Kuran i Kerim Tefsir Ibn Kesir - Sura El-Araf

Zatim Uzvišeni kaže: "Pa zašto oni ne razmisle", tj. oni koji Naše riječi poriču,

"da njima poslani poslanik", tj. Muhammed, sallAllahu ‘alejhi we sellem "nije lud;" tj. nije on lud, nego je on istinski Allahov Poslanik i on poziva Istini.

"on samo otvoreno opominje", što je sasvim jasno svakom pametnom i razumnom čovjeku. Katade kaže: "Ibn-Deame ispričao nam je: "Kada je Allahov Vjerovjesnik, sallAllahu ‘alejhi we sellem, na brdu Safa pozvao Kurejšije, počeo ih je pozivati po ograncima plemena: ‘O sinovi toga i toga, o sinovi toga i toga.’ Zatim ih je upozorio na Allahovu moć i kaznu, pa je jedan od njih rekao: ‘Zaista vam je rođak lud! Mogao bi galamiti do zore!’ To je bio povod da Allah Uzvišeni objavi ovaj ajet."

Zatim Uzvišeni kaže:"I zašto oni ne promisle o carstvu nebesa i Zemlje i o svemu onome što je On stvorio", tj. zašto oni koji poriču Naše riječi ne pogledaju u Allahovo carstvo i u ono što je On stvorio, da bi razmislili i uzeli pouku iz toga, da bi shvatili da to pripada Onome Kome nema sličnog ni ravnog, pa da povjeruju u Njega kao jedinog Boga i prihvate i slijede Njegovog Poslanika, te da pripaze na približavanje smrtnog časa - kako ne bi propali kao nevjernici i dospjeli u bolnu Allahovu kaznu.

Zatim Uzvišeni kaže: "Pa u koje će riječi, ako ne u Kur'an vjerovati?", tj. nakon Poslanikovog, sallAllahu ‘alejhi we sellem, upozorenja i najave kazne koju im je objavio od Allaha Uzvišenog, kojem će upozorenju oni povjerovati, ako neće ovim riječima koje im Poslanik, sallAllahu ‘alejhi we sellem, objavljuje? Zatim Uzvišeni kaže:

"Koga Allah u zabludu stavi, niko ga ne može na pravi put uputiti! On će ih ostaviti da u nevjerstvu svojem lutaju." Tj. koga Allah Uzvišeni kazni za njegovo nevjerovanje tako što ga odvede u zabludu - nakon što mu se objavio i upozorio ga - njega neće moći uputiti niko, bez obzira na to ko je taj.

Pitaju te o Smaku svijeta: kada će se zbiti. Reci: "To zna jedino Gospodar moj, On će ga u njegovo vrijeme otkriti, a težak će biti nebesima i Zemlji, sasvim neočekivano će vam doći." Pitaju te kao da ti o njemu nešto znaš. Reci: "To samo Allah zna, ali većina ljudi ne zna." /187/

Uzvišeni kaže: "Pitaju te o Smaku svijeta." Ovaj je ajet objavljen zbog Kurejšija, koji su pitali kada će se desiti Smak svijeta, ne vjerujući da će se to ikada desiti i smatrajući to lažnim. U tom smislu Uzvišeni kaže:

A oni govore: "Kad će već jednom ta prijetnja, ako istinu govorite?!" (67:25) Zatim Uzvišeni kaže: "kada će se zbiti", odnosno kada će se dogoditi.

Reci: "To zna jedino Gospodar moj, On će ga u njegovo vrijeme otkriti", tj. znanje o tome kod Allaha je i On zna kada će se Smak svijeta desiti. Mimo Njega to ne zna niko, pa čak ni Njemu bliski meleki ili odabrani poslanici. Zato Uzvišeni kaže:

"...a težak će biti nebesima i Zemlji", odnosno, znanje o njemu je teško stanovnicima i nebesa i Zemlje. Ono je skriveno, pa niko od njih ne zna kada će se on desiti.

"sasvim neočekivano će vam doći". Tj. on će doći iznenada i zateći svakog u svom poslu, trgovini i tome slično. Muslim u svom Sahihu navodi od Ebu-Hurejrea: /344/ "Kada bude nastupao Smak svijeta, jedan čovjek će musti devu, pa neće uspjeti posudu sa mlijekom donijeti do svojih usta, a Smak svijeta će nastupiti. Zatim, dva će čovjeka biti zabavljena kupovinom, odnosno prodajom odjeće, pa to neće uspjeti obaviti, jer će Smak svijeta već nastupiti..."

Zatim Uzvišeni kaže: "Pitaju te kao da ti o njemu nešto znaš", tj. kao da znaš kada će se desiti, a Allah je znanje o tome sakrio od Svojih stvorenja. Zato On kaže:

Reci: "To samo Allah zna, ali većina ljudi ne zna." Zbog toga je Allahov Poslanik, sallAllahu ‘alejhi we sellem, odgovorio Džibrilu, alejhi selam, kada ga je on pitao o Smaku svijeta:/345/ "...Upitani o tome ne zna ništa više od onog ko pita...", tj.: Ja ništa više od tebe ne znam kada će se on desiti, niti iko zna više od nekog drugog o tome. Zatim je Poslanik, sallAllahu ‘alejhi we sellem, proučio ajet: "Samo Allah zna kad će Smak svijeta nastupiti..."(31:34) Dakle, ovaj Vjerovjesnik, koji nije znao čitati ni pisati, prvak i pečat svim poslanicima,

Muhammed, sallAllahu ‘alejhi we sellem, poslanik milosti i tevbe, poslanik koji je navijestio strašne događaje pred Smak svijeta, posljednji u nizu među poslanicima, poslije kojeg će ljudi biti proživljeni – pored toga što je, kako je utverđeno u Buharijnom Sahihu preko Enesa i Sehla ibn Sa'da, radijAllahu anhu, rekao: /346/ "Ja i Smak svijeta poslani smo kao ova dva prsta", pa je sastavio kažiprst i srednji prsti pored svega toga, Allah mu je naredio da kaže da samo Uzvišeni zna kada će se desiti Smak svijeta, kada ga neko o tome bude pitao. Tako Uzvišeni kaže​

Reci: "To samo Allah zna, ali većina ljudi ne zna."

Reci: "Ja ne mogu ni samom sebi neku korist pribaviti, ni od sebe kakvu štetu otkloniti; biva onako kako Allah hoće. A da poznajem gajb, stekao bih mnoga dobra, a zlo bi bilo daleko od mene; ja samo donosim opomene i radosne vijesti ljudima koji vjeruju." /188/

Ovdje Allah Uzvišeni naređuje Poslaniku da stvari prepusti Njemu, te da kaže da on ne zna šta će se desiti u budućnosti i da je o tome upoznat samo onoliko koliko ga je Allah upoznao. Tako Uzvišeni u drugom ajetu kaže: "On gajb poznaje i On gajb Svoj ne otkriva nikome." (72:26) Zatim Uzvišeni kaže Poslaniku da rekne:

"A da poznajem gajb, stekao bih mnoga dobra", tj. da poznajem gajb, prije nego što bih nešto prodao znao bih da li ću na tome zaraditi, pa bih prodavao samo ono na čemu bih imao dobru zaradu, i tako ne bih bio siromašan. Tako ove riječi tumači Ibn-Abbas, a Ibn-Džerir i još neki kažu da one znače: Da poznajem gajb, ja bih se u rodnim godinama pripremio za godine suše i ublažio bih skupoću. Zatim Uzvišeni kaže:

"a zlo bi bilo daleko od mene"; tj. ja bih izbjegao zlo prije nego što se i dogodi. Zatim Uzvišeni kaže Poslaniku da kaže da on samo donosi opomene i radosne vijesti, tj. opomene za kaznu nevjernicima, a radosne vijesti o Džennetu vjernicima. U tom smislu Uzvišeni također kaže:

"Mi smo Kur'an učinili lahkim, na tvome jeziku, da bi njime one koji se Allaha boje i grijeha klone obradovao, a inadžije nepopus-tljive opomenuo."(19:97)

"On je Taj Koji vas od jednog čovjeka stvara - a od njega je drugu njegovu stvorio da se uz nju smiri. I kada je on nju obljubio, ona je zanijela lahko breme i nosila ga; a kad joj je ono otežalo, njih dvoje su zamolili Allaha, Gospodara svoga: ‘Ako nam daruješ zdrava potomka, bit ćemo, doista, zahvalni!’" /189/ "I kad im je On darovao zdrava potomka, njih dvoje su izjednačili druge s Njim u onome što im On daje - a Allah je vrlo visoko iznad onih koje Njemu smatraju ravnim!" /190/

Ovdje Uzvišeni govori da je on sav ljudski rod stvorio od Adema, alejhi selam; od njega je stvorio njegovu ženu Havu, pa su onda oni izrodili ljudski rod. U tom smislu Uzvišeni također kaže:

"O ljudi, Mi vas od jednog čovjeka i jedne žene stvaramo i na narode i plemena vas dijelimo da biste se upoznali. Najugledniji je kod Allaha onaj koji Ga se najviše boji."(49:13) Pored toga, On kaže:

"O ljudi, bojte se Gospodara svoga, Koji vas od jednog čovjeka stvara, a od njega je i drugu njegovu stvorio, i od njih dvoje mnoge muškarce i žene rasijao."(4:1) Zatim, u ovom časnom ajetu Uzvišeni kaže:

"a od njega je drugu njegovu stvorio da se uz nju smiri", tj. da bude prisan sa njom i smiri se uz nju. Uzvišeni također kaže:

"I jedan je od dokaza Njegovih to što za vas, od vrste vaše, stvara žene da se uz njih smirite, i što između vas uspostavlja ljubav i samilost..." (30:21) Ni između koga nema tolike prisnosti kao između supružnika. Zato Uzvišeni navodi da sihirbaz svojom spletkom možda i uspije rastaviti muža od žene. "I kada je on nju obljubio", tj. kada je imao odnos sa njom,

"ona je zanijela lahko breme". Ono je lahko u početku trudnoće, pa žena ne osjeća bol od njega. Ono je tada kap sjemena, pa ugrušak, pa gruda mesa.

Zatim Uzvišeni kaže: "i nosila ga"; Mudžahid to tumači: i ustrajala u njegovom nošenju. "a kad joj je ono otežalo", tj. kada joj je postalo teško nositi ga,

"njih dvoje su zamolili Allaha, Gospodara svoga: ‘Ako nam daruješ zdrava potomka’", odnosno lijepog sina. Oni su se pobojali da im se ne bi rodila životinja. A Hasan Basri to tumači: Ako nam daruješ sina,

"bit ćemo, doista, zahvalni!" "I kad im je On darovao zdrava potomka, njih dvoje su izjednačili druge s Njim u onome što im On daje - a Allah je vrlo visoko iznad onih koje Njemu smatraju ravnim!" Tumačeći ovaj ajet, mufesiri navode neka predanja i hadise, koji su, ustvari, predanja kitabija, a Allah opet najbolje zna. Sva ona govore o tome da su Adem i Hava bili to dvoje koje su Allahu činili širk...!! Mi ćemo ovdje navesti samo jedno od tih predanja, onako kako ga navodi Ibn Ebi- Hatim od Ubejj ibn Ka'ba: "Kada je Hava zatrudnjela, šejtan joj je prišao i rekao: ‘Budi meni pokorna, pa će ti dijete biti zdravo. Daj mu ime Abdul-Haris.’ Ona to nije učinila. I kada je rodila, dijete joj je umrlo. Kada je ponovo zatrudnjela šejtan joj ponovi isto, ali to ona opet ne učini. I kada je treći put zatrudnjela, šejtan joj priđe i kaže: ‘Ako mi budeš pokorna, dijete će ti biti zdravo, a ako ne budeš - ono će se pretvoriti u životinju." Tako je on njih dvoje uplašio, pa su ga poslušali." Međutim, mi smatramo da se ovi ajeti ne odnose na Adema i Havu,[335] nego na mnogobošce među Ademovim potomcima. Zato Allah Uzvišeni kaže:​

"a Allah je vrlo visoko iznad onih koje Njemu smatraju ravnim!"[336] To je stav Hasana Basrije, a i mi ga dijelimo. Zatim on kaže: "To što su Adem i Hava ovako spomenuti jeste prelaženje sa konkretnih osoba na ljudsku vrstu." Slično tome, Uzvišeni kaže:

"Mi smo vama najbliže nebo sjajnim zvijezdama ukrasili i učinili da one pogađaju šejtane" (67:5) - a poznato je da sjajne zvijezde kojima je ukrašeno nebo nisu baš te kojima se šejtani gađaju. I ovdje se radi o prelaženju sa pojedinih stvari na njihovu vrstu, za što ima još primjera u Kur'anu - a Allah opet najbolje zna.

"Zar da Njemu smatraju ravnim one koji ne mogu ništa stvoriti, i sami su stvoreni", /191/ "i koji im ne mogu pomoći niti mogu pomoći sebi?" /192/ "A ako ih zamolite da vas na pravi put upute, neće vam se odazvati; isto vam je pozivali ih ili šutjeli." /193/ "Oni kojima se vi, pored Allaha, klanjate, zaista su robovi, kao i vi. Pa, vi im se klanjajte, i neka vam se odazovu ako istinu govorite!" /194/ "Imaju li oni noge da na njima hodaju, ili ruke da njima hvataju, imaju li oči da njima gledaju, ili uši da njima čuju? Reci: Zovite božanstva vaša, pa protiv mene kakvo hoćete lukavstvo smislite i ne odugovlačite", /195/ "moj je zaštitnik Allah, Koji Knjigu objavljuje i On se o dobrima brine." /196/ "A oni kojima se vi, pored Njega, klanjate, ne mogu ni vama, a ni sebi pomoći." /197/ "A kad ih zamolite da vas upute na pravi put, oni ne čuju; vidiš ih kao da te gledaju, ali oni ne vide." /198/

Ovdje Allah kori mnogobošce koji pored Njega obožavaju neka Njegova stvorenja, koja ništa ne mogu uraditi: naštetiti, koristiti, gledati, čuti, niti pomoći onima koji ih obožavaju. Ta su stvorenja obična materija, koja nema duše, niti se može kretati. Oni koji ih obožavaju bolje od njih čuju i vide i jači su od njih. Zato On kaže:

"Zar da Njemu smatraju ravnim one koji ne mogu ništa stvoriti, i sami su stvoreni", tj.: zar Mu smatrate ravnim ono što samo ne može ništa stvoriti, nego su čak i njega drugi napravili? U tom je smislu Ibrahim, alejhi selam, rekao: "Kako se možete klanjati onima koje sami klešete?"(37:95) Zatim Uzvišeni kaže: "...i koji im ne mogu pomoći", tj. onima koji ih obožavaju, "..niti mogu pomoći sebi?", tj. niti same sebe mogu zaštititi od onih koji im hoće naštetiti? Tako je Ibrahim, alejhi selam, porazbijao kipove svoga naroda, srozavši ih na taj način dokraja. O tome Uzvišeni kaže: "i krišom im priđe desnom rukom ih udarajući". (37:93) Tako su radili i Muaz ibn Amr ibn el-Džumuh i Muaz ibn Džebel, radijAllahu anhu, dvojica mladića koji su primili islam kada je Allahov Poslanik, sallAllahu ‘alejhi we sellem, došao u Medinu. Oni bi noću nasrtali na kipove mnogobožaca, razbijali ih, uništavali i davali ih udovicama kao drvo za ogrjev - da bi njihovi sunarodnici uzeli pouku iz toga.

Muazov otac, Amr ibnul-Džumuh, imao je jednog kipa, kojem se klanjao i kojeg je uljepšavao mirisima. A njih dvojica bi došli navečer, pa ga izvrnuli naglavačke i uprljali ga izmetom. Zatim bi ga Amr oprao i namirisao, te ostavio kod njega mač i rekao mu: "Brani se!" Oni bi opet uradili isto što i prije, a i on bi ponovio svoj postupak. Tako su radili sve dok oni jednom nisu uz tog kipa svezali jednog mrtvog psa, pa ih oboje bacili u obližnji bunar. Kada je Amr ibn el - Džumuh došao i to ugledao, shvatio je da pogrešno vjeruje, pa je primio Islam. Bio je dobar musliman, a pao je kao šehid na Uhudu - neka je Allah zadovoljan sa njim a neka da da i on bude zadovoljan sa Allahom, i neka mu za prebivalište dodijeli najviše stepene Dženneta!

Zatim Uzvišeni kaže:"A ako ih zamolite da vas na pravi put upute, neće vam se odazvati." Značenje ovih riječi slično je Ibrahimovim riječima koje je uputio svome ocu:

"zašto se klanjaš onome koji niti čuje niti vidi, niti ti može od ikakve koristi biti?" (19:42) Zatim On kaže da su oni kojima se oni klanjaju robovi, odnosno stvorenja, kao i oni. Zatim Uzvišeni kaže:

Reci: "Zovite božanstva vaša...", odnosno, pozovite ih u pomoć protiv mene i sve svoje napore uložite, ne odugovlačeći sa mnom ni jednog trenutka,

"moj je zaštitnik Allah, Koji Knjigu objavljuje i On se o dobrima brine". Tj. Allah je meni dovoljan i dostatan, na Njega se oslanjam, On je moj pomagač, Njemu se priklanjam, On je zaštitnik i moj i svakog dobrog vjernika, i na dunjaluku i na ahiretu. Zatim Uzvišeni kaže: "A oni kojima se vi, pored Njega, klanjate", tj. oni koje vi pored Allaha obožavate,

"ne mogu ni vama, a ni sebi pomoći." Zatim Uzvišeni kaže:

"A kad ih zamolite da vas upute na pravi put, oni ne čuju; vidiš ih kao da te gledaju, ali oni ne vide." Ove su riječi slične Njegovim riječima:

"Ako im se molite, ne čuju vašu molbu."(35:14) U riječima Uzvišenog: "vidiš ih kao da te gledaju, ali oni ne vide." On kaže:​

"Zar da Njemu smatraju ravnim one koji ne mogu ništa stvoriti, i sami su stvoreni", tj.: zar Mu smatrate ravnim ono što samo ne može ništa stvoriti, nego su čak i njega drugi napravili? U tom je smislu Ibrahim, alejhi selam, rekao: "Kako se možete klanjati onima koje sami klešete?"(37:95) Zatim Uzvišeni kaže: "...i koji im ne mogu pomoći", tj. onima koji ih obožavaju, "..niti mogu pomoći sebi?", tj. niti same sebe mogu zaštititi od onih koji im hoće naštetiti? Tako je Ibrahim, alejhi selam, porazbijao kipove svoga naroda, srozavši ih na taj način dokraja.

O tome Uzvišeni kaže: "i krišom im priđe desnom rukom ih udarajući". (37:93) Tako su radili i Muaz ibn Amr ibn el-Džumuh i Muaz ibn Džebel, radijAllahu anhu, dvojica mladića koji su primili islam kada je Allahov Poslanik, sallAllahu ‘alejhi we sellem, došao u Medinu. Oni bi noću nasrtali na kipove mnogobožaca, razbijali ih, uništavali i davali ih udovicama kao drvo za ogrjev - da bi njihovi sunarodnici uzeli pouku iz toga. Muazov otac, Amr ibnul-Džumuh, imao je jednog kipa, kojem se klanjao i kojeg je uljepšavao mirisima. A njih dvojica bi došli navečer, pa ga izvrnuli naglavačke i uprljali ga izmetom. Zatim bi ga Amr oprao i namirisao, te ostavio kod njega mač i rekao mu: "Brani se!" Oni bi opet uradili isto što i prije, a i on bi ponovio svoj postupak. Tako su radili sve dok oni jednom nisu uz tog kipa svezali jednog mrtvog psa, pa ih oboje bacili u obližnji bunar. Kada je Amr ibn el - Džumuh došao i to ugledao, shvatio je da pogrešno vjeruje, pa je primio Islam. Bio je dobar musliman, a pao je kao šehid na Uhudu - neka je Allah zadovoljan sa njim a neka da da i on bude zadovoljan sa Allahom, i neka mu za prebivalište dodijeli najviše stepene Dženneta!

Zatim Uzvišeni kaže:"A ako ih zamolite da vas na pravi put upute, neće vam se odazvati." Značenje ovih riječi slično je Ibrahimovim riječima koje je uputio svome ocu:

"zašto se klanjaš onome koji niti čuje niti vidi, niti ti može od ikakve koristi biti?" (19:42) Zatim On kaže da su oni kojima se oni klanjaju robovi, odnosno stvorenja, kao i oni. Zatim Uzvišeni kaže:

Reci: "Zovite božanstva vaša...", odnosno, pozovite ih u pomoć protiv mene i sve svoje napore uložite, ne odugovlačeći sa mnom ni jednog trenutka,

"moj je zaštitnik Allah, Koji Knjigu objavljuje i On se o dobrima brine". Tj. Allah je meni dovoljan i dostatan, na Njega se oslanjam, On je moj pomagač, Njemu se priklanjam, On je zaštitnik i moj i svakog dobrog vjernika, i na dunjaluku i na ahiretu. Zatim Uzvišeni kaže: "A oni kojima se vi, pored Njega, klanjate", tj. oni koje vi pored Allaha obožavate,

"ne mogu ni vama, a ni sebi pomoći." Zatim Uzvišeni kaže:

"A kad ih zamolite da vas upute na pravi put, oni ne čuju; vidiš ih kao da te gledaju, ali oni ne vide." Ove su riječi slične Njegovim riječima:

"Ako im se molite, ne čuju vašu molbu."(35:14) U riječima Uzvišenog: "vidiš ih kao da te gledaju, ali oni ne vide." On kaže:

"kao da te gledaju", to znači: oni te dočekaju vještačkim očima: izgleda kao da te vide, a to je ustvari obična materija. Oni ne vide, jer su to samo kipovi, napravljeni od kamena, drveta ili nečeg drugog. Za razliku od toga, Es-Suddi smatra da se ove riječi odnose na mnogobošce. Međutim, prvi stav je ispravniji. (A ja, Nesib, kažem: Kada se govori o nakani Allaha Uzvišenog, možda je ipak najispravnije to da On o kipovima govori kao o razumnim bićima: "vidiš ih kao da te gledaju", aludirajući na osobe koje mnogobošcima ti kipovi predstvaljaju. To su, ustvari, bili dobri i pobožni ljudi, pa su mnogobošci te kipove napravili prema njihovom izgledu i nazvali ih njihovim imenima.

I kada se oni obraćaju tim kipovima, oni se ustvari obraćaju tim dobrim ljudima, koje su uzeli za posrednike između njih i Allaha Uzvišenog. Oni se nikada nisu obraćali baš tom kamenu i drvetu, jer su bili svjesni da su ih oni svojim rukama napravili i da oni ne čuju i ne vide. Oni su se tim kipovima obraćali kao da su to, ustvari, oni dobri ljudi, misleći da će ih oni približiti Allahu. Zato Uzvišeni o njima govori kao da su to razumna bića, od početka ajeta: "A oni kojima se vi, pored Njega, klanjate", pa sve do Njegovih riječi: "ali oni ne vide", itd.) A Allah Uzvišeni najbolje zna.

"Ti sa svakim - lijepo! i traži da se čine dobra djela, a neznalica se kloni!" /199/ "A ako te šejtan pokuša na zlo navesti, ti potraži utočište u Allaha, On uistinu sve čuje i zna." /200/​

Ibn-Džerir i Ibn Ebi-Hatim navode: Junus nam je pričao: Sufjan - tj. ibn Ujejne - pričao nam je od Ubejja, da je on rekao:/347/ Kada je Allah Uzvišeni objavio Svome Poslaniku, sallAllahu ‘alejhi we sellem: "Ti sa svakim - lijepo! i traži da se čine dobra djela, a neznalica se kloni!", Allahov Poslanik, sallAllahu ‘alejhi we sellem, upitao je: "Šta je ovo, Džibrile?" A on mu je odgovorio: "Allah ti naređuje da oprostiš onom ko ti nepravdu nanese, da daš onom ko tebi ne da i da odeš onom ko tebi ne dolazi." Ovaj hadis prenosi i Ibn-Merdevejh preko Džabira i Kajsa ibn Sa'da ibn Ubade od Poslanika, sallAllahu ‘alejhi we sellem A El-Buhari kaže: Uzvišeni kaže: "Ti sa svakim - lijepo!..." Riječ znači: dobro i lijepo.

Zatim on navodi predanje od Ibn-Abbasa, radijAllahu anhu, u kojem se kaže da je jedan čovjek naljutio Omera kad je ušao kod njega, pa mu je el-Hurr ibn Kajs rekao: "O vladaru pravovjernih, Allah je Uzvišeni rekao Svome Vjerovjesniku, sallAllahu ‘alejhi we sellem: ‘Ti sa svakim - lijepo! i traži da se čine dobra djela, a neznalica se kloni!’, a ovaj čovjek je zaista neznalica! I tako mi Allaha, Omer nije prešao preko tog ajeta kada mu ga je on citirao! On se uvijek obuzdavao kada bi mu bila citirana Knjiga Allaha Uzvišenog i Veličanstvenog." Ovo predanje navodi samo El-Buhari.

A Buharijine riječi: "Riječ znači: dobro i lijepo", potvrđuju i Urve ibn-Zubejr, Es-Suddi, Katade, Ibn-Džerir i još neki. Ibn-Džerir kaže: "Allah je naredio Svome Vjerovjesniku, sallAllahu ‘alejhi we sellem, da naređuje ljudima dobro - podrazumijevajući tu sva dobra djela - i da se kloni neznalica." Iako je to izrečeno u formi naredbe Poslaniku, sallAllahu ‘alejhi we sellem, time se ustvari odgajaju vjernici da otrpe kada neko nanese nepravdu i uvredu lično njima, a ne da puste na miru one koji zapostavljaju svoje obaveze prema Allahu, niti da opraštaju onima koji ne vjeruju u Allaha i neće da spoznaju da je On Bog - jer su takvi muslimanima neprijatelji.

U vezi sa riječima Uzvišenog: "Ti sa svakim - lijepo!..." Se'id ibn Ebi-Arube navodi od Katade: "Ovo su pravila ponašanja koja je Allah preporučio i naredio Svome Poslaniku, sallAllahu ‘alejhi we sellem," a jedan mudrac je taj smisao pretočio u stihove sa asonancom:

Praštaj i naređuj dobro - kao što ti je naređeno, i kloni se neznalica!
Svakom se sa blagošću obraćaj - divna li je blagost od moćnika!

Zatim Uzvišeni upućuje na traženje zaštite kod Njega od šejtana - džina, jer ga lijepim postupkom nećeš od sebe otjerati. On te želi potpuno uništiti i upropastiti, jer ti je on otvoreni neprijatelj, kao što je i prije bio tvome pretku Ademu, alejhi selam

Tumačeći riječi Uzvišenog: "A ako te šejtan pokuša na zlo navesti", Ibn-Džerir kaže: "Ako te šejtan naljuti da bi te nagovorio da se ne kloniš neznalice i da mu oprostiš", "ti potraži utočište u Allaha", tj. kod Allaha zatraži zaštitu od njegovog podsticanja na zlo. A podsticanje na zlo vodi smutnji, bilo preko srdžbe, bilo preko nečeg drugog. "On, uistinu, sve čuje i zna." On čuje i kada te neznalica napadne i kada od šejtanskog nagovora na zlo tražiš utočište kod Allaha, kao i sav ostali govor Njegovih stvorenja - ništa mu se od toga ne može sakriti. On zna čime će te zaštititi od šejtanskog nagovaranja na zlo, a zna i sve ostalo o svemu što je stvorio. Riječ znači: traženje utočišta, oslonca i zaštite od zla, a riječ znači: traženje utočišta i oslonca u traženju dobra. U tom smislu, El-Hasan ibn Hani' pjeva:​

Na početku ovog tefsira naveli smo hadise o traženju zaštite od Allaha, pa nema potrebe da ih ovdje ponovo iznosimo.[337]

"Oni koji se Allaha boje, čim ih dodirne sablazan šejtanska, sjete se, i odjednom dođu sebi",/201/ "dok prijatelje šejtanove šejtani podržavaju u zabludi i nikako ne prestaju." /202/

Ovdje Uzvišeni govori o Svojim bogobojaznim robovima, koji izvršavaju ono što je On naredio i klone se onog što je On zabranio: "čim ih dodirne", tj. čim ih zadesi, a neki ovo čitaju: "sablazan". Oba su ova kiraeta poznata, s tim što neki kažu da imaju isto značenje, a drugi da ima razlike u njihovom značenju. Tu riječ tumače na različite načine: kao srdžba, kao napad, kao nagovor na zlo i kao bolest.[338] Zatim Uzvišeni kaže: "sjete se", tj. sjete se Allahove kazne i Njegove obilne nagrade, i Njegovog obećanja dobrima i prijetnje lošima, pa se odmah pokaju, vrate i obrate Allahu, te kod Njega zatraže zaštitu, "i odjednom dođu sebi", tj. shvate i poprave se. Zatim Uzvišeni kaže: "dok prijatelje šejtanove šejtani podržavaju", tj. šejtanske prijatelje među ljudima, kao što Uzvišeni kaže: "jer su rasipnici braća šejtanova" (17:27), a to su oni koji slijede šejtane i slušaju ih, "šejtani podržavaju u zabludi", tj. uljepšavaju im grijehe i potiču ih na njih, pomažući ih tako u neznanju i gluposti, "i nikako ne prestaju". Tj. šejtani podstiču svoje prijatelje među ljudima na zlo i to im ne dosadi, jer im je takva priroda i narav.

"...nikako ne prestaju", tj. ne malaksavaju i ne odustaju od toga.

Kad im nijedan znak ne doneseš, oni govore: "Zašto ga sam ne izmisliš!" - Reci: "Ja slijedim samo ono što mi Gospodar moj objavljuje." Ovo su jasni dokazi od Gospodara vašeg i uputstvo i milost za ljude koji vjeruju. /203/

O riječima Uzvišenog:...oni govore: "Zašto ga sam ne izmisliš!" Ibn-Abbas kaže: tj. zašto ga ne primiš od Allaha! Drugi put, on je rekao da to znači: "Zašto ga sam ne izmisliš i doneseš!" A riječima Uzvišenog: "Kad im nijedan znak ne doneseš", misli se na mu'džizu. Tj. oni su govorili Allahovom Poslaniku, sallAllahu ‘alejhi we sellem: "Zašto se ne potrudiš da nam doneseš mu'džize od Allaha, pa da ih i mi vidimo i povjerujemo u njih?" A Allah Uzvišeni mu kaže:

Reci: "Ja slijedim samo ono što mi Gospodar moj objavljuje", tj. ja od Uzvišenog ništa prvi ne tražim, nego izvršavam ono što mi On naredi i slijedim ono što mi On objavi. Ako mi On pošalje neku mu'džizu prihvatim je, a ako je ne pošalje - ne tražim je prvi - osim ako mi to On dozvoli, a On je mudar i sve zna. Zatim ih On upućuje na to da je ovaj Kur'an najveća mu'džiza, najjasniji argument i najbolji dokaz:

"Ovo su jasni dokazi od Gospodara vašeg i uputstvo i milost za ljude koji vjeruju."

"A kad se uči Kur'an, vi ga slušajte i šutite - da biste bili pomilovani." /204/

Nakon što je Uzvišeni rekao da je Kur'an uputstvo, milost i jasni dokaz za ljude, On naređuje da se, iz poštivanja i veličanja Kur'ana, šuti dok se on uči, a ne da se radi ono na što nevjernici iz plemena Kurejš nagovaraju: "Ne slušajte ovaj Kur'an, nego pravite buku." (41:26) To je posebno potrebno kada imam na farzovima uči Kur'an naglas. U tom smislu Muslim u svom Sahihu navodi od Ebu-Musa el-Eš'arije, radijAllahu anhu: Allahov Poslanik, sallAllahu ‘alejhi we sellem, rekao je: /348/ "Imam je postavljen da bi bio slijeđen; pa kada on donese tekbir, i vi donesite tekbir, a kada on uči Kur'an - vi šutite..." Ovaj hadis ovako navode i autori Sunena, također od Ebu-Hurejrea.

Ibn-Džerir prenosi od Bešira ibn Džabira: "Dok je Ibn-Mes'ud jednom klanjao, čuo je da neki ljudi uče naglas sa imamom. Pa kada je imam završio, on reče: ‘Zar ne možete shvatiti, zar ne možete razumjeti’":​

"A kad se uči Kur'an, vi ga slušajte i šutite", kao što vam je Allah naredio!

Imam Ahmed i autori Sunena navode od Ez-Zuhrija, on od Ebu- Ekseme el-Lejsija, a on od Ebu-Hurejrea: /349/ Allahov Poslanik, sallAllahu ‘alejhi we sellem, jednom je, završivši namaz u kojem je učio naglas, upitao: "Je li iko od vas maloprije zajedno sa mnom učio?" "Da, Allahov Poslaniče" - odgovori jedan čovjek, a on reče: "Upitao sam se: Zašto mi neko ometa učenje Kur'ana?" Kada su to ljudi čuli od Allahovog Poslanika, sallAllahu ‘alejhi we sellem, prestali su učiti Kur'an sa njim u namazima u kojima je on učio naglas. Et-Tirmizi kaže da je ovaj hadis hasen /dobar/, a Ebu-Hatim er-Razi proglašava ga sahihom /vjerodostojan/.

O pitanju učenja Kur'ana u namazu ima više mišljenja. Jedno je da se Kur'an ne uči za imamom ni u namazima u kojima se uči naglas, ni u onim u kojima se uči u sebi. Prema drugom mišljenju, samo se Fatiha uči, i to u stankama imama. To je stav jednog broja ashaba, tabiina i još nekih nakon njih. Zatim, od Ibn-Abbasa prenosi se da treba šutjeti u farz-namazima. A od Mudžahida se prenosi da treba šutjeti samo u toku džumanskih farza i hutbe. Ibn-Džerir zastupa stav da treba šutjeti na bajramima, na džumi i u namazima u kojima imam uči naglas. Time se misli na šutnju u toku farz-namaza i hutbe - sukladno hadisima u kojima se naređuje šutnja za imamom i u toku hutbe. A El-Hasan kaže: "Kada budeš počašćen druženjem sa Kur'anom, onda ga slušaj!"

Imam Ahmed navodi od Ebu-Hurejrea, radijAllahu anhu, da je Allahov Poslanik, sallAllahu ‘alejhi we sellem, rekao: /350/ "Ko posluša jedan ajet iz Allahove Knjige, dobro djelo će mu biti mnogostruko upisano, a ko ga prouči, on će mu biti svjetlo na Kijametskom danu." Ovaj hadis bilježi samo Ahmed - Allah mu se smilovao.

"I spominji Gospodara svoga u sebi, ponizno i sa strahopoštovanjem i ne podižući jako glas - ujutro i navečer, i ne budi nemaran", /205/ "oni koji su bliski Gospodaru tvome doista ne zaziru da Mu ibadet čine; samo Njega hvale i samo pred Njim licem na tlo padaju." /206/

Uzvišeni naređuje da Ga na početku i na kraju dana puno spominjemo. On kaže:"...ponizno i sa strahopoštovanjem", tj. Spominji svoga Gospodara u sebi, a ne naglas, i sa strahom i nadom.

Zato Uzvišeni kaže:"...i ne podižući jako glas". Dakle, lijepo je da to bude tihi izgovor, a ne dozivanje i podizanje glasa. Zato, kada su neki upitali Allahovog Poslanika, sallAllahu ‘alejhi we sellem: /351/ "Da li je naš Gospodar blizu pa da Mu se obraćamo šapatom, ili je on daleko pa da ga glasno dozivamo?" - Allah Uzvišeni je objavio:

"A kada te robovi Moji za Mene upitaju, Ja sam, sigurno, blizu: odazivam se molbi molitelja kada Me zamoli." (2:186) A u Sahihima Buharije i Muslima navodi se od Ebu-Musa el-Eš'arije, radijAllahu anhu: /352/ U jednom pohodu ljudi su podigli svoje glasove čineći dovu, pa im je Poslanik, sallAllahu ‘alejhi we sellem rekao: "O ljudi, obuzdajte se, jer vi ne molite nekog ko je gluh niti daleko! Onaj Koga molite blizu je i On sve čuje. On je svakom od vas bliži od vrata njegove jahalice."

Allah Uzvišeni naredio je Svome Poslaniku, sallAllahu ‘alejhi we sellem, da ne uči Kur'an glasno kako ga mnogobošci ne bi čuli, a također da ga ne uči ni potpuno u sebi, kako bi ga čuli ashabi, te da nađe srednje rješenje - učeći ga između toga dvoga. Tako mu On, u ovom časnom ajetu, kaže:

"...i ne podižući jako glas - ujutro i navečer, i ne budi nemaran". Ovim se želi podstaći to da se Uzvišeni puno spominje ujutro i navečer, kako se ne bi bilo nemarno. Zato On ovdje hvali meleke, koji Ga se sjećaju neprestano, i danju i noću:

"...oni koji su bliski Gospodaru tvome doista ne zaziru da Mu ibadet čine..." On ih je ovako spomenuo da bismo se mi poveli za njima i kao i oni mnogo činili dobra djela i ibadete. Zato nam je ovdje propisana sedžda - jer se ovdje govori o njihovoj sedždi Allahu Uzvišenom: "...i samo pred Njim licem na tlo padaju". Svi se slažu da je ovo prva sedžda u Kur'anu, koja je propisana i onom ko je prouči i onom ko je čuje. A u hadisu koji Ibn-Madže prenosi od Ebu-Derdaa, a on od Poslanika, sallAllahu ‘alejhi we sellem, stoji /353/ da je on ovu sedždu ubrajao među kur'anske sedžde.​

* Osim ajeta 163 -170, koji su objavljeni u Medini nakon sure Sad.

[300] Misli na hadis u kome se spominje čovjek koji će imati 99 svezaka tako velikih da ih oko neće moći pregledati, svi o njegovim grijesima, a zatim će se doći sa jednim listom na kome je napisano: la ilahe illallah (nema drugog boga osim Allaha), pa će on reći: "O Gospodaru, šta je ovaj list pored ovolikih svezaka?", pa će Allah, dželle ‘šanuhu, reći: "Prema tebi neće biti učinjena nepravda." Taj list će se staviti na drugi tas terezije pa će, kako kaže Poslanik, sallAllahu ‘alejhi we sellem: "... raspršati se svesci, a prevagnuti list."

[301] Ovo je radosna vijest o Džennetu za Ibn-Mesuda.

[302] I navodi ih na novotarije koje izgledaju kao dobra djela, a njihova stvarnost je grijeh, pa oni čine grijehe i uopće se ne kaju zbog njih, jer ih ne smatraju grijesima, kao što im je šejtan to uljepšao... Sve dok ne umru u njima. Allahu, dželle ‘šanuhu, utječem se od zla prokletog šejtana.

[303] Ovo je tačno, a ne kao što neki kažu da je razlog oprosta Allaha, dželle ‘šanuhu, Ademu to što se on molio Allahu putem Muhammeda, sallAllahu ‘alejhi we sellem Jer, o tome ne postoji ni jedan sahih hadis od Poslanika, sallAllahu ‘alejhi we sellem Pogledaj našu opasku u prvom tomu prilikom tumačenja 37. ajeta iz sure El-Bekare.

[304] Iblis i njegovi saveznici vide čovjeka u svakom momentu, dok on njih ne vidi, što od ljudi zahtijeva posebno veliki oprez. Jer, onaj koji te vidi, a ti njega ne vidiš, daleko će više spletkariti i nastojati da te zavede odakle se ni ne nadaš. Sve to od ljudi zahtijeva da od šejtana pribjegnu Allahu tako što će izvršavati Njegova naređenja i kloniti se onoga što je zabranio. Tada Allah, dž..š., neće omogućiti šejtanu da zavede pokornog vjernika.

[305] Dakle, nije stvar prisilne odredbe, nego je svako u stanju sam odabrati svaki svoj postupak kojim je zadužen, kao što je činjenje dobrih djela a ostavljanje loših. Jer, ako on bude pokoran i dobar, sebe će sačuvati Vatre, a ako bude nepokoran i loš, i izbjegavao Allahove naredbe, sam će sebe baciti u propast i uništiti. Allah, dželle ‘šanuhu, dao mu je mogućnost da bira, kako bi zaslužio Njegove blagodati ili kaznu. A Allah nikome zulum neće nanijeti.

[306] Ja na to dodajem: A u jednom drugom rivajetu stoji: "Allah ih je tada oživio i dao da čuju". To su riječi ashaba koji prenosi ovaj hadis. Ovaj je rivajet odgovor onome ko smatra da mrtvaci čuju. Inače, oni ne mogu čuti, jer za to imamo dokaz u riječima Uzvišenog: "A ti ne možeš dati da čuju oni u kaburima." (35:22), i Njegovim riječima: "Ti ne možeš dati da mrtvi čuju." (27:80) A što se tiče ovog događaja kod starog bunara, to je izuzetak od općeg pravila i tu se desila mu’džiza Allahovog Poslanika, sallAllahu ‘alejhi we sellem Jer, opće je pravilo da mrtvaci ne čuju, a u ovom je slučaju napravljen izuzetak tako što mu ih je Allah oživio i dao da čuju.

[307] Ovo posljedica zaboravljanja Allaha: oni su zaboravili i Njegovu kaznu i zapali u neposlušnost. A tom neposlušnošću izložili su se Allahovoj reakciji na nju, tj. Njegovoj kazni. Zato, izgleda kao da ih je On zaboravio sjetiti se po dobrom. A što se tiče zaborava, u smislu da ih je zaboravio kao što i ljudi zaboravljaju, to nikako ne dolikuje Uzvišenom Allahu, jer​

"Niko nije kao On! On sve čuje i sve vidi." (42:11)

[308] Ipak, u našoj islamskoj sredini još ima ljudi koji ponavljaju riječi koje se pripisuju Aliji, radijAllahu anhu, a Alija nema ništa ni sa njima ni sa onim ko ih prenosi kao njegove riječi. Te riječi glase: "Gospodaru moj, ne činim Ti ibadet iz straha od Vatre niti iz želje za Džennetom, nego Ti ibadet činim zato što si Ti Bog i zaslužuješ da Ti se čini ibadet." Međutim, da li je razumljivo da Alija - koji je bio zadovoljan sa Allahom a i Allah sa njim - izgovori ovakve riječi!??, kad Uzvišeni Allah kaže: "Njemu se molite sa strahom i nadom!" Bože, sačuvaj da Alija kaže nešto slično tim riječima koje su neki ljudi - izgorjelih džigerica od mržnje prema islamu i muslimanima - izmislili, a onda spletkarili među muslimanima, pripisujući ih iskrenim vjernicima, kao npr. Aliji, radijAllahu anhu Obični svijet, pa poneki i od učenijih, to su prihvatili imajući povjerenja u one kojima se to pripisuje, iako oni nemaju ništa s tim... Međutim, Allah je - Kome Jedinom pripada hvala i sva dobrota - dao muslimanima one koji će osramotiti neprijatelje islama i omesti im njihove planove. Ove riječi se također pripisuju i Rabiji el-Adeviji. Međutim, mi i to odbacujemo, jer nema ni jednog muslimana koji vjeruje u Allaha i u Sudnji dan da će tako nešto izgovoriti.

[309] Pogledaj komentar na hadis broj 295.

[310] Na prvi pogled se razumije da se on njemu pridružio nakon što je on učinio hidžru u predjele Ken'ana. To se vidi iz riječi koje je Ibrahim, alejhi selam, uputio Sari kada ju je poslao tamošnjem silniku - na njegov zahtjev. Naime, on joj je rekao: Ja sam rekao silniku da si ti moja sestra, pa nemoj opovrgnuti moje riječi... Ti si moja sestra po vjeri... Jer nema na zemlji /misleći na zemlju [am/ ni jednog vjernika osim mene i tebe, a Allah opet najbolje zna. Da je Lut bio sa njima, on ne bi tako rekao, nego bi i Luta spomenuo da se nalazi na zemlji - a Allah opet najbolje zna.

[311] Pogledaj 222. ajet sure El-Bekare i hadise pod brojevima 323-326.

[312] Ja na to dodajem: Nakon što Allah nekoga uputi, nije moguće da ga On odvede u zabludu, osim ako on sam više voli zabludu nego pravi put, ili ako se njegovo srce promijeni pa ga Allah zbog toga adekvatno kazni. Jer, Allah nije nepravedan prema Svojim robovima.

[313] Time se hoće reći da ovaj izraz ne znači: "Ali oni nisu htjeli povjerovati u ono u što prije nisu vjerovali", kao što bi se moglo razumjeti na prvi pogled./prim. prev./

[314] Ja na to dodajem: Nakon što oni nisu povjerovali u istinu odmah u početku, kad im je izložena, Allah im je Uzvišeni, kao kaznu zbog nevjerovanja u prvom momentu, zapečatio njihova srca ne davši im mogućnost da ponovo povjeruju. To je odgovarajuća kazna za takvo djelo.

[315] Od Ebu Vakida el-Lejsija.

[316] To je već objašnjeno u ovom djelu, prilikom tumačenja 49. ajeta sure El-Bekare.

[317] Time je htio reći da se On samo malo ukazao brdu. /prim. prev./

[318] Kaže se da halke plesa, koje izvode današnji derviški redovi a nazivaju ih halkama zikra - uzvišen neka je zikr na Allaha od toga - potiču od plesanja Israelićana oko njihovog teleta! Pa razmisli o tome!

[319] Pogledaj tumačenje 54. ajeta sure El-Bekare.

[320] Pogledaj tumačenje 201. ajeta sure El-Bekare.

[321] Zatim ih je Allah ponovo oživio. Za to imamo dokaz u riječima Uzvišenog: "Zatim smo vas, poslije smrti vaše, oživili da biste zahvalni bili." (2:56)

[322] Mutevekkil je jedno od imena Allahovog Poslanika, sallAllahu ‘alejhi we sellem /prim. prev./

[323] Pogledaj značenje ovih termina u 103. ajetu sure El-Maida. /prim. prev./

[324] Ja na to dodajem: Jedna od tih stvari je i duhan, bez obzira u kojem obliku bio: cigara, nargila, ili duhan za žvakanje. On je ružnog i mirisa i okusa, a jako je štetan za ljudski organizam. Ljekari su ustanovili da preko 60% slučajeva oboljenja raka na plućima, grlu i usnama, dolazi od uzimanja duhana!!! Pa da li nakon toga ima iko ko će se dvoumiti da li je on zabranjen - haram? Pored toga, on je otrovan. U njemu ima takvih otrova, čija bi i mala količina trenutno usmrtila neke životinje.

[325] Ove riječi između zagrada riječi su onoga koji je skraćivao ovaj tefsir, a ne riječi Ibn-Kesira - Allah mu se smilovao i oprostio mu!

[326] 60. ajet i dalje /prim. prev./.

[327] jer su jevreji živjeli u Medini, a nije ih bilo u Meki /prim. prev./

[328] Ja o tome kažem: Mi dijelimo mišljenje onih koji kažu da su i oni uništeni kao i oni koji su pravili prijestupe. Oni su to zaslužili time što su šutjeli, ne dajući savjete, a Allah kažnjava i onoga ko ne odvraća od zla. Možda je njihova šutnja bila povod grješnicima da ustraju u griješenju. Allah Uzvišeni kaže:​

"Jezikom Davuda i Isaa, sina Merjemina, prokleti su oni od sinova Israilovih koji nisu vjerovali - zato što su se bunili i uvijek granice zla prelazili: jedni druge nisu odvraćali od grješnih postupaka koje su radili. Ružno li je zaista to kako su postupali!" (5:78,79) Nema sumnje da je šutnja na postupak grješnika grijeh sam po sebi i saučesništvo u grijehu, pa makar se to i ne željelo. Allahov Poslanik, sallAllahu ‘alejhi we sellem, naredio nam je da počinioca zla pokušamo spriječiti i pridobiti za istinu. Ako to ne uradimo, Allah će nam ubrzati kaznu od Njega, zato što smo zapostavili naređivanje dobra i odvraćanje od zla. Zbog svega toga mi dajemo prednost mišljenju da je Allah kaznio one koji nisu odvraćali od zla, iako ne znamo tačno kakva je to kazna bila. Moguće je da je to bila posebna kazna, adekvatna njihovom grijehu, a moguće je da su i oni pretvoreni u majmune zajedno sa onima koji su otvoreno činili grijehe i prijestupe - a Allah opet najbolje zna.

[329] Broj 333 i 334.

[330] Moje tumačenje: Kako se oni ne bi pravdali da su njihovi preci činili širk i da oni nemaju ništa s tim, Allah Uzvišeni je od svih njih uzeo obećanje da će oni potvrđivati i svjedočiti da im je samo On Gospodar. Nakon toga, oni su odgovorni za bilo koje djelo koje je u suprotnosti sa tim obećanjem.

[331] Moje tumačenje: tj. kako bi oni odustali od širka i vratili se svome obećanju da će vjerovati samo u jednog Boga.

[332] Tj. stav Ibn-Kesira - Allah mu se smilovao!

[333] Da, to je apsurd, jer kako bi Allah dao takvom čovjeku poslanstvo, kada On unaprijed zna da će on to poslanstvo napustiti! Pogotovu kada imamo u vidu da je Allah rekao:

"A Allah najbolje zna kome će povjeriti poslanstvo Svoje."(6:124) Pored toga, On je - kao što stoji u hadisu koji navodi Muslim - pedeset hiljada godina prije stvaranja nebesa i Zemlje, znao sve što je bilo i što će se biti sve do Kijametskog dana!

[334] Tj. Uzvišeni je unaprijed znao kakvaće djela oni odabrati, pa je to zapisao kod Sebe, u Knjigu koja se ne mijenja i ne prepravlja, tj. u Majku knjiga /Levhi-mahfuz/.

[335] Ja na to dodajem: "Mi potvrđujemo ovaj stav Ibn-Kesira, jer je Adem kao poslanik nepogrješiv, pa je nezamislivo da on učini širk Allahu."

[336] Arapski jezik pored glagolskih oblika jednine i množine, poznaje i dvojinu. Budući da se ovdje govori u množini o onima koji čine širk - ovi ajeti se ne mogu odnositi na

Adema i Havu. Citirajući ovaj dio ajeta, Ibn-Kesir aludira na to. /prim. prev./

[337] Pogledaj tumačenje EUZE na početku ovog tefsira.


[338] Ja dajem prednost mišljenju da ta riječ znači: nagovor na zlo.​