- Regist
- 11-03-2024
- Poruka
- 3,308
- Reakcije
- 64
- Bodovi
- 216
"A ako se bojite razdora između njih dvoje, onda pošaljite jednog suca iz njegove, a jednog iz njene porodice. Ako oni žele izmirenje, Allah će ih pomiriti, jer Allah sve zna i o svemu je obaviješten!"/35/
Nakon što je ukazao na status neposlušne žene, Allah Uzvišeni ukazuje na status zavađenih supružnika, pa kaže: "A ako se bojite razdora između njih dvoje, onda pošaljite jednog suca iz njegove, a jednog iz njene porodice." Pošaljite pouzdanog sudiju iz porodice žene i pouzdanog sudiju iz porodice muža, da se sastanu i upoznaju sa stanjem, kako bi potom vidjeli kakav je obostrani interes - razvod ili izmirenje; Zakonodavac predlaže izmirenje, jer Allah Uzvišeni kaže: "Ako oni žele izmirenje, Allah će ih pomiriti." Sudije će to proučiti, pa ako utvrde da je muž kriv, od njega će odvojiti ženu i obavezati ga da snosi troškove. Ako, pak, žena bude kriva, odvojit će je od muža i zabraniti da je izdržava. Ako se slože da ih rastave ili pomire, oni to mogu. Ako se, pak, slože da treba da se pomire, pa jedno od njih to prihvati, a drugo ne, a potom jedno od njih umre, ono koje je prihvatilo naslijedit će onoga koje nije prihvatilo, dok ono koje nije prihvatilo neće naslijediti onoga koje je prihvatilo. To navodi Ibn Ebi-Hatim od Ibn-Abbasa. Abdurrezzak navodi od Ibn-Abbasa: - Poslani smo ja i Muavija kao dva suca. Ma‘mer navodi da je saznao da ih je poslao Osman, radijAllahu ‘anhu, rekavši im: "Ako smatrate da treba da se sastave - sastavite ih, a ako smatrate da treba da se rastave - rastavite ih!" Slično se predanje navodi i od Alije, radijAllahu ‘anhu Inače, učenjaci se slažu da je na arbitrima da ih sastave ili rastave, pa Ibrahim en-Nehai kaže: "Ukoliko ih suci žele rastaviti, oni će to učiniti jednim ili dvostrukim ili trostrukim razvodom!" To je predanje od Malika. Oni koji tvrde da suci treba da nastoje da ih sastave, a ne rastave, zasnivaju to na riječima Allaha Uzvišenog: "Ako oni žele izmirenje, Allah će ih pomiriti", gdje se ne spominje rastava. Ako suci zastupaju oba supružnika, njihova se presuda ispunjava, bilo da se radi o sastavljanju ili rastavi, i oko toga nema razilaženja. Imami se razilaze u pogledu ovih sudaca: da li se oni postavljaju od sudije da presude, pa makar supružnici to i ne prihvatili, ili treba da su opunomoćeni od supružnika? Postoje dva mišljenja: većina učenjaka zastupa prvo, temeljeći to na riječima Allaha Uzvišenog: "onda pošaljite jednog suca iz njegove, a jednog iz njene porodice." Ovdje su nazvani sucima kako bi donijeli presudu bez obzira na prihvaćanje onoga za koga se presuda donosi. To je u skladu sa jasnim tekstom ajeta. Ibn-Abdul-Berr kaže: "Učenjaci se slažu da - ako se dva suca ne slože - onda nema važnosti stav drugoga!"
"I Allaha ibadet činite i ništa Mu ne pridružujte, a roditeljima činite dobro, i rođacima, i siročadima, i siromasima, i komšiji bližnjem, i komšiji daljnjem, i drugu pored sebe, i putniku, i onome koji je u vašem posjedu! Allah doista ne voli one koji se ohole i hvališu!"/36/
Allah Uzvišeni zapovijeda da se ibadet čini samo Njemu, Koji nema suparnika, jer On je Tvorac, Skrbnik, Blagodarilac i Dobrotvor prema Svojim stvorenjima, u svako vrijeme i na svakome mjestu i On Jedini zaslužuje da samo Njega vjeruju i ne pridružuju Mu nikoga od stvorenja. Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, rekao je Muazu ibn Džebelu: /711/ "Znaš li kakvo je pravo Allaha u odnosu na robove?" On je odgovorio: "Allah i Njegov Poslanik to najbolje znaju!" Vjerovjesnik je rekao: "Da se Njemu samo klanjaju i ništa Mu ne pridružuju!" Zatim je upitao: "A znaš li kakvo je pravo robova u odnosu na Allaha, ukoliko to budu činili?" "Da ih ne kazni!", odgovorio je. Nakon toga on mu je savjetovao da dobro čini prema roditeljima, koje je Allah Uzvišeni učinio uzrokom izlaska iz nepostojanja u postojanje, zbog čega često, uz klanjanje Njemu, navodi i dobročinstvo roditeljima, kao u slijedećim riječima: "da bi bio zahvalan Meni i roditeljima svojim!" (I31:14), odnosno: Gospodar tvoj nalaže da samo Njemu ibadet činite, i da roditeljima dobro činite!" (I17:23) Na to se zatim vezuju rođaci, kao što stoji i u hadisu: /712/ "Milostinja prema siromahu je - milostinja, a prema rodbini - milostinja i rodbinska veza!" Nakon toga, Allah Uzvišeni kaže: "i siročadima", jer oni su izgubili onoga ko bi izvršavao njihove potrebe i izdržavao ih. Stoga je Allah naredio dobročinstvo i nježnost prema njima. Zatim kaže: "i siromasima". To su oni koji su u nuždi i nisu u stanju naći ko će zadovoljiti njihove potrebe, pa Allah naređuje da im se pomogne kako bi se zadovoljile njihove potrebe i prestale teškoće. U vezi sa siromasima i bijednicima bit će govora više u poglavlju "El-Berae", br. 9, tj. "Et-Tevbe"
"...i komšiji bližnjem, i komšiji daljnjem". Ibn-Abbas kaže: "Bližnji komšija je onaj komšija sa kojim si u srodstvu, a daljnji onaj sa kojim nisi u srodstvu!" Imam Ahmed navodi predanje od Abdullaha ibn Omera, koji kaže da je Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, rekao: /713/ "Džibril mi je toliko preporučivao komšiju, da sam pomislio da će ga odrediti kao nasljednika!" To navode autori dva Sahiha, a prenose i Tirmizia i Ebu-Davud. Ahmed navodi predanje od Abdullaha ibn Amra ibn Asa, koji prenosi od Vjerovjesnika, sallAllahu alejhi we sellem, da je rekao: /714/ "Najbolji su drugovi kod Allaha oni koji su najbolji prema svom drugu, a najbolji je komšija onaj koji je najbolji prema svom komšiji!"
Imam Ahmed navodi predanje od Aiše, koja kaže da je pitala Allahovog Poslanika, sallAllahu alejhi we sellem: /715/ "Imam dvojicu komšija, pa kome da dam dar?" Odgovorio je: "Onome čija su ti vrata bliža!" Prenosi El-Buhari. "...i drugu pored tebe". Od Alije i ibn Mesuda navodi se kako kažu "da je to supruga!"; "i putniku", a to je onaj koji pored tebe naiđe kao putnik namjernik. O tome će biti govora opširnije u poglavlju: "El-Berae" "U Alaha se uzdamo i na Njega se oslanjamo." "...i onome koji je u vašem posjedu!" To se odnosi na robove. Naime, rob ima slabe mogućnosti, jer je zarobljen, u rukama je ljudi. To potvrđuju i riječi Poslanika, sallAllahu alejhi we sellem, prilikom bolesti pred smrt: /716/ "Čuvajte namaz, namaz i ono što je u vašem posjedu!"
Muslim navodi predanje od Abdullaha ibn Amra: /717/ da je rekao svome upravitelju: "Da li si robovima dao hranu?" "Ne!", odgovorio je. Zatim mu je rekao: - Idi i daj im, jer je Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, rekao: "Dovoljan je čovjeku grijeh da ne da hranu onome ko mu je u posjedu!" "Allah, doista, ne voli one koji se ohole i hvališu!" To se odnosi na one koji su samohvaljivi, narcisoidni i oholi prema drugim ljudima, pa misle da su bolji od njih. Ti su za sebe veliki, ali su za Allaha mali i niski. Ibn Ebi-Hatim navodi predanje od jednog čovjeka iz Benu-Hedžima, koji kaže: - Rekao sam: "Daj mi savjet, Allahov Poslaniče!" On je rekao: /718/ "Čuvaj se prepuštanja donjeg dijela odjeće (preko članaka) jer je njeno prepuštanje oholost, a Allah ne voli ohole!"
Nakon što je ukazao na status neposlušne žene, Allah Uzvišeni ukazuje na status zavađenih supružnika, pa kaže: "A ako se bojite razdora između njih dvoje, onda pošaljite jednog suca iz njegove, a jednog iz njene porodice." Pošaljite pouzdanog sudiju iz porodice žene i pouzdanog sudiju iz porodice muža, da se sastanu i upoznaju sa stanjem, kako bi potom vidjeli kakav je obostrani interes - razvod ili izmirenje; Zakonodavac predlaže izmirenje, jer Allah Uzvišeni kaže: "Ako oni žele izmirenje, Allah će ih pomiriti." Sudije će to proučiti, pa ako utvrde da je muž kriv, od njega će odvojiti ženu i obavezati ga da snosi troškove. Ako, pak, žena bude kriva, odvojit će je od muža i zabraniti da je izdržava. Ako se slože da ih rastave ili pomire, oni to mogu. Ako se, pak, slože da treba da se pomire, pa jedno od njih to prihvati, a drugo ne, a potom jedno od njih umre, ono koje je prihvatilo naslijedit će onoga koje nije prihvatilo, dok ono koje nije prihvatilo neće naslijediti onoga koje je prihvatilo. To navodi Ibn Ebi-Hatim od Ibn-Abbasa. Abdurrezzak navodi od Ibn-Abbasa: - Poslani smo ja i Muavija kao dva suca. Ma‘mer navodi da je saznao da ih je poslao Osman, radijAllahu ‘anhu, rekavši im: "Ako smatrate da treba da se sastave - sastavite ih, a ako smatrate da treba da se rastave - rastavite ih!" Slično se predanje navodi i od Alije, radijAllahu ‘anhu Inače, učenjaci se slažu da je na arbitrima da ih sastave ili rastave, pa Ibrahim en-Nehai kaže: "Ukoliko ih suci žele rastaviti, oni će to učiniti jednim ili dvostrukim ili trostrukim razvodom!" To je predanje od Malika. Oni koji tvrde da suci treba da nastoje da ih sastave, a ne rastave, zasnivaju to na riječima Allaha Uzvišenog: "Ako oni žele izmirenje, Allah će ih pomiriti", gdje se ne spominje rastava. Ako suci zastupaju oba supružnika, njihova se presuda ispunjava, bilo da se radi o sastavljanju ili rastavi, i oko toga nema razilaženja. Imami se razilaze u pogledu ovih sudaca: da li se oni postavljaju od sudije da presude, pa makar supružnici to i ne prihvatili, ili treba da su opunomoćeni od supružnika? Postoje dva mišljenja: većina učenjaka zastupa prvo, temeljeći to na riječima Allaha Uzvišenog: "onda pošaljite jednog suca iz njegove, a jednog iz njene porodice." Ovdje su nazvani sucima kako bi donijeli presudu bez obzira na prihvaćanje onoga za koga se presuda donosi. To je u skladu sa jasnim tekstom ajeta. Ibn-Abdul-Berr kaže: "Učenjaci se slažu da - ako se dva suca ne slože - onda nema važnosti stav drugoga!"
"I Allaha ibadet činite i ništa Mu ne pridružujte, a roditeljima činite dobro, i rođacima, i siročadima, i siromasima, i komšiji bližnjem, i komšiji daljnjem, i drugu pored sebe, i putniku, i onome koji je u vašem posjedu! Allah doista ne voli one koji se ohole i hvališu!"/36/
Allah Uzvišeni zapovijeda da se ibadet čini samo Njemu, Koji nema suparnika, jer On je Tvorac, Skrbnik, Blagodarilac i Dobrotvor prema Svojim stvorenjima, u svako vrijeme i na svakome mjestu i On Jedini zaslužuje da samo Njega vjeruju i ne pridružuju Mu nikoga od stvorenja. Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, rekao je Muazu ibn Džebelu: /711/ "Znaš li kakvo je pravo Allaha u odnosu na robove?" On je odgovorio: "Allah i Njegov Poslanik to najbolje znaju!" Vjerovjesnik je rekao: "Da se Njemu samo klanjaju i ništa Mu ne pridružuju!" Zatim je upitao: "A znaš li kakvo je pravo robova u odnosu na Allaha, ukoliko to budu činili?" "Da ih ne kazni!", odgovorio je. Nakon toga on mu je savjetovao da dobro čini prema roditeljima, koje je Allah Uzvišeni učinio uzrokom izlaska iz nepostojanja u postojanje, zbog čega često, uz klanjanje Njemu, navodi i dobročinstvo roditeljima, kao u slijedećim riječima: "da bi bio zahvalan Meni i roditeljima svojim!" (I31:14), odnosno: Gospodar tvoj nalaže da samo Njemu ibadet činite, i da roditeljima dobro činite!" (I17:23) Na to se zatim vezuju rođaci, kao što stoji i u hadisu: /712/ "Milostinja prema siromahu je - milostinja, a prema rodbini - milostinja i rodbinska veza!" Nakon toga, Allah Uzvišeni kaže: "i siročadima", jer oni su izgubili onoga ko bi izvršavao njihove potrebe i izdržavao ih. Stoga je Allah naredio dobročinstvo i nježnost prema njima. Zatim kaže: "i siromasima". To su oni koji su u nuždi i nisu u stanju naći ko će zadovoljiti njihove potrebe, pa Allah naređuje da im se pomogne kako bi se zadovoljile njihove potrebe i prestale teškoće. U vezi sa siromasima i bijednicima bit će govora više u poglavlju "El-Berae", br. 9, tj. "Et-Tevbe"
"...i komšiji bližnjem, i komšiji daljnjem". Ibn-Abbas kaže: "Bližnji komšija je onaj komšija sa kojim si u srodstvu, a daljnji onaj sa kojim nisi u srodstvu!" Imam Ahmed navodi predanje od Abdullaha ibn Omera, koji kaže da je Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, rekao: /713/ "Džibril mi je toliko preporučivao komšiju, da sam pomislio da će ga odrediti kao nasljednika!" To navode autori dva Sahiha, a prenose i Tirmizia i Ebu-Davud. Ahmed navodi predanje od Abdullaha ibn Amra ibn Asa, koji prenosi od Vjerovjesnika, sallAllahu alejhi we sellem, da je rekao: /714/ "Najbolji su drugovi kod Allaha oni koji su najbolji prema svom drugu, a najbolji je komšija onaj koji je najbolji prema svom komšiji!"
Imam Ahmed navodi predanje od Aiše, koja kaže da je pitala Allahovog Poslanika, sallAllahu alejhi we sellem: /715/ "Imam dvojicu komšija, pa kome da dam dar?" Odgovorio je: "Onome čija su ti vrata bliža!" Prenosi El-Buhari. "...i drugu pored tebe". Od Alije i ibn Mesuda navodi se kako kažu "da je to supruga!"; "i putniku", a to je onaj koji pored tebe naiđe kao putnik namjernik. O tome će biti govora opširnije u poglavlju: "El-Berae" "U Alaha se uzdamo i na Njega se oslanjamo." "...i onome koji je u vašem posjedu!" To se odnosi na robove. Naime, rob ima slabe mogućnosti, jer je zarobljen, u rukama je ljudi. To potvrđuju i riječi Poslanika, sallAllahu alejhi we sellem, prilikom bolesti pred smrt: /716/ "Čuvajte namaz, namaz i ono što je u vašem posjedu!"
Muslim navodi predanje od Abdullaha ibn Amra: /717/ da je rekao svome upravitelju: "Da li si robovima dao hranu?" "Ne!", odgovorio je. Zatim mu je rekao: - Idi i daj im, jer je Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, rekao: "Dovoljan je čovjeku grijeh da ne da hranu onome ko mu je u posjedu!" "Allah, doista, ne voli one koji se ohole i hvališu!" To se odnosi na one koji su samohvaljivi, narcisoidni i oholi prema drugim ljudima, pa misle da su bolji od njih. Ti su za sebe veliki, ali su za Allaha mali i niski. Ibn Ebi-Hatim navodi predanje od jednog čovjeka iz Benu-Hedžima, koji kaže: - Rekao sam: "Daj mi savjet, Allahov Poslaniče!" On je rekao: /718/ "Čuvaj se prepuštanja donjeg dijela odjeće (preko članaka) jer je njeno prepuštanje oholost, a Allah ne voli ohole!"