoga - a ono nije daleko ni od jednog nasilnika." (11:82,83) Zato Uzvišeni kaže: "...pa pogledaj kako su razvratnici skončali", tj. pogledaj, Muhammede, kako su skončali oni koji su se usudili biti neposlušni prema Allahu Uzvišenom i poricati Njegove poslanike.

Postoji više stavova u pogledu načina kažnjavanja onih koji čine razvrat poput Lutovog naroda, a ispravan je onaj koji se temelji na riječima Allahovog Poslanika, sallAllahu ‘alejhi we sellem: /307/ "Koga nađete da čini ono što je činio i Lutov narod, ubijte i onog koji to radi a i onog kome se to radi!"

Što se tiče općenja sa ženom u stražnjicu, to je mali homoseksualizam i on je zabranjem konsenzusom islamskih učenjaka. O tome postoji više hadisa Allahovog Poslanika, sallAllahu ‘alejhi we sellem, a o njima je već bilo govora prilikom tumačenja sure El-Bekare.[311]

A Medjenu - njegova brata Šuajba. "O narode moj" - govorio je on - " Allahu robujte, vi drugog boga osim Njega nemate! Dolazi vam jasan dokaz od Gospodara vašeg, zato pravo na litri i na kantaru mjerite i ljudima stvari njihove ne zakidajte, i red na Zemlji ne remetite kad je već na njoj uspostavljen red. To je bolje za vas, ako vjerujete." /85/

"Medjen" jeste ime plemena a i grada u blizini Me'ana, na putu iz Hidžaza. Allah Uzvišeni kaže:

"A kad stiže do vode medjenske, zateče oko nje mnoge ljude kako napajaju stoku."(28:23) To su bili stanovnici Ejke, o čemu ćemo poslije govoriti, ako Allah da - a u Njega se uzdamo.

"O narode moj" - govorio je on - " Allahu robujte, vi drugog boga osim Njega nemate!" Ovako su svi poslanici pozivali: Dolazi vam jasan dokaz od Gospodara vašeg da je istina ono što vam objavljujem. Zatim ih je on savjetovao da ispravno mjere na litri i na vagi i da ne varaju ljude zakidajući ih u njihovoj imovini, odnosno da ih ne obmanjuju i ne potkradaju prilikom mjerenja na litri i vagi. Tako Allah Uzvišeni kaže:

"Teško onima koji pri mjerenju zakidaju", pa sve do Njegovih riječi:

"...na dan kada će se ljudi zbog Gospodara svjetova dići!" (83:1-6) Ovo je žestoka prijetnja i neumoljivo upozorenje - molimo Allaha da nas sačuva od njega. Zatim, nastavljajući govor o Šuajbu - koji je zbog svoje rječitosti nazvan govornikom među poslanicima - Uzvišeni kaže:

I ne postavljajte zasjede na putu, prijeteći i od Allahova puta odvraćajući one koji u Njega vjeruju, želeći krivi put. I sjetite se da vas je bilo malo i da vas je On umnožio, a pogledajte kako su skončali oni koji su nered pravili." /86/ "I ako jedni od vas vjeruju u ono što je po meni poslano, a drugi ne vjeruju, pa pričekajte dok nam Allah ne presudi, jer On je sudija najbolji!" /87/​

Riječima Allaha Uzvišenog, Šuajb, alejhi selam, odvraća ih od remećenja bilo fizičkog bilo duhovnog puta:

"I ne postavljajte zasjede na putu, prijeteći", tj. ucjenjujući ljude da ćete ih ubiti ako vam ne predaju svoje blago,

"...i od Allahova puta odvraćajući one koji u Njega vjeruju, želeći krivi put", odnosno želeći da Allahov put bude kriv i naget.

"I sjetite se da vas je bilo malo i da vas je On umnožio", tj. dok vas je bilo malo bili ste potlačeni, a poslije, kada vas je bilo puno, postali ste moćni, pa se prisjetite Allahove blagodati koju vam je podario u tom pogledu.

"...a pogledajte kako su skončali oni koji su nered pravili", tj. bivši narodi, i kakve su ih kazne snalazile zato što su se usuđivali biti nepokorni i ne vjerovati. Allah Uzvišeni kaže:

"I ako jedni od vas vjeruju u ono što je po meni poslano, a drugi ne vjeruju", tj. ako se razilazite o meni, "...pa pričekajte dok nam Allah ne presudi", odnosno dok nas On ne razdvoji, "...jer On je sudija najbolji!" Zato što je najbolji, On će spasiti bogobojazne, a uništiti nevjernike.

Glavešine naroda njegova, one koje su bile ohole, rekoše: "Ili ćemo mi, o Šuajbe, i tebe i one koji s tobom vjeruju iz grada našeg istjerati, ili ćete se vratiti u našu vjeru!" "Zar i protiv naše volje?" - reče on. /88/ "Ako bismo se u vjeru vašu vratili nakon što nas je Allah spasio nje, na Allaha bismo laž iznijeli. Mi ne treba da se u nju vraćamo, osim ako to htjedne Allah, Gospodar naš. Gospodar naš znanjem Svojim sve obuhvaća; u Allaha se uzdamo! Gospodaru naš, Ti presudi nama i narodu našem, po pravdi, Ti si sudija najpravedniji!" /89/

Ovdje Uzvišeni govori o tome kako su nevjernici prijetili Šuajbu, alejhi selam, i vjernicima uz njega: ili da se vrate u njihovu vjeru, ili će ih oni protjerati. Zatim, Allah Uzvišeni kaže: "Zar i protiv naše volje?", tj. Šuajb je upitao: Zar i ako nam se ne sviđa ono čemu nas pozivate?

"Ako bismo se u vjeru vašu vratili nakon što nas je Allah spasio nje, na Allaha bismo laž iznijeli", tj. nakon što nas je spasio od širka. Time je on iskazao odvratnost prema slijeđenju njih.

“Mi ne treba da se u nju vraćamo, osim ako to htjedne Allah, Gospodar naš." Ovo prepuštanje Allahu ispravno je, jer On sve zna i od Njega zavisi i volja i htijenje.[312] "...u Allaha se uzdamo!", i u djelima koja radimo i u djelima kojih se klonimo.

"Gospodaru naš, Ti presudi nama i narodu našem, po pravdi", tj. pomozi nam protiv njih, و "Ti si sudija najpravedniji!", Ti si pravedan i nikako ne griješiš, pa nam pomozi protiv i Tvojih i naših dušmana.

A glavešine naroda njegova, one koje nisu vjerovale, rekoše: "Ako pođete za Šuajbom, bit ćete sigurno izgubljeni." /90/ "I zadesi ih potom strašan potres i oni osvanuše u zemlji svojoj mrtvi, nepomični." /91/ "Oni koji su smatrali Šuajba lašcem - kao da nikad nisu u njoj ni bili; oni koji su smatrali Šuajba lašcem, oni su nastradali." /92/

Ovdje Uzvišeni govori o žestini njihovog nevjerovanja i prkosa istini, zbog čega su se zakleli i rekli: "Ako pođete za Šuajbom, bit ćete sigurno izgubljeni." Ali, zato Uzvišeni odmah iza toga kaže:"I zadesi ih potom strašan potres i oni osvanuše u zemlji svojoj mrtvi, nepomični." Sličan je tome slučaj u suri Hud, kada su oni zaprijetili Šuajbu i njegovim sljedbenicima progonom, pa je Uzvišeni rekao: "I kada je pala naredba Naša, Mi smo, iz milosti Naše, Šuajba i vjernike s njim spasili, a one koji su zlo činili pogodio je užasan glas i oni su u zemlji svojoj mrtvi, nepomični osvanuli." (11: 94)

Veza između ovih ajeta je - a Allah opet najbolje zna - to što su oni njega ismijavali:

"Da li namaz tvoj traži od tebe da napustimo ono čemu su se preci naši klanjali...?"(11:87), pa im je došao strašan krik, koji ih je ušutkao. Zatim Allah Uzvišeni kaže: "Oni koji su smatrali Šuajba lašcem - kao da nikad nisu u njoj ni bili", tj. nakon što ih je zadesila kazna, izgledalo je kao da nikada nisu ni boravili na tom prostoru iz kojeg su htjeli istjerati poslanika i njegove sljedbenike. Zatim Allah Uzvišeni, nasuprot njihovim riječima, kaže: "...oni koji su smatrali Šuajba lašcem, oni su nastradali."

A on ih napusti i reče: "O narode moj, prenio sam vam poslanice Gospodara svoga i savjetovao vas, pa zašto da tugujem za narodom nevjerničkim?!" /93/

Tj., nakon što ih je zadesila kazna, Šuajb, alejhi selam, okrenu se od njih i koreći ih, reče im: "O narode moj, prenio sam vam poslanice Gospodara svoga i savjetovao vas", tj. ja sam izvršio svoju obavezu i neću se žalostiti zbog onoga što vas je zadesilo: "...pa zašto da tugujem za narodom nevjerničkim?!"​

"I Mi nijednog vjerovjesnika u neki grad nismo poslali, a da stanovnike njegove bolešću i neimaštinom nismo kaznili da bi se pokajali." /94/ "Poslije bismo kaznu blagostanjem zamijenili dok se ne bi umnožili i rekli: ‘I naše su pretke pogađale i žalosti i radosti!’" - i tada bismo ih, da oni ne predosjete, neočekivano kaznili. /95/

Ovdje Uzvišeni govori o tome kako je iskušavao prošle narode dajući im uz poslanike i bolest i neimaštinu. Riječju misli se na njihove fizičke bolesti, a riječju na siromaštvo i neimaštinu, koi su im davani da bi se popravili. Dakle, Uzvišeni ih je prvo iskušavao poteškoćama da bi se pokajali i popravili, ali to oni ne bi činili. Zatim ih je iskušavao blagostanjem: "Poslije bismo kaznu blagostanjem zamijenili", da bi zahvaljivali Uzvišenom na tome, ali oni ni to ne bi činili. Riječi Uzvišenog: "...dok se ne bi umnožili", znače: dok ne bi imali puno i djece i bogatstva. Tako se za nešto kaže: kada se ono umnoži.

...i rekli: "I naše su pretke pogađale i žalosti i radosti!" - i tada bismo ih, da oni ne predosjete, neočekivano kaznili." Tj., oni bi govorili: Kako god su nas pogodile žalost i radost, tako se isto dešavalo i našim precima - a ne bi obraćali pažnju na to šta Allah hoće sa njima i ne bi osjetili da ih On iskušava sa oba ta stanja. To je suprotno ponašanju vjernika, koji zahvaljuju Allahu kada su u radosti a sabure kada su u žalosti. To je potvrđeno hadisom i u Buharijinom i u Muslimovom Sahihu: /308/ "Čudna je stvar vjernika: šta god mu Allah odredi, njemu bude dobro: ako ga zadesi nešto loše on osaburi pa mu bude dobro; a ako ga zadesi nešto dobro on bude zahvalan pa mu opet bude dobro." Dakle, vjernik je svjestan da su i lijepe i ružne stvari iskušenje od Allaha. Zato se u drugom hadisu kaže: /309/ "Iskušenja su stalno uz vjernika sve dok se ne očisti od grijeha. A munafik je poput magarca: ne zna zbog čega ga njegov vlasnik sveže, a ni zašto ga pusti" - ili kako je već rekao Poslanik, sallAllahu ‘alejhi we sellem Zato Allah Uzvišeni, nakon tih njihovih riječi, kaže:

"...i tada bismo ih, da oni ne predosjete, neočekivano kaznili", tj. iznenada bismo ih kaznili, kao što stoji u hadisu: /310/ "Iznenadna smrt je milost za vjernika, a kazna i žalost za nevjernika."

"A da su stanovnici naselja vjerovali i bogobojazni bili, Mi bismo im blagoslove i s neba i iz zemlje slali, ali, oni su poricali, pa smo ih kažnjavali za ono što su zaradili." /96/ "A zar su stanovnici naselja sigurni da ih Naša kazna neće snaći noću dok budu spavali?" /97/ "Ili, zar su stanovnici naselja sigurni da ih Naša kazna neće snaći danju dok se budu zabavljali?" /98/ "Zar oni mogu biti sigurni od Allahove kazne? Allahove kazne ne boji se samo narod kome propast predstoji." /99/

Govoreći o slabom imanu onih koji su živjeli u naseljima kojima su slati poslanici, Uzvišeni kaže: "A da su stanovnici naselja vjerovali i bogobojazni bili", tj. da su im srca potvrdila ono što su poslanici objavljivali i da su bili bogobojazni, činjenjem dobrih i ostavljanjem zabranjenih stvari,

"Mi bismo im blagoslove i s neba i iz zemlje slali", tj. davali bismo im kišu s neba i usjeve iz zemlje. Zatim Uzvišeni kaže: "...ali, oni su poricali, pa smo ih kažnjavali za ono što su zaradili", tj. oni su poricali svoje poslanike pa smo ih uništili, primjereno ih kažnjavajući za grijehe i zabranjena djela koja su radili. Zatim, Uzvišeni kaže, upozoravajući na neizvršavanje onog što je On naredio i činjenje onog što je On zabranio: "A zar su stanovnici naselja sigurni", tj. nevjerničkih naselja "...da ih Naša kazna neće snaći", tj. da ih Naša sila neće snaći "noću", odnosno navečer,

"...dok budu spavali? Ili, zar su stanovnici naselja sigurni da ih Naša kazna neće snaći danju dok se budu zabavljali?", tj. dok budu nečim zauzeti i ne budu obraćali pažnju.

"Zar oni mogu biti sigurni od Allahove kazne?", tj. od Njegove sile, snage, osvete i kažnjavanja u momentima njihovog zaborava i nemara.

"Allahove kazne ne boji se samo narod kome propast predstoji." Zato je Hasan el-Basri rekao: "Mumin radi dobra djela i opet se plaši i strahuje, a pokvarenjak radi zlodjela, pa se i pored toga osjeća sigurnim."

“Zar nije jasno onima koji nasljeđuju zemlju prijašnjih stanovnika njezinih da ćemo i njih, ako budemo htjeli, zbog grijeha njihovih kazniti i srca njihova zapečatiti, pa neće moći čuti." /100/

U vezi sa riječima Uzvišenog: "Zar nije jasno onima koji nasljeđuju zemlju prijašnjih stanovnika njezinih", Ibn-Džerir kaže: “Uzvišeni kaže: Zar ne shvaćaju oni koji nasljeđuju zemlju nakon onih koji su prije tu postojali i uništeni, pa su i oni krenuli njihovim stopama i usprotivili se svome Gospodaru,

‘...da ćemo i njih, ako budemo htjeli, zbog grijeha njihovih kazniti.‘" Time Uzvišeni poručuje: Ako budemo htjeli, sa njima ćemo postupiti isto kao i sa onima prije njih,

"...i srca njihova zapečatiti", tj. učiniti ih "...pa neće moći čuti" ni savjet ni opomenu. Slično tome, Allah Uzvišeni kaže:

"A koliko smo samo naroda prije njih uništili! Da li ijednog od njih vidiš i da li i najslabiji glas njihov čuješ?"(19:98), tj. da li ikoga od njih vidiš i da li ikakav glas njihov čuješ? Pored ovoga, postoji još mnogo drugih ajeta koji govore o kažnjavanju Allahovih neprijatelja i nagrađivanju Njegovih prijatelja.​