Kuran i Kerim Tefsir Ibn Kesir - Sura En-Nisa

EN-NISA - ŽENE / OBJAVLJENA U MEDINI, IMA 176 AJETA.

El-Avfi navodi od Ibn-Abbasa: "Poglavlje 'En-Nisa' objavljeno je u Medini." Ovako prenosi Ibn-Merdevejh od Abdullaha ibn Zubejra i Zejda ibn Sabita.

U "Mustedreku" el-Hakim navodi predanje od Ma'n ibn Abdurrahmana ibn Abdullaha ibn Mesuda, koji kaže: - U poglavlju 'En-Nisa' postoji pet ajeta koje ne bih dao za ovaj svijet i sve što je na njemu: "Allah neće učiniti nikome ni trunku nepravde..." (I4:40), "Ako se budete klonili velikih grijehova koji su vam zabranjeni..." (I4:31), "Allah neće oprostiti da se Njemu išta ravnim pridružuje, a oprostit će manje grijehe koje On hoće..." (I4:48), "Da su ti oni došli kada su sebi nepravdu učinili..." (I4: 64).[155] Zatim kaže: "Ovo je vjerodostojan lanac ukoliko je Abdurrahman to čuo od svoga oca. Međutim, o tome postoje različita mišljenja!"

Nakon toga, putem Saliha el-Merrija prenosi se od Katade, koji navodi da je Ibn-Abbas rekao: "Osam je ajeta objavljenih u poglavlju "En-Nisa" ("Žene") koji su bolji za ovaj ummet od svega što Sunce obasjava: Prvi je: "Allah želi da vam objasni i uputi vas putevima onih prije vas, i da vam oprosti! Jer, Allah sve zna i mudar je!" (I4:26); Drugi: "Allah želi da vam oprosti, a oni koji se za strastima svojim povode žele da daleko skrenete!" (I4:27); Treći: "Allah želi da vam olakša, a čovjek je stvoren slabim!" (I4:28) Nakon toga navodi riječi Ibn-Mesuda, tj. pet preostalih.

"O ljudi, bojte se Gospodara svoga, Koji vas je stvorio od jedne osobe, od koje je njen par stvorio, a od njih dvoje mnoge muškarce i žene rasijao! Bojte se Allaha, Čijim imenom jedni druge molite, i čuvajte rodbinske veze! Allah doista nad vama bdije!"/1/

Allah Uzvišeni kaže, naređujući Svojim stvorenjima da budu bogobojazna, da se samo Njemu klanjaju i ništa Mu ne pridružuju, i upozoravajući ih na Svoju moć kojom ih je stvorio od jedne osobe, a to je Adem, alejhi selam, "od koje je i njen par stvorio", a to je Hava, alejhi selam, koja je stvorena od njegovog lijevog rebra sa zadnje strane, dok je spavao. Kada se probudio i ugledao je, ona mu se svidjela; obradovao joj se, a i ona se njemu obradovala. U vjerodostojnom hadisu stoji: /633/ "Žena je stvorena od rebra, a najkrivlji dio rebra je gornji! Ako ga želiš ispraviti, slomit ćeš ga, a ako se hoćeš time koristiti, koristit ćeš se i dok je krivo!"

"...a od njih dvoje mnoge muškarce i žene rasijao", tj. od njih dvoje, Adema i Have, zasijao je mnogo muškaraca i žena i proširio ih u različitim dijelovima svijeta, u različitim vrstama i osobinama, bojama i jezicima da bi se, nakon toga, Njemu vratili i oživjeli. Zatim kaže: "Bojte se Allaha, Čijim imenom jedni druge molite i čuvajte rodbinske veze!" Znači čuvajte se Allaha pokornošću prema Njemu![156] Ed-Dahhak kaže: "Čuvajte se Allaha, s Kojim ste u ugovornoj obavezi i čuvajte rodbinske veze, da ih ne kidate, nego da ih jačate i uspostavljate!"

"Allah, doista, nad vama bdije!" On bdije nad svakim vašim stanjem i djelom, kao što na drugome mjestu kaže: "A Allah je svemu svjedok." (I58:6) U jednom vjerodostojnom hadisu stoji: /634/ "Robuj Allahu kao da Ga vidiš - jer ako ti Njega ne vidiš, On tebe vidi!" To se odnosi na nadzor Nadzornika. Stoga, Allah Uzvišeni navodi da stvorenja vode porijeklo od jednog oca i jedne majke, kako bi bili bliski jedni s drugima i kako bi ih podstaknuo da brinu o slabima. U Sahihu Muslimovom stoji /635/ da je Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, kada mu je došla grupa ljudi iz plemena Mudar u poderanim ogrtačima zbog siromaštva i bijede, ustao i obratio se ljudima poslije podne-namaza rekavši: "O ljudi, bojte se Gospodara svoga, Koji vas je stvorio od jedne osobe", proučivši ovaj ajet do kraja, a zatim je dodao: "O vjernici, bojte se Allaha i neka svaka osoba pogleda šta je učinila za sutra..." (I59:18) Nakon toga, podstaknuo ih je na milosrđe, pa je neko dao milostinju od svojih dinara, dirhema, sa'a žitarica i sa'a datula navodeći kompletan hadis. Ovako prenose Ahmed i autori Sunena od Ibn-Mesuda u poglavlju o "hutbi prilikom potrebe".[157]

"I siročadima imanja njihova dajte, hrđavo za dobro ne podmećite, i imetke njihove s imecima vašim ne trošite, jer to je doista veliki prijestup!" /2/ "Ako se bojite da prema sirotama nećete biti pravedni, onda se ženite onim ženama koje su vam dopuštene, sa po dvije, sa po tri i sa po četiri! A ako strahujete da nećete pravedni biti, onda samo jednom, ili onim što posjedujete! Tako ćete se najlakše nepravde sačuvati!" /3/ "I draga srca ženama darove njihove dajte; pa ako one budu dobre prema vama poklanjajući vam nešto, to s prijatnošću i ugodnošću uživajte!"/4/​

Allah Uzvišeni naređuje da se imovina siročadi u potpunosti preda njima kada postanu punoljetna, i zabranjuje da se uživa i priključi svojoj imovini. U tom smislu, kaže: "hrđavo za dobro ne podmećite!" Seid ibn Džubejr u vezi s tim kaže: "Ne mijenjajte zabranjenu imovinu ljudi za dopušteno u vašem imetku!", a Es-Suddi ističe: "Neki bi od njih uzimali debelu ovcu iz imovine siročeta, pa bi umjesto nje dovodili mršavu ovcu, govoreći da mijenjaju ovcu za ovcu. Isto tako oni bi uzimali zdravi dirhem i na njegovo mjesto ostavljali krivotvoreni dirhem, govoreći: "Dirhem za dirhem."

"...i imetke njihove s imecima vašim ne trošite!", tj. ne miješajte ih da biste ih skupa sve trošili; " jer to je doista veliki prijestup!", tj. veliki grijeh. To navode Ibn-Abbas i grupa tabiina. U hadisu koji se prenosi u Sunenu Ebu-Davuda stoji: /636/ "Oprosti nam naše prijestupe i greške!" To znači: "to što trošite njihovu imovinu uz svoju, veliki je grijeh i prijestup, pa klonite se toga...!"

"Ako se bojite da prema sirotama nećete biti pravedni, onda se ženite onim ženama koje su vam dopuštene, sa po dvije...", tj. ako pod zaštitom nekoga od vas bude sirotica, pa se bude bojao da joj neće dati isti mehr, kao i njoj sličnim ženama, neka uzme drugu ženu umjesto nje, jer pošto ih je više, Allah mu time ne sužava prostor.

El-Buhari navodi predanje Urve ibn Zubejra kako je on pitao Aišu, radijAllahu ‘anhu, u vezi s riječima Allaha Uzvišenog: "Ako se bojite da prema sirotama nećete biti pravedni" na što je ona rekla: "Sestriću moj, ova je sirotica pod zaštitom svog staratelja u čijoj imovini je imala udio, pa mu se dopala i njena imovina i ljepota i htio je da je oženi, ali da ne postupi pravedno u pogledu njenog udadbenog. dara (mehra) i da joj da dar kakav daje i drugim. ženama. Stoga im je zabranjeno da sklapaju brak s tim ženama ukoliko neće prema njima pravedno postupati i dati im najviši iznos dara. Ujedno im je naređeno da sklapaju brak s drugim ženama koje im odgovaraju." Urve uz to kaže: Aiša, radijAllahu ‘anhu, rekla je: - Nakon objave ovog ajeta ljudi su tražili sud, fetvu od Allahovog Poslanika, sallAllahu alejhi we sellem, pa je Allah objavio slijedeće: "Oni traže od tebe propise. o ženama" (4:127). Aiša, radijAllahu ‘anhu, kaže: - Riječi Allaha Uzvišenog u drugom ajetu su: "a ne želite se njima oženiti" (4:127) kako se neki od vas odnose prema sirotici koja je kod njih s malo imovine i ljepote. Stoga im je zabranjeno da se žene onima koje žele radi imovine i ljepote, izuzev ako će prema njima pravedno postupati, zato što oni njih ne žele ukoliko su manje lijepe i s manje imetka.

"...sa po dvije, sa po tri i sa po četiri!" Znači: ženite se kojim hoćete ženama osim njih, ukoliko neko od vas želi dvije, ili tri ili četiri. Sunnet Allahovog Poslanika, sallAllahu alejhi we sellem, utemeljen na Allahovim propisima ukazuje da nije dozvoljeno nikome osim Allahovom Poslaniku, sallAllahu alejhi we sellem, da u isto vrijeme bude oženjen s više od četiri žene, jer to je odlika Allahovog Poslanika, sallAllahu alejhi we sellem.

Imam Ahmed navodi predanje od Salima, koji navodi od svoga oca: /637/ da je Gejlan ibn Seleme es-Sekafi bio oženjen sa deset žena kada je primio islam, pa mu je Vjerovjesnik, sallAllahu alejhi we sellem, rekao: "Izaberi četiri od njih!" U vrijeme Omera, radijAllahu ‘anhu, on je pustio svoje žene i podijelio imovinu među sinovima. To je saznao Omer, radijAllahu ‘anhu, pa je rekao: "Mislim da je šejtan koji prisluškuje čuo za tvoju smrt, pa ti je ubacio u dušu kako ćeš živjeti samo još malo. Tako mi Allaha, ti ćeš obavezno vratiti svoje žene, kao i svoj imetak, ili ću ja tvoj imetak dati u nasljedstvo njima, i narediti da se u kaburu kamenuješ, kao što je kamenovan Ebu-Regala!" Ovako prenose Šafija i drugi do riječi: "Odaberi od njih četiri!" Ostatak hadisa koji se odnosi na Omera jedinstveno je predanje Ahmeda, što je dobar (hasen) dodatak koji otklanja sumnju El-Buharija u ovaj hadis, kako to navodi Tirmizi, i njegovo negiranje ovoga dodatka je upitno. A Allah najbolje zna. U lancu koji smo naveli iz Ahmedovog Musneda ljudi su pouzdani u skladu s uvjetima dva šejha. Bejheki ističe da postoje hadisi koje navode Ebu-Davud, Ibn-Madže i Šafija, koji potvrđuju hadis Gejlana.

"A ako strahujete da nećete pravedni biti, onda samo jednom, ili onim što posjedujete!", tj. ukoliko se budete bojali da u slučaju većeg broja žena nećete biti pravedni. Allah Uzvišeni kaže: "Vi ne možete potpuno jednako postupati prema ženama svojim, makar to i željeli." (I4:129) Stoga, ko se bude toga bojao, neka se zadovolji jednom, ili robinjama (priležnicama), jer nije obavezno da ravnomjerno dijeli noći među njima, iako je to poželjno. Ko to bude činio, dobro je učinio, a ko ne bude, nema smetnje;

"Tako ćete se najlakše nepravde sačuvati!", tj. nećete nepravdu činiti. Za nekoga se kaže da je "nepravedan u vlasti" kada je krut i silan. U jednom mevkuf hadisu, koji se prenosi od Aiše, radijAllahu ‘anhu, sa vjerodostojnim lancem predanja stoji: "Tako ćete se najlakše nepravde sačuvati!", tj. da nepravedno ne postupate. To navodi Ibn Ebi-Hatim.

"I draga srca ženama darove njihove dajte!" Od Ibn-Abbasa se navodi: - Riječ "mehr". Ima mišljenja da je to "imenovana obaveza" iako u arapskom jeziku znači samo obaveza. Tako se npr. kaže: "Nemoj se ženiti njome osim uz nešto što je obavezno za nju!" Naime, ne treba nepravedno "dar" precizirati lažno i neistinito budući da je čovjek dužan isplatiti mehr dragovoljno. Ukoliko ona njemu nešto od toga dragovoljno da, nakon što se odredi, ili u cjelini, neka to uživa kao dobro i dopušteno. Zato Allah Uzvišeni kaže: "pa ako one budu dobre prema vama poklanjajući vam nešto, to s prijatnošću i ugodnošću uživajte!" Hušejm navodi od Sejjara, a on od Ebu-Saliha: "Kada bi čovjek udavao kćer, uzeo bi njen dar mimo nje, pa im je Allah to zabranio i objavio: " I draga srca ženama darove njihove dajte!" To prenose Ibn Ebi-Hatim i Ibn-Džerir.​

"I maloumnicima ne dajite imetke koje vam je Allah povjerio na upravljanje, nego ih njima opskrbite i obucite. I lijepe riječi im govorite!" /5/ "I iskušavajte siročad dok ne stasaju za brak, pa ako se uvjerite da su zreli, uručite im imetke njihove! I ne trošite ih rasipnički i u žurbi, dok oni ne odrastu! Ko je imućan neka se uzdrži, a ko je siromašan, neka troši onoliko koliko je neophodno. A kada im imetke uručujete, to učinite u prisustvu svjedoka, jer dosta je što će se pred Allahom račun polagati!" /6/

Allah Uzvišeni zabranjuje da se maloumnicima da na raspolaganje imovina koju je Allah povjerio ljudima na upravljanje, kako bi trgovinom ili na drugi način time osiguravali sredstva za njihov život. Na tome se zasniva starateljstvo nad maloumnicima, a ima ga više vrsta: nekada je to starateljstvo nad maloljetnim osobama, budući da maloljetnici nisu dorasli da time raspolažu; nekada je to nad ludim osobama, ili osobama lošeg ponašanja prouzrokovanog maloumnošću ili slabom vjerom; nekada je to nad osobama koje su bankrotirale, tj. osobama koje su dužne toliko da njihov imetak ne može podmiriti dug, pa ako povjerioci zatraže od sudije starateljstvo nad njima, to se uspostavi. U vezi s riječima Allaha Uzvišenog: "I maloumnicima ne dajite imetke" od Ibn-Abbasa se navodi da je rekao: "To su tvoji sinovi i žene." Ed-Dahhak u vezi s tim kaže: "To su žene i djeca", a Seid ibn Džubejr: "To su siročad." Ibn Ebi-Hatim navodi predanje od Ebu-Uname, koji prenosi da je Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, rekao: /638/ "Žene su, doista, maloumne, izuzev onih koje su pokorne svom staratelju / nadstojniku!" Ima mišljenja da tu spadaju i sluge i ljudi - šejtani, te onaj koji ima prema nekome dug koji je dao bez svjedoka. Posljednji izraz navodi Ibn-Džerir od Ebu-Musa'a.

"nego ih time opskrbite i obucite. I lijepe riječi im govorite!" Ibn-Ebi-Talha navodi od Ibn-Abbasa kako je rekao: "Nemoj svoj imetak i ono što ti je Allah dao na povjerenje, te kao sredstvo za život učinio, davati svojoj ženi ili kćeri, a potom da ti gledaš kako je to kod njih, nego drži svoj imetak i pazi da bude valjan, i budi ti onaj koji će trošiti na njihovo odijevanje, pomaganje i opskrbu!" Ovaj časni ajet pretpostavlja dobročinstvo prema porodici i onim koji su štićenici u smislu trošenja za njihovu odjeću i opskrbu, te lijepih riječi i ponašanja.

" I iskušavajte siročad", tj. provjeravajte ih, "dok ne stasaju za brak", tj. dok ne postanu zrela, odnosno kada u snu prvi put ejakuliraju. U dva sahiha stoji: /639/ - Od Ibn-Omera navodi se da je rekao: "Ponudio sam se Vjerovjesniku, sallAllahu alejhi we sellem, za Bitku na Uhudu kada sam imao četrnaest godina i nije mi dozvolio. Ponudio sam mu se potom za Bitku na Hendeku kada sam imao petnaest godina, pa mi je dozvolio!" Kada je s ovim upoznat Omer ibn Abdul-Aziz, on je rekao: "To je razlika između maloljetnika i punoljetnika!"

"Pa ako se uvjerite da su zreli, uručite im imetke njihove!" Šerijatski pravnici kažu: "Kada dječak postane punoljetan i sposoban u svojoj vjeri i imetku, s njega spada zabrana raspolaganja imovinom i predaje mu se imovina koja je u nadležnosti staratelja. "trošite rasipnički i u žurbi dok oni ne odrastu!" Ovim Allah Uzvišeni zabranjuje da se troši imovina siročadi bez velike nužde, "rasipnički i u žurbi", tj. prije njihovog punoljetstva.

Zatim, Allah Uzvišeni kaže: "Ko je imućan neka se uzdrži" i ne troši od toga ništa. Ibn Ebi-Hatim navodi od Aiše, radijAllahu ‘anhu: - Ajet: "a ko je siromašan, neka troši onoliko koliko je neophodno" objav - ljen je u vezi sa starateljem siročadi, koji tu obavezu izvršava i koristi ga na odgovarajući način kada je u nuždi. Postoje razilaženja među učenjacima - da li će to vratiti kada mu se poboljša situacija? Ispravno je da neće, budući da je to uzeo kao naknadu za svoj rad dok je bio siromašan, te zato jer se ovim ajetom dozvoljava trošenje bez zamjene. Ahmed navodi predanje od Am ra ibn Šuajba, koji to prenosi od svoga oca, a on od djeda, kako je neki čovjek to pitao Allahovog Poslanika, sallAllahu alejhi we sellem: "Nemam imetka, a imam siroče kod sebe?" On mu je rekao: /640/ "Troši imetak svoga siročeta, ne rasipajući, ne pretjerujući, niti uzimajući to za sebe, odnosno ne čuvajući pritom svoj imetak", ili kako je rekao: "ne otkupljujući time svoj imetak njegovim." U to sumnja Husejn, jedan od prenosilaca: "ako postane imućan, neka se uzdrži".

" A kada im imetke uručujete", tj. kada postanu punoljetni i uvjerite se da su zreli, onda im uručite imetke njihove; "to učinite u prisustvu svjedoka". To je Allahova naredba starateljima da u prisustvu svjedoka predaje imovinu siročadi kada postanu zrela kako ne bi došlo de nijekanja preuzetog ili predanog dijela.​

Nakon toga, Allah Uzvišeni kaže: "jer dosta je što će se pred Allahom račun polagati!" Allah je dovoljan kao Onaj Koji obračunava, svjedoči i nadzire staratelja u svakoj situaciji. Zato, neka se to preda u potpunosti i bez ostatka. U tom smislu navodi se i u Sahihu Muslimovom /641/ da je Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, rekao: "Ebu-Zerre, vidim da si slab, a tebi želim što i sebi! Nikako se nemoj nadrediti dvojici i ne budi upravitelj (ravnatelj) imovine siročeta."

"Muškarcima pripada dio onoga što ostave roditelji i rodbina, a i ženama pripada dio onoga što ostave roditelji i rodbina. Bilo toga malo ili mnogo, dio je obavezan!" /7/ "A kada diobi prisustvuju rođaci, siročad i siromasi, opskrbite ih od toga, i lijepu riječ im recite!" /8/ "I neka se boje, kao kada bi sami iza sebe ostavili nejaku djecu za koju strahuju, neka se Allaha boje i neka govore samo pravo!" /9/ "Doista oni koji nepravedno troše imetke siročadi, u svoje stomake stavljaju vatru i oni će u ognju gorjeti!"/10/

Seid ibn Džubejr i Katade kažu: - Idolopoklonici su određivali imetak odraslim muškarcima ne dajući ništa u naslijeđe ženama i djeci, pa je Allah Uzvišeni objavio: " Muškarcima pripada dio onoga što ostave roditelji i rodbina... itd.", tj. svi su u tome prema Allahovoj odredbi jednaki, tj. oni su jednaki u osnovi nasljeđivanja iako se razlikuju prema tome koliko im je naslijeđe Allah odredio, zavisno od stupnja rodbinske veze s umrlim (rođak, supruga ili staratelj, jer to je sve vid srodstva). Ibn-Merdevejh navodi predanje od Džabira, koji kaže: - Ummu-Kehha je došla Allahovom Poslaniku, sallAllahu alejhi we sellem, i kazala: "Allahov Poslaniče, imam dvije kćeri čiji otac je umro, a nemaju ništa!" Allah je, potom, objavio ajet: "Muškarcima pripada dio onoga što ostave roditelji i rodbina... itd." Ovaj će se hadis navesti u drugom kontekstu, uz ajete o nasljedstvu...

"A kada diobi prisustvuju..." Ima mišljenja da se pod tim misli na prisustvo diobi rođaka koji nisu nasljednici;

" i siročad i siromasi", pa neka se i njima od ostavštine odvoji dio, jer to je bilo obavezno u početku islama. Ima mišljenja da je to poželjno. Da li je to derogirano ili ne, postoje razilaženja koja se svode na dva mišljenja. El-Buhari navodi da je Ibn-Abbas u vezi s ovim ajetom rekao: "On je jasan i nije derogiran, jer po njemu se postupa." Od Mudžahida se navodi da je to obavezno (vadžib) za nasljednike, čime su oni zadovoljni. Ovako se prenosi od Ibn-Mesuda, Ebu-Musa'a, Abdurrahmana ibn Ebi-Bekra i grupe tabiina...!

Od Ibn-Abbasa se navodi: "...Ovaj ajet se odnosi na oporuku koju umrli njima ostavi!" To prenosi Ibn Ebi-Hatim. Sufjan es-Sevri prenosi od Ibn-Abbasa, radijAllahu ‘anhu: "A kada diobi prisustvuju..." To je derogirano. Od njega se, također, navodi: - Dokida ga ajet koji dolazi nakon njega: "Allah vam preporučuje da od vaše djece..." itd. El-Avfi navodi od Ibn-Abbasa da je to bilo prije nego su objavljeni propisi o nasljedstvu, pa je nakon toga Allah objavio te propise, dajući svakome njegovo pravo. To je stav većine pravnika, četiri imama i njihovih učenika.

To znači da ukoliko ovi siromasi od rodbine koja ne nasljeđuje te siročad i bijednici prisustvuju podjeli imovine, kada vide da se ovo daje ovome, a ovo ovome, oni i sami žele nešto, a bit će razočarani ako im se ništa ne da. Stoga je Allah Uzvišeni, Koji je Blagi i Milostivi, naredio da im se dodijeli nešto što bi bilo vid dobročinstva prema njima, te savlađivanja njihovog teškog stanja. U tom smislu Allah Uzvišeni kaže: "...jedite plodove njihove kada god plod daju i na dan žetve dajte ono na što drugi imaju pravo!" (I6:141) Ovim Allah Uzvišeni kori one koji prenose imovinu iz straha i bojazni da je ne vide potrebni i nevoljni, kao što obavještava i o vlasnicima jedne bašče: "kada su se zakleli da će je sigurno rano izjutra obrati!" (I68:17) Stoga, ko zaniječe Allahovo pravo kod sebe, imat će posljedice na najdražem svom posjedu. U jednom hadisu stoji: /642/ "Milostinja se nije pomiješala s imovinom, a da je nije pokvarila!"

"I neka se boje, kao kada bi sami iza sebe ostavili..." Ali ibn Ebi-Talha navodi od Ibn-Abbasa: "Ovo se odnosi na čovjeka kojemu dođe smrt, pa ga tada čovjek sluša kako određuje oporuku kojom nanosi štetu svojim nasljednicima." Zato, Allah Uzvišeni naređuje onome ko to sluša, da se boji Allaha i upućuje ga na Pravi put, da pripazi svoje nasljednike kako bi volio da se čini s njegovim nasljednicima kada se prepadne da ne izgube. U dva Sahiha stoji: /643/ da je Allahovom Poslaniku, sallAllahu alejhi we sellem, kada je ušao kod Sada ibn Ebi-Vekkasa da ga obiđe, ovaj rekao: "Allahov Poslaniče, ja imam imetka, a nemam nasljednika osim kćerke, pa bih dao dvije trećine svog imetka kao milostinju." On mu je kazao: "Ne!" Upitao je: "Polovinu?" "Ne", rekao je Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem. "A trećinu?", kazao je Sad. On je na to rekao: "Trećinu. I trećina je mnogo!" Zatim je Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, rekao: "Tebi je bolje da svoje nasljednike ostaviš bogate nego da ih ostaviš u neimaštini, da očekuju što od drugih ljudi!"​

Ima mišljenja da ovaj ajet znači: Neka se čuvaju Allaha kada raspolažu imovinom siročadi: "I ne trošite rasipnički i u žurbi dok oni ne odrastu!" To je dobro mišljenje, koje je potkrijepljeno nakon toga prijetnjama da se nepravedno ne troši imovina siročadi. To znači: kao što želiš da se odnose prema tvojim nasljednicima nakon tebe, tako se i ti odnosi prema nasljednicima čiji si staratelj. Nakon toga se navodi da onaj koji troši nepravedno imovinu siročadi, u svoj stomak stavlja vatru. Zato Allah Uzvišeni i kaže: "Doista oni koji nepravedno troše imetke siročadi, u svoje stomake stavljaju vatru i oni će u ognju gorjeti!" Ukoliko budu trošili imovinu siročadi bez valjanog razloga, oni time jedu vatru koja će plamtjeti u njihovim trbusima na Sudnji dan. U dva Sahiha, među sedam najvećih grijeha za koje nam Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, naređuje da ih se klonimo spada i "trošenje imovine siročeta." Ibn-Merdevejh navodi predanje od Ebu-Bereze: /644/ da je Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, rekao: "Na Sudnji dan neki će ljudi biti oživljeni iz svojih kabura s plamenom vatre u ustima!" Neko je upitao: "Allahov Poslaniče, ko su oni?", a on je kazao: - Zar ti nije poznato da Allah kaže: “Doista oni koji nepravedno troše imetke siročadi..."

"Allah vam nalaže u vezi sa djecom vašom da muškom pripadne koliko dvome ženske djece. A ako bude ženskih više od dvije, njima pripadaju dvije trećine onoga što je ostavio, a ako je samo jedna, pripada joj polovina. A roditeljima, svakome posebno, pripada šestina od onoga što je ostavio, ako ima dijete. A ako ne bude imao djece, i naslijede ga roditelji, onda njegovoj majci pripada trećina. A ako ima braće, onda njegovoj majci pripada šestina pošto se izvrši oporuka koju je ostavio, ili podmiri dug. Vi ne znate ko vam je bliži po koristi, roditelji vaši ili sinovi vaši. To je Allahova zapovijed, a Allah, doista, sve zna i mudar je!"/11/

Ovaj i slijedeći ajet, te ajet na završetku ovog poglavlja, predstavljaju ajete iz domena nasljednog prava, koje se izvodi iz ova tri ajeta, te hadisa u vezi s tim, što predstavlja komentar navedenog u ajetima. Mi ćemo ovdje navesti one koji su vezani za predmet. Međutim, razlaganje pitanja, razilaženja i argumentacija nalaze se na posebnom mjestu, u fikhskim djelima. Neka nam Allah pomogne. Postoje i predanja koja su podsticajna u oblasti nasljednog prava, a ovo pravo je posebno značajno. Ebu-Davud i Ibn-Madže navode predanje od Abdullaha ibn Amra, koji se pripisuje Poslaniku, sallAllahu alejhi we sellem, (merfu'): /645/ "Troje predstavlja znanje, a sve osim toga je vrlina: jasan ajet, uspostavljeni sunnet i pravedna obaveza!" Ibn-Ujejne kaže: "Nasljedno pravo (Feraid) naziva se polovinom znanja, jer time se iskušavaju svi ljudi!"

El-Buhari navodi predanje od Džabira ibn Abdullaha, koji kaže: /646/ - Obišli su me Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, i Ebu-Bekr došavši pješke u pleme Benu-Seleme i našli me u besvjesnom stanju. Poslanik je zatražio vode, abdestio se, a zatim me poškropio, pa sam se probudio. Tada sam rekao: "Šta mi naređuješ da učinim sa svojim imetkom, Allahov Poslaniče?" Nakon toga je objavljeno: "Allah vam nalaže: djeci vašoj, muškom djetetu da pripadne koliko za dvoje ženske djece." Ovako prenose Muslim, En-Nesa'i te svi sastavljači kutubus-sitte od Sufjana ibn Ujejne.

U drugom hadisu, kao povod objave ovog ajeta, Ahmed navodi predanje od Džabira: /647/ da je žena Sada ibn Rebi'a došla kod Allahovog Poslanika, sallAllahu alejhi we sellem, i rekla: "Allahov Poslaniče, ovo su dvije kćerke Sada ibn Rebi'a. Otac im je pao kao šehid u Bici na Uhudu, a amidža im je uzeo novac i ništa im nije ostavio. Ne mogu se udati osim uz imetak!" On je rekao: "Allah će presuditi o tome!" Nakon toga, objavljen je ajet o nasljedstvu, pa je Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, poslao po njihovog amidžu i rekao mu: "Daj Sadovim kćerkama dvije trećine, njihovoj majci osminu, a ostatak pripada tebi." Iz ovoga se jasno vidi da je povodom prvog Džabirovog hadisa, kojega je naprijed naveo Buharija, objavljen, kao što ćemo vidjeti, posljednji ajet ovog poglavlja, jer tada je on imao sestre, a nije imao kćerke, pa je njegova ostavština pripala njegovoj rodbini. Mi smo, međutim, naveli ovaj hadis prema El-Buhariju budući da ga i on navodi u vezi s tim, iako je vjerovatnije da je drugi hadis povod objave ovog ajeta. Allah to najbolje zna!

"Allah vam nalaže u vezi s djecom vašom, da muškom pripadne koliko dvjema ženskim", tj. naređuje vam da budete pravedni prema njima, budući da je u vrijeme paganstva nasljedstvo davano muškarcima, a ne ženama. Allah Uzvišeni je naredio da se u osnovi nasljedstva oni izjednače, ali je uspostavio razliku među njima, određujući za muškarca iznos koliko za dvije žene, s obzirom na potrebu muškarca da osigura troškove izdržavanja. Stoga je odgovarajući iznos koji se daje muškarcu dvostruko veći nego iznos koji se daje ženskoj osobi. Iz ovoga se može zaključiti da je Allah Uzvišeni milostiviji prema Svojim stvorenjima od majke prema svojoj djeci, pa stoga to nalaže roditeljima na ovome mjestu ističući da je On milostiviji prema njima od njih samih!

El-Buhari navodi predanje od Ibn-Abbasa, koji kaže: "Imovina je pripadala djetetu, a oporuka roditeljima, pa je potom Allah dokinuo što je htio, određujući za muškarca koliko za dvije žene, za roditelje šestinu, odnosno trećinu, za suprugu osminu, odnosno četvrtinu, a za muža polovinu, odnosno četvrtinu."​

"A ako bude ženskih više od dvije, njima pripadaju dvije trećine onoga što je ostavio." U vezi s tim, neki navode: - ...Riječi Allaha Uzvišenog: "iznad, više" ovdje su višak. Iako je to nedopustivo, budući da u Kur'anu ništa ne može biti višak, niti bez razloga! Zatim, riječi: "njima pripadaju dvije trećine onoga što je ostavio." Da je tako kako to oni navode, On bi rekao: "Njima dvjema pripadaju dvije trećine onoga što je ostavio." Međutim, dvije trećine za dvije kćerke izvodi se iz odredbe za dvije sestre u posljednjem ajetu, gdje Allah Uzvišeni određuje dvije trećine za dvije sestre. Stoga, ako dvije sestre nasljeđuju dvije trećine, preče je da dvije kćerke naslijede dvije trećine. Naprijed je navedeno u hadisu koji prenosi Džabir da je Vjerovjesnik, sallAllahu alejhi we sellem, odredio kćerkama Sada ibn Rebi'a da naslijede dvije trećine, a na to ukazuju i Kur'an i sunnet. Isto tako, Allah Uzvišeni kaže: "a ako je samo jedna, pripada joj polovina." Da je ovim određena polovina za dvije kćerke, to bi bilo također navedeno u tekstu. Međutim, pošto je to određeno za jednu kćerku ukoliko je ona jedinica, dvije se tretiraju kao tri. Allah to najbolje zna!

"A roditeljima, svakom posebno, pripada šestina..." U pogledu nasljedstva roditelji imaju različit tretman: - Prvi slučaj: ukoliko su zajedno s djecom, tada svakome od njih pripada po šestina. Ukoliko, pak, umrli ima samo jednu kćerku, njoj je strogo određena polovina, a svakome od roditelja po šestina. Otac uzima i drugu šestinu koja je preostala, pa on u ovom slučaju dobiva i po osnovu stroge odredbe i po osnovu toga što spada u one koji nasljeđuju ta'siben (ostatak).

- Drugi slučaj: ako samo roditelji nasljeđuju, majci pripada trećina, a ocu sve ostalo - na osnovi toga što je on od onih koji nasljeđuju ostatak. Time on dobiva dvostruko više. Ukoliko bi uz njih bio i suprug, odnosno supruga, mužu bi pripala polovina, a supruzi četvrtina. Pored toga, među učenjacima postoje razilaženja i u pogledu nasljedstva majke. Postoje tri mišljenja, od kojih je najispravnije da njoj pripada trećina preostalog dijela koja se tretira kao cjelina nasljedstva u odnosu na njih dvoje. Naime, Allah je njoj odredio polovinu u odnosu na oca, tako da ona dobiva trećinu ostatka, dok otac uzima dvije trećine preostalog dijela. To je mišljenje Omera, Osmana, te prema vjerodostojnijem od dva predanja, i Alije. Isti stav imaju i Ibn-Mesud, Zejd ibn Sabit, sedam poznatih pravnika, četiri imama i većina učenjaka.

- Treći slučaj: ukoliko uz roditelje postoje i braća, bez obzira bila ona braća od oba roditelja, ili pak oca odnosno majke, oni uz oca ne nasljeđuju ništa, ali majku sprečavaju u nasljeđivanju trećine, pa se njoj obavezno određuje šestina. Ukoliko, pak, nema drugog nasljednika osim nje i oca, otac uzima preostali dio.

Kao što smo spomenuli, prema većini učenjaka, status dva brata je isti kao i status više braće. Stoga: "A ako bude imao braće, onda njegovoj majci pripada šestina; dakle, majku sprečavaju, a oni ništa ne nasljeđuju. Međutim, jedan brat ne smeta da ona dobije trećinu, ali to ne može dobiti ako ih ima više;

"pošto se izvrši oporuka koju je ostavio, ili podmiri dug." Svi učenjaci, i oni iz zdrave tradicije i pozniji, slažu se da dug ima prednost nad oporukom, a to se, kada se ozbiljnije pogleda, može vidjeti i iz ajeta.

Ahmed, Et-Tirmizi, Ibn-Madže i komentatori Kur'ana navode predanje od Alije ibn Ebi-Taliba, koji kaže: /648/ - Vi čitate: "pošto se izvrši oporuka koju je ostavio ili se podmiri dug" - a Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem - naredio je dug prije realizacije oporuke, i da braća po ocu i majci nasljeđuju za razliku od braće samo po ocu. U slučaju da su suučesnici u nasljedstvu - Et-Tirmizi kaže: "To nam nije poznato osim iz hadisa Harisa, a o tome govore i neki učenjaci." Ja bih dodao da je on, ipak, dobro poznavao nasljedstvo, bavio se njim i obračunom, a Allah to najbolje zna.

"Vi ne znate ko vam je bliži po koristi, roditelji vaši ili sinovi vaši." Mi smo dali nasljedstvo roditeljima i djeci i u osnovi nasljedstva sve njih izjednačili, za razliku od stanja kakvo je bilo u vrijeme paganstva, te u početku islama, kada je imovina pripadala sinu, a roditeljima, kao što je navedeno u predanju od Ibn-Abbasa, oporuka. To je Allah Uzvišeni dokinuo odredivši odgovarajuće nasljedstvo i za jedne i za druge, budući da čovjek može imati neku ovosvjetsku ili onosvjetsku korist ili obje od oca, dok mu to ne pripada od sina, ili obratno. Zato Allah Uzvišeni kaže: "Vi ne znate ko vam je bliži po koristi, roditelji vaši ili sinovi vaši", što znači da se korist (dobit) očekuje i priželjkuje od jednih kao što se očekuje i priželjkuje od drugih. Stoga smo odredili nasljedstvo i jednima i drugima i u osnovi ih izjednačili; a Allah najbolje zna. "To je Allahova zapovijed", tj. to što smo naveli u pogledu nasljedstva, odnosno, davanja nekim nasljednicima više nego drugim, Allahova je stroga zapovijed koju je On propisao i odredio, a Allah sve dobro zna i mudro postupa postavljajući svaku stvar na svoje mjesto i dajući svakome ono što mu pripada. U tom smislu On kaže: "a Allah, doista, sve zna i mudar je!"

"Vama pripada polovina od onoga što ostave žene vaše, ako ne budu imale djeteta; a ako budu imale dijete, vama pripada četvrtina onoga što one ostave, pošto se izvrši oporuka koju ostave, ili podmiri dug; njima pripada četvrtina onoga što vi ostavite ukoliko ne budete imali dijete, a ako budete imali dijete, njima pripada osmina onoga što vi ostavite nakon što se izvrši oporuka koju ostavite, ili podmiri dug. A ako se muškarac ili žena budu nasljeđivali od dalje rodbine i budu imali brata ili sestru, onda će svako od njih dvoje dobiti šestinu; ako ih bude više, oni onda zajednički učestvuju u trećini, pošto se izvrši oporuka koja je ostavljena, ili podmiri dug, ne oštećujući time bilo koga. To je oporuka od Allaha, a Allah sve zna i blag je."/12/​

Allah Uzvišeni kaže: vama, muškarci, pripada polovina od onoga što ostave supruge vaše, ako one ne budu imale djeteta, a ako budu imale dijete, onda vam pripada četvrtina od onoga što one ostave, a nakon što se izvrši oporuka ili podmiri dug. Naprijed je navedeno da dug dolazi ispred oporuke, nasljedstvo tek nakon oporuke. U tome se slažu učenjaci. Status unučadi, praunučadi i niže isti je kao i status rođene djece.

Nakon toga, Allah Uzvišeni kaže: "njima pripada četvrtina onoga što vi ostavite...", a bez obzira - pripadala im četvrtina ili osmina - supruga, dvije, tri ili četiri - zajednički učestvuju u tome; "nakon što se izvrši oporuka ...”; "A ako se muškarac ili žena budu nasljeđivali od dalje rodbine..." Riječ " Ebu-Bekr es-Siddik, radijAllahu ‘anhu, definira ovako: "Ja ću o tome reći svoje mišljenje, pa ako bude ispravno - to je od Allaha, a ako bude pogrešno - to je od mene i šejtana, a Allah i Njegov Poslanik čisti su od toga. To su oni koji nemaju ni djeteta ni roditelja." Takvo predanje navodi se i od Omera, te Alije i Ibn-Mesuda, a preko više lica vjerodostojno se prenosi od Ibn-Abbasa i Zejda ibn Sabita. Isti stav zastupaju i Eš-Ša'bi, En-Nea'i, El-Hasan, Katade, Džabir ibn Zejd i Hakem, zatim pripadnici zdrave tradicije i kasnijih učenjaka, učenjaci iz Medine, Kufe i Basre. To je ujedno i stav sedmerice istaknutih pravnika, četverice imama, većine pripadnika zdrave tradicije i onih poslije njih, odnosno svih, tako da postoji opći konsenzus; "i budu imali brata ili sestru", tj. od majke, kao što se vidi iz čitanja nekih od Selefa, kao npr. Sada ibn Ebi-Vekkasa, kako tumači i Ebu-Bekr es-Siddik prema predanju koje navodi Katade.

"onda će svako od njih dvoje dobiti šestinu, a ako ih bude više, oni onda zajednički učestvuju u trećini." Status braće od majke razlikuje se od drugih nasljednika i to iz više razloga:

- prvo: jer oni nasljeđuju s onim za koga su vezani, a to je majka,

- drugo: i muškarci i žene među njima imaju isti status,

- treće: oni nisu nasljednici, osim u slučaju da se umrli nasljeđuje od dalje rodbine, tako da nisu nasljednici ukoliko postoje otac ili djed ili dijete ili unuče, itd.

- četvrto: njima ne pripada više od trećine bez obzira da li ih je, muških ili ženskih, bilo više. Ibn Ebi-Hatim navodi od Zuhrija da je rekao: "Omer je odredio da kod nasljedstva braće od majke, muškarcu pripada dio koliko dvjema ženama", pa Zuhri kaže: "Ne vidim da bi Omer tako presudio da to nije saznao od Allahovog Poslanika, sallAllahu alejhi we sellem!"

U ovom ajetu Allah Uzvišeni kaže: "ako ih bude više, oni onda zajednički učestvuju u trećini." U pogledu "zajedničkog učestvovanja" postoje razilaženja među učenjacima, kada se udruže suprug, supruga, majka ili nana, dvoje djece od majke, i jedno ili više djece od oba roditelja u nasljedstvu. Prema mišljenju većine, mužu pripada polovina, majci ili neni šestina, djetetu majke trećina, a u tome s njima učestvuje dijete oca i majke s onim ko s njima ima zajednički dio, a to su braća majke. To se dogodilo u vrijeme vladara vjernih, Omera, pa je on dao mužu polovinu, majci šestinu, a trećinu djeci majke. Njemu su tada rekla djeca oba roditelja: "Vladaru vjernih, zamisli da je naš otac bio magarac, zar mi nismo od jedne majke?"

On je zatim njima odredio zajedničko učešće, što je potvrdio i Osman. To je jedno od dva predanja koja navode Ibn-Mesud, Zejd ibn Sabit i Ibn-Abbas, radijAllahu ‘anhu, a zastupaju je i Seid ibn Musejjeb, Šurejh el-Kadi, Mesruk, Tavus, Muham-med ibn Sirin, Ibrahim en-Neha'i, Omer ibn Abdul-Aziz, Sevri i Šurejk. To je također i stav Malika, Šafije i Ishaka ibn Rahevejha. Međutim, Ali ibn Ebi-Talib to nije sastavljao, nego je trećinu davao djeci majke ne dajući ništa djeci oba roditelja zato što su oni rodbina po ocu (asabe - nasljednici ostatka). Veki' ibn Džerrah kaže da se u vezi s tim nije s njim razilazio.. Ovo je također stav Ubejja ibn Kaba i Ebu-Musaa el-Eš'arije, a poznat je i od Ibn-Abbasa. To je stav Eš-Ša'bija, Ibn-Ebi Lejle, Ebu-Hanife, Ebu-Jusufa, Muhammeda ibn Hasana, Hasana ibn Zijada, Zufera ibn Huzejla, imama Ahmeda, Jahja ibn Adema, Neim ibn Hamada, Ebu-Sevra, te Davuda ez-Zahirija. Za to se opredjeljuje i Al-Husejn ibn Lebban el-Faradi, r.h., u svom djelu "El-Idžaz".

"pošto se izvrši oporuka koja je ostavljena ili podmiri dug, ne oštećujući time bilo koga", tj. neka se oporuka pravedno izvrši bez štete, nepravde ili zakidanja bilo koga, bez obzira da li se radilo o zabrani ili zakidanju nekog od nasljednika ili dodavanju nekome više nego što mu je Allah odredio. Ko to učini, isti je kao i onaj koji se u pogledu neke odredbe ili šerijatskog propisa suprotstavi Allahu Uzvišenom. U tom smislu, Ibn Ebi-Hatim navodi predanje od Ibn-Abbasa, koji prenosi da je Vjerovjesnik, sallAllahu alejhi we sellem, rekao: /649/ "Nanošenje štete kod oporuke spada u velike grijehe!" To navode En-Nesa'i, Ibn Ebi-Hatim i Ibn-Džerir kao mevkuf predanje od Ibn-Abbasa, ističući da je tačno da je to mevkuf predanje.

Stoga među imamima postoje dva mišljenja oko toga da li je oporuka nasljedniku tačna ili ne.[158] Jedno je od mišljenja da to nije ispravno, jer postoji mogućnost optužbe. Naime, u hadisu stoji da je Allahov Poslanik rekao: /650/ "Allah je dao svakome njegovo pravo i nema oporuke nasljedniku!" Ovo je stav Malika, Ahmeda i Ebu-Hanife, te raniji stav Šafije, r.h., koji je kasnije smatrao da je oporuka nasljedniku punovažna (ispravna), što je i stav Tavusa, Ata'a i Omera ibn Abdul-Aziza, te opredjeljenje Ebu-Abdullaha el-Buharija u Sahihu.

On to argumentira time da je Rafi ibn Hudejdž oporučio da se ne otvara ono što je zatvorio sa svojom ženom u svojoj sobi. Neki ističu da nije dozvoljena oporuka nasljednicima, kako ne bi bilo sumnje u nasljednike. Vjerovjesnik, sallAllahu alejhi we sellem, kaže: /651/ "Čuvajte se sumnje, jer sumnja je najlažniji govor!" Allah Uzvišeni kaže: "Allah vam doista naređuje da povjerenje dajete onima koji su ga dostojni" (I4:58), tako da ne ukazuje posebno na nasljednika niti na bilo koga. Ovim se završavaju riječi El-Buharija.[159] Stoga, ako je izjava o nasljedstvu ispravna i u skladu s tim, onda važi ovo razilaženje, a ako je to varka i sredstvo da se poveća nasljedstvo nekih nasljednika, a smanji nekih, to je zabranjeno konsenzusom, odnosno jasnim tekstom ovog ajeta: "ne oštećujući time bilo koga. To je oporuka od Allaha, a Allah sve zna i blag je."​

Zatim, Allah Uzvišeni kaže:

"To su Allahovi propisi, a onoga ko se pokorava Allahu i Poslaniku Njegovu On će uvest u dženetske bašče, ispod kojih teku rijeke, i u kojima će vječno ostati. To je uspjeh veliki!" /13/ "A onoga ko bude nepokoran Allahu i Poslaniku Njegovom, te preko granica Njegovih bude prelazio, On će uvesti u Vatru u kojoj će vječno ostati; njemu pripada kazna sramna!" /14/

Dakle, ove naredbe i odredbe koje je Allah dao za nasljednike prema njihovom srodstvu s umrlim, njihovoj potrebi za njim i nedostatku zbog njegova odlaska, granice su Allahove, pa ne kršite ih niti prelazite. Zato Allah Uzvišeni kaže: "a onoga ko se pokorava Allahu i Poslaniku Njegovu", tj. u pogledu toga, pa ne bude povećao nasljedstvo nekim nasljednicima, a smanjio drugima kao vrstu varke i sredstva, nego to ostavi u skladu s Allahovom odredbom, strogom naredbom i podjelom,

"On će uvest u dženetske bašče, ispod kojih teku rijeke, i u kojima će vječno ostati. To je uspjeh veliki! A onoga koji bude griješio prema Allahu i Poslaniku Njegovom, te preko granica Njegovih bude prelazio, On će uvesti u Vatru u kojoj će vječno ostati; njemu pripada kazna sramna!" Zato što je promijenio propis Allahov i postupio suprotno Allahovom propisu, što dolazi zbog nezadovoljstva podjelom i propisom koje je Allah odredio, Allah ga kažnjava poniženjem i bolnom kaznom.

"Za one od žena vaših koje preljubu počine, tražite da posvjedoče četverica od vas, pa ako posvjedoče, držite ih u kućama sve dok ih smrt ne umori ili dok im Allah neki put ne nađe!" /15/ "A ako dvoje od vas to učine, izgrdite ih, pa ako se pokaju i poprave, onda ih na miru ostavite, jer Allah doista prima pokajanje i milostiv je!"/16/

U početku islama, ukoliko bi se utvrdilo jasnim dokazom da je žena učinila blud, stav je bio da se ona zatvori u kući i ne dozvoli joj se izlazak dok ne umre. Zato Allah Uzvišeni kaže: "Za one od žena vaših koje preljubu počine", tj. blud, " tražite da posvjedoče četverica od vas, pa ako posvjedoče, držite ih u kućama sve dok ih smrt ne umori ili dok im Allah neki put ne nađe." Put koji je Allah odredio jeste dokidanje prvotne odredbe. Ibn-Abbas, radijAllahu ‘anhu, kaže: "Odredba je bila takva dok Allah nije objavio poglavlje 'En-Nur' i dokinuo je odredbom o bičevanju, odnosno kamenovanju." Isto tako prenosi se i od grupe tabiina da je to dokinuto tako da u tome postoji slaganje. Imam Ahmed navodi predanje od Ubadeta ibn es-Samita: /652/ - Kada bi dolazila objava Allahovom Poslaniku, sallAllahu alejhi we sellem, ona bi na njega toliko uticala, pa bi mu lice izgledalo iscrpljeno. Tako mu je jednog dana Allah Uzvišeni poslao objavu, pa je nakon što je prestala dolaziti rekao: "Uzmite to od mene, jer Allah je njima dao put (izlaz): udatoj za udatu, nevinoj za nevinu. Udatoj stotinu udaraca i kamenovanje, a nevinoj stotinu udaraca, a zatim godinu izgnanstva!" To prenosi Muslim, te autori Sunena u više predanja...

Ibn-Hanbel ima stav u skladu s ovim hadisom, a to je objedinjavanje kazne bičevanja i kamenovanja u slučaju zinaluka udate žene, dok većina smatra da za takvu slijedi samo kamenovanje, navodeći da je Vjerovjesnik, sallAllahu alejhi we sellem, kamenovao Maiza i Gamidiju i dvoje židova, a nije ih prije toga kaznio bičevanjem. Po njihovom mišljenju, to pokazuje da bičevanje nije obavezno, nego je dokinuto. Allah to najbolje zna! Taberani navodi predanje od Ibn-Abbasa, koji kaže: /653/ "Kada je objavljeno poglavlje "En-Nisa", Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, rekao je: "Nema zatočenja nakon objave sure En-Nisa."

"A ako dvoje od vas to učine, izgrdite ih!" Ibn-Abbas, radijAllahu ‘anhu, kaže: "To znači: naružite ih, izgrdite i istucite papučama." Takvi su bili propisi sve dok to Allah nije dokinuo bičevanjem i kamenovanjem. Ikrime i neki drugi kažu: "To je objavljeno povodom bluda čovjeka i žene", a Suddi ističe: "Objavljeno je u vezi sa mladima prije nego se ožene." Mudžahid kaže: "Objavljeno je povodom dva muškarca kada urade..." i nije naveo šta. Ovim kao da on ukazuje na homoseksualce! Allah to najbolje zna! Autori "Sunena" navode merfu predanje od Ibn-Abbasa, koji kaže da je Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, rekao: /654/ "Ako vidite da neko učini homoseksualni čin, ubijte i onoga koji to čini i onoga nad kim se čini!"

"...pa ako se pokaju i poprave", tj. ako to ostave i djela im budu dobra, "onda ih na miru ostavite", tj. ne grdite ih nakon toga, jer je onaj ko se od grijeha pokaje kao onaj koji nema grijeha; "jer Allah, doista, prima pokajanje i milostiv je!" U dva Sahiha stoji: /655/ "Ako robinja nekog od vas počini blud, neka je kazni bičevanjem i neka je puno ne grdi!" Neka je ne grdi za to što je učinila nakon kazne koja predstavlja iskup (keffaret).

"Allah prima pokajanje samo od onih koji učine kakvo hrđavo djelo iz neznanja, a potom se brzo pokaju. Njima će Allah oprostiti, a Allah sve dobro zna i mudar je!" /17/ - Nema (prihvaćanja) pokajanja od onih koji čine hrđava djela sve dok im se ne približi smrt, pa onda govore: "Sad se doista kajem!" - niti za one koji umru kao nevjernici. Njima smo bolnu kaznu pripremili!"/18/

Allah Uzvišeni kaže: "Allah samo prima pokajanje za loše djelo iz neznanja, nakon kojega se čovjek pokaje, pa makar to bilo i nakon dolaska meleka koji uzima njegovu dušu prije nego se zagrcne." Mudžahid i više drugih navode da je, ko god griješi prema Allahu nenamjerno ili namjerno, neznalica sve dok se ne oslobodi od grijeha. Ebu-Salih navodi od Ibn-Abbasa: "Zbog neznanja oni čine hrđava djela", "a onda se uskoro pokaju." Od Ibn-Abbasa navodi se: "prije nego ugleda meleka smrti", a Ed-Dahhak kaže: "Sve što je prije smrti, skoro je!" Hasan navodi da je to "prije nego se zagrcne", a Ikrime: "Cio život na ovom svijetu je ‘u skoro‘"

Hadisi u vezi s tim: Imam Ahmed navodi predanje od Ibn-Omera, radijAllahu ‘anhu, koji prenosi od Vjerovjesnika, sallAllahu alejhi we sellem: /656/ "Allah prima pokajanje roba sve dok se ne zagrcne!" To prenose Et-Tirmizi i Ibn-Madže.

Ibn-Merdevejh navodi predanje od Abdullaha ibn Omera, koji kaže: "Čuo sam Allahovog Poslanika kako kaže: /657/ "Nema roba, vjernika koji se pokaje prije smrti na mjesec, a da mu Allah neće primiti pokajanje, ili prije smrti makar i na dan, odnosno sat, a da mu to Allah ne primi znajući za njegovo pokajanje i iskrenu predanost (ihlas)!"​

Ebu-Bekr ibn Merdevejh navodi predanje od Ebu-Hurejre, koji kaže: "Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, je rekao: /658/ "Doista Allah prima pokajanje Svoga roba sve dok ne počne izdisati!"

Imam Ahmed navodi predanje od Ebu-Seida, koji prenosi od Vjerovjesnika, sallAllahu alejhi we sellem: /659/ - Iblis je rekao: "Gospodaru moj, tako mi Tvoje Veličine i Uzvišenosti, ja ih zavodim sve dok su im duše u tijelima!", pa je Allah Uzvišeni rekao: "Tako mi Moje Veličine i Uzvišenosti, ja im praštam dokle god oni od Mene oprost traže!"

Ovi hadisi pokazuju da će onome koji Allahu Uzvišenom uputi pokajanje dok se nada životu, pokajanje biti primljeno. U tom smislu i Allah Uzvišeni kaže: "Tim će Allah oprostiti, jer Allah sve dobro zna i mudar. je!" Međutim, kada je neko na izdisaju, pa se duša penje uz grlo, tada pokajanje neće biti prihvaćeno, jer tada nije vrijeme za to. Zato Allah Uzvišeni kaže: - Nema prihvaćanja pokajanja od onih koji čine hrđava djela sve dok im se ne približi smrt, pa onda govore: "Sad se doista kajem!" Tako je određeno da se neće primiti pokajanje od stanovnika Zemlje kada vide da Sunce izlazi sa zapada, pa Allah kaže: "Onoga dana kada neki znaci od Gospodara tvoga dođu, nijednoj osobi neće biti od koristi to što tada vjeruje ako nije vjerovala ranije, ili ako nije kao vjernik kakvo dobro stekla!" (I6: 158)

"...niti za one koji umru kao nevjernici." To znači, ako nevjernik umre sa svojim nevjerstvom i idolopoklonstvom, neće mu biti koristi od kajanja, niti od tevbe, kao što od njega neće biti primljena ni otkupnina, makar to bilo sve što je na Zemlji. Zato Allah Uzvišeni kaže: "Njima smo bolnu kaznu pripremili", tj. bolnu, žestoku i stalnu.

"O vjernici, ne dozvoljava vam se da žene preko volje njihove nasljeđujete i da im poteškoće pričinjavate s namjerom da nešto od onoga što ste im dali prisvojite osim ako budu učinile jasni grijeh. S njima lijepo živite! A ako prema njima nepoželjnost osjetite, moguće je da nešto ne volite u čemu je Allah veliko dobro dao!" /19/ "Ako hoćete jednu ženu zamijeniti drugom, i jednoj od njih dali ste blaga, ne uzimajte od toga ništa. Zar da to uzimate potvorom i činite očiti grijeh!" /20/ "Kako biste mogli to i uzeti, kada ste jedno s drugim živjeli i kad su one od vas čvrstu obavezu uzele!" /21/ "I ne ženite se onim koje su oženili očevi vaši; a što je bilo - to su bili razvrat, mržnja i ružan put!"/22/

El-Buhari navodi predanje od Ibn-Abbasa, koji kaže: "O vjernici, ne dozvoljava vam se da žene preko volje njihove nasljeđujete." Kada bi čovjek umro, njegovi prijatelji su imali pravo na njegovu ženu, pa ukoliko je neko htio, mogao ju je oženiti, za nekoga udati ili ne. Oni su imali veće pravo od njegove porodice, pa je objavljen ovaj ajet: "O vjernici, ne dozvoljava vam se da žene preko volje njihove nasljeđujete." El-Buhari, Ebu-Davud, En-Nesa'i, Ibn-Merdevejh, Ibn Ebi-Hatim i drugi navode više hadisa i predanja s istim sadržajem. Ibn-Džurejdž kaže: /660/ - Ikrime navodi: Ovaj ajet je objavljen u vezi sa Kubejšom bint Ma'n Ibn Asim Ibn Evs, kod koje je umro Ebu-Kajs ibn Eslet, pa joj se ponudio njegov sin. Tada je ona došla kod Allahovog Poslanika, sallAllahu alejhi we sellem, i rekla: "Allahov Poslaniče, nisam ja naslijedila svog muža, niti sam ostavljena, pa da se udam. Nakon toga je Allah objavio ovaj ajet." Es-Suddi navodi od Ebu-Malika: "Kada bi u vrijeme paganstva ženi umro muž, njen staratelj bi došao i na nju stavio ogrtač, pa ako bi on imao malodobnog sina ili brata, zadržao bi je dok ne odraste ili ona ne umre, kako bi je naslijedio. Ako bi ona pobjegla i došla kod svojih, a da na nju nije bacio svoj ogrtač, spasila bi se. Zato je Allah objavio ovaj ajet: لا "nije vam dozvoljeno da nasljeđujete..."

"i da im poteškoće pričinjavate s namjerom da nešto od onoga što ste im dali prisvojite", tj. da im napravite štetu kako bi vama ostalo ono što ste dali ili dio toga, odnosno, dio njihovih prava ili bilo šta što je na njihovu štetu. Abdullah ibn Mubarek kaže: - Riječi Allaha Uzvišenog: "Nije vam dozvoljeno da žene preko volje njihove nasljeđujete..." znače: "odnose se na vrijeme paganstva", a riječi: "i da im poteškoće pričinjavate..." u islamu; "osim ako budu učinile jasni grijeh". Ibn-Mesud, Ibn-Abbas i grupa tabiina navode da se to odnosi na blud, tj. ako budu počinile blud. U tom slučaju treba vratiti svadbeni dar koji si toj ženi dao i to tako da je prisiliš da to ostavi, te da se rastaviš s njom. Ima mišljenja da se to odnosi na nepokornost žene i griješenje. U vezi s tim Ibn-Džerir kaže: "To obuhvaća sve: i blud, i griješenje, i nepokornost, i otrovnost jezika i sl." Znači, sve to opravdava grdnju i nezadovoljstvo sve dok se ona ne razriješi svih prava koja je imala, ili dijela tih prava i dok se on ne razdvoji od nje.

To je ispravno, Allah to najbolje zna!; "S njima lijepo živite!" Znači: lijepo s njima govorite i postupajte prema svojim mogućnostima i činite im ono što biste željeli da se vama čini, jer Allah Uzvišeni kaže: "One imaju isto toliko prava koliko i obaveze na dobro." (I2:228) Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, kaže: /661/ "Najbolji je od vas onaj koji je najbolji prema svojoj porodici, a ja sam najbolji od vas prema svojoj porodici!" U njegovom je moralu bilo da ima lijep odnos, da je uvijek dobro raspoložen, da lijepo i nježno postupa prema svojoj porodici, da ih bez škrtarenja opskrbljuje, da razveseljava svoje žene - tako da se nadmetao s Aišom u trčanju razveseljavajući je time. Svake noći sakupio bi svoje žene u kući u kojoj obitava, pa bi ponekad zajedno večerali, a zatim bi svaka išla u svoj stan. Kada bi klanjao jaciju, išao bi u svoj dom, malo se zabavio s porodicom prije nego pođe na spavanje, pa bi ih time oraspoložio. Allah Uzvišeni kaže: "Allahov Poslanik vama je bio divan uzor!" (I60:6)

"A ako prema njima odvratnost osjetite, moguće je da odvratnost osjećate prema nečemu u čemu je Allah veliko dobro dao!" To znači: ako budete strpljivi i izdržite uprkos odvratnosti, možda će u tome biti veliko dobro na ovome i onome svijetu. U vezi s ovim ajetom Ibn-Abbas kaže: "To znači da bude nježan prema njoj, pa dobije od nje dijete, u kojemu je veliko dobro!"

"Ako hoćete jednu ženu zamijeniti drugom, i jednoj ste dali dar u blagu, ne oduzimajte od toga ništa. Zar da to potvorom uzimate i činite očiti grijeh!" Znači, ako se neko od vas želi rastaviti od svoje supruge i oženiti drugom, on ne može od nje vraćati ništa od svadbenog dara, pa ma koliko to bilo! Ovaj ajet ukazuje da je dozvoljeno da se ženi na dar da veća količina imovine. Omer je, međutim, bio zabranio da se daje veliki dar, a zatim je tu svoju zabranu povukao.​

Ibn-Munzir navodi predanje od Ebu-Abdurrahmana es-Sulemija, koji kaže da je Omer ibn el-Hattab rekao: "Ne pretjerujte u bračnim darovima (mehru) prema ženama", pa je jedna žena rekla: - Nije to tvoja stvar, jer Allah Uzvišeni kaže: "i jednoj od njih date dar u blagu", tj. zlatu. Usto on kaže: - Isto je prema čitanju Ibn-Mesuda: "ne dozvoljava vam se da oduzimate .od toga išta". Omer je rekao: "Žena se suprotstavila. Omeru i pobijedila ga!" U dva Sahiha stoji /662/ da je Allahov Poslanik rekao dvoma koji jedno drugo proklinju, nakon što su završili: "Allah zna da jedno od vas dvoje laže, pa hoće li se ijedno od vas dvoje pokajati?" To je ponovio tri puta, pa je čovjek upitao: "Allahov Poslaniče, je li to moja imovina?" - misleći na ono što joj je dao, a on mu je rekao: "Nema u tome tvoje imovine, ako si istinu rekao. To je zato što ti je ona postala halal (dopuštena), a ako si joj slagao, onda si još dalje od toga!" U "Sunenu" Ebu-Davuda navodi se predanje od Nadre ibn Ebi-Nadre /663/ da je on oženio jednu ženu kao nevinu, pa kad je s njom došao u kontakt, vidio je da je trudna iz bludnog odnosa.

Zato je otišao Allahovom Poslaniku, sallAllahu alejhi we sellem, i kazao mu to. On mu je odredio da joj da dar, zatim ih rastavio i njoj odredio kaznu bičevanjem. Rekao je: "Dijete je tvoj rob, a dar je na ime rastave!" Zato Allah Uzvišeni kaže: "Kako biste mogli to i uzeti kada ste jedno s drugim živjeli", a zatim: "i kad su one od vas čvrstu obavezu uzele!" Od Ibn-Abbasa prenosi se da se pod tim misli na bračni ugovor. Od njega se, također, navodi da je rekao: "Zadržati uz lijep odnos ili pustiti uz dobročinstvo!" To je u skladu s riječima Allahovog Poslanika, sallAllahu alejhi we sellem: /664/ "Vi ste njih uzeli uz Allahovo povjerenje i one su vam halal (dopuštene) Allahovom riječju!" Od Rebi'a ibn Enesa navodi se: "Allahova je riječ i svjedočenje prilikom sklapanja braka!" U Sahihu Muslimovom stoji: "Od Džabira se navodi povodom hutbe na Oprosnom hadžu, da je Vjerovjesnik, sallAllahu alejhi we sellem, rekao: /665/ "... svojim ženama budite dobri jer vi ste ih uzeli uz povjerenje Allahovo i one su vam halal (dopuštene) riječju Allahovom!"

"I ne ženite se onima koje su oženili očevi vaši..." Allah Uzvišeni zabranjuje supruge očeva iz počasti, uvažavanja i poštovanja prema njima tako da se to zabranjuje sinu samim tim što je bračni ugovor s njom sklopljen. U tome postoji opći konsenzus. Ibn-Džerir navodi od Ibn-Abbasa da je rekao: - Ljudi su u vrijeme paganstva zabranjivali ono što Allah zabranjuje, osim očevu suprugu i sastavljanje dviju sestara, pa je Allah Uzvišeni objavio: "I ne ženite se onim koje su oženili očevi vaši...", te "i da sastavite dvije sestre" (I4:23) jer to je haram (zabranjeno) za ovaj ummet i krajnje gnusno djelo.

Zato Allah Uzvišeni kaže: "to su bili razvrat, mržnja i ružan put!", te kaže: " Ne približavajte se bludu, jer to je razvrat i ružan put!" (I17:32) Ovdje to pojačava, pa kaže: "i mržnja", tj. odvratnost, tj. nešto veliko u duši njegovoj, što dovodi da sin mrzi svoga oca nakon što se oženi njegovom ženom, jer uglavnom onaj ko se oženi nekom ženom - zamrzi njenog bivšeg muža. Zato je muslimanima zabranjena ženidba s majkama vjernika, budući da su one samim tim što su supruge Vjerovjesnika, sallAllahu alejhi we sellem, i njihove majke, jer on je kao i otac, odnosno prema mišljenju svih autoriteta, njegovo je pravo i veće od očevog, kao što je i ljubav prema njemu, Allah ga blagoslovio, ispred svake ljubavi; "i ružan put!" To znači: ružan je put onoga koji nakon ovoga krene tim putem, jer on se time odmetnuo od vjere, tako da treba biti ubijen, a njegova imovina postaje zaplijenjena za državnu blagajnu. Tako, imam Ahmed i autori "Sunena", u više predanja navode od El-Berra'a ibn Aziba da je rekao: /666/ "Kod mene je došao moj amidža Haris ibn Umejr sa zastavom koju mu je dao Vjerovjesnik, sallAllahu alejhi we sellem, pa sam mu rekao: "Kamo te je poslao Vjerovjesnik?", a on je odgovorio: "Poslao me je do čovjeka koji je oženio ženu svoga oca i naredio mi da mu skinem glavu!"

Učenjaci se slažu da je haram (zabranjeno) oženiti se ženom s kojom je njegov otac imao odnos, ili se sumnja da je imao odnos, ali se razilaze u pogledu onoga koji se s njom sastane pod uticajem strasti, ali bez seksualnog odnosa, ili koji gleda kod nje ono što je zabranjeno da se gleda, kad bi bila strankinja ( s kojom mu je dozvoljen brak).

"Zabranjuju vam se majke vaše, i kćeri vaše, i sestre vaše, i sestre očeva vaših, i sestre majki vaših, i bratične vaše i sestrične vaše, i pomajke vaše, koje su vas dojile, i sestre vaše po mlijeku, i majke žena vaših, i pastorke vaše koje se nalaze pod vašim okriljem od žena vaših s kojim ste imali bračne odnose - ako s njima niste imali bračne odnose, onda vam nije grijeh!; i žene vaših rođenih sinova, i da dvije sestre sastavite, osim što je ranije bilo! Allah doista prašta i milostiv je!" /23/ "I udate žene, osim onih koje zarobite, što vam je propis Allahov! A ostalo vam je dozvoljeno da želite, vašom imovinom da se njima oženite, a ne da blud činite! A ženama vašim s kojima imate bračne odnose, dajte vjenčane darove kao što je propisano. I nije vam grehota ako se, poslije određenog vjenčanog dara, s njima nagodite! Allah doista sve dobro zna i mudar je!"/24/​

Ovaj časni ajet predstavlja ajet kojim se zabranjuje brak s rodbinom po krvnom srodstvu, odnosno srodstvu po mlijeku i bračnim odnosima (tazbinstvu). Tako Ibn Ebi-Hatim navodi od Ibn-Abbasa: "Vama je zabranjeno sedam stvari po krvnom srodstvu i sedam stvari po bračnom srodstvu!", a zatim je proučio: "Zabranjuju vam se matere vaše, i kćeri vaše, i sestre vaše..." Od Ibn-Abbasa se, također, navodi da je rekao: "Od krvnog srodstva zabranjeno je sedam, a od bračnog sedam!", a zatim je proučio:"Zabranjuju vam se matere vaše, i kćeri vaše, i sestre vaše, i sestre očeva vaših, i sestre majki vaših, i bratične vaše i sestrične vaše", što predstavlja krvno srodstvo. Većina učenjaka kao dokaz da je djevojčica (žensko dijete) nastala iz sperme bludnika njemu zabranjena, uzimaju općenitost Allahovih, dželle šanuhu, riječi: "i kćeri vaše", budući da mu je ona kći i ulazi u općenitost ovih riječi. To je stav Ebu-Hanife, Malika i Ibn-Hanbela. Od Šafije se navodi neka vrsta dozvole budući da to nije zakonita kći. Stoga, kao što ne ulazi u riječi: "Allah vam nalaže u vezi sa djecom vašom da muškom pripadne koliko dvjema ženskim" ona, po općem konsenzusu, ne nasljeđuje, pa nije ni obuhvaćena ovim ajetom. Allah to najbolje zna!

"i pomajke vaše, koje su vas dojile, i sestre vaše po mlijeku". To znači, kao što su vam zabranjene majke vaše, koje su vas rodile, tako su vam zabranjene i pomajke, koje su vas dojile. U tom smislu, u dva Sahiha stoji predanje od Aiše, radijAllahu ‘anhu, /667/ da je Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, rekao: "Dojenje zabranjuje ono što zabranjuje i rođenje!" U Muslimovoj verziji stoji: /668/ "Od dojenja se zabranjuje isto što se zabranjuje od krvnog srodstva!" (bez izuzetka). Imami se razilaze u pogledu broja dojenja za stjecanje zabrane, tako da neki smatraju da sami čin dojenja zabranjuje zbog općenitosti ajeta. To je stav Malika, a prenosi se i od Ibn-Omera i nekih tabiina. Drugi kažu da ne zabranjuje ako su manje od tri dojenja, što se potvrđuje i u Sahihu Muslimovom u predanju od Aiše, radijAllahu ‘anhu, koja navodi /669/ da je Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, rekao: "Ne zabranjuje jedan niti dva gutljaja!" Ovo je mišljenje imama Ahmeda i drugih, a prenosi se i od Alije, Aiše, Ummil-Fadl i drugih. Ostali kažu: "Ne zabranjuje manje od pet dojenja!" To je u skladu s predanjem u Sahihu Muslimovom, koji navodi da je Aiša, radijAllahu ‘anhu, rekla: /670/ "U Kur'anu je bilo objavljeno 'deset poznatih načina dojenja koja čine osnov za zabranu!', a potom je to dokinuto s pet poznatih dojenja, tako da je i Vjerovjesnik, sallAllahu alejhi we sellem, umro, a te su se riječi ostale učiti kao dio Kur'ana!" Abdurrezzak navodi slično predanje od Aiše, a u hadisu Sehle bint Suhejl stoji /671/ da joj je Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, naredio da zadoji Salima, roba Ebu-Huzejfe pet dojenja! Ovo mišljenje zastupaju Eš-Šafi´i i njegovi učenici. Treba, međutim, znati da - prema većini učenjaka - to dojenje treba biti u periodu ispod dvije godine, o čemu smo govorili ranije, u poglavlju "El-Bekare", uz riječi Allaha Uzvišenog: "doje djecu svoju pune dvije godine” [160] (I2:233).

Oni se, međutim, razilaze u pitanju: da li dojenje ima uticaja na muškarca u smislu sklapanja bračne veze (npr. u slučaju kada je njegova supruga bila dojilja ženi kojom se hoće oženiti), kao što misli većina učenjaka, te neki drugi, ili se rodbinska veza po mlijeku odnosi samo na dojilju a ne prelazi na njenog muža, kao što misle neki predstavnici Selefa. To je navedeno u djelu: "Velika knjiga propisa".[161] "i majke žena vaših, i pastorke vaše koje se nalaze pod vašim okriljem od žena vaših s kojim ste imali bračne odnose - a ako s njima niste imali bračne odnose, onda vam nije grijeh!" Majka žene zabranjena je samim činom sklapanja bračnog ugovora s njenom kćerkom, bez obzira da li s njom imao bračni odnos ili ne, dok pastorka, tj. kćerka žene, nije zabranjena prije bračnog odnosa s njenom majkom, tako da je - ako njenu majku pusti prije bračnog odnosa - dopušteno čovjeku oženiti njenu kćer. U tom smislu, i Allah Uzvišeni kaže: "i pastorke vaše koje se nalaze pod vašim okriljem od žena vaših s kojim ste imali bračne odnose, a ako s njima niste imali bračne odnose, onda vam nije grijeh!" oženiti ih. Ovo se odnosi posebno na pastorke, iako ima mišljenja da se povratna zamjenica odnosi na majke i pastorke, pa se navodi: - Nije zabranjena ni majka ni kćerka samim činom sklapanja ugovora dok ne dođe do bračnog odnosa, jer se u ajetu kaže: "a ako s njima niste imali bračne odnose, onda vam nije grijeh!"

Ibn-Džerir navodi predanje od Alije, radijAllahu ‘anhu, u vezi s čovjekom koji je oženio jednu ženu, pa je zatim pustio prije bračnog odnosa, pa se postavilo pitanje: da li može oženiti njenu majku. On je rekao: "Ona ima stupanj pastorke!" Ibn-Beššar nam navodi da je Zejd ibn Sabit rekao: "Ako čovjek pusti svoju ženu prije nego je s njom imao bračni odnos, nema smetnje da se oženi njenom majkom!" Međutim, većina učenjaka smatra da pastorka nije zabranjena samim činom sklapanja braka s njenom majkom, za razliku od majke, koja je zabranjena samim činom sklapanja ugovora s njenom kćerkom. Ibn-Abbas kaže: "Ako čovjek pusti ženu prije bračnog odnosa s njom ili ona umre, nije mu dopuštena njena majka." To je stav četverice imama, sedmerice istaknutih pravnika te većine ranijih i kasnijih pravnika. Allahu hvala na tome!​

Ibn-Džurejdž kaže: - Ispravno je mišljenje koje kaže: Majka[162] spada u neodređena imena, budući da Allah Uzvišeni nije uvjetovao uz nju bračni odnos kao što je uvjetovao uz majke pastorki, iako je to također na osnovi dokaza koji se ne može zanemariti, jer postoji opći konsenzus o tome. U vezi s tim, navodi se garib predanje od Vjerovjesnika, sallAllahu alejhi we sellem, na čiji lanac postoje primjedbe, a navodi nam je Ibnul-Musenna s lancem predanja od Omera ibn Šuajba, koji to navodi od svoga oca, a on od djeda, koji prenosi od Vjerovjesnika, sallAllahu alejhi we sellem, da je rekao: /672/ "Ako čovjek sklopi brak sa ženom, nije mu dozvoljeno oženiti njenu majku, bez obzira imao s njenom kćerkom bračni odnos ili ne imao. Ako se pak oženi majkom, i pusti je ne ulazeći s njom u bračni odnos, ako želi - može oženiti njenu kćerku!" Iako ovo predanje ima u lancu to što smo naveli, po općem je mišljenju to ispravan stav i nema potrebe za dokazivanjem njegove ispravnosti.

Što se tiče riječi: "i pastorke vaše koje se nalaze pod vašim okriljem", treba reći da većina učenjaka smatra da je pastorka haram (zabranjena) bez obzira bila pod okriljem čovjeka ili ne. Oni kažu: - Ove riječi imaju opće značenje i drugačije se ne može shvatiti! Isto je i s riječima: "i ne prisiljavajte djevojke (robinje) vaše na razvrat ako one žele biti čestite!" (I24:33) U dva Sahiha stoji da /673/ je Ummu-Habiba rekla: "Allahov Poslaniče, uzmi za ženu moju sestru, Bint Ebi-Sufjan!", a u predanju Muslimovom: "Izzetu bint Ebi-Sufjan". On je kazao: "Želiš li to?" "Da", rekla je ona, "ne želim da ti budeš samo moj, nego želim da u dobru sa mnom učestvuje i moja sestra." On je kazao: "To meni nije dopušteno!" Ona je rekla: "Među nama se priča da želiš vjenčati kćer Ebu-Seleme?" "Kćer Ummi-Seleme?", upitao je on. "Da", rekla je. Zatim je on rekao: "Da ona i nije moja pastorka pod mojim okriljem, ne bi mi bila dopuštena, jer ona je kćerka moga brata po mlijeku, zato što je i mene i Ebu-Selemu dojila Suvejba! Zato mi ne nudite vaše kćerke, niti vaše sestre!" U predanju El-Buharija stoji: /674/ "Da i nisam oženio Ummi-Selemu, ona mi ne bi bila dopuštena...!"[163] Tako je činjenicu da je oženjen Ummi-Selemom on naveo kao osnovu zabrane i presudio je po tome.[164] To je mišljenje četverice imama, sedmerice istaknutih pravnika te većine pripadnika Selefa i Halefa.

Ima mišljenja da je pastorka zabranjena samo ako je pod zaštitom (okriljem) čovjeka, a ako nije u toj poziciji - nije ni zabranjena. Od Alije ibn Ebi-Taliba navodi se da je zastupao ovo mišljenje, dokazujući to ajetom: "i pastorke vaše koje su pod vašim okriljem", što je vrlo čudno mišljenje. Zastupaju ga i Davud ibn Ali ez-Zahiri te njegovi učenici, a navodi se i od Malika. Tome se priklonio i Ibn-Hazm, dok Zehebi prenosi od Ibn-
-Tejmijje, r.h., da je on to smatrao nejasnim, ostavši na tome. Allah to najbolje zna!

Od Katade se prenosi: "Kći pastorke, te kći njene kćeri i niže ne mogu se vjenčati." A riječi Uzvišenog "i one s kojima ste imali bračne odnose" znače: s kojima ste se oženili. Svi se slažu da osamljivanje čovjeka sa ženom ne čini to da mu njena kćerka bude zabranjena, ukoliko je razvede prije nego s njom ima spolni odnos.

"i žene vaših rođenih sinova", tj. vama su zabranjene žene vaših sinova koji su od vaše krvi. Ovim se onemogućavaju nastojanja posinaka koji su uzimani za sinove u vrijeme paganstva. Tako Allah Uzvišeni kaže: " I pošto je Zejd s njom živio i od nje se razveo, Mi smo je za tebe udali kako se vjernici ne bi ustručavali više ženiti se ženama posinaka svojih kada se oni od njih razvedu" (I33:37). Ata kaže: - Allah najbolje sve zna, ali čuli smo da su idolopoklonici, kada je Vjerovjesnik, sallAllahu alejhi we sellem, oženio ženu Zejda, pričali o tome, pa je Allah Uzvišeni objavio riječi: “i žene vaših rođenih sinova", a potom je objavljeno i slijedeće: "i niti je posinke vaše sinovima vašim učinio" (I33:4), odnosno: "Muhammed nije otac nijednom od vaših ljudi!" (I33:40) Ibn Ebi-Hatim navodi predanje od Hasana ibn Muhammeda: - Ovi ajeti su (opći) neodređeni: "i žene vaših sinova", "i majke žena vaših." Od grupe tabiina navodi se slično. Ja bih dodao: "Opći (neodređeni) označava i onu s kojom je bilo bračnog odnosa i s kojom nije bilo, tako da se to zabranjuje samim činom sklapanja bračnog ugovora." O tome postoji opći konsenzus. Ako se kaže: - Odakle da se zabrani žena sina po dojenju, koji nije rođeni sin, kao što navodi većina učenjaka, odgovor se može naći u riječima Poslanika, sallAllahu alejhi we sellem: /675/ "Dojenjem se zabranjuje isto ono što se zabranjuje krvnim srodstvom!"

"i da sastavite dvije sestre", tj. zabranjeno vam je sastaviti zajedno u braku dvije sestre, što se odnosi i na robinje, "osim što je ranije bilo" - tj. osim onoga što je bilo u vrijeme vašeg paganstva, što smo vam oprostili. Ibn-Madže navodi predanje od Ebu-Hurraša er-Re'inija, koji kaže: /676/ - Došao sam Allahovom. Poslaniku, sallAllahu alejhi we sellem, a za mnom su bile dvije sestre koje sam oženio u vrijeme paganstva, pa mi je rekao: /677/ "Kada se vratiš, jednu od njih pusti!" Ja bih dodao: "Ebu-Harraš je bio vjerovatno Ed-Dahhak ibn Fejruz ed-Dejlemi, a Allah to najbolje zna!" Ibn-Merdevejh navodi predanje od Dejlemija, koji kaže da je rekao: "Allahov Poslaniče, ja imam brak i dvije sestre!" - Rekao mu je: /678/ "Pusti koju hoćeš!" Gore spomenuti Dejlemi je Ed-Dahhak ibn Fejruz ed-Dejlemi, radijAllahu ‘anhu, koji je bio u Jemenu jedan od emira (zapovjednika), te poduzeo ubistvo El-Esveda el-Anesija, koji se samoproglasio Božijim poslanikom. Allah ga prokleo!​

Što se pak tiče sastavljanja dvije sestre robinje, prema općem značenju ajeta, to je također haram (zabranjeno). Imam Malik navodi predanje od Ibn-Šihaba, koji navodi od Kubejse ibn Zu'ejba kako je neki čovjek pitao Osmana ibn Affana: "Da li se mogu sastaviti dvije sestre robinje?" Osman je odgovorio: "Jedan je ajet to dozvolio, a drugi zabranio, pa ja to ne mogu zabraniti!" Izišavši od njega, on je sreo jednog od ashaba Allahovog Poslanika, sallAllahu alejhi we sellem, pa ga je upitao za to, a on je rekao: "Da ja u tome imam išta, pa da vidim nekoga da je to učinio, kaznio bih ga za primjer!" Malik kaže da je Ibn-Šihab rekao: "Mislim da je to Ali ibn Ebi-Talib!"

Ebu-Omer ibn Abdul-Berr navodi da je Ijas ibn Amir rekao: - Pitao sam Aliju ibn Ebi-Taliba: "Imam dvije sestre robinje, pa sam jednu od njih uzeo za priležnicu i ona mi je rodila nekoliko djece, ali sada bih želio i drugu, pa mogu li to učiniti?" Alija, radijAllahu ‘anhu, rekao je: "Oslobodi tu s kojom si živio, a potom možeš uzeti drugu!", da bi na kraju rekao: "Zabranjeno ti je u vezi s robinjama isto što je zabranjeno u Knjizi Allaha Uzvišenog i u vezi sa slobodnim, osim određenog broja", ili je rekao: "osim četiri". Isto tako, zabranjeno ti je srodstvom po dojenju, što ti je, Allahovom Knjigom, zabranjeno krvnim srodstvom!" Zatim, Ebu-Omer kaže: Ovaj se hadis odnosi na čovjeka koji krene na put s krajnjeg Zapada (Magriba) ili Istoka (Mašrika) u Meku i da ne sretne nikoga, njegovo putovanje ne bi propalo. Slično Osmanovim riječima navodi se predanje i od jedne grupe Selefa, među kojima je i Ibn-Abbas, ali u tome postoji neslaganje, iako na to ne ukazuje nijedan od pravnika... Muslimani se općenito slažu da riječi Allaha Uzvišenog: "Zabranjene su vam majke vaše..." znače da je brak i sa slobodnim i sa robinjama u ovom slučaju isti.

"I udate žene, osim onih koje zarobite", tj. zabranjene su vam i strankinje nearapke koje su kreposne, tj. udate, osim robinja, odnosno onih koje su vam pripale u posjed kao zarobljenice, koje su vam dopuštene nakon što prođe zakonski rok čekanja, o čemu se govori u ovim ajetima. Imam Ahmed navodi predanje od Ebu-Seida el-Hudrija, koji kaže: /679/ - Dobili smo zarobljenice iz Evtasa koje su imale muževe, pa nam je smetalo da s njima imamo odnos pošto su imale muževe. Upitali smo Vjerovjesnika, sallAllahu alejhi we sellem, pa je objavljen slijedeći ajet: "I udate žene, osim onih koje zarobite", čime nam je dozvoljen odnos s njima! Ovako prenose Tirmizi, En-Nesa'i i Ibn-Madže, a to prenosi i Muslim u svom Sahihu.

Taberani prenosi od Ibn-Abbasa da je objavljen povodom zarobljenica na Hajberu, a sličan hadis navodi i Ebu-Seid. Međutim, jedna grupa pripadnika Selefa navodi da je "prodaja robinje njeno puštanje" (talak), a Ibn-Mesud kaže: "Ako se robinja koja[165] ima muža proda, njen gospodar ima najveće pravo na nju!" Od Ibn-Abbasa navodi se: "Njena je prodaja njeno puštanje!" Tako kažu i Ubejje ibn Ka'b i Džabir ibn Abdullah. Od Ibn-Abbasa prenosi se da je rekao: "Šest je vrsta puštanja robinje: njena prodaja, oslobađanje, poklanjanje, oslobađanje krivice, te puštanje od muža je, također, njeno puštanje."

Abdurrezzak navodi predanje od Ibn-Musejjeba, koji u vezi s riječima Allaha Uzvišenog: "i udate žene" kaže: "Allah je zabranio brak sa ženama koje imaju muževe izuzev onih koje su zarobljenice, jer prodaja je njihovo puštanje!"

S tim se ne slaže većina, ni starijih ni novijih učenjaka, koji smatraju da "prodaja robinje nije i puštanje..." U tome se oni pozivaju na hadis Burejrea koji se navodi u oba Sahiha, te drugim djelima: "Naime, Aiša, majka vjernika, kupila je robinju, a potom je oslobodila, a njen brak s njenim mužem Mugisom nije negiran. Naprotiv, Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, ostavio je njoj da izabere ili da ostane u braku ili da se razvede, pa je ona izabrala razvod. To je poznat slučaj i da kojim slučajem prodaja robinje znači i njen razvod, kao što ovi navode, Vjerovjesnik, sallAllahu alejhi we sellem, njoj ne bi dao mogućnost izbora. Pošto joj je dao tu mogućnost, time je potvrdio važenje braka. U ovom ajetu se misli na robinje, ratne zarobljenice. A Allah to najbolje zna!

"što vam je propis Allahov!" To znači, ova zabrana je propis koji je Allah vama propisao, tj. četiri, pa držite se Njegovog propisa, Njegovih granica (zabrana), zakona i onoga što je On naredio!

"A ostalo vam je dozvoljeno da želite", tj. osim ovih koje su navedene kao za branjene (mahrem), druge su vam dopuštene.

"da želite, uz vašu imovinu da se njima oženite, a ne da blud činite!" Znači da uz vašu imovinu osigurate do četiri žene ili priležnica koliko hoćete, u skladu sa Šerijatom. Zato Allah Uzvišeni kaže: "da se njima oženite, a ne da blud činite!"

"A ženama vašim s kojima imate bračne odnose podajte vjenčane darove kao što je propisano." Kao što s njima nalazite užitak, tako im dajte i njihove bračne darove zauzvrat, jer Allah Uzvišeni kaže: "Kako biste mogli to i uzeti kada ste jedno s drugim živjeli." Opći smisao ovog ajeta uzima se kao dokaz za "privremeni brak", koji je bez sumnje bio zakonit u prvom periodu islama, ali je potom derogiran. Eš-Šafi´i i dio učenjaka smatraju da je dozvoljen, a potom derogiran dva puta, dok drugi to još jače naglašavaju. Neki, međutim, navode da je dozvoljen u nuždi, iako većina učenjaka smatra suprotno. Ispravan je međutim stav koji se navodi u dva Sahiha od vladara vjernih, Alije ibn Ebi-Taliba, koji kaže: /680/ "Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, zabranio je "privremeni brak", te meso domaćih magaraca na dan Bitke na Hajberu!" U Muslimovom Sahihu navodi se predanje od Rebi' ibn Sebre ibn Mabed el-Džahenija, koji od svoga oca navodi /681/ da je on bio sa Allahovim Poslanikom u vojni i osvajanju Meke, kada je Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, rekao: "O ljudi, bio sam vam dozvolio privremeni brak sa ženama, a potom je Allah to zabranio do Dana sudnjega. Ko od vas bude imao bilo šta od njih, neka to vrati, a ne uzimajte od njih ništa što ste im dali!" U Muslimovom predanju stoji: /682/ "na Oprosnom hadžu", o čemu se može naći više u djelima o šerijatskim propisima (ahkam).​

"I nije vam grehota ako se, poslije određenog vjenčanog dara, s njima nagodite!" Ibn-Džerir navodi predanje od Mu'temida ibn Sulejmana, koji navodi od svoga oca kako kaže: - Hadremi smatra da je ljudima bilo naređeno davanje vjenčanog dara, ali su, po svemu sudeći, neki od njih imali poteškoća, pa je Allah Uzvišeni objavio: "I nije vam grehota...", o ljudi, "ako se, poslije određenog vjenčanog dara s njima nagodite!" To znači, ako ti ona nešto od toga učini dozvoljenim (halali), to je tebi dopušteno. Za ovo mišljenje opredijelio se Ibn-Džerir.

"Allah, doista, sve dobro zna i mudar je!" Nakon šerijatski utvrđenih zabrana, normalno je da se ukaže na ova dva atributa.

"A onaj među vama koji nije dovoljno imućan da se oženi slobodnom vjernicom - eto mu one u vašem vlasništvu, robinje vaše, vjernice - a Allah najbolje zna vjerovanje vaše - jedni ste od drugih. I ženite se njima uz odobrenje vlasnika njihovih, i dajte im vjenčane darove kako je uobičajeno, ako su čedne a nisu preljubnice, niti tajne ljubavnice. A ako one budu udane, pa počine razvrat, neka se kazne polovinom kaz ne propisane za slobodne žene. To je za onoga od vas koji se boji razvrata, a bolje vam je da se uzdržite, jer Allah prašta i milostiv je!"/25/

Allah Uzvišeni kaže: ... "A onaj među vama koji nema mogućnosti...", tj. imetka i mogućnosti ..."...da se oženi slobodnom vjernicom", tj. slobodnim i čednim vjernicama,

"eto mu one u vašem vlasništvu, robinje vaše, vjernice", tj. oženite se robinjama - vjernicama koje su u posjedu vjernika. Zato Allah Uzvišeni kaže: "od robinja vaših, vjernica." Ibn-Abbas i neki drugi ističu: "Neka se oženi nekom od robinja vjernika!" Nakon toga stoji digresija u kojoj Allah Uzvišeni kaže: "a Allah najbolje zna kakvo je vjerovanje vaše, jer jedni ste od drugih." On zna suštinu stvari. Zatim, Allah Uzvišeni kaže: "I ženite se s njima uz odobrenje vlasnika njihovih", čime ukazuje da je gospodar zaštitnik svoje robinje, pa se ona ne može udati bez njegovog odobrenja, kao što je staratelj i svoga roba, koji se ne može oženiti bez njegova odobrenja. U hadisu stoji: /683/ "Ako se rob oženi bez odobrenja svoga staratelja, on je razvratnik" (bludnik). Ako je vlasnik robinje žena, oženit će je onaj kome ona dozvoli, jer u hadisu stoji: /684/ "Žena ne može udati ženu, niti sebe, jer bludnica je ona koja sebe uda!" "i dajte im vjenčane darove kako je uobičajeno!" Platite im njihove vjenčane darove svojevoljno i ne škrtarite pri tome kako biste ih time omalovažili zato što su robinje u posjedu; "ako su čedne", tj. čiste od bluda, u koji ne ulaze. Zato, nakon toga kaže: "a nisu preljubnice", tj. javne bludnice,

"niti imaju ljubavnike", tj. intimne prijatelje, jer Allah je zabranio da se žene, ako su takve. "A ako one budu udate, pa počine, razvrat neka se kazne polovinom kazne propisane za slobodne žene." Učači Kur'ana razilaze se u pogledu čitanja riječi: pa neki kažu da se pod "čednošću" misli na islam. Allah najbolje zna, ali je jasno da to znači "udaju" budući da kontekst ajeta na to upućuje. Allah Uzvišeni kaže: "A onaj među vama koji nema mogućnosti oženiti se slobodnom vjernicom, on može one koje su u vašem vlasništvu, robinje vaše vjernice." Prema tome, širi kontekst odnosi se "A ako one budu udane...", tj. ako se udaju, kako to tumače Ibn-Abbas i drugi.

Postoje razilaženja u pogledu kažnjavanja robinje ukoliko ona učini blud: većina učenjaka tvrdi da ukoliko robinja počini blud, slijedi joj kazna od pedeset udaraca bičem, bez obzira bila muslimanka ili nevjernica, udana ili neudana, iako širi smisao ajeta ukazuje da nema kazne za neudanu robinju koja počini blud, u čemu su glavne razlike. Većina učenjaka kaže: "Nema sumnje da ono što je kazano stoji ispred onoga što se podrazumijeva!" Postoji više hadisa koji ukazuju na kaznu nad robinjom, pa smo to pretpostavili općem smislu ajeta. Među tim je hadisima i predanje koje navodi Muslim u svom Sahihu od Alije, radijAllahu ‘anhu, koji je govorio: /685/ "O ljudi, izvršite kazne nad vašim robinjama, nad onim od njih koje su udane kao i nad onima koje nisu. Naime, jedna robinja Allahovog Poslanika, sallAllahu alejhi we sellem, počinila je blud, pa mi je on naredio da je bičujem. Međutim, pošto je ona bila u periodu tek nakon pranja poslije porođaja, pobojao sam se to učiniti kako je ne bih ubio, pa sam to rekao Allahovom Poslaniku, sallAllahu alejhi we sellem, a on mi je rekao: 'Dobro si učinio, ostavi je dok se ne oporavi!'"

Od Ebu-Hurejrea navodi se da je rekao: - Čuo sam Allahovog Poslanika, sallAllahu alejhi we sellem, kako kaže: /686/ "Ako robinja nekog od vas počini blud i to se utvrdi, neka je kazni bičevanjem i neka je ne pretjerano ne grdi! Ako, potom, ponovo počini blud, neka je kazni bičevanjem i ne grdi mnogo! Ako međutim ponovo počini blud i to se utvrdi, neka je proda, pa makar za uže od kose!" Kod Muslima stoji: /687/ "Ako tri puta počini blud, neka je četvrti put proda!" Malik navodi predanje s lancem od Abdullaha ibn Abbasa ibn Ebi-Rebi'e el-Mahzumija, koji kaže: "Omer ibn Hattab mi je naredio, pa sam zajedno sa mladićima iz Kurejša kaznio sa po pedeset bičeva svaku robinju za blud!"

Ima mišljenja da za robinju nema kazne prije udaje, nego da se treba samo istući kako bi to odgojno na nju djelovalo. To se zasniva na općem značenju ajeta koje je uvjetno, što je za većinu dokaz koji oni navode. U hadisu Ebu-Hurejrea i Zejda ibn Halida stoji: /688/ da je Allahovom Poslaniku, sallAllahu alejhi we sellem, postavljeno pitanje u vezi s robinjom ukoliko počini blud a nije udata, pa je on odgovorio: "Ako počini blud, kaznite je, a potom, ako ponovo to učini, bičujte je, a zatim je prodajte, makar i za pletenicu!" To navode autori Sahiha, a u tom pogledu još je jasnije predanje koje navodi Seid ibn Mensur s lancem od Ibn-Abbasa, koji kaže: - Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, rekao je: /689/ "Za robinju nema kazne bičevanjem dok se ne uda, tj. ne bude udana, a kada se uda, nju slijedi polovina od onoga što slijedi slobodne udane žene!" Međutim, Ebu-Huzejme navodi da se to pogrešno njemu pripisuje, nego da je to stav Ibn-Abbasa, a to navode i Bejheki te niz drugih. Allah najbolje zna šta je ispravno![166]​

"To je za onoga od vas koji se boji razvrata." To znači da se brak dozvoljava s robinjama uz navedene uvjete za onoga ko se za sebe boji da ne počini blud, pa ne može izdržati bez seksualnog odnosa, te se zbog svega toga pokvari. U tom slučaju, on se može oženiti robinjom. Ako on međutim to ne učini, i protiv svojih strasti se bori kako ne bi počinio blud, za njega je bolje, jer će njegova djeca u slučaju ženidbe s njom, biti robovi njenog gospodara...! Zato, Allah Uzvišeni kaže: "a bolje vam je da se uzdržite, jer Allah prašta i milostiv je!" Većina učenjaka navode da se ovaj ajet odnosi općenito na slobodne žene i na robinje, a Allah to najbolje zna!

"Allah vam želi objasniti i uputiti vas putovima kojima su išli oni prije vas i oprostiti vam. Allah sve dobro zna i mudar je!" /26/ "Allah vam želi oprostiti, a oni koji se za strastima svojim povode žele da daleko skrenete!" /27/ "Allah vam želi olakšati, a čovjek je stvoren slabim!"/28/

Allah Uzvišeni kazuje da On želi vama, vjernici, objasniti šta vam je dopustio, a šta zabranio, kako je navedeno u ovom poglavlju, te na drugim mjestima, "i uputiti vas putovima kojima su išli oni prije vas", tj. na njihove valjane putove, "i oprostiti vam" za grijehe i zabrane. "Allah sve dobro zna i mudar je!" u Svom Šerijatu, odredbama, djelima i riječima. " A oni koji se za strastima svojim povode žele da daleko skrenete!" - sljedbenici šejtana među židovima, kršćanima i bludnicima žele da vi daleko skrenete sa Puta istine na put laži; "Allah vam želi olakšati", tj. Svojim šerijatskim propisima i zapovijedima, kako ne biste skrenuli s Puta istine na put laž odnosno, Svojim šerijatskim propisima, zapovijedima, zabranama i sudbinom koju vam određuje. Zato je On dozvolio robinje pod određenim uvjetima. "...jer čovjek je stvoren slabim" pa zbog te njegove slabosti, kako u duši, tako i u odlučnosti i željama, odgovara mu olakšanje. Tavus kaže: "Kada su u pitanju žene!"

"O vjernici, jedni od drugih na nedozvoljen način imanja ne prisvajajte, osim trgovinom uz obostrani pristanak, i sami sebe ne ubijajte! Allah je doista prema vama milostiv!" /29/ "Onoga koji to nepravično i nasilno učini, Mi ćemo u Vatri pržiti, jer Allahu je to lahko!" /30/ "Ako se budete klonili velikih grijeha koji su vam zabranjeni, Mi ćemo vam pokriti vaša loša djela i u divno mjesto vas uvesti!"/31/

Allah Uzvišeni zabranjuje Svojim robovima, vjernicima, da jedni od drugih na nedozvoljen način imanja prisvajaju, tj. putem stjecanja koja su nezakonita (nisu u skladu sa Šerijatom, poput kamate i kocke,[167] te druge vrste poslova varanja koji se obavljaju na takav način), što se, prema šerijatskom sudu, pokazuje kao vid poslova za koje Allah zna da se njima želi varanje kao putem kamate. Tako Ibn-Džerir navodi od Ibn-Abbasa primjer čovjeka koji od drugoga čovjeka kupi odjeću, pa mu kaže: "Ako mi se svidi, ja ću je uzeti, a ako ne svidi - s njom ću ti vratiti još dirhem!", pa kaže: To je ono na što ukazuje Allah Uzvišeni: "Jedni od drugih na nedozvoljen način imanja ne prisvajajte!" Ibn Ebi-Hatim navodi u vezi s ovim ajetom predanje od Alkame ibn Abdullaha, koji kaže: "To je jasni ajet, koji neće biti dokinut do Sudnjega dana!";

"osim trgovinom uz obostrani pristanak", tj. ne vršite razmjenu zabranjenim sredstvima kako biste stekli imetak, nego se bavite zakonitom trgovinom, u kojoj postoji pristanak i prodavca i kupca. To činite i na taj način imovinu stječite! Komentirajući ovaj ajet Mudžahid kaže: "Prodajom ili davanjem koje jedan drugom činite." Ibn-Džerir navodi od Mejmuna ibn Mehrana da je rekao: - Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, kaže: /690/ Kupoprodaja je uz obostrani pristanak i izbor nakon pogodbe. Muslimanu nije dozvoljeno prevariti muslimana![168] U potpuni pristanak spada utvrđivanje slobodnog izbora na mjestu prije razilaska, jer u dva Sahiha stoji da je Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, rekao: /691/ "Dvojica trgovaca rade po izboru dok se ne raziđu!", a u El-Buharijevoj verziji o ovom pitanju je: /692/ "Kada dva čovjeka obavljaju kupoprodaju, svaki od njih to čini po izboru dok se ne raziđu!" To navode Ahmed, Eš-Šafi´i i njegovi učenici te većina predstavnika Selefa i Halefa, a to pretpostavlja i pravosnažnost izbora uvjeta do tri dana nakon sklapanja ugovora, zavisno od toga kako se pokaže trgovačka roba, odnosno, do godine dana u nekom selu, što je poznato od Malika, r.h.

"...sami sebe ne ubijajte!", tj. kršeći Allahove zabrane, čineći prema Njemu grijehe i prisvajajući imovinu jedan od drugoga na nedozvoljen način. "Allah je doista prema vama milostiv", tj. u svemu što vam je naredio i zabranio. Imam Ahmed navodi predanje od Amra ibn Asa, radijAllahu ‘anhu, da je /693/ kada ga je Vjerovjesnik, sallAllahu alejhi we sellem, poslao u godini poznatoj kao, rekao: "U snu sam polucirao jedne jako hladne noći, pa sam se bojao ako se okupam da ne stradam. Zato sam uzeo tejemmum, a zatim, sa svojim drugovima, klanjao sabah!" Potom kaže: - Kada smo došli Allahovom Poslaniku, sallAllahu alejhi we sellem, to sam mu kazao, a on je rekao: "Amre, klanjao si s drugovima, a bio si nečist?!" Rekao sam: "Allahov Poslaniče, ja sam polucirao u noći koja je bila izuzetno hladna, pa sam se bojao da ne stradam", a potom sam mu spomenuo riječi Allaha Uzvišenog: "I sami sebe ne ubijajte! Allah je, doista, prema vama milostiv! Uzeo sam tejemmum i klanjao!" Na to se Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, nasmijao i ništa nije rekao!

Ovako prenosi Ebu-Davud, a to navode i drugi. Allah najbolje zna, ali nam se čini da je to dosta valjan stav. Ebu-Bekr ibn Merdevejh navodi predanje od Ibn-Abbasa "kako je Amr ibn el-As... itd." navodeći slično, a potom ukazujući na ovaj ajet u hadisu El-A'meša s lancem od Ebu-Hurejrea, koji kaže da je Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, rekao: /694/ "Ko sebe ubije željeznim predmetom, tim će predmetom on svojim rukama udarati u stomak na Sudnjem danu i ostat će vječno u vatri džehenemskoj, a ko izvrši samoubistvo trovanjem, on će taj otrov držati u ruci i trovati se, ostajući vječno u vatri džehenemskoj!"[169] Ovaj hadis stoji u oba Sahiha, a u tom smislu i Allah Uzvišeni kaže: "Onoga koji to nepravično i nasilno učini", tj. ko bude činio ono što je Allah zabranio, čineći time nepravdu i nasilje, tj. svjesno znajući da je to zabrana i namjerno praveći prekršaj, "Mi ćemo ga u Vatri pržiti." To je strašna prijetnja i upozorenje, pa to treba imati na umu svaki razborit čovjek koji ima sluha i koji vidi!​

"Ako se budete klonili velikih grijeha, koji su vam zabranjeni, Mi ćemo vam pokriti vaša loša djela." To znači, ukoliko se budete klonuli velikih grijeha, koji su vam zabranjeni, Mi ćemo vam pokriti manje grijehove i uvesti vas u Džennet. U tom smislu i kaže: "i u divno mjesto vas uvesti!" U vezi sa ovim časnim ajetom postoji više hadisa, od kojih ćemo navesti neke: Imam Ahmed navodi predanje od Selmana el-Farisije, koji kaže: - Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, pitao je: /695/ "Znaš li šta je to petak?" Odgovorio sam: "To je dan u kojem je Allah sastavio (stvorio) vašeg prapretka!" Zatim je rekao: "Ali ja znam šta je petak! Ako se čovjek očisti, pa kada dođe džuma šuti dok imam ne obavi namaz, to će mu biti nadoknada od toga dana do slijedeće džume, ukoliko se kloni velikih grijeha!" Slično predanje od Selmana el-Farisije navodi i El-Buhari, ali sa drugim lancem predanja.

Ebu-Dža'fer navodi predanje od Ebu-Hurejre i Ebu-Seida, koji kažu: /696/ - Jednog dana govorio nam je Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, rekavši tri puta: Tako mi Onoga u Čijoj ruci je moj život!, a zatim je pao ničice, pa smo to i mi učinili, i počeo plakati dok mi nismo znali zašto se zakleo! Zatim je podigao glavu veselog lica, pa nam je to bilo draže od bilo kakvog blaga, pa je rekao: "Nema roba koji klanja pet dnevnih namaza, posti ramazan, daje zekat i izbjegava sedam velikih grijeha, a da mu se neće otvoriti vrata Dženneta, pa će mu se kazati: Ulazi s mirom!" Ovako navode En-Nesa'i, El-Hakim u svom "Mustedreku", Ibn-Hajjan u svom "Sahihu", a El-Hakim kaže: "Sahih (vjerodostojan) hadis u skladu s uvjetima dvojice šejhova (autoriteta), koji ga ne navode."

Komentar ovih sedam velikih grijeha

Prema hadisu koji se navodi u oba Sahiha od Ebu-Hurejre, Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, rekao je: /697/ "Klonite se sedam velikih grijeha!" Neko je rekao: "Allahov Poslaniče, koji su to grijesi?" On je odgovorio: "Pridruživanje nečega Allahu /širk/, ubistvo osobe, koje je Allah zabranio osim s razlogom, vradžbine /sihr/, uzimanje kamate, prisvajanje imovine siročeta, bježanje s bojnog polja i potvaranje čednih i povučenih vjernica!"

Navođenje ovih sedam prijestupa kao velikih grijeha ne negira druge, kao što ćemo to pokazati hadisima kojima se to dokazuje. Neki ashabi i tabiini navode kao primjer: te'arrub, što označava čovjeka koji napusti svoj dom samo da bi dobio ratni plijen, a dužan je da se bori, a kada dođe po plijen - napusti borbu i vrati se u pustinju živjeti kao beduin, zatim neposlušnost roditeljima, skrnavljenje Časnog hrama, naše kible za žive i mrtve, grijeh onoga koji se izruguje,[170] plač roditelja zbog neposlušnosti djece, laž i lažno svjedočenje, ubistvo djeteta, pijenje alkohola, lažna zakletva, psovanje oca jedan drugom i psovanje majke! Neki ashabi kažu: "To je kao i sastavljanje dva namaza bez razloga, izostavljanje namaza, samouvjerenost od Allahove zamke, gubljenje nade u Allahovu milost, blud, krađa, šteta oporukom, varanje te prodaja obaveze prema Allahu za bagatelnu cijenu!" Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, rekao je: "Zašto stavljate one koji obavezu prema Allahu prodaju za bagatelnu cijenu na kraj ajeta?"

Neki pripadnici Selefa kažu: "Napuštanje džemata, kršenje ugovora, sprečavanje korištenja viška vode nakon navodnjavanja, nedozvoljavanje korištenja mužjaka osim uz naknadu, te potvora." Ebul-Kasim Abdulkerim ibn Muhammed er-Rafi'i u svom djelu "Eš-Šerhul-kebir" u poglavlju o svjedočenjima kaže: "Ashabi, radijAllahu ‘anhu, razilaze se, kako u pogledu određenja velikih grijeha, tako i razlike između njih i malih grijeha. Neki od njih velike grijehe objašnjavaju ovako:

- prvo, to je grijeh koji obavezno pretpostavlja kaznu,

- drugo, to je grijeh koji počiniocu donosi žestoku prijetnju na osnovi teksta Knjige u sunneta, što je najčešće. Prvo određenje je vjerovatnije, ali drugo ispravnije.

- treće, navode Imamul-Haremejn u "Iršadu" te neki drugi: "Svako zlo djelo koje ukazuje na nedovoljnu brigu počinioca za vjeru i slabost vjere, u suprotnosti je sa pravičnošću.

- četvrto, navodi El-Kadi Ebu-Seid el-Herevi: "veliki je grijeh svaki čin koji je zabranjen tekstom Knjige, odnosno svaki grijeh koji pretpostavlja određenu kaznu, kao što je smrtna kazna i sl. te napuštanje bilo koje obavezne dužnosti, i laž pri svjedočenju, prenošenju i zakletvi!"

To oni zasigurno navode, a potom on kaže: - El-Kadi er-Revejani to tumači, pa kaže: "Velikih grijeha je sedam, a to su: ubistvo čovjeka bez razloga, blud, homoseksualizam, pijenje alkohola, krađa, nasilno prisvajanje nečije imovine i potvora." U "Šamilu" uz ovih sedam spomenutih on dodaje lažno svjedo -čenje, a autor djela "El-'Udde" tome dodaje još uzimanje kamate, mršenje uz ramazan bez razloga, bestidnu zakletvu, prekidanje rodbinskih veza, neposlušnost roditeljima, bijeg s bojnog polja, prisvajanje imovine siročeta, varanje na vagi, obavljanje namaza prije njegovog vremena, odnosno nakon njegovog vremena, udaranje muslimana bez razloga, namjerno laganje na Poslanika, sallAllahu alejhi we sellem, psovanje ashaba, prikrivanje svjedočenja bez razloga, uzimanje mita, rukovođenje žena muškarcima, potvora kod vlasti, sprečavanje zekata, napuštanje navođenja na dobro i odvraćanja od zla ukoliko ima mogućnosti, zaboravljanje Kur'ana nakon što se nauči, spaljivanje životinje, nedozvoljavanje ženi da bude sa svojim mužem bez razloga, gubljenje nade u Allahovu milost i nerealna sigurnost od Allahove zamke.

Tome se dodaje i mržnja prema učenim osobama i znalcima Kur'ana, te puštanje žene na paganski način (zihar), jedenje svinjskog mesa i mesa lešine, izuzev u nuždi. Er-Rafi'i kaže: "Za neke od ovdje navedenih radnji ima mjesta za dileme!" Međutim, treba reći da je o velikim grijesima napisano više djela, među kojima je i tekst našeg šejha Hafiza Ebu-Abdullaha ez-Zehebija, koji je nabrojao oko sedamdeset velikih grijehova. Ukoliko se pak kaže da je veliki grijeh onaj grijeh za koji Zakonodavac prijeti kažnjavanjem Vatrom, kao što navode Ibn-Abbas i drugi, te što je na tom tragu, onda ih ima mnogo. Ako se pak kaže da je to sve što je Allah zabranio, ima ih još puno više, ali Allah to najbolje zna!​

Kada su pred Ibn-Abbasom naveli velike grijehe kazavši da ih ima sedam, on je rekao: "Ima ih više od sedam i još sedam!" Ne znam koliko puta je to ponovio. Ibn Ebi-Hatim navodi od Tavusa da je rekao: - Pitao sam Ibn-Abbasa: "Kojih je to sedam velikih grijeha?" On je odgovorio: "Bliži su broju sedamdeset nego broju sedam!"

"I ne poželite ono čime je Allah neke od vas odlikovao nad drugima: muškarcima pripada udio za ono što zarade, a ženama udio za ono što one zarade! I molite Allaha za obilje Njegovo! Allah, doista, sve dobro zna!"/32/

Imam Ahmed navodi predanje od Mudžahida, koji kaže da je Ummi-Selema rekla: /698/ "Allahov Poslaniče, ljudi idu u boj, a mi ne, ali nama pripada polovina nasljedstva!" Nakon toga je Allah Uzvišeni objavio: "I ne poželite ono čime je Allah neke od vas odlikovao nad drugima...!" Predanje navode Tirmizi i drugi. U drugom predanju koje navode Ibn Ebi-Hatim, Ibn-Džerir, Ibn-Merdevejh i El-Hakim u svom "Mustedreku" od Mudžhida prenosi se da je Ummi-Selema rekla: /699/ "Allahov Poslaniče, mi se ne borimo i ne postajemo šehidi, a nasljedstvo se ne prekida!" Nakon toga objavljen je navedeni ajet, a potom je Allah Uzvišeni objavio: "Nijednom djelatniku između vas, bio muš -karac ili žena, djelo neću poništiti" (I3:195) U vezi sa navedenim ajetom, Ali ibn Ebi-Talha prenosi da je Ibn-Abbas rekao: - Ne treba čovjek da poželi nešto i kaže: "Da je meni imovinu tog i tog čovjeka i njegovu porodicu!" To je Allah zabranio, nego neka Allaha moli za Njegovo obilje!" To je sasvim jasno i iz ajeta, a nije proturječno ni sa slijedećim hadisom u Sahihu: /700/ - Nema zavisti samo u dvije stvari: kada npr. čovjeku kojem je Allah dao imetak, pa ga on podstakne da ga iskoristi za istinu, drugi čovjek kaže: "Da imam bogdo koliko on, i ja bih tako uradio!" Njima obojici pripada ista nagrada!... To je nešto što navedeni ajet nije zabranio, a hadis podstiče da se požele slične blagodati. Allah Uzvišeni kaže: "I ne poželite ono čime je Allah neke od vas odlikovao nad drugima...!", tj. u općim i vjerskim stvarima.

"Muškarcima pripada udio za ono što zarade, a ženama udio za ono što one zarade!" Svako od njih ima nagradu za djelo koje je učinilo, pa ako je učinilo dobro - imat će za nagradu dobro, a ako je učinilo zlo - imat će zlo, što navodi Ibn-Džerir. Ima mišljenja "da se to odnosi na nasljedstvo", tj. da svakome pripada odgovarajuće nasljedstvo, što navodi Ibn-Abbas. Nakon toga, Allah Uzvišeni upućuje na ono što je dobro za ljude, pa kaže: "I molite Allaha za obilje Njegovo!" Znači, ne želite ono čime smo vas odlikovali jedne nad drugima, jer ta želja ničemu ne koristi; nego molite Me za Moju milost. Ja ću vam dati, jer Ja sam Plemenit i Darovalac." Ebu-Nuajm navodi predanje od Ibn-Abbasa, koji kaže: - Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, rekao je: /701/ "Molite Allaha za Njegovu milost i obilje, jer Allah doista voli da Mu se upućuju molbe! Allahu je najdraži rob onaj koji želi utjehu!"

Zatim, Allah Uzvišeni kaže: “Allah, doista, sve dobro zna!" On zna ko zaslužuje ovaj svijet, pa mu ga daje; ko zaslužuje siromaštvo, pa ga čini siromašnim; ko zaslužuje drugi svijet, pa mu ga dosuđuje; ko zaslužuje poniženje, pa ga ponižava ne dajući mu dobro niti razloge dobra. Zato On i kaže: "Allah, doista, sve dobro zna!"

"Za sve smo odredili nasljednike svemu onome što ostave roditelji i rođaci; onima s kojima ste vezani ugovorom, dajte njihov dio! Allah je, doista, svemu svjedok!"/33/

U vezi sa riječima Allaha Uzvišenog: "Za sve smo odredili nasljednike" Ibn-Abbas i grupa tabiina kažu da to znači: "Ljudi, svima vama smo odredili skupinu koja nasljeđuje ono što ostave u nasljedstvo vaši roditelji i rođaci." "Onima s kojima ste vezani ugovorom, dajte njihov dio!" To znači: onima s kojima ste napravili čvrste ugovore, dajte njihov dio nasljedstva kao što ste im obećali prilikom ugovora. To je važilo u prvo vrijeme islama, a potom je dokinuto. El-Buhari navodi predanje od Ibn-Abbasa: /702/ - Riječi: "Za sve smo odredili nasljednike..." odnose se na nasljednike i "one s kojima ste vezani ugovorom".

Naime, kada su muhadžiri došli u Medinu, oni su nasljeđivali ensarije na osnovi bratstva koje je Allahov Poslanik među njima uspostavio, a ne na osnovi rodbinskih veza. Međutim, kada je Allah objavio ajet: "Za sve smo odredili nasljednike onoga što ostave roditelji i rođaci" to je derogirano. Nakon toga, Allah Uzvišeni kaže: "Onima s kojima ste vezani ugovorom, dajte njihov dio!" Jer, prije islama čovjek bi sklapao ugovor sa drugim čovjekom govoreći: "Ti ćeš mene naslijediti, a ja tebe!" Tako su za života sklapali savezništvo. Stoga i Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, kaže: /703/ "Svako savezništvo iz vremena paganstva i dogovor koji je islam zatekao više ih je učvrstio i nisu imali potrebe ta savezništva obnavljati." Nakon toga je derogirano nasljeđivanje savez-ništvom, iako se djelovanje savezništva zadržalo i nakon toga. Tako je nasljedstvo vraćeno rođacima i rodbini, kao što ističe i Ibn-Abbas: "Muhadžir je nasljeđivao ensariju mimo rodbinskih veza, sve dok to nije derogirano!" Ovo je, ujedno, i odgovor onima koji tvrde da je ovaj ajet jasan (muhkem) i da nije derogiran.

"Muškarci su nadređeni ženama zato što ih je Allah odlikovao jedne nad drugima i zato što oni troše imetke svoje. Zbog toga su čestite žene poslušne i za vrijeme muževljeva odsustva čuvaju ono što je Allah odredio da se čuva. One čije neposlušnosti se pribojavate vi posavjetujte, a onda napustite postelje njihove, pa ih i udarite! Ako vam postanu poslušne, protiv njih ništa ne činite! Allah je, doista, uzvišen i velik!"/34/​

Allah Uzvišeni kaže: "Muškarci su nadređeni ženama", tj. čovjek je predvodnik žene, njen pretpostavljeni i nadređeni te njen odgojitelj ukoliko skrene, "zato što ih je Allah odlikovao jedne nad drugima", tj. zato što su muškarci vredniji od žena, odnosno, što je muškarac bolji od žene. Stoga je vjerovjesništvo posebno odre -đeno muškarcima, a isto je i s glavnom vlašću, jer Vjerovjesnik, sallAllahu alejhi we sellem, kaže: /704/ "Neće se spasiti narod koji predaje poslove u nadležnost ženi." To prenosi El-Buharija. Isto se može reći i za položaj kadije i sl.; "i zato što oni troše imetke svoje", tj. vjenčane darove, davanja i troškove na koje ih je Allah Uzvišeni obavezao u Svojoj Knjizi i sunnetu Svoga Vjerovjesnika, sallAllahu alejhi we sellem. Stoga, budući da je muškarac vredniji od žene, normalno je da on bude njoj nadređen, jer Allah Uzvišeni također kaže:

"Muškarci su za jedan stupanj nad njima!" (I2:228) Stoga je njena dužnost biti pokorna u stvarima u kojima joj je Allah naredio da bude poslušna i pokorna, da bude dobra prema njegovoj porodici i da čuva njegovu imovinu. Ovako navode Mukatil, Es-Suddi i Ed-Dahhak.

Ibn-Merdevejh navodi predanje od Alije koji kaže: /705/ - Allahovom Poslaniku, sallAllahu alejhi we sellem, došao je jedan od ensarija sa svojom ženom, koja je rekla Allahovom Poslaniku da joj je muž taj i taj od ensarija i da ju je udario, što je ostavilo traga na njenom licu. Na to je Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, rekao: "On nema pravo na to!" Nakon toga, Allah Uzvišeni je objavio: "Muškarci su nadređeni ženama", tj. u pitanjima odgoja, a Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, rekao je: "Ja sam htio nešto, ali Allah je htio nešto drugo!"

"...zato što ih je Allah odlikovao jedne nad drugima i zato što oni troše imetke svoje." Eš-Šabi kaže: "Dar koji joj daje! Zar ne vidiš da bi - kada bi je potvorio, a ona to zanijekala - riješili to uzajamnim proklinjanjem; a kada bi ona njega potvorila - dobila bi kaznu bičevanjem!"

"A čestite", tj. žene, "poslušne su", tj. pokorne svojim muževima, "i za vrijeme muževljeva odsustva čuvaju", tj. u odsustvu muža čuvaju sebe i njegovu imovinu, ono što je Allah odredio da se čuva", tj. sačuvan je onaj koga Allah sačuva.

Ibn-Džerir navodi predanje s lancem od Ebu-Hurejrea, koji kaže: - Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, rekao je: /706/ "Najbolja je žena ona koja kada je pogledaš - razveseli te, kada joj narediš - posluša te, a kada si odsutan - čuva ti sebe i tvoj imetak!" Zatim kaže: - Nakon toga, Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, proučio je ovaj ajet: "Muškarci su nadređeni ženama"; "i one čije se neposlušnosti pribojavate", tj. žene za koje se pribojavate da budu nevjerne svojim muževima. Neposlušna je žena ona koja je ohola prema svom mužu, koja ga ne priznaje, suprotstavlja mu se i mrzi ga. Kada on to uvidi kod žene, treba da je posavjetuje i zaplaši je Allahovom kaznom za grijehe, budući da je Allah dao prava mužu prema njoj i naložio joj da mu bude pokorna, a zabranio da griješi prema njemu zbog toga jer je on odlikovaniji od nje i vodi brigu o njoj. Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, rekao je: /707/ "Kada bih ikome naredio da drugome učini sedždu, naredio bih da to žena učini prema svome mužu zbog veličine njegova prava nad njom!" El-Buhari navodi predanje od Ebu-Hurejrea, koji kaže da je Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, rekao: /708/ "Kada čovjek pozove svoju ženu u postelju, pa ona to odbije, meleci je proklinju sve dok ne svane zora!" To prenosi Muslim. Zato i Allah Uzvišeni kaže:

"i one čije se neposlušnosti pribojavate"; "a onda napustite postelje njihove!" Ibn-Abbas kaže: "On je savjetuje, pa ako prihvati - uredu; a u suprotnom, treba je napustiti u postelji!" Od Ibn-Abbasa se navodi da "napuštanje" znači: "da ne obavlja s njom odnos, ne spava s njom u postelji i da joj leđa okrene!"

U Sunenu i Musnedu stoji predanje od Muavije ibn Hajde el-Kušejrija, koji je rekao: /709/ "Allahov Poslaniče, koja su prava naših žena prema nama?", a on je odgovorio: "Da joj osiguraš hranu kada to nabavljaš, da je obučeš kada se oblačiš, da je ne udaraš po licu, da je ne sramotiš niti napuštaš osim u kući"; "pa ih i udarite", tj. ako se ne povrate ni savjetima, ni napuštanjem u postelji, onda treba da ih udarite, ali ne pretjerujući. U Sahihu Muslimovom stoji predanje od Džabira, koji navodi da je Vjerovjesnik na Oprosnom hadžu rekao: /710/ "Čuvajte se Allaha u pogledu žena, jer one su za vas udate i one su prema vama obavezne da ne dozvole da u vašu kuću uđe iko koga vi ne volite, pa ako to učine, onda ih udarite, ne pretjerujući. Obavezni ste ih opskrbiti i obući kako je uobičajeno!" Pravnici kažu: "Udarac bez pretjerivanja jeste udarac kojim se neće slomiti neki dio tijela niti nanijeti povreda!"

"Ako vam postanu poslušne, onda im teškoće ne činite!" Ukoliko žene budu poslušne svojim muževima u svemu što oni žele, a što im je Allah dozvolio, onda nema osnova za nešto takvo, pa ne treba ni da ih udaraju, niti napuštaju u postelji. "Allah je, doista, uzvišen i velik!" Allah Uzvišeni je njihov zaštitnik ukoliko ljudi budu prema njima nekorektni bez razloga, pa će se On osvetiti za one kojima je učinjena nepravda i zulum.​