Kuran i Kerim Tefsir Ibn Kesir - Sura En-Nisa

"A ako se bojite razdora između njih dvoje, onda pošaljite jednog suca iz njegove, a jednog iz njene porodice. Ako oni žele izmirenje, Allah će ih pomiriti, jer Allah sve zna i o svemu je obaviješten!"/35/

Nakon što je ukazao na status neposlušne žene, Allah Uzvišeni ukazuje na status zavađenih supružnika, pa kaže: "A ako se bojite razdora između njih dvoje, onda pošaljite jednog suca iz njegove, a jednog iz njene porodice." Pošaljite pouzdanog sudiju iz porodice žene i pouzdanog sudiju iz porodice muža, da se sastanu i upoznaju sa stanjem, kako bi potom vidjeli kakav je obostrani interes - razvod ili izmirenje; Zakonodavac predlaže izmirenje, jer Allah Uzvišeni kaže: "Ako oni žele izmirenje, Allah će ih pomiriti." Sudije će to proučiti, pa ako utvrde da je muž kriv, od njega će odvojiti ženu i obavezati ga da snosi troškove. Ako, pak, žena bude kriva, odvojit će je od muža i zabraniti da je izdržava. Ako se slože da ih rastave ili pomire, oni to mogu. Ako se, pak, slože da treba da se pomire, pa jedno od njih to prihvati, a drugo ne, a potom jedno od njih umre, ono koje je prihvatilo naslijedit će onoga koje nije prihvatilo, dok ono koje nije prihvatilo neće naslijediti onoga koje je prihvatilo. To navodi Ibn Ebi-Hatim od Ibn-Abbasa. Abdurrezzak navodi od Ibn-Abbasa: - Poslani smo ja i Muavija kao dva suca. Ma‘mer navodi da je saznao da ih je poslao Osman, radijAllahu ‘anhu, rekavši im: "Ako smatrate da treba da se sastave - sastavite ih, a ako smatrate da treba da se rastave - rastavite ih!" Slično se predanje navodi i od Alije, radijAllahu ‘anhu Inače, učenjaci se slažu da je na arbitrima da ih sastave ili rastave, pa Ibrahim en-Nehai kaže: "Ukoliko ih suci žele rastaviti, oni će to učiniti jednim ili dvostrukim ili trostrukim razvodom!" To je predanje od Malika. Oni koji tvrde da suci treba da nastoje da ih sastave, a ne rastave, zasnivaju to na riječima Allaha Uzvišenog: "Ako oni žele izmirenje, Allah će ih pomiriti", gdje se ne spominje rastava. Ako suci zastupaju oba supružnika, njihova se presuda ispunjava, bilo da se radi o sastavljanju ili rastavi, i oko toga nema razilaženja. Imami se razilaze u pogledu ovih sudaca: da li se oni postavljaju od sudije da presude, pa makar supružnici to i ne prihvatili, ili treba da su opunomoćeni od supružnika? Postoje dva mišljenja: većina učenjaka zastupa prvo, temeljeći to na riječima Allaha Uzvišenog: "onda pošaljite jednog suca iz njegove, a jednog iz njene porodice." Ovdje su nazvani sucima kako bi donijeli presudu bez obzira na prihvaćanje onoga za koga se presuda donosi. To je u skladu sa jasnim tekstom ajeta. Ibn-Abdul-Berr kaže: "Učenjaci se slažu da - ako se dva suca ne slože - onda nema važnosti stav drugoga!"

"I Allaha ibadet činite i ništa Mu ne pridružujte, a roditeljima činite dobro, i rođacima, i siročadima, i siromasima, i komšiji bližnjem, i komšiji daljnjem, i drugu pored sebe, i putniku, i onome koji je u vašem posjedu! Allah doista ne voli one koji se ohole i hvališu!"/36/

Allah Uzvišeni zapovijeda da se ibadet čini samo Njemu, Koji nema suparnika, jer On je Tvorac, Skrbnik, Blagodarilac i Dobrotvor prema Svojim stvorenjima, u svako vrijeme i na svakome mjestu i On Jedini zaslužuje da samo Njega vjeruju i ne pridružuju Mu nikoga od stvorenja. Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, rekao je Muazu ibn Džebelu: /711/ "Znaš li kakvo je pravo Allaha u odnosu na robove?" On je odgovorio: "Allah i Njegov Poslanik to najbolje znaju!" Vjerovjesnik je rekao: "Da se Njemu samo klanjaju i ništa Mu ne pridružuju!" Zatim je upitao: "A znaš li kakvo je pravo robova u odnosu na Allaha, ukoliko to budu činili?" "Da ih ne kazni!", odgovorio je. Nakon toga on mu je savjetovao da dobro čini prema roditeljima, koje je Allah Uzvišeni učinio uzrokom izlaska iz nepostojanja u postojanje, zbog čega često, uz klanjanje Njemu, navodi i dobročinstvo roditeljima, kao u slijedećim riječima: "da bi bio zahvalan Meni i roditeljima svojim!" (I31:14), odnosno: Gospodar tvoj nalaže da samo Njemu ibadet činite, i da roditeljima dobro činite!" (I17:23) Na to se zatim vezuju rođaci, kao što stoji i u hadisu: /712/ "Milostinja prema siromahu je - milostinja, a prema rodbini - milostinja i rodbinska veza!" Nakon toga, Allah Uzvišeni kaže: "i siročadima", jer oni su izgubili onoga ko bi izvršavao njihove potrebe i izdržavao ih. Stoga je Allah naredio dobročinstvo i nježnost prema njima. Zatim kaže: "i siromasima". To su oni koji su u nuždi i nisu u stanju naći ko će zadovoljiti njihove potrebe, pa Allah naređuje da im se pomogne kako bi se zadovoljile njihove potrebe i prestale teškoće. U vezi sa siromasima i bijednicima bit će govora više u poglavlju "El-Berae", br. 9, tj. "Et-Tevbe"

"...i komšiji bližnjem, i komšiji daljnjem". Ibn-Abbas kaže: "Bližnji komšija je onaj komšija sa kojim si u srodstvu, a daljnji onaj sa kojim nisi u srodstvu!" Imam Ahmed navodi predanje od Abdullaha ibn Omera, koji kaže da je Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, rekao: /713/ "Džibril mi je toliko preporučivao komšiju, da sam pomislio da će ga odrediti kao nasljednika!" To navode autori dva Sahiha, a prenose i Tirmizia i Ebu-Davud. Ahmed navodi predanje od Abdullaha ibn Amra ibn Asa, koji prenosi od Vjerovjesnika, sallAllahu alejhi we sellem, da je rekao: /714/ "Najbolji su drugovi kod Allaha oni koji su najbolji prema svom drugu, a najbolji je komšija onaj koji je najbolji prema svom komšiji!"

Imam Ahmed navodi predanje od Aiše, koja kaže da je pitala Allahovog Poslanika, sallAllahu alejhi we sellem: /715/ "Imam dvojicu komšija, pa kome da dam dar?" Odgovorio je: "Onome čija su ti vrata bliža!" Prenosi El-Buhari. "...i drugu pored tebe". Od Alije i ibn Mesuda navodi se kako kažu "da je to supruga!"; "i putniku", a to je onaj koji pored tebe naiđe kao putnik namjernik. O tome će biti govora opširnije u poglavlju: "El-Berae" "U Alaha se uzdamo i na Njega se oslanjamo." "...i onome koji je u vašem posjedu!" To se odnosi na robove. Naime, rob ima slabe mogućnosti, jer je zarobljen, u rukama je ljudi. To potvrđuju i riječi Poslanika, sallAllahu alejhi we sellem, prilikom bolesti pred smrt: /716/ "Čuvajte namaz, namaz i ono što je u vašem posjedu!"

Muslim navodi predanje od Abdullaha ibn Amra: /717/ da je rekao svome upravitelju: "Da li si robovima dao hranu?" "Ne!", odgovorio je. Zatim mu je rekao: - Idi i daj im, jer je Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, rekao: "Dovoljan je čovjeku grijeh da ne da hranu onome ko mu je u posjedu!" "Allah, doista, ne voli one koji se ohole i hvališu!" To se odnosi na one koji su samohvaljivi, narcisoidni i oholi prema drugim ljudima, pa misle da su bolji od njih. Ti su za sebe veliki, ali su za Allaha mali i niski. Ibn Ebi-Hatim navodi predanje od jednog čovjeka iz Benu-Hedžima, koji kaže: - Rekao sam: "Daj mi savjet, Allahov Poslaniče!" On je rekao: /718/ "Čuvaj se prepuštanja donjeg dijela odjeće (preko članaka) jer je njeno prepuštanje oholost, a Allah ne voli ohole!"​

"(To su) oni koji škrtare i zapovijedaju drugima da budu škrti, i koji kriju ono što im je Allah iz obilja Svoga darovao, a Mi smo nevjernicima pripremili kaznu sramnu!" /37/ "I oni koji troše imanja svoja pretvarajući se pred ljudima, a u Allaha i onaj svijet ne vjeruju! A kome je šejtan drug, to mu je zao drug!" /38/ "A šta bi im bilo da u Allaha i Sudnji dan vjeruju i da od onoga što im je Allah dao udjeljuju, kada Allah o njima sve zna?!"/39/

Allah Uzvišeni ovo govori prekoravajući one koji škrtare svojim imecima i ne troše ih za ono što im je Allah naredio, kao što je: dobročinstvo roditeljima, rodbini, siročadima, siromasima, bližnjim komšijama, daljnjim komšijama, drugu uz sebe, putniku i zarobljenicima koji su u posjedu, ne plaćaju Allahovu obavezu za to, a uz to i od drugih ljudi traže da budu škrti. Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, kaže: /719/ "Koja je bolest veća od škrtosti!?" Zatim kaže: /720/ "Čuvajte se tvrdičluka, jer to je upropastilo one prije vas! Navelo ih je na prekid odnosa sa svojima, pa su to učinili, navelo ih je na razvrat, pa su to činili!"

"i koji kriju ono što im je Allah iz obilja Svoga darovao." Jer, škrtac poriče blagodati Allahove i to ne pokazuje ni na svojoj odjeći, ni u jelu, ni u davanjima. Zato Allah Uzvišeni upozorava: "a Mi smo nevjernicima pripremili kaznu sramnu!" Naime, nevjerstvo (kufr) predstavlja pokrivanje istine, a i škrtac pokriva Allahove blagodati koje mu je dao, pa je on kafir, tj. onaj koji pokriva Allahove blagodati prema njemu! U hadisu stoji: /721/ "Kada Allah da neku blagodat Svome robu, On voli da se njen trag osjeti na njemu!" Sadržaj ajeta je škrtarenje imetkom iako tu ulazi i škrtarenje znanjem, jer se ovdje govori o trošenju na svoje rođake i slabe, o čemu govori i ajet nakon toga: "I onih koji troše imanja svoja pretvarajući se pred ljudima." Ovdje su navedeni oni koji imaju stisnute ruke, a to su škrci, zatim darežljivi koji se pretvaraju i time žele samo slavu i ugled, odnosno da budu pohvaljeni radi ugleda, a ne Allaha. U hadisu stoji kako je Allahovom Poslaniku postavljeno pitanje o Abdullahu ibn Džud'anu: "Hoće li mu koristiti to što dijeli imovinu i oslobađa robove?" On je odgovorio: - Ne, jer on nikada u životu nije rekao: Gospodaru moj, oprosti mi grijehe moje na Sudnjem danu! Zato Allah Uzvišeni kaže: "a u Allaha i onaj svijet ne vjeruju!" To znači da ih je njihov neprijatelj, šejtan,naveo da čine to što je ružno, i odvraća ih od pokornosti, on ih je na to navodio i šaptao im. On se s njima družio i uljepšao im je ono što je ružno. Zato, Allah Uzvišeni kaže: "A kome je šejtan drug, to mu je zao drug!"

Nakon toga, Allah Uzvišeni kaže:"A šta bi im bilo da u Allaha i Sudnji dan vjeruju i da od onoga što im je Allah dao udjeljuju?!" To znači, šta bi im smetalo da vjeruju u Allaha, idu pohvalnim putem, ostave pretvaranje i prihvate iskrenost i vjeru u Allaha, nadajući se Njegovom obećanju na drugom svijetu za onoga ko bude dobro činio, te da troše od onoga čime ih je Allah opskrbio u ono što Allah voli i čime je zadovoljan?!

"...kada Allah o njima sve zna?!" On zna njihove dobre i loše namjere, pa ko zaslužuje Pravi put, On ga upućuje i navodi da čini dobro s kojim je On zadovoljan, a ko zaslužuje poniženje i udaljenje od Uzvišenog Gospodara - on gubi i ovaj i onaj svijet. Utječemo se Allahu da nas od toga sačuva!

"Allah neće ni trunku nepravde učiniti, pa ako bude dobro djelo, On će to umnogostručiti i od Sebe nagradu veliku dati!" /40/ "A šta će tek biti, kada iz svakoga naroda dovedemo svjedoka, a tebe dovedemo kao svjedoka nad ovim?!" /41/ "Toga dana će poželjeti oni koji nisu vjerovali i koji su se protiv Poslanika dizali, da zemlja nad njima bude poravnana, a od Allaha nijednu riječ neće moći sakriti!"/42/

Allah Uzvišeni saopćava da On nikome nepravdu neće učiniti ni koliko zrno gorušice, niti koliko trunku, nego će za sve naknadu dati i - ako bude dobro djelo, to umnogostručiti, kao što kaže na drugom mjestu: "I terezije pravedne ćemo postaviti!" (I21:47) U dva Sahiha navodi se predanje od Ebu-Seida el-Hudrija, koji prenosi dugi hadis o šefaatu (zagovoru) od Allahovog Poslanika, sallAllahu alejhi we sellem, u kojem stoji /722/ da će Allah Uzvišeni reći: "Vratite se, pa kod koga u srcu nađete vjere koliko zrno gorušice, izvedite ga iz Vatre!" U drugoj verziji stoji: "Najmanje, najmanje, makar i koliko trunku vjere, izvedite ga iz Vatre!" Tako će oni izvesti mnoge ljude! Zatim, Ebu-Seid kaže: - Ukoliko želite, proučite:"Allah neće ni trunku nepravde učiniti", zatim: "pa ako bude dobro djelo, On će to umnogostručiti i od Sebe nagradu veliku dati!" Ibn Ebi-Hatim navodi predanje od Ebu-Osmana, koji kaže: - Rekao sam: /723/ "Ebu-Hurejre, čuo sam od svoje braće u Basri da navode kako si rekao: Čuo sam Allahovog Poslanika, sallAllahu alejhi we sellem, kako kaže da će Allah za jedno dobro djelo nagraditi sa hiljadu hiljada dobrih djela!" Ebu-Hurejre tada reče: - Tako mi Allaha, čuo sam Allahovog Poslanika, sallAllahu alejhi we sellem, da je rekao: "Zaista Allah za jedno dobro djelo daje nagradu kao za dvije hiljade hiljada (dva miliona) dobrih djela." Nakon toga proučio je ovaj ajet: "A šta je uživanje na ovome svijetu spram onog svijeta, osim malenkost!" (I9:38)

"A šta će tek biti, kada iz svakoga naroda dovedemo svjedoka, a tebe dovedemo kao svjedoka nad ovim?!" Allah Uzvišeni obavještava o Svojoj moći i sili na Sudnji dan, odnosno o tome kako će biti na Sudnji dan kada iz svakog naroda dovede svjedoka, tj. vjerovjesnike, alejhi selam, kao što kaže: "I Zemlja svjetlošću Gospodara svoga će zasjati, i Knjiga se postaviti, i vjerovjesnici i svjedoci će se dovesti..." (I39:69) El-Buhari navodi predanje od Abdullaha ibn Mesuda, koji kaže da je Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, rekao: /724/ Uči mi! Ja sam mu rekao: "Allahov Poslaniče, da ti ja učim, a tebi je objavljeno!?" On je rekao: Da. Volim to slušati od drugoga! Potom sam mu učio poglavlje "En-Nisa" do ovog ajeta: "A šta će tek biti, kada iz svakoga naroda dovedemo svjedoka, a tebe dovedemo kao svjedoka nad ovim!?..." pa mi je rekao: "Dosta je za sada!" a oči su mu suzile!... To navode El-Buhari i Muslim od El-E'meša.​

Ibn-Džerir navodi predanje od Abdullaha ibn Mesuda, koji u vezi s ovim ajetom kaže: - Allahov Posla-nik, sallAllahu alejhi we sellem, rekao je: /725/ "Svjedok sam nad njima dok sam s njima, a kada me uzmeš, Ti ćeš ih nadzirati!" "Toga dana će poželjeti oni koji nisu vjerovali i koji su se protiv Poslanika dizali, da zemlja nad njima bude poravnana, a od Allaha nijednu riječ neće moći sakriti!" - poželjet će da se zemlja raspukne i proguta ih kada vide strahote toga, te kakvo poniženje, sramota i nevolja ih čeka. Riječi: "a od Allaha nijednu riječ neće moći sakriti" ukazuju da će oni priznati sve što su činili i da neće ništa moći sakriti. Ibn-Džerir navodi predanje od Seida ibn Džubejra, koji kaže: - Neki čovjek je došao Ibn-Abbasu i rekao mu: "Čuo sam kako Allah Uzvišeni kaže, govoreći za idolopoklonike, da će na Sudnji dan govoriti: "Allah je Gospodar naš i mi nismo bili idolopoklonici!" (I6:23). U drugom ajetu kaže: "a od Allaha nijednu riječ neće moći sakriti!" Ibn-Abbas kaže: - Što se tiče riječi: "Allah je Gospodar naš i mi nismo bili idolopoklonici", oni će, kada vide da u Džennet neće ući osim sljedbenici islama, kazati: "Dođite, pa da to negiramo!", pa će zatim govoriti: "Allah je Gospodar naš i mi nismo bili idolopoklonici!"; Allah će zapečatiti njihova usta, a govorit će njihove ruke i noge "a od Allaha nijednu riječ neće moći sakriti!" To je smisao riječi: "Toga dana će poželjeti oni koji nisu vjerovali i koji su se protiv Poslanika dizali..."

"O vjernici, ne pristupajte namazu pijani, dok ne budete znali šta govorite, niti kada ste džunubi, osim ako prelazite put, sve dok se ne okupate. A ako ste bolesni, ili na putu, ili ako je neko od vas došao nakon nužde, ili ako ste bili u dodiru sa ženama, a ne nađete vode, onda dlanovima čistu zemlju dotaknite i lica vaša i ruke vaše potarite. Allah, doista prelazi preko grijeha i prašta!"/43/

Allah Uzvišeni zabranjuje Svojim robovima, vjernicima da obavljaju namaz kada su pijani i kada ne zna onaj koji klanja šta govori, da se približavaju mjestima u kojima se obavlja namaz, a to su džamije, kada su nečisti (džunubi) izuzev ako prelaze od vrata do vrata bez zadržavanja. To je bilo prije zabrane alkohola na što ukazuje i hadis koji smo naveli u poglavlju "El-Bekare", a uz riječi Allaha Uzvišenog: "Pitaju te o vinu i kocki...!" (I2:219).[171] Naime, to je Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, proučio Omeru i rekao: "Allahu naš, daj nam o vinu Jasni dokaz!" Kada je objavljen ovaj ajet, proučio mu ga je i rekao: "Naš Allahu, daj nam o vinu Jasan dokaz!" Tako oni nisu pili vino u vrijeme namaza sve dok nije objavljen ajet: "O vjernici, vino, kocka, kumiri i strjelice za gatanje su odvratne stvari i šejtanovo djelo; zato se toga klonite da biste spašeni bili" do riječi: "...pa hoćete li se toga okaniti?" (I5:90-91) Potom je Omer rekao: "Završili smo, završili!" U predanju Israila, u vezi s pitanjem zabrane alkohola, od Omera ibn Hattaba se navode ove riječi: "Zatim je objavljen ajet u poglavlju 'En-Nisa':

"O vjernici, ne približujte se namazu dok ste pijani i dok ne budete znali šta govorite...", pa je mujezin Allahovog Poslanika, sallAllahu alejhi we sellem, kada bi pozivao na namaz, govorio: /726/ "Neka u namaz nikako ne pristupa ko je pijan!" To je predanje Ebu-Davudovo.

Povodom objave ovoga ajeta, Ibn Ebi-Šejbe navodi predanje Ibn Ebi-Hatima, koji to prenosi od Mus'aba ibn Sa'da, te navodi da je Sa'd rekao: /727/ "Objavljena su četiri ajeta kada je jedan ensarija pripremio hranu i pozvao neke muhadžire i ensarije. Jeli smo i pili dok se nismo opili, pa smo se počeli hvalisati." Tada je jedan čovjek uzeo čeljust deve i zabio u nos Sa'du tako da je Sa'd ostao probijenog nosa. To je bilo prije zabrane vina, pa je Allah objavio ajet: "O vjernici, ne približujte se namazu..." Hadis se u cjelini navodi kod Muslima, a prenose ga i autori "Sunena" izuzev Ibn-Madžea.

Ibn Ebi-Hatim navodi predanje od Alije ibn Ebi-Taliba, koji kaže: /728/ "Abdurrahman ibn 'Avf nam je pripremio hranu i pozvao nas, pa smo se napili vina koje nas je dobro uhvatilo. Tada sam klanjao namaz, a jednoga su stavili naprijed i on je učio: O nevjernici, ja ne obožavam ono što vi obožavate, a mi obožavamo što vi obožavate! Onda je Allah objavio: "O vjernici, ne približujte se namazu dok ste pijani i dok ne budete znali šta govorite..." Ovako navodi Tirmizi i kaže da je hasen-sahih. U predanju Ibn-Džerira navodi se da je učač bio Abdurrahman ibn Avf, dok u drugom njegovom predanju stoji da je to bio Alija ibn Ebi et-Talib. Allah to najbolje zna!

"dok ne budete znali šta govorite..." Ovo je najbolje što je rečeno u vezi s pijanim čovjekom, jer on ne zna šta govori budući da se u pijanstvu miješa učenje s odsustvom razuma i skrušenosti! Imam Ahmed navodi predanje od Enesa, koji kaže da je Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, rekao: /729/ "Ako neko od vas zadrijema dok klanja, neka se izdvoji i neka odspava, da bi znao šta govori!" To navode El-Buhari i En-Nesa'i, ali ne i Muslim. U nekim verzijama stoji: /730/ "jer može sam sebe grditi umjesto moliti za oprost!"

"i kada ste džunubi, osim ako prelazite put, sve dok se ne okupate." To znači, ne ulazite u džamiju kada ste džunubi, tj. nečisti, osim da prijeđete put, prolazeći bez zadržavanja. To navode Ibn-Abbas i skupina ashaba i tabiina. U Sahihu Muslimovom stoji da je Aiša, radijAllahu ‘anhu, rekla: - Jednom mi je Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, rekao: /731/ "Dodaj mi hasuru iz džamije!", pa sam mu kazala: "Imam pranje!, a on je rekao:

"Pranje ti nije u rukama!" Od Ebu-Hurejrea navodi se slično predanje, a to ukazuje da je dozvoljeno da žena s mjesečnim pranjem, odnosno, pranjem poslije porođaja, prođe kroz džamiju. Allah to najbolje zna! Neki učenjaci tvrde da je dozvoljeno ženi s pranjem da prođe ukoliko je sigurno da ništa neće uprljati. U protivnom, to joj je zabranjeno. Većina imama (autoriteta) na osnovi ovog ajeta dokazuje da je onome ko je nečist zabranjeno zadržavanje u džamiji, a u tom smislu postoji i drugi hadis koji prenosi Ibn Ebi-Hatim od Alije: - U vezi s riječima: "niti kada ste džunubi, osim ako prelazite put..." on kaže: "Ne može pristupiti namazu osim ako je putnik, pa postane nečist i ne nađe vode, pa klanja tako dok ne pronađe vodu!" To se dokazuje hadisom čije predanje navode Ahmed i autori "Sunena" od Ebu-Zerra, koji kaže: - Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, rekao je: /732/ "Čista zemlja je sredstvo čišćenja muslimana ako ne pronađeš vodu i deset godina.

Ukoliko pak pronađeš vodu, njom potari svoje tijelo, jer to je za tebe bolje!" U vezi s tim, Ibn-Džerir navodi dva mišljenja: prvo, da riječi: "niti kada ste džunubi, osim ako prelazite put..." znače: osim onoga koji tu prelazi put,[172] jer je već objašnjena pozicija putnika, kada je nečist, a nema vode, riječima Uzvišenog: "a ako ste bolesni ili na putu" (I2:43) tako da je time poznato ukoliko bi se riječi: "niti kada ste džunubi, osim ako prelazite put..." odnosile na putnika, ne bi imalo smisla ponavljanje riječi: "a ako ste bolesni ili na putu", o čemu je bilo govora ranije. To što on ističe, stav je i većine učenjaka, a vidi se i iz teksta ajeta. Allah to najbolje zna!​

"...dok se ne okupate". To je dokaz stavu Ebu-Hanife, Malika i Šafije da je džunubu (nečistom) zabranjeno zadržavati se u džamiji dok se ne okupa, ili ne uzme tejemmum - ako nema vode ili je ne može koristiti. Imam Ahmed pak smatra da je džunubu dozvoljeno zadržavati se u džamiji ukoliko uzme abdest. Prema predanju koje navode on i Seid ibn Mensur u njegovom "Sunenu" sa vjerodostojnim lancem, ashabi su tako činili. Tako, Seid ibn Mensur prenosi od Ata'a ibn Jesara, koji kaže: /733/ "Vidio sam neke ashabe Allahovog Poslanika, sallAllahu alejhi we sellem, kako sjede u džamiji kako se abdeste, iako su nečisti!" Ovo je vjerodostojan (sahih) lanac prema uvjetima Muslima, a Allah to najbolje zna!

"A ako ste bolesni, ili na putu, ili ako je neko od vas došao nakon nužde, ili ako ste bili u dodiru sa ženama, a ne nađete vode, onda dlanovima čistu zemlju dotaknite!" Što se tiče bolesti koja dozvoljava uzimanje tejemmuma, to je bolest u kojoj postoji bojazan da korištenjem vode ne dođe do štete ili izobličenja određenog organa ili produženja ozdravljenja. Ima učenjaka, međutim, koji dozvoljavaju tejemmum samom bolešću na osnovi općeg značenja ajeta. Što se pak tiče puta, to je poznato bez obzira bio dug ili kratak.

"ili ako je neko od vas došao nakon nužde", a to je mala nečistoća;

"ili ako ste se sastajali sa ženama". Ima čitanja: i komentatori se razilaze u pogledu značenja takvih čitanja. Postoje dva mišljenja: Prvo, da je to aluzija na seksualni odnos, jer Allah Uzvišeni kaže: "A ako ih pustite prije nego što ste u odnos s njima stupili, a već ste im vjenčani dar odredili, one će zadržati polovinu onoga što ste odredili." (I2:237) Zatim kaže: "O vjernici, kada se sa vjernicama vjenčate, a onda ih prije stupanja u bračni odnos pustite, vi nemate pravo da one provedu vrijeme čekanja koje ćete vi brojati!" (I33:49) Ibn Ebi-Hatim navodi predanje u vezi s riječima Allaha Uzvišenog: "ili ako ste bili u dodiru sa ženama" od Ibn-Abbasa, koji kaže: "To je sastajanje (seksualni odnos)." Alija, Ubejj ibn Ka'b i grupa tabiina navode slično predanje, a Ibn-Džerir prenosi od Seida ibn Džubejra, koji to prenosi od Ibn-Abbasa, "da je dodir, diranje i direktni odnos, ustvari seksualni odnos, ali je Allah naveo izraz koji je sam htio!" Drugo: ostali ističu da Allah pod tim misli na svaki dodir rukom ili drugim organom, tako da je nakon svakog dodira žene od muškarca obavezan abdest. Od Abdullaha ibn Mesuda navodi se da je rekao: "Dodir je sve izuzev seksualnog odnosa!" Zatim: "Poljubac je dodir i za njega je potreban abdest!" On je, također, govorio:

"ili ako ste bili u dodiru sa ženama" odnosi se na dodir! Za Ibn-Omera se navodi da je uzimao abdest nakon poljupca žene. To se također navodi od Ibn-Omera, Ebu-Osmana En-Nehdija, Ebu-Ubejde, tj. Ibn-Abdullaha ibn Mesuda i drugih tabiina, a i od Omera ibn Hattaba prenosi se sličan stav. Istaknuo bih da se od njega navodi i drugo predanje, prema kojem bi on poljubio ženu, zatim klanjao ne mijenjajući abdest. Prema tome, od njega se navode različita predanja dok je stav o potrebi abdesta nakon dodira ustvari stav Šafije i njegovih učenika, zatim Malika, a poznat je i od Ahmeda ibn Hanbela. Oni koji to zastupaju kažu: "Ovaj ajet se čita , a "dodir" se koristi za dodir ili opip rukom. Allah Uzvišeni kaže: "A i da ti Knjigu u svitku papira spustimo i da je oni rukama dodirnu!" (I6:7), tj. da je opipaju. U vjerodostojnom hadisu stoji: /734/ "A blud ruke je dodir!", dok se u dva Sahiha navodi: /735/ "Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, zabranio je kupoprodaju kada kupac ili prodavač uhvati (dodirne) odjeću drugoga!"[173]

Isto tako, oni navode hadise koji bilježi Ahmed od Muaza, a u njemu stoji: /736/ da je neki čovjek činio sa svojom ženom sve osim seksualnog odnosa, pa je za to pitao Allahovog Poslanika, sallAllahu alejhi we sellem, koji mu je rekao: "Abdesti se, a potom klanjaj!" Mu'az kaže: - Na to sam ja pitao Allahovog Poslanika, sallAllahu alejhi we sellem: "Da li se to odnosi posebno na mene ili na sve vjernike?" Odgovorio mu je: "Dakako, na sve vjernike!" To prenosi Tirmizi uz napomenu da nije "muttesil" (s neprekinutim lancem) te Nesa'i, koji ga navodi od Abdurrahmana ibn Ebi Lejle kao mursel (predanje tabiina). Oni kažu: "Pa mu je zapovjedio da uzme abdest budući da je dirao ženu iako nije imao s njom seksualni odnos!" Navodi se da hadis ima prekinut lanac između Ebu-Lejle i Muaza, te da mu je, vjerovatno, naredio da uzme abdest i klanja propisani namaz, kao što stoji u hadisu Siddika: /737/

"Nema roba koji napravi grijeh, a potom uzme abdest i klanja dva rekata, da mu Allah neće oprostiti!" Zatim, Ibn-Džerir kaže: - Bliže je ispravnosti od navedena dva mišljenja ono koje tvrdi da riječima: "ili ako ste bili u dodiru sa ženama" Allah Uzvišeni ukazuje na seksualni odnos, a ne neki drugi dodir, jer u vjerodostojnom predanju od Allahovog Poslanika, sallAllahu alejhi we sellem, stoji da je on poljubio jednu od svojih žena, a potom klanjao ne uzimajući abdest! Usto, on navodi predanje od Urveta, koji prenosi od Aiše, radijAllahu ‘anhu, da je rekla: /738/ "Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, uzeo bi abdest, a potom bi poljubio i klanjao ne obnavljajući abdest!" Zatim, Ibn-Džerir navodi predanje od Habiba, koji navodi predanje od Urveta, a on od Aiše: /739/ "Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, poljubio bi neku od svojih žena i nije uzimao abdest!", pa sam rekao:

"Ko je to bio, ako ne ti? - A ona se nasmijala!" Ovako prenose Ebu-Davud, Et-Tirmizi i Ibn-Madže od svojih učitelja, a neki znalci hadisa navode da je slab, jer ima mišljenja da Habib nije čuo predanje od Urve, dok neki kažu da Habib to ne navodi izuzev od Urvea el-Muzenija! A još jasnije je predanje imama Ahmeda, koji navodi hadis Hišama ibn Urve, koji to prenosi od svoga oca, a on od Aiše, što ukazuje da je to Urve ibn Zubejr. To potvrđuju i njegove riječi: "Ko je to bio, ako ne ti? Kad se ona nasmijala...!" Zatim, Ibn-Džerir navodi predanje od Ummi-Seleme: /740/ Allahov Poslanik je nju poljubio dok je postio, a zatim se nije omrsio, niti obnovio abdest! Pored toga, navodi se i predanje od Zejnebe el-Eshemijje, koja prenosi od Aiše, a ona od Vjerovjesnika, sallAllahu alejhi we sellem, /741/ da je on nju poljubio, zatim klanjao ne uzimajući ponovo abdest! Predanje navodi imam Ahmed od Zejnebe el-Eshemijje, a ona od Aiše, koja to navodi od Vjerovjesnika, sallAllahu alejhi we sellem.​

"...a ne nađete vode, onda dlanovima čistu zemlju dotaknite". Riječ: "doticanje dlanovima zemlje radi simboličnog čišćenja" jezički znači namjeru, a "zemlja" sve što je na površini zemlje, u što ulazi zemlja, prašina, drveće, kamenje i biljke. To je stav Malika. Ima mišljenja da tu ulazi sve što spada u zemlju kao vrstu, kao što je: prašina, minerali, kreč i sl. i to je mišljenje Ebu-Hanife. Navodi se, također, da je to samo zemljana prašina, što smatraju Šafija, Ahmed i njihovi učenici, temeljeći to na riječima Allaha Uzvišenog: "pa da osvane samo klizava ledina" (I18:40), tj. klizava zemlja, a zatim na hadisu koji stoji u Sahihu Muslimovom, a prenosi se od Huzejfe ibn Jemana, koji kaže: da je Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, rekao: /742/ "Odlikovani smo nad drugim ljudima s tri stvari: naši redovi su postali kao redovi meleka, cijela Zemlja nam je učinjena kao džamija i zemlja na njoj nam je dana kao sredstvo čišćenja ukoliko ne nađemo vode!" Oni ističu da određenje čišćenja zemljom ima smisao zahvalnosti i ispunjenja obaveze, a da nešto drugo može biti umjesto toga, to bi bilo navedeno. "Dobar, čist" ovdje, po nekima, znači dopušten, a po drugima, koji nije nečist. Imam Ahmed i autori "Sunena" izuzev Ibn-Madže navode predanje od Ebu-Kilabe, on od Amra ibn Nedždana, a on od Ebu-Zerra, koji kaže: - Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, rekao je: /743/ "Čista zemlja je sredstvo čišćenja muslimana, čak da ne nađe vode deset godina. Ako je nađe, neka njom potare tijelo, jer to mu je bolje!" Ibn-Abbas kaže: "Najbolja je zemlja oranica!" To navodi Ibn-Merdevejh u svom komentaru.

"...i lica vaša i ruke vaše potarite!" Dakle, tejemmum je zamjena za čišćenje abdestom, ne zato što je to zamjena za to za sve organe, nego je, prema općem konsenzusu, dovoljno samo potrati lice i ruke. Međutim, imami se razilaze u pogledu načina obavljanja tejemmuma i postoji više mišljenja: jedni kažu da "treba potrti lice i ruke do laktova po dva puta", drugi "da treba potrti lice i šake po dva puta", a treći "da treba potrti lice i šake jednom". Ovo je i najispravnije na osnovi hadisa Ammara, čije predanje navodi imam Ahmed od Abdurrahmana ibn Ebzija, koji prenosi od svoga oca /744/ kako je neki čovjek došao Omeru i rekao mu: "Postao sam džunub (nečist), pa nisam našao vode?!" Omer je rekao: "Nemoj onda klanjati!" Ammar je kazao: "Sjećaš li se, vladaru vjernih, kada smo ti i ja bili na borbenom zadatku, pa smo bili nečisti i nismo našli vode? Ti nisi klanjao, a ja sam uzeo tejemmum zemljom i klanjao! Kada smo došli Vjerovjesniku, sallAllahu alejhi we sellem, ja sam mu to spomenuo, a on je rekao: 'Bilo ti je dovoljno ovo!' Udario je rukama o zemlju, otresao ih i njima potrao lice i šake!" Ahmed prenosi od Ammara da je Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem /745/, o tejemmumu rekao: "dotaknuti jednom zemlju i potrti lice i šake!"

Allah Uzvišeni je odlikovao ummet Svoga roba i poslanika, Muhammeda, sallAllahu alejhi we sellem, određujući mu tejemmum, za razliku od drugih naroda, što potvrđuje i hadis koji se navodi u dva Sahiha od Džabira ibn Abdullaha, radijAllahu ‘anhu, u kome stoji da Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, kaže: /746/ "Dano mi je pet stvari koje nisu dane nikome prije mene: pomognut sam strahom koji hvata neprijatelja na udaljenosti mjesec dana hoda, zemlja mi je dana kao džamija i sredstvo čišćenja, pa gdje god se ljudi iz moga ummeta zateknu, neka klanjaju!" U drugoj verziji stoji: "On ima džamiju i sredstvo za čišćenje!" Nakon toga, naveo je ostatak hadisa.

U ovom ajetu Allah Uzvišeni kaže: "i lica vaša i ruke vaše potarite. Allah, doista prelazi preko grijeha i prašta!" To znači da u praštanje i brisanje grijeha spada i to što vam je propisao tejemmum i dozvolio vam da s njim klanjate namaz ukoliko ne nađete vode, što je vid dobrote i olakšice prema vama. U ovom ajetu vodi se računa da se namaz ne obavlja na neodgovarajući način, počev od pijanstva, tako da čovjek treba biti trezven i znati šta govori, odnosno, velike nečistoće - dok se ne okupa, ili male nečistoće - dok ne uzme abdest. Izuzetak je ako je čovjek bolestan ili nema vode, jer tada mu Allah Uzvišeni daje da kao olakšicu uzme tejemmum, što je izraz Njegove milosti, blagosti i širine.​

Povod propisivanja tejemmuma

El-Buhari navodi predanje od Aiše, koja kaže: /747/ - Krenuli smo sa Allahovim Poslanikom, sallAllahu alejhi we sellem, na jedno putovanje, a kada smo došli u Bejdu ili Zatul-Džejš, pukla mi je ogrlica. Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, ostao je tražeći je zajedno s ostalim ljudima. Pošto nisu imali vode, ljudi su došli Ebu-Bekru i kazali: "Vidiš šta je Aiša uradila? Podigla je i Allahovog Poslanika, sallAllahu alejhi we sellem, i druge ljude, a oni nisu blizu vode, niti je uz njih voda." Tada je došao Ebu-Bekr dok je Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, bio stavio glavu na moju natkoljenicu i zaspao! Rekao je: "Zadržala si Allahovog Poslanika, sallAllahu alejhi we sellem, i ove ljude, a oni nisu blizu vode, odnosno uz njih nije voda?" Zatim me je Ebu-Bekr prekorio i rekao što je Allah htio da kaže, a zatim počeo bockati rukom u pas, a samo me je glava Allahovog Poslanika sprečavala da se pomaknem. Zatim je Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, ustao u zoru, ali nije imao vode! Tada je Allah Uzvišeni objavio ajet o tejemmumu i oni su uzeli tejemmum! Usejid ibn Hudajr tom je prilikom rekao: "Ovo nije prva blagodat što ju je donijela porodica Ebu-Bekra!" Potom smo poslali devu na kojoj sam ja jahala i našli smo ispod nje ogrlicu! To prenosi El-Buhari od Kutejbe, a Muslim od Jahje ibn Jahje.

"Zar ne vidiš kako oni kojima je dan dio Knjige kupuju zabludu i žele da vi s Pravog puta skrenete?" /44/ "Allah najbolje poznaje neprijatelje vaše; Allah je dovoljan Zaštitnik; Allah je dovoljan Pomagač!" /45/ - Oni koji su judejstvo prihvatili, izvrću smisao riječi govoreći: "Čujemo, ali se ne pokoravamo!" i "Slušaj, ne čuli Te!" i "ra'ina" prevrćući jezicima svojim i huleći vjeru! A da oni kažu: "Slušamo i pokoravamo se!" i "Slušaj!" i "Pogledaj na nas!" - za njih bi bilo bolje i ispravnije! Ali, Allah je njih zbog nevjerovanja njihova prokleo i malo ko od njih vjeruje! /46/

Allah Uzvišeni govori ovdje o židovima, neka je na njih prokletstvo Allahovo do Dana sudnjega, kako oni kupuju zabludu za Pravi put, okreću se od onoga što je Allah objavio Svom Poslaniku, sallAllahu alejhi we sellem, i ostavljaju znanje koje imaju od prethodnih vjerovjesnika o osobinama Muhammeda, sallAllahu alejhi we sellem, da bi to prodali za bagatelnu cijenu ovosvjetskih prolaznosti; "i žele da vi s Pravog puta skrenete", tj. žele da vi ne vjerujete i da napustite Uputu koju slijedite;"Allah najbolje poznaje neprijatelje vaše", tj. On ih najbolje zna, pa vas zato upozorava; "Allah je dovoljan Zaštitnik; Allah je dovoljan Pomagač!" Allah je dovoljan zaštitnik onome ko od Njega traži utočište i pomagač onome ko od Njega pomoć traži!

Zatim, Allah Uzvišeni kaže: "Oni koji su judejstvo prihvatili..." čime se ukazuje na vrstu kao i u riječima Uzvišenog: "pa klonite se nečistih kumira!" (I22:30); "Oni izvrću smisao riječi", tj. tumače ih na neodgovarajući način i komentiraju drugačije nego Allah to hoće, - govoreći: "Slušamo", tj. čujemo što si rekao, Muhammede, ali ti se ne pokoravamo, što predstavlja najteži oblik nevjerstva i inada! Oni odvraćaju od Knjige Allahove nakon što su je razumjeli, znajući kakva ih kazna za to čeka! Njihove riječi: "I slušaj, ne čuli te!", tj. slušaj šta kažemo, ne čuo!!... To je ironija i omalovažavanje od njih, Allah ih prokleo!

"i 'Ra'ina!' prevrćući jezicima svojim i huleći vjeru!" To znači da oni simuliraju da govore: "Čuvaj nas i čuj!" - dok time misle na glupost napadajući tako Vjerovjesnika, sallAllahu alejhi we sellem. O tome je bilo više govora uz riječi Allaha Uzvišenog: "O vjernici, ne govorite 'Ra'ina!', nego recite 'Unzurna!'” (I2:104) Zato Allah Uzvišeni kaže za ove židove da svojim govorom oni žele suprotno onome što kažu prevrćući svojim jezicima i huleći vjeru, odnosno, napadajući Vjerovjesnika, sallAllahu alejhi we sellem.

Zatim kaže: - A da oni kažu: "Slušamo i pokoravamo se!" i "Slušaj!" i "Pogledaj nas!" - za njih bi bilo bolje i ispravnije! Ali, Allah je njih zbog nevjerovanja njihovoga prokleo i malo ko od njih vjeruje!" Njihova su srca prazna od dobra i daleko od toga, tako da u njih ne ulazi ništa od vjere, koja bi im bila od koristi. O tome je bilo govora ranije uz riječi Allaha Uzvišenog: "jer malo je njih koji vjeruju" (I2:88), što znači da ne vjeruju korisnim vjerovanjem.

"O vi kojima je Knjiga dana, povjerujte u ovo što objavljujemo potvrđujući ono što već imate, prije nego što crte lica izbrišemo i vratimo ih nazad, ili ih prokunemo kao što smo proklinjali one koji nisu subotu poštivali, jer zapovijest Allahova biva izvršena!" /47/ "Allah, doista, neće oprostiti da se Njemu išta ravnim pridružuje, a oprostit će sve mimo toga kome On hoće! A onaj ko drugog Allahu pridružuje, on čini potvoru i grijeh veliki!" /48/

Allah Uzvišeni zapovijeda sljedbenicima Knjige da vjeruju u ono što je objavio Njegovom poslaniku, Muhammedu, sallAllahu alejhi we sellem, iz Knjige velike, koja sadrži potvrdu radosnih vijesti koje oni imaju, prijeteći im ukoliko to ne budu činili, slijedećim riječima: "prije nego što crte lica izbrišemo i vratimo ih nazad." Neki u vezi s tim kažu: "To znači, prije nego izbrišemo crte lica, jer brisanje tih crta znači njihovo vraćanje otraga tako da i njihovi pogledi budu straga i kreću se unazad, što najbolje govori o kazni. Ovo je primjer koji im Allah Uzvišeni navodi zbog toga što su se okrenuli od istine i vratili neistini vraćajući se tako sa Jasnoga puta na put zablude, kojim idu žurno krećući se nazad.​

Navodi se da je svećenik Ka'b el-Ahbar prihvatio islam kada je čuo ovaj ajet, a Ibn-Džerir navodi predanje od Isa'a ibn Mugire, koji kaže: - Kod Ibrahima smo razmatrali pitanje Ka'bovog prihvaćanja islama. Neki su tvrdili da je on primio islam u vrijeme Omera. Naime, on je krenuo na put do Svetog hrama u Kudsu i naišao kroz Medinu, pa je pred njega izišao Omer rekavši: "Ka'be, primi islam!" Odgovorio je: - Zar vi, u vašoj Knjizi ne kažete: "Oni kojima je dano da nose Tevrat, pa ga ne drže, slični su magarcu koji nosi knjige!" (I62:5) Meni je dano da nosim Tevrat?! Omer ga je, potom, pustio i on je otišao stigavši do Homsa. Tamo je čuo jednog tužnog čovjeka kako govori: "O vi kojima je Knjiga dana, povjerujte u ovo što objavljujemo potvrđujući ono što već imate prije nego što crte lica izbrišemo i vratimo ih nazad..." Tada je rekao: "Gospodaru moj, ja prihvaćam islam!" iz straha da se na njega ne odnosi ovo što donosi ovaj ajet. Nakon toga se vratio, otišao svojoj porodici u Jemen, a potom došao s njima kao muslimanima! Ovako prenosi Ibn Ebi-Hatim u drugoj verziji i sa drugim lancem predanja.

"ili ih prokunemo kao što smo proklinjali one koji nisu poštovali subotu", tj. one koji su u subotu varkom išli u lov, pa su se izobličili u majmune i svinje[174], o čemu će opširnije biti govora u poglavlju "O bedemima", inšallah!

"...jer zapovijest Allahova će izvršena biti!" Kada On nešto naredi, ne može biti drugačije, niti se to može omesti. Nakon toga, Allah Uzvišeni saopćava da neće oprostiti da se Njemu bilo što pridružuje, tj. da neće oprostiti robu koji bude idolopoklonik, dok će sve osim toga oprostiti kome hoće od Svojih robova. U vezi s ovim ajetom ima više hadisa, od kojih ćemo mi neke ovdje navesti.

Prvi hadis: Hafiz Ebu-Bekr el-Bezzar u svom "Musnedu" navodi predanje od Enesa ibn Malika, koji prenosi da je Vjerovjesnik, sallAllahu alejhi we sellem, rekao: /748/ "Tri su vrste nasilja: nasilje koje Allah neće oprostiti, nasilje koje će Allah oprostiti i nasilje od kojega Allah neće ostaviti ništa! Nasilje koje Allah neće oprostiti jeste idolopoklonstvo (širk), jer Allah kaže: 'Idolopoklonstvo je veliko nasilje!' (I31:13) Nasilje koje će čovjek oprostiti. jeste nasilje koje robovi učine sebi u stvarima između njih i njihova Gospodara, a nasilje koje neće ostaviti jeste nasilje robova jednih prema drugima sve dok jedni drugima to duguju!"

Drugi hadis: Imam Ahmed navodi predanje od Ebu-Zerra, koji kaže: /749/ - Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, rekao je: "Nema roba koji kaže: Nema boga osim Allaha! a potom, na tome umre - da neće ući u Džennet!" Na to sam ja upitao: "A ako učini blud ili ukrade?", pa je rekao: "Čak ako i blud počini i ukrade!" Rekao sam: "A ako učini blud ili ukrade?", pa je rekao: "Čak ako i blud počini i ukrade!" To je ponovljeno tri puta, a četvrti put je rekao: "Uprkos protivljenju Ebu-Zerra!" Zatim kaže: "Nakon toga je Ebu-Zerr izišao, a on je vukući svoj plašt govorio: "Da, uprkos protivljenju Ebu-Zerra!" Nakon toga je Ebu-Zerr ovo govorio i ponavljao: "Da, uprkos protivljenju Ebu-Zerra!" Navode ga iz predanja Husejna.

Treći hadis: Hafiz Ebu-Ja'la navodi predanje u svom "Musnedu" od Džabira: /750/ da je Vjerovjesnik, sallAllahu alejhi we sellem, rekao: "Oprost prema robu važi sve dok ne padne zastor!" Neko je upitao: "Allahov Poslaniče, a šta je zastor?" On je odgovorio: "To je pridruživanje Allahu bilo šta, jer nema duše koja će susresti Gospodara svoga ako Mu nikoga nije pridruživala, da joj se ne omogući oprost od Allaha Uzvišenog, pa ako On htjedne - kaznit će je, a ako htjedne - oprostit će joj!" Nakon toga, Božiji Vjerovjesnik, sallAllahu alejhi we sellem, proučio je: "Allah, doista, neće oprostiti da se Njemu išta ravnim pridružuje, a oprostit će sve mimo toga, kome On hoće!"

Četvrti hadis: Taberani navodi predanje od Ibn-Abbasa, koji prenosi od Allahovog Poslanika, sallAllahu alejhi we sellem, da je rekao: /751/ - Allah Uzvišeni kaže: "Ko bude znao da sam Ja moćan da oprostim grijehe, oprostit ću mu ukoliko mi ne bude nikoga pridruživao!"

Od Ibn-Omera se navodi da je rekao: - Nismo dozvoljavali da za oprost mole oni koji su počinili velike grijehe dok nismo čuli Allahovog Poslanika, sallAllahu alejhi we sellem, kako uči: "Allah, doista, neće oprostiti da se Njemu išta ravnim pridružuje, a oprostit će sve mimo toga kome On hoće!" Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, rekao je: /752/ "Ostavio sam Svoj zagovor (šefaat) za počinioce velikih grijeha iz Moga ummeta za Sudnji dan!" Naime, za traženje oprosta Allahovog uvjet je pokajanje, pa ko se pokaje od bilo kojeg grijeha, makar ga i opetovao, Allah će mu primiti pokajanje, jer Allah Uzvišeni kaže: - Reci: "O robovi moji koji ste se prema sebi ogriješili, ne gubite nadu u Allahovu milost, jer Allah sve grijehe oprašta!" (I39:53), ali pod uvjetom da se pokaju.[175]

"A onaj ko drugog Allahu pridružuje, on čini potvoru i grijeh veliki", kao što Allah također kaže: "Idolopoklonstvo je veliko nasilje!" (I31:13) U dva Sahiha se navodi predanje od Ibn-Mesuda, koji kaže: /753/ Upitao sam: "Allahov Poslaniče, koji je najveći grijeh?" Rekao je: "Da Allahu učiniš suparnika, a On te je stvorio!" On navodi kompletan hadis. Ibn-Merdevejh navodi predanje od Imrana ibn Husajna: /754/ da je Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, rekao: "Da vas obavijestim o najvećim grijesima? To je pridruživanje Allahu nekoga ravnim!", a zatim je proučio: "A onaj ko drugog Allahu pridružuje, on čini potvoru i grijeh veliki!" te nepokornost roditeljima, pa je proučio: "da bi bio zahvalan Meni i roditeljima svojim, a Meni se sve vraća!" (I31:14)​

"Zar ne vidiš one koji sebe smatraju od grijeha čistim? Međutim, Allah čisti od grijeha koga hoće i nikome se neće, ni koliko trun, nepravde učiniti!" /49/ "Pogledaj kako izmišljaju laž o Allahu! To je Allahu dovoljno kao jasan grijeh!" /50/ - Zar ne vidiš one kojima je dan dio Knjige kako u kumire i Taguta vjeruju, a onima koji ne vjeruju govore: "Ovi su na ispravnijem putu od onih koji vjeruju!" /51/ "To su oni koje je Allah prokleo, a onome koga je Allah prokleo nećeš naći nikoga ko bi mu pomogao!"/52/

Hasan i Katade tvrde da je ajet: "Zar ne vidiš one koji sebe smatraju od grijeha čistim?" objavljen u vezi sa židovima i kršćanima koji su govorili: "Mi smo sinovi i miljenici Božiji!" - te: "U Džennet neće ući niko ko nije židov ili kršćanin!" Međutim, iako su židovi i kršćani bili povod objavi ajeta, on također ima opće značenje i odnosi se na svakoga onoga koji se hvališe i sam sebe ili druge oslobađa grijeha. Ustvari, to predstavlja prijekor samohvalisanju i oslobađanju od grijeha. U Sahihu Muslimovom navodi se predanje od Mikdada ibn El-Esveda, koji kaže: /755/ "Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, naredio nam je da bacimo prašinu u lica onih koji hvale!" U Dva Sahiha od Ebu-Bekreta se prenosi: /756/ da je Allahov Poslanik čuo nekog čovjeka kako hvali drugoga čovjeka, pa je rekao: "Teško tebi, prerezao si vrat svome drugu!" Zatim je rekao: "Ako neko od vas mora pohvaliti svoga druga, neka kaže: 'Mislim da je takav i takav!', a Allah najbolje zna!"

Imam Ahmed navodi predanje od Ma'beda el-Džuhenija, koji kaže: - Muavija je rijetko navodio riječi Vjerovjesnika, sallAllahu alejhi we sellem, govoreći "da je rekao", a rijetko bi i petkom, kada bi navodio hadis Vjerovjesnika, sallAllahu alejhi we sellem, izostavljao njegove riječi: /757/ "Kome Allah želi dobro, da mu da razumije vjeru! Ovaj kapital je sladak i svjež, pa ko ga uzme iskreno, bit će blagoslovljen! Čuvajte se hvalisanja, jer to je ubistvo!" O pokuđenosti hvalisanja i oslobađanja od grijeha bit će riječi više uz ajet: "I ne oslobađajte grijeha sami sebe, jer On najbolje zna ko se Allaha boji!" (I53: 32)[176] Zato Allah Uzvišeni ovdje kaže: "Međutim, Allah čisti od grijeha koga hoće!" To je stvar Allaha Uzvišenog, budući da On najbolje zna suštinu stvari i sve skriveno; "i nikome se neće, ni koliko trun, nepravde učiniti!" Dakle, ni koliko jedan trun, a to je ono što bude unutar sjemenke ili što ostane među prstima.

"Pogledaj kako izmišljaju laž o Allahu!" To znači: pogledaj kako židovi i kršćani sami sebe oslobađaju grijeha, tvrdeći da su oni Allahovi sinovi i miljenici, te "da u Džennet neće ući niko osim onoga ko bude židov ili kršćanin!" (I2:111), zatim: "Vatra nas neće ni dodirnuti više od nekoliko dana!" (I3:24) Usto, oni se pouzdaju u dobra djela svojih predaka, iako je Allah Uzvišeni odredio da dobra djela očeva neće ni u čemu biti od koristi sinovima, rekavši: "Taj narod je bio i nestao; njemu pripada ono što je zaslužio, a vama što ste zaslužili!" (I2:134)

Zatim, Allah Uzvišeni kaže: "To je Allahu dovoljno kao jasan grijeh!" Dovoljno je što su ovo učinili otvoreno lažući i klevećući. "Zar ne vidiš one kojima je dan dio Knjige, kako u kumire i Taguta vjeruju?" Riječ odnosi se na kumira, proroka, čarobnjaka i sl. U hadisu stoji: /758/ "Predskazivanje, vračanje i gatanje ulaze u značenje riječi 'el-džibt'!" Imam Ahmed navodi predanje u svom "Musnedu" od Kubejsea ibn Meharika, koji navodi da je čuo Vjerovjesnika, sallAllahu alejhi we sellem, kako kaže: /759/ "Gatanje, vračanje i predskazivanje sudbine spadaju u idolopoklonstvo! Avf kaže: "Predskazivanje je gatanje iz leta ptica, a vračanje je gatanje iz linija po zemlji.[177] O Tagutu smo, međutim, govorili u poglavlju "El-Bekare", uz riječi Allaha Uzvišenog: "Onaj ko ne vjeruje u Taguta ,[178] a vjeruje u Allaha, drži se za najčvršću vezu, koja se neće prekinuti".

Ibn Ebi-Hatim navodi predanje od Ebu-Zubejra, da je on čuo od Džabira ibn Abdullaha kako mu je postavljeno pitanje u vezi sa "Tagutima", pa je rekao: "To su proroci kojima dolaze šejtani!" Imam Malik kaže: "To je sve što se obožava mimo Allaha Uzvišenog!" "...a onima koji ne vjeruju govore: "Ovi su na ispravnijem putu od onih koji vjeruju..." Oni preferiraju nevjernike u odnosu na muslimane i pored njihovog paganstva, pomanjkanja vjere i nevjerovanja u Allahovu Knjigu, koja im je dana. Imam Ahmed navodi predanje od Ibn-Abbasa, koji kaže: Kada je Ka'b ibn Ešref došao u Meku, Kurejši su rekli: "Zar ne vidiš ovog samotnog bijednika odsječenog od svog naroda, koji misli da je bolji od nas...?!"

Mi smo čuvari hadžija, vrata Kabe i skrbnici vodom!" On je rekao: "Vi ste dobri!" Nakon toga objavljeno je: "a doista, će onaj koji tebe mrzi bez spomena ostati!" (108:3) Nakon toga je, također, objavljeno: "Zar ne vidiš kako oni kojima je dan dio Knjige..." do "pomagač!" (I3:44-45) Ovo je za njih prokletstvo i obavještenje da neće imati pomagača ni na ovome ni na onome svijetu, budući da idu tražiti pomoć od idolopoklonika, govoreći im to kako bi ih pridobili da im pomognu. Oni su im odgovorili došavši s njima na "Dan saveza", pa su Vjerovjesnik, sallAllahu alejhi we sellem, i njegovi drugovi iskopali oko Medine hendek, te je Allah otklonio njihovo zlo!​

"I one koji ne vjeruju i nisu postigli nikakvo dobro, pune srdžbe je odbio, I vjernike je Allah borbe poštedio! Allah je doista moćan i silan!" (I33:25)

"Ili (da) bilo kakav udio u vlasti imaju, oni ljudima ništa ne bi dali!" /53/ "Ili ljudima zavide na onome što im je Allah dao iz obilja svoga?! A Mi smo potomcima Ibrahimovim Knjigu i mudrost dali, i dali smo im veliku vlast!" /54/ "Pa, bilo ih je koji su vjerovali, a bilo je i onih koji su od toga odvraćali! A Džehennem je dovoljan kao oganj užareni!" /55/

Allah Uzvišeni kaže "Ili da bilo kakav udio u vlasti imaju..." u obliku negativnog upita, što znači: oni nemaju nikakvog udjela u vlasti. Nakon toga, opisuje ih kao škrce, pa kaže: "oni ljudima ništa ne bi dali!" Znači, da oni imaju ikakav udio u vlasti i gospodarstvu,. oni ne bi dali ništa, a pogotovu ne Muhammedu, sallAllahu alejhi we sellem, pa čak ni toliko da se može ispuniti "neqir", tj. udubina na koštici hurme, po mišljenju Ibn-Abbasa i mnogih drugih.

Zatim, Allah Uzvišeni kaže: "Ili bi ljudima zavidjeli na onome što im je Allah dao iz obilja Svoga?!" Time se ukazuje na njihovu zavist prema Vjerovjesniku, sallAllahu alejhi we sellem, na veličanstvenoj vjerovjesničkoj misiji, koju mu je Allah Uzvišeni podario, te sprečavanje da ga priznaju iz zavisti prema njemu budući da je bio Arap, a ne Izraelićanin. Ibn-Abbas kaže: "Mi smo ljudi mimo drugih!"[179]

"A Mi smo potomcima Ibrahimovim Knjigu i mudrost dali, i dali smo im veliku vlast!" To znači, Mi smo sinovima Israilovim, kojima su potomci Ibrahimovi dali vjerovjesništvo, njima smo objavljivali knjige, pa su oni sudili među sobom po tradiciji, tj. mudrosti, a dali smo da između njih budu i vladari. Pored svega toga, među njima je bilo onih koji su vjerovali, te onih koji nisu vjerovali, i koji su ljude odvraćali i odbijali od vjerovanja u vjerovjesnike, iako su bili između njih, pa kako da povjeruju u tebe, Muhammede, jer ti nisi Izraelićanin?!

"A dovoljan je Džehennem kao užareni oganj!", tj. kao kazna za njihovo nevjerstvo, inad i suprotstavljanje Allahovim knjigama i poslanicima, njima je dovoljna vatra!

"Doista, one koji ne vjeruju u Znamenja Naša, Mi ćemo u vatru baciti, pa kada god im se kože ispeku, zamijenit ćemo im ih drugim kožama, kako bi kaznu osjetili! Allah je, doista, silan i mudar!" /56/ "A one koji vjeruju i dobra djela čine, Mi ćemo uvesti u dženetske bašče ispod kojih rijeke teku. Tamo će zauvijek ostati i žene čiste u njima imati; i u debelu hladovinu ćemo ih uvesti!"/57/

Allah Uzvišeni kazuje kako će kažnjavati u džehenemskoj vatri one koji ne vjeruju u Njegove ajete i odvraćaju od Poslanika, sallAllahu alejhi we sellem, pa kaže: "Doista, one koji ne vjeruju u Znamenja Naša... itd.", tj. Mi ćemo uvesti u Vatru tako da kaznom i patnjom bude obuhvaćen svaki djelić njihovoga tijela. Zatim kaže: "pa kada im se kože ispeku, zamijenit ćemo im ih drugim kožama, kako bi kaznu osjetili!" E'meš navodi predanje od Ibn-Omera: "Kada njihove kože budu sagorjele, bit će zamijenjene drugim kožama, bijelim poput hartije!" To prenosi Ibn Ebi-Hatim. /760/ "Jedan je čovjek ovaj ajet proučio pred Omerom, pa je on rekao: "Ponovi mi ga!", što je on učinio. Tada je Muaz ibn Džebel rekao: "Ja imam njegov komentar! U jednom satu bit će promijenjene sto puta!" Omer je kazao: "Tako sam ja čuo od Allahovog Poslanika, sallAllahu alejhi we sellem!"

"A one koji vjeruju i dobra djela čine, Mi ćemo uvesti u dženetske bašče, ispod kojih rijeke teku. Tamo će zauvijek ostati!" To je kazivanje o stanju sretnika u dženetskim baščama, ispod kojih rijeke teku u svim pravcima. Oni će u njima vječno ostati ne mijenjajući se i ne želeći da se bilo šta mijenja!; "i žene čiste imati", tj. žene čiste od mjesečnog i porodiljskog pranja, od neposlušnosti, lošeg morala i negativnih svojstava. "i u debelu hladovinu ćemo ih uvesti!" U duboku, debelu i ugodnu hladovinu. Ibn-Džerir navodi predanje od Šu'beta, koji kaže: - Čuo sam Ed-Dahhaka kako prenosi od Ebu-Hurejrea, a on od Vjerovjesnika, sallAllahu alejhi we sellem, da je rekao: /761/ "U Džennetu ima drvo ispod čijeg hlada jahač može putovati stotinu godina i neće ga prijeći. To je Drvo vječnosti...!"

"Allah vam doista naređuje da emanete date onima kojima pripadaju, a kada među ljudima sudite - da pravedno sudite. Savjet Allahov je uistinu divan i Allah doista sve čuje i vidi!"/58/

Allah Uzvišeni naređuje da se poslovi od povjerenja daju onima koji su ih dostojni. U hadisu Hasana, koji on navodi od Semure, stoji da je Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, rekao: /762/ "Čuvaj emanet onoga koji ti ga je povjerio i ne iznevjeri onoga ko je tebe iznevjerio!" Predanje navode imam Ahmed i autori "Sunena" i to obuhvaća sve stvari i poslove od povjerenja kojima je obavezan čovjek, počevši od prava Allaha Uzvišenog prema Svojim robovima (kao što su namaz, zekat, post, kefareti, zavjeti i druge obaveze koje su čovjeku povjerene i za koje robovi ne znaju), do prava ljudi jednih prema drugima (kao što su: ugovori, stvari na čuvanju i drugo što povjeravaju jedni drugima bez dovoljnog uvida u to), a što je Allah naredio da se izvrši. Ko to ne učini na ovome svijetu, od njega će se nadoknaditi na Sudnjem danu, što potvrđuje i vjerodostojan hadis, prema kome je /763/ Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, rekao: "Tada će se sigurno dati prava onome kome pripadaju, pa će se ovci bez rogova dati od one koja je imala rogove!"

Više komentatora navode da je ovaj ajet objavljen u vezi s Osmanom ibn Talhom ibn Ebi-Talhom, čuvarom (vratarom) časne Kabe. Povod je bio što je Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, uzeo od njega ključ od Kabe na dan osvajanja Meke, a zatim mu ga vratio. Ibn-Ishak kaže: "Neki ljudi od znanja su mi pričali da je Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, stao na vrata Kabe i rekao: /764/ "Nema boga osim Allaha, Jedinoga, Koji nema ortaka, Koji je potvrdio Svoje obećanje, pomogao Svoga roba i sam porazio saveznike. Svako djelo, krv i imetak koji se ističu, i spominju (iz doba džahilijeta) pod mojim su nogama osim brige o Kabi i vode za hadžije!" Ostatak hadisa naveden je u govoru (hutbi) Vjerovjesnika, sallAllahu alejhi we sellem, koju je tada održao. Zatim kaže: "... potom je Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, sjeo u džamiji. Prišao mu je Alija ibn Ebi-Talib dok mu je ključ još bio u rukama i rekao: "Allahov Poslaniče, sastavi nam pokrivanje Kabe sa pojenjem hadžija, Allah te blagoslovio!" - a Vjerovjesnik, sallAllahu alejhi we sellem, rekao je: "Gdje je Osman ibn Talha?" On je pozvan njemu, pa mu je rekao:

"Evo ti ključevi, Osmane. Danas je dan povjerenja i dobročinstva!" Ovaj ajet, iako je objavljen povodom vraćanja ključa Kabe Osmanu ibn Talhi koji je bio emanet što ga je predao Allahovom Poslaniku, sallAllahu alejhi we sellem, a zatim mu ga je on vratio, kao što je naprijed navedeno u hadisu, ima opći smisao i odnosi se na svaki emanet koji čovjek povjeri. Zato Ibn-Abbas kaže: "To se odnosi i na dobročinitelja i na pokvarenjaka!" To se odnosi na svakoga, jer svako treba da vrati povjerene mu stvari.​

"a kada među ljudima sudite - da pravedno sudite." Ovim Allah Uzvišeni naređuje da se među ljudima pravedno sudi. U hadisu stoji: /765/ "Allah je uz vladara sve dok ne postane nepravedan, a kada postane nepravedan - onda ga ostavi samog!" "Savjet Allahov je, uistinu, divan!" On vam time naređuje da stvari od povjerenja izvršavate i pravedno sudite među ljudima, uključujući i druge Njegove savršene i veličanstvene naredbe i propise. "i Allah, doista, sve čuje i vidi!" On dobro čuje što govorite i vidi što radite. Ibn Ebi-Hatim navodi predanje od Ebu-Hurejrea, koji je proučio ovaj ajet: "Allah vam doista naređuje da povjerenje dajete onima koji su ga dostojni..." do riječi: "Savjet Allahov je uistinu divan, i Allah, doista, sve čuje i vidi!" stavljajući palac na uho, a prst do njega na oko, rekavši: /766/ "Čuo sam da ga je ovako učio i Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, stavljajući prste ovako!" Predanje navode Ebu-Davud i Ibn-Hibban u svom Sahihu, El-Hakim u "Mustedreku" i Ibn-Merdevejh u svom "Tefsiru." Ebu-Junus je bio sluga Ebu-Hurejrea po imenu Selim ibn Džubejr.

"O vjernici, pokoravajte se Allahu i pokoravajte se Poslaniku i nadležnim između vas! A ako se u nečemu ne slažete, obratite se Allahu i Poslaniku, ako vjerujete u Allaha i drugi svijet! To je bolje i posljedice su ljepše!"/59/

El-Buhari navodi predanje od Ibn-Abbasa, koji u vezi s riječima: "pokoravajte se Allahu i pokoravajte se Poslaniku i nadležnim između vas", kaže: /767/ "Objavljeno je u vezi s Abdullahom ibn Huzafe ibn Kajs ibn Adijjem, kada ga je Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, poslao u izvidnici..." Ovako to navode ostali iz ove grupe, izuzev Ibn-Madžea, a imam Ahmed prenosi od Alije da je rekao: /768/ "Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, poslao je izvidnicu, odredivši im za pretpostavljenoga jednog od ensarija. Kada su oni krenuli, on je zapazio nešto, pa je rekao: "Zar vam Allahov Poslanik nije zapovjedio da mi budete poslušni?" Oni su kazali: "Dakako!" Zatim je rekao: "Sakupite mi drva!" Sakupili su drva a on je tu naložio vatru i rekao: "Odlučio sam da uđete u ovu vatru!" Zatim, kaže: - Jedan mladić među njima tada je rekao: "Od vatre ste pobjegli Allahovom Poslaniku, pa ne žurite dok ne sretnete Poslanika! Ako vam on naredi da uđete u vatru, uđite!" Oni su se potom vratili Allahovom Poslaniku, sallAllahu alejhi we sellem, i obavijestili ga o tome, a on je rekao: "Da ste u nju ušli, nikada ne biste izišli! Pokornost je samo u činjenju dobra!" To bilježe sastavljači dva Sahiha u predanju El-E'meša. Ebu-Davud navodi predanje od Abdullaha ibn Omera, koji prenosi da je Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, rekao: /769/ "Poslušnost i pokornost obaveza su muslimana u stvarima koje voli i ne voli, a koje ne vode u grijeh. Ukoliko se zapovijeda grijeh, tada nema poslušnosti ni pokornosti!" To navode i El-Buharija i Muslim.

El-Buhari navodi predanje od Enesa, koji kaže da je Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, rekao: /770/ "Slušajte i pokoravajte se, pa makar vam naređivao abesinski rob čija je glava kao grožđica!" Ibn-Džerir navodi predanje od Ebu-Hurejrea, koji prenosi da je Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, rekao: /771/ "Doći će vam namjesnici nakon mene, pa će vam dobročinitelj činiti dobro, a pokvarenjak zlo! Slušajte ih i budite pokorni u svemu što je u skladu s istinom i klanjajte iza njih! Ako budu činili dobro, to pripada i vama i njima, a ako budu činili zlo, to pripada vama, a protiv je njih!" Od Ibn-Abbasa, radijAllahu ‘anhu, navodi se da je rekao: - Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, kaže: /772/ "Ko kod svoga pretpostavljenog (vladara) vidi nešto loše, neka se strpi, jer niko ko se razilazi sa zajednicom i za pedalj, neće umrijeti osim kao paganin!" Predanje navode Muslim i El-Buhari.

"i nadležne između vas!" Ima mišljenja da su to pretpostavljeni vladari, a ima mišljenja da su učeni. Koliko se vidi, a Allah to najbolje zna, to ima opće značenje i odnosi se na svakog pretpostvljenog, od vladara do učenjaka. U jednom sahih (vjerodostojnom) hadisu o čijoj su vjerodostojnosti saglasni El-Buhari i Muslim, od Ebu-Hurejrea se navodi kako on prenosi od Allahovog Poslanika, sallAllahu alejhi we sellem, da je rekao: /773/ "Ko se meni pokori, pokorio se i Allahu, a ko prema meni griješi, griješi i prema Allahu. Ko se pokori mome zastupniku - i meni se je pokorio, a ko se ogriješi o moga zastupnika - i o mene se ogriješio!" Ove zapovijedi odnose se na poslušnost učenim i pretpostavljenim. Zato Allah Uzvišeni kaže: pokoravajte se Allahu", tj. slijedite Njegovu Knjigu, "i pokoravajte se Poslaniku", tj. držite se njegova sunneta,

"i nadležnim između vas", u svemu što vam narede u okviru pokornosti Allahu, a ne griješenju prema Njemu, jer "nema pokornosti stvorenju u griješenju prema Allahu", kao što je to navedeno u hadisu, nego je "pokornost samo u dobru!"

"A ako se u nečemu ne slažete, obratite se Allahu i Poslaniku", tj. Knjizi i sunnetu. To je zapovijed od Allaha Uzvišenog, jer u svemu u čemu ljudi raspravljaju o pitanjima osnova vjere i izvedenih propisa, dužni su da se obrate Knjizi i sunnetu, kao što i Allah Uzvišeni kaže:"Ma u čemu se razilazili, presuda pripada Allahu!" (I42:10) Prema tome, ono što presude Knjiga i sunnet, i što posvjedoče kao ispravno, to je istina, a nakon istine nema ništa osim zablude! Zato i Allah Uzvišeni kaže: "ako vjerujete u Allaha i drugi svijet!" To znači, vaša neslaganja i neznanje ostavite i obratite se Allahovoj Knjizi i sunnetu Njegova Poslanika, pa prema njima sudite u svemu u čemu se ne slažete. Ovaj ajet upućuje na to da onaj koji u pitanjima sukoba ne bude sudio po Knjizi i sunnetu, i njima se ne obrati, ne vjeruje u Allaha i drugi svijet.​

Allah Uzvišeni kaže: "To je bolje", tj. suđenje na osnovi Allahove Knjige i sunneta Njegovoga Poslanika, sallAllahu alejhi we sellem, te obraćanje njima bolje je, "i po posljedicama ljepše", tj. sa ljepšom posljedicom, rezultatom i nagradom.

"Zar ne vidiš one koji tvrde da vjeruju u ono što je objavljeno tebi i u ono što je objavljeno prije tebe, kako žele da im se pred Tagutom sudi, iako im je naređeno da u njega ne vjeruju?! A šejtan želi da ih samo u veliku zabludu navede!" /60/ - I kada im se kaže: "Dođite na ono što je Allah objavio i dođite Poslaniku!" - vidiš licemjere kako se od tebe sasvim okreću!" /61/ "A šta će tek biti kada ih pogodi nevolja zbog djela ruku njihovih, pa ti dođu zaklinjući se Allahom: "Mi smo samo htjeli da dobro i pravo učinimo!" /62/ "To su oni za koje Allah zna šta je u srcima njihovim, pa okreni se od njih i savjetuj ih, i reci im ono što će ih dirnuti!"/63/

Ovo je prijekor Allaha Uzvišenog onima koji tvrde da vjeruju u ono što je Allah Objavio Svome Poslaniku i vjerovjesnicima koji njemu prethode, alejhi selam, a oni, pored toga, sude mimo Knjige i sunneta. Prema tome, ovaj ajet upućuje prijekor svakome ko napusti sud Allaha i Njegova Poslanika, uzimajući da sudi po nečemu drugome, što je lažno, a što se imenuje Tagutom. Zato Allah Uzvišeni kaže: "kako žele da im se pred Tagutom sudi... itd.", "kako se od tebe sasvim okreću", tj. kako se od tebe sasvim odbijaju kao oholi ljudi. U tom smislu, Allah Uzvišeni kaže za idolopoklonike: A kada im se kaže: "Slijedite ono što vam Allah objavljuje!", oni odgovaraju: "Ne, mi slijedimo ono što smo zatekli kod predaka naših!" (I31:21)

Nakon toga, Allah Uzvišeni koreći licemjere kaže: "A šta će tek biti kada ih pogodi nevolja zbog djela ruku njihovih? "To znači: šta će s njima biti kada ih sudbina dovede u situaciju da ih zadese nevolje zbog njihovih grijeha i budu trebali tvoju pomoć, "pa ti dođu kunući se Allahom: 'Mi smo samo htjeli da dobro i pravo učinimo!', tj. dođu da ti se izvinu i kunu se govoreći: 'Mi time nismo htjeli drugog osim Tebe, nego smo se samo tako prikazivali, ne vjerujući u ispravnost tog suda!' ”

Zatim Allah Uzvišeni kaže: "To su oni za koje Allah zna šta je u srcima njihovim!" Ta vrsta ljudi su licemjeri i Allah zna šta je u njihovim srcima, pa će ih prema tome i kazniti, jer Njemu se ništa ne može sakriti. Zato, Muhammede, to ti je dosta za njih, jer Allah zna što javno čine i što kriju. U tom smislu, njemu kaže: "pa okreni se od njih!", tj. nemoj prema njima biti strog zbog onog što je u srcima njihovim, "i savjetuj ih!" Ukazuj im na licemjerje koje je u srcima njihovim i zlo u duši njihovoj, "i reci im ono što će ih dirnuti!" Savjetuj ih riječima koje su njima razumljive i bliske!

"A mi nismo nijednog poslanika poslali, osim da bi mu se pokoravalo uz Allahovo odobrenje. A da ti oni dođu kada sami sebi nasilje učine i zamole Allaha da im oprosti, pa da i Poslanik zamoli da im se oprosti, oni bi vidjeli da Allah doista prima pokajanje i da je milostiv!" /64/ "I tako Mi Gospodara tvoga, oni neće vjerovati dok za sudiju u sporovima međusobnim tebe ne prihvate, a potom u dušama svojim tegobe ne osjete za ono što si odredio i sasvim se ne predaju!"/65/

Allah Uzvišeni kaže: "A mi nismo nijednog poslanika poslali, osim da bi mu se pokoravalo..." To znači, naložio sam da se pokoravaju onome koga sam im poslao; "uz odobrenje Allahovo". Mudžahid kaže: "To znači, niko mu se neće pokoravati, osim s Mojim odobrenjem", tj. neće mu se pokoravati osim onaj kome Ja dopustim, jer Allah Uzvišeni također kaže: "Allah je već potvrdio obećanje Svoje, pa ste ih vi, voljom Njegovom uništavali" (I3:152), tj. uz Njegovu zapovijed, odredbu, volju i moć nad njima.

"A da ti dođu oni koji su sami sebi nasilje učinili i zamole Allaha da im oprosti, pa da i Poslanik zamoli da im se oprosti!" Allah Uzvišeni upućuje grješnike i prekršioce kada im se desi da pogriješe ili počine grijeh da dođu Poslaniku, sallAllahu alejhi we sellem, i kod njega od Allaha oprost zamole, tj. zamole i njega da traži oprost za njih. Jer, ukoliko oni to učine, Allah će primiti njihovo pokajanje, smilovati im se i oprostiti im. U tom smislu, Allah Uzvišeni kaže: "Oni bi vidjeli da Allah doista prima pokajanje i da je milostiv!" [180]

"I tako Mi Gospodara tvojega, oni neće povjerovati dok za sudiju u sporovima međusobnim tebe ne prihvate!" Allah Uzvišeni se kune Svojom Svetom Osobom da niko neće biti vjernik dok ne uzme za sudiju Poslanika, sallAllahu alejhi we sellem, u svim stvarima, tako da to što on presudi jeste istina koje se treba i javno i tajno držati. Zato Allah Uzvišeni kaže: "a potom, u dušama svojim, nimalo tegobe ne osjete za ono što si odredio i sasvim se ne predaju!" Znači, kada tebe za sudiju uzimaju, oni ti se u dubini duša svojih pokoravaju i ne nalaze nikakve tegobe što si im presudio, tako da to prihvaćaju i javno i tajno, predajući se potpuno i bez rezerve. To potvrđuje i slijedeći hadis: /774/

"Tako mi Onoga u Čijim rukama je moj život, nijedan od vas neće biti vjernik sve dok njegove strasti ne budu slijedile ono što sam ja donio!" El-Buhari od Urveta prenosi da je rekao: /775/ - Zubejr se sukobio s nekim čovjekom u vezi s jamom sa vodom u Harri, pa mu je Vjerovjesnik, sallAllahu alejhi we sellem, rekao: "Zubejre, zalij svoju zemlju a potom pusti vodu komšiji!" Tada je ensarija rekao: "To je zbog toga što ti je on tetić!" Na to se naljutio Allahov Poslanik sallAllahu alejhi we sellem, i rekao: "Zalij svoju zemlju, Zubejre, a zatim zapriječi vodu dok ne poplavi tvoju zemlju, a zatim je pusti svome komšiji!" Tako je Vjerovjesnik, sallAllahu alejhi we sellem, svojom presudom dao potpuno pravo Zubejru, koje je bio prisvojio ensarija ukazujući prije toga na rješenje koje je bilo prihvatljivo, pa je Zubejr rekao: - Mislim da je ovaj ajet:​

"I tako Mi Gospodara tvojega, oni neće povjerovati dok za sudiju u sporovima međusobnim tebe ne prihvate!" objavljen isključivo tim povodom! To prenosi Ahmed s prekidom u lancu predanja između Urveta i njegovog oca Zubejra, jer on to nije čuo od njega, nego je čuo od svoga brata Abdullaha, a predanje navodi i Ibn Ebi-Hatim prema kojem Urve to prenosi od Abdullaha ibn Zubejra, kome to prenosi Zubejr ibn Avam. Tako ga navodi i Nesa'i dok Ibn Ebi-Hatim to također prenosi od Seida ibn Musejjeba, koji kaže: /776/ "da je to objavljeno u vezi sa Zubejrom ibn Avamom i Hatibom ibn Ebi-Belte'om!" To je "mursel" predanje, u kojem, međutim, ima jedna korist, a to je da je spomenuto puno ime ensarije, a usto navodi se i drugi povod objave ovog ajeta.

Hafiz Ebu-Ishak Ibrahim ibn Abdurrahman navodi predanje od Damreta, koji kaže: /777/ - Dva čovjeka su se posvađala, pa su došli Vjerovjesniku, sallAllahu alejhi we sellem, koji je presudio za onoga koji je bio u pravu, a protiv drugoga, pa je ovaj rekao: "Nisam zadovoljan!" Drugi je rekao: "Pa šta hoćeš?" Odgovorio je: "Da pođemo do Ebu-Bekra es-Siddika!" Potom su otišli njemu, pa je rekao onaj u čiju korist je donesena presuda: "Imali smo spor pred Vjerovjesnikom, sallAllahu alejhi we sellem, pa je on u moju korist presudio!" Ebu-Bekr je na to rekao: "Na vama je to što je Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, presudio!" Drugi je tada izrazio nezadovoljstvo rekavši: "Da odemo do Omera ibn Hattaba!" Tamo je onaj u čiju korist je donesena presuda kazao: "Imali smo spor pred Vjerovjesnikom, sallAllahu alejhi we sellem, pa je presudio u moju korist, a protiv njega - i on nije zadovoljan!" Tada je Omer ibn Hattab upitao: "Je li tako?", zatim je ušao u svoj dom i izišao sa isukanom sabljom u rukama i udario po glavi onoga koji nije bio zadovoljan ubivši ga! Nakon toga, Allah Uzvišeni je objavio: "I tako Mi Gospodara tvojega, oni neće povjerovati..."

- I da smo Mi njima propisali "da sami sebe poubijate!" ili "da se iselite iz svoga zavičaja!", malo ko od njih bi to učinio! A kada bi onako kako im se savjetuje postupili, bilo bi im bolje i u vjeri čvršće! /66/ "I tada bismo im Mi, od Nas, veliku nagradu dali!" /67/ "I na Pravi put bismo ih uputili!" /68/ "Oni koji su pokorni Allahu i Poslaniku, bit će u društvu onih koje je Allah blagodario: vjerovjesnika, pravednika, šehida i dobrih ljudi, a divno li je to društvo!" /69/ "Ta blagodat je od Allaha i dovoljno je da Allah sve to zna!"/70/

Allah Uzvišeni kaže da, kada bi većini ljudi bilo naređeno da čine ono što oni već rade a što je zabranjeno, oni to ne bi činili budući da je njihova loša priroda takva da ih navodi da čine suprotno od naredbe. Ako, dakle, Allah Uzvišeni zna ono što nije bilo, pa kako neće znati ono što je bilo i što biva?! U tom smislu On kaže: - I da smo Mi njima propisali: "da sami sebe poubijate...!" Ibn Ebi-Hatim navodi predanje od El-E'meša, koji kaže: /778/ - Kada je objavljen ajet: "I da smo Mi njima propisali: 'da sami sebe poubijate...!', neki ashabi Allahovog Poslanika, sallAllahu alejhi we sellem, kazali su: 'Da je to učinio Gospodar naš, i mi bismo učinili!' To je došlo do Vjerovjesnika, sallAllahu alejhi we sellem, pa je rekao: 'Vjera je u srcima onih koji je imaju čvršća od brda ukotvljenih!'" Ibn Ebi-Hatim navodi predanje od Šurejha ibn Ubejda, koji kaže: /779/ - Kada je Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, proučio ovaj ajet: “I da smo Mi njima propisali 'da sami sebe poubijate...!', svojom rukom je pokazao na Abdullaha ibn Revahu i rekao: "Da je to Allah propisao, ovaj bi bio u toj maloj skupini", aludirajući na Ibn-Revahu! Zato Allah Uzvišeni kaže: "A kada bi onako kako im se savjetuje postupali...", tj. kada bi oni činili ono što im se naređuje i klonili se onoga što im se zabranjuje "to bi za njih bilo bolje" nego da rade suprotno i krše zabrane, "i u vjeri čvršće!" Es-Suddi kaže: "Tj. potvrdnije!"

"I tada bismo im Mi od Nas dali", tj. s Naše strane "veliku nagradu", znači - Džennet; "I na Pravi put bismo ih uputili!" Misli se na ovome i onome svijetu. Nakon toga, Allah Uzvišeni kaže: "Oni koji su pokorni Allahu i Poslaniku, bit će u društvu onih koje je Allah blagodario: vjerovjesnika, pravednika, šehida i dobrih ljudi, a divno li je to društvo!" To znači, ko bude radio ono što su Allah i Njegov Poslanik zapovjedili, a klonio se onoga što su Allah i Njegov Poslanik zabranili, Allah će mu dati prebivalište u Kući Njegove počasti, u društvu s vjerovjesnicima, a potom drugima nakon njih po stepenu: pravednicima, šehidima i dobrim ljudima čija su javna i tajna djela dobra. On njih hvali, pa kaže: "a divno li je to društvo!"

El-Buhari navodi predanje od Aiše, koja kaže: /780/ - Čula sam Allahovog Poslanika, sallAllahu alejhi we sellem, kako kaže: "Nema vjerovjesnika koji se razboli, a da mu se ne da izbor između ovoga i drugoga svijeta!" To je rekao u bolesti od koje je umro, govoreći promuklim glasom! Čula sam kako kaže: "bit će u društvu onih koje je Allah blagodario: vjerovjesnika, pravednika, šehida i dobrih ljudi", pa sam vidjela da je to dobro! Ovako prenosi Muslim i to je smisao njegovih, sallAllahu alejhi we sellem, riječi u drugom hadisu: /781/ "Moj Allahu, pridruži me najčasnijem društvu! To je rekao tri puta, a zatim je umro, neka je na njega najbolji salavat i selam i bio mi je poput oca i majke!"​

Ebu-Bekr ibn Merdevejh navodi predanje od Aiše, koja kaže: /782/ - Jednom prilikom došao je neki čovjek Vjerovjesniku, sallAllahu alejhi we sellem, i rekao: "Allahov Poslaniče, draži si mi od mene samog! Draži si mi od moje porodice! Draži si mi od moga djeteta! Kada sam ja u kući, pa te se sjetim, ne mogu se suzdržati da ti ne dođem i vidim te! Kada se sjetim svoje i tvoje smrti, znam da ćeš ti, kada uđeš u Džennet, biti sa vjerovjesnicima, a ja kada uđem tamo, bojim se da te neću vidjeti." Vjerovjesnik mu na to nije odgovorio, pa je objavljen ovaj ajet: "Oni koji su pokorni Allahu i Poslaniku, bit će u društvu onih koje je Allah blagodario: vjerovjesnika, pravednika, šehida i dobrih ljudi, a divno li je to društvo!" U Sahihu Muslimovom navodi se predanje od Rebie ibn Ka'b el-Eslemija, koji kaže: /783/ - Zanoćio sam kod Vjerovjesnika, sallAllahu alejhi we sellem, pa sam mu donio vodu za abdest i ostalo što mu je trebalo. Rekao mi je: "Pitaj!", pa sam upitao: "Allahov Poslaniče, želim te zamoliti da budem s tobom u Džennetu?" On je rekao: "Ima li još nešto?", pa sam rekao: "Samo to!" Odgovorio je: "Pobrini se da dosta sedždu činiš!"

Allah Uzvišeni kaže: "Ta je blagodat od Allaha!" Tj. to je milost od Allaha, pa ih On time osigurava, a ne njihovim djelima; "i dovoljno je da Allah sve to zna!" Tj. On zna onog koji zaslužuje uputu i Pravi put.

"O vjernici, budite oprezni i idite (u džihad) u grupama, ili odjednom svi!"/71/ - Među vama ima doista onih koji će oklijevati, pa će, ako vas pogodi nevolja, reći: "Sam Allah me blagodario što s njima prisutan nisam bio!" /72/ - A ako vas od Allaha dobro zadesi, on će, kao da između vas i njega nije bilo nikakvo prijateljstvo, sigurno reći: "Kamo sreće da sam s njima bio, veliki plijen bih dobio!" /73/ "I neka se zato na Allahovu putu bore oni koji život na ovome svijetu daju za onaj svijet, jer ko se na Allahovu putu bori, pa pogine ili pobijedi, Mi ćemo ga sigurno velikom nagradom nagraditi!" /74/

Allah Uzvišeni zapovijeda Svojim robovima, vjernicima, da budu oprezni pred neprijateljem, što pretpostavlja spremnost u pogledu oružja i druge opreme te mobiliziranje što većeg broja ljudi na Allahovom putu, "u grupama", tj. skupini do skupine, أو " ili idite u džihad, odjednom svi!", tj. svi do jednoga. "Među vama ima doista onih koji će oklijevati", tj. koji će sigurno izostajati od borbe, te koji će zadržavati druge kao što je činio Abdullah ibn Ubejj ibn Selul, Allah ga prezreo! Zato i Allah Uzvišeni govoreći o licemjerima i navodeći da: "kada izostanu iz borbe", "a ako vas zadesi nevolja", tj. pogibija i šehadet, odnosno, savlada vas neprijatelj iz razloga koji Allah zna", on kaže: "Sam Allah me je blagodario što s njima prisutan nisam bio!"

To znači: što nisam bio prisutan u ovoj bitki ističući kako je to Allahova blagodat, a ne znajući koju nagradu je izgubio za strpljenje ili šehadet ukoliko pogine kao šehid! "A ako vas od Allaha dobro zadesi", tj. ako vam se desi da pobijedite i plijen uzmete, "on će, kao da nije između vas i njega bilo neko prijateljstvo, sigurno reći: (tj. on će govoriti kao da nije pripadnik vaše vjere) "Kamo sreće da sam s njima bio, veliki bih plijen dobio!" Znači, žali samo što nema učešća u tome, što predstavlja njegov jedini cilj. Zatim, Allah Uzvišeni kaže: "I neka se zato bori!" Odnosi se na vjernika koji je mobiliziran, "na Allahovom putu protiv onih koji su spremni život na ovome svijetu kupovati za onaj svijet", tj. protiv onih koji prodaju svoju vjeru za malu čast na ovome svijetu i to, isključivo, zbog toga što ne vjeruju.

Zatim, Allah Uzvišeni kaže: "jer ko se na Allahovom putu bori, pa pogine ili pobijedi, Mi ćemo ga sigurno velikom nagradom nagraditi!" Svako ko pogine ili pobijedi kod Allaha ima veliku nagradu, što potvrđuje i hadis u dva Sahiha: /784/ "Allah garantira borcu na Njegovom putu da će ga uvesti u Džennet ukoliko ga usmrti, ili će ga vratiti u njegov dom iz kojega je izašao uz nagradu i plijen koji je stekao!"

- Šta je s vama, pa se ne borite na Allahovom putu za nemoćne, muškarce, žene i djecu koji govore: "Gospodaru naš, izbavi nas iz ovoga grada čiji su stanovnici nasilnici, odredi nam od Sebe zaštitnika i daj nam od Sebe pomagača!" /75/ "Oni koji vjeruju bore se na Allahovom putu, a oni koji ne vjeruju bore se na putu Taguta. Zato se borite protiv štićenika šejtanovih, jer šejtanovo lukavstvo je doista slabo!"/76/

Allah Uzvišeni podstiče vjernike na borbu na Njegovom putu i angažman na spašavanju potlačenih ljudi, žena i djece kojima je dodijao boravak u Meki, pa kaže:"koji govore: "Gospodaru naš, izbavi nas iz ovog grada", tj. iz Meke, "čiji su stanovnici nasilnici, odredi nam od Sebe zaštitnika i daj nam od Sebe pomagača!", tj. odredi nam od Sebe zaštitnika i pomagača!

El-Buhari navodi predanje od Ibn-Abbasa, koji kaže: "Ja i moja majka bili smo nemoćni!" Zatim, Allah Uzvišeni kaže: "Oni koji vjeruju bore se na Allahovom putu, a oni koji ne vjeruju bore se na putu Taguta." Vjernici se bore pokoravajući se Allahu, a nevjernici se bore pokoravajući se šejtanu. Nakon toga, Allah Uzvišeni podstiče vjernike da se bore protiv svojih neprijatelja riječima: "Zato se borite protiv štićenika šejtanovih, jer šejtanovo lukavstvo je doista slabo!"​

Zar nisi vidio one kojima je rečeno: "K sebi ruke svoje, već namaz obavljajte i zekat dajite!" A kada im bi propisana borba, odjednom se grupa njih poboja ljudi, kao što se Allaha boje, ili još više, i rekoše: 'Gospodaru naš, zašto si nam borbu propisao? Da si nam to do određenog vremena odgodio!' Reci: 'Uživanje na ovome svijetu je sitno, a onaj svijet je bolji za bogobojazne!' A nikome se od vas nikakva nepravda učiniti neće!" /77/ "Gdje god bili, stići će vas smrt, pa makar bili i u kulama visokim! Ako ih zadesi kakvo dobro, oni kažu: 'To je od Allaha!', a ako ih zadesi kakvo zlo, oni govore: 'To je od tebe!' Reci: 'Sve je od Allaha!' Pa šta je s ovim ljudima?! - Oni kao da ne razumiju što im se govori!" /78/ "Dobro koje te zadesi, to je od Allaha, a zlo koje te zadesi, to je od tebe! Mi smo te kao poslanika ljudima poslali, a Allah je dovoljan svjedok!"/79/

U početku islama vjernicima u Meki je bilo nare -đeno da obavljaju namaz i dijele zekat, iako to nije bilo na nekom posebnom nivou, a bilo im je naređeno i da tješe siromašne među njima, da praštajuju idoolopoklonicima i oslobađaju ih, te izdrže do određenog vremena. Usto, oni su gorjeli od čežnje za borbom protiv neprijatelja kako bi ispunili svoje ciljeve, iako ih je bio mali broj a bili su i loše opremljeni, odnosno oni su bili u Svetom gradu. Stoga, džihad (borba) nije bio ni propisan dok nisu došli u Medinu, koja je postala grad odbrane i savezništva. Kada im je naređena borba, neki od njih su bili zabrinuti i veoma su se bojali sukoba s ljudima.

Oni su govorili: "Gospodaru naš, zašto si nam borbu propisao? Da si nam to do određenog vremena odgodio!", tj. zašto nam naredbu o džihadu nisi odgodio za drugo vrijeme? Ibn Ebi-Hatim navodi predanje od Ibn-Abbasa, koji kaže /785/ da su Abdurrahman ibn Avf i njegovi drugovi došli Vjerovjesniku, sallAllahu alejhi we sellem, u Meki i rekli: "Božiji Vjerovjesniče, bili smo ugledni dok smo bili idolopoklonici, a otkako smo postali vjernici - postali smo poniženi!" On je rekao: "Meni je naređeno da praštam i nemojte se boriti protiv ljudi!" Kada ga je Allah Uzvišeni prebacio u Medinu, naredio mu je da se bori. Pošto su oni to odbijali, Allah je objavio: - Zar nisi vidio one kojima je rečeno: "Dalje od boja...!" To prenose Nesa'i, El-Hakim i Ibn-Merdevejh od Alije ibn Hasana ibn Šekika.

Suddi kaže: - Njima nije bilo ništa drugo osim namaza i zekata, pa su molili Allaha da im naredi borbu. Kada im je to naredio, “odjednom se grupa njih pobojala ljudi, kao što se Allaha boje, ili još više, i rekoše: "Gospodaru naš, zašto si nam borbu propisao? Da si nam to do određenog vremena odgodio!", tj. do smrti. Allah Uzvišeni kaže: - Reci: "Uživanje na ovome svijetu je sitno, a onaj svijet je bolji za one koji se čuvaju!" A nikome se od vas nikakva nepravda učiniti neće!, tj. ni u kakvom djelu, nego će vam se to nadoknaditi. Ovo predstavlja utjehu za njih zbog njihovog malog udjela na dunjaluku, te podsticanje za drugi svijet, i podsticanje na borbu. U tom smislu, Ebu-Masher pjeva:​

Nema dobra u ovome svijetu onome ko nema

od Allaha u kući boravka udjela.

Jer zanos ovim svijetom za ljude samo je

kratko uživanje i skori prestanak.

"Gdje god bili, stići će vas smrt, pa makar bili i u kulama visokim!" Tj. vi ste svi smrtnici, kao što Allah Uzvišeni kaže: "Svaka duša će smrt okusiti." (I3:185) Prema tome, svako ima određen rok smrti i mjesto dodijeljeno. "...pa makar to bilo i u kulama visokim!", tj. utvrđenim i zaštićenim, tako da nema koristi od opreza i nema zaštite od smrti. Zuhejr ibn Ebi-Sulma kaže: Ko se boji od uzroka smrti, stići će ga, Makar se penjao pod okrilje neba ljestvama! "...a ako ih zadesi kakvo dobro", tj. kakav plod, dobitak, prinos, djeca i sl., oni kažu: "To je od Allaha!"; a ako ih zadesi kakvo zlo..., kao što su suša, šteta u imovini, slabi prinosi - oni govore: "Ovo je od tebe!", , tj. od strane tvoje, zato što smo te slijedili i što smo primili tvoju vjeru, kao što Allah Uzvišeni kaže za Faraonov narod: Kada bi im bilo dobro, oni su govorili: "Ovo je naše!", a kada bi ih zadesila kakva nevolja, oni bi to pripisali Musau i onima s njim! (I7:131) Tako su govorili i ovi licemjeri, koji su javno prihvatili islam dok su ga u isto vrijeme mrzili. Stoga, kada bi ih zadesilo nešto dobro, kao što je obilan prinos u poljoprivredi, uzgoju stoke, konja, ili bi im žene rodile mušku djecu, oni su govorili:

"Ovo je od Allaha!" - "a kada bi ih zadesila kakva nevolja", kao što su suša, štete u imovini i djeci, oni bi se žalili na Muhammeda, sallAllahu alejhi we sellem, i govorili: "Ovo je od tebe!", jer kada smo ostavili našu vjeru i počeli slijediti Muhammeda, zadesila nas je ova nesreća. Zato je Allah Uzvišeni objavio: - Reci: "Sve je od Allaha!", tj. sve je po Allahovoj odredbi i određenju jer On određuje sudbinu i onome ko čini dobro i onome ko čini zlo, i vjerniku i nevjerniku! Ibn-Abbas kaže: "Sve je od Allaha!". - znači i dobro i zlo! Nakon toga, Allah Uzvišeni prekorava one koji govore ove ružne riječi koje su izraz sumnje, kolebljivosti, nedovoljnog razumijevanja i znanja, te sile (nepravde), pa kaže: "Pa šta je s ovim ljudima?! Oni kao da ne razumiju što im se govori!"

Nakon toga, On se obraća Svome Poslaniku, sallAllahu alejhi we sellem, odnosno ljudskoj vrsti, kako bi dobio odgovor: "Dobro koje te zadesi, to je od Allaha!" - to je iz Njegove dobrote, plemenitosti, nježnosti i milosti,

"a zlo koje te zadesi, to je od tebe!" - od tvoje strane, tebe i tvoga djela, kao što Allah Uzvišeni kaže: "Kakva god vas nevolja zadesi, to je zarada vaših ruku, a On će mnogima oprostiti!" (I42:30) U sahih hadisu stoji: /786/ "Tako mi Onoga u Čijoj je ruci moj život, vjernika neće zadesiti ni briga, ni tuga, niti kakva nezgoda, pa čak ni ubod trna, a da mu Allah time ne pokrije njegove grijehe!" Ibn Ebi-Hatim navodi predanje od Mutrifa ibn Abdullaha, koji kaže: - Šta očekujete od sudbine? Zar vam nije dovoljan ajet u poglavlju o ženama: "Ako vas zadesi kakvo dobro..." do riječi "...od tebe!", tj. od samog tebe?! Tako mi Allaha, oni nisu prepušteni sudbini, nego im je naređeno i prema tome se ponašaju! Ovo su sasvim jasne i određene riječi kojim se odgovara deterministima i indeterministima, a o tome će više biti govora na drugom mjestu. "Mi smo te kao Poslanika ljudima poslali", tj. da im dostaviš Allahove propise i preneseš šta On voli i čime je zadovoljan, a šta ne voli i što odbija; "a Allah je dovoljan svjedok!" Znači, ti si od Njega poslan i On je svjedok između tebe i njih, On zna što im prenosiš i kako ti oni uzvraćaju nevjerstvom i inadom.

"Ko se pokori Poslaniku, pokorio se i Allahu, a ko glavu okrene, pa Mi te nismo poslali da im čuvar budeš!" /80/ - Oni govore: "Pokoravamo se!", a kada od tebe odu, neki od njih noću smišljaju drugačije nego ti govoriš! Allah zapisuje ono što oni noću smišljaju! Zato se okreni od njih i u Allaha se pouzdaj, jer Allah je kao Zaštitnik dovoljan!"/81/

Allah Uzvišeni navodi da onaj koji se pokori Njegovom robu i poslaniku Muhammedu, sallAllahu alejhi we sellem, i Njemu se pokorio, a ko prema njemu pogriješi, pogriješio je i prema Allahu. To je samo zato jer on ne govori po svom nahođenju, nego je to Objava njemu objavljena. Ibn Ebi-Hatim navodi predanje od Ebu-Hurejrea, koji kaže da je Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, rekao: /787/ "Ko se meni pokori - pokorio se i Allahu, a ko prema meni pogriješi - pogriješio je i prema Allahu! Ko se pokori emiru - i meni se pokorio, a ko pogriješi prema emiru - i prema meni je pogriješio!" Ovaj hadis navodi se u dva Sahiha od El-E'meša.

"a ko glavu okrene, pa Mi te nismo poslali da im čuvar budeš!" Znači: ti nemaš druge obaveze osim da preneseš poruku, pa ko te bude slijedio, bit će sretan i spašen, a ti ćeš imati nagradu kakva i njemu pripada. Ko se, međutim, okrene od tebe, taj će biti na gubitku i ti s tim nemaš ništa. U hadisu stoji: /788/ "Ko se pokori Allahu i Njegovom Poslaniku, taj je na Pravom putu, a ko griješi prema Allahu i Njegovom Poslaniku, neće štetiti nikome osim sebi!"

- Oni govore: "Pokoravamo se!" Ovim Allah Uzvišeni navodi da licemjeri javno pokazuju da sve prihvaćaju i pokoravaju se, "a kada od tebe odu", tj. kada od tebe iziđu, "neki od njih noću smišljaju drugačije nego što ti govoriš", tj. oni noću skrivaju ono što smjeraju ne pokazujući to tebi. Stoga, Allah Uzvišeni kaže: "Allah zapisuje ono što oni noću smišljaju!" On to zna i to im zapisuje naređujući to Svojim pisarima, čuvarima. To znači da Allah Uzvišeni zna sve što oni kriju protiv Poslanika, sallAllahu alejhi we sellem, griješeći prema njemu nakon što pokažu da su pokorni, pa će ih Allah za to kazniti. Allah Uzvišeni kaže: - I oni govore: "Mi vjerujemo u Allaha i Poslanika i pokoravamo se!" (I24:47) "Zato se okreni od njih!" Znači, ostavi ih, kloni ih se, ne otkrivaj ih i ne boj ih se; "i u Allaha se pouzdaj, jer Allah je kao Zaštitnik dovoljan", tj. Allah je dovoljan kao Zaštitnik i Pomagač onome koji se na Njega osloni i Njemu se pokaje.

"A zašto oni ne proučavaju Kur'an? Jer, da je on od nekoga drugog, a ne od Allaha, oni bi u njemu našli mnoge protivurječnosti!" /82/ "A kada im dođe nešto što se odnosi na sigurnost ili strah, oni to razglase. A da se oni time obrate Poslaniku ili pretpostavljenim svojima, to bi zasigurno znali oni koji od njih saznali oni koji to žele znati. A da nije dobrote Allahove prema vama i milosti Njegove, vi biste, osim nekolicine, šejtana slijedili!"/83/​

Allah Uzvišeni naređuje da se razmatra Kur'an i razumiju njegova značenja, a zabranjuje da se okrene od njega, da se zapostave njegovo razumijevanje i Jasni izrazi, ukazujući da u njemu nema proturječnosti, nesklada i suprotnosti budući da je to istina objavljena od Istine. Zatim kaže: "Jer, da je on od nekog drugog, a ne od Allaha", tj. da je od nekoga drugog mimo Allaha, kako tvrde idolopoklonici i licemjeri u tajnosti, u njemu bi našli brojne suprotnosti. To znači da je on čist od proturječnosti, jer je od Allaha, što ukazuju i riječi "oni koji su u znanost upućeni" i koji kažu: "U to vjerujemo, jer sve je od Gospodara našeg" (I3:7). To znači: i jasni i nejasni ajeti istiniti su, pa zato nejasne objašnjavajte pomoću jasnih i bit ćete na Pravom putu. Međutim, oni koji su pristrani, oni jasne ajete objašnjavaju pomoću nejasnih, pa lutaju. Imam Ahmed navodi predanje od Amra ibn Šuajba, on od svog oca, a on od djeda, koji kaže: /789/ - Ja i moj brat bili smo na jednom skupu koji ne bih dao za sve blago svijeta. Kada sam došao s bratom, stariji ashabi Allahovog Poslanika, sallAllahu alejhi we sellem, bili su na jednim vratima i ne želeći da se s njima tiskamo sjeli smo ukraj. Oni su tada naveli jedan ajet iz Kur'ana i počeli raspravljati podigavši glasove. Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, izišao je ljut i crvenog lica, bacajući na njih prašinu i govoreći im: "Polahko, ljudi, tako su propali narodi prije vas razilazeći se sa svojim vjerovjesnicima i okrećući dijelove knjiga protiv drugih. Kur'an nije objavljen da dokazuje lažnost jednog dijela drugim, nego je objavljen da jednim dijelom dokazuje istinitost drugog dijela. Stoga, ono što znate iz njega, radite po tome, a ono što ne znate - tražite da saznate od onoga koji to zna!" To prenose Muslim i En-Nesa'i od Hamada ibn Zejda.

"A kada im dođe nešto što se odnosi na sigurnost ili strah, oni to razglase." To je zabrana onome ko žuri razglasiti nešto prije nego se to provjeri. U tom smislu i Muslim u uvodu svoga "Sahiha" navodi predanje od Ebu-Hurejrea, koji prenosi od Vjerovjesnika, sallAllahu alejhi we sellem, da je rekao: /790/ "Za čovjeka je dovoljno laži samo da govori što god čuje!" U dva Sahiha navodi se predanje od Mugire ibn Šu'beta, koji navodi da je Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, rekao: /791/ - Najgore oruđe za čovjeka je: "Oni kažu..." U hadisu o čijoj vjerodostojnosti postoji suglasnost El-Buharije i Muslima navodi se /792/ kako je Omer ibn el-Hattab saznao da je Allahov Poslanik pustio svoje žene, pa je krenuo iz kuće i došavši u džamiju čuo ljude kako o tome govore. Nije mogao izdržati da ne upita Vjerovjesnika, sallAllahu alejhi we sellem: "Jesi li pustio svoje žene?" On je odgovorio: "Ne!" Potom sam rekao: "Allahu ekber (Allah je najveći)..." Kod Muslima stoji: /793/ pa sam rekao: "Jesi li ih pustio?", a on je odgovorio: "Ne!" Nakon toga sam ja stao na vrata džamije i počeo snažno vikati: "Allahov Poslanik nije pustio svoje žene!" Zatim je objavljen ovaj ajet:

- A kada im dođe nešto što se odnosi na sigurnost ili strah, oni to razglase. A da se oni time obrate Poslaniku ili pretpostavljenim svojim, to bi od njih saznali oni koji to žele znati, "a ja sam bio taj koji je želio znati!" Glagol: znači "koji to utvrde, provjere, izvedu iz osnova." “vi biste, osim nekolicine, šejtana slijedili!" Tj. - svi. To navodi Katade, a Ibn-Abbas kaže: "Tj. - vjernici!" i to je ispravnije. Allah to najbolje zna!

"Zato se bori na Allahovom putu, ne obavezujući osim sebe, a vjernike podstiči! Možda će Allah zaustaviti silu onih koji ne vjeruju, jer Allah je silniji i kazne Njegove su strožije!" /84/ "Ko se bude zalagao za dobro, i on će imati udio u tome, a ko se bude za zlo zalagao, i on će imati udio u tome! A Allah nad svakom stvari bdije!" /85/ "Kada pozdravom pozdravljeni budete, ljepšim od njega otpozdravite, ili pozdrav uzvratite, jer Allah doista sve obračunava!" /86/ "Allah, osim Koga drugoga boga nema, sigurno će vas sakupiti na Sudnji dan, u što nema nimalo sumnje, jer čiji je govor istinitiji od Allahovog?!"/87/

Allah Uzvišeni naređuje Svome robu i poslaniku Muhammedu, sallAllahu alejhi we sellem, da sam krene u borbu, a ko s njim ne krene, on za njega neće odgovarati. U tom smislu, On kaže: "ne obavezujući osim sebe." Imam Ahmed navodi predanje od Ebu-Ishaka, koji kaže: /794/ - Rekao sam Berra'u:[181] "Da li je čovjek koji sam navali protiv idolopoklonika onaj koji sam sebe baca u propast?" Odgovorio je: "Ne! Allah Uzvišeni je poslao Svoga Poslanika, sallAllahu alejhi we sellem, i rekao: 'Zato se bori na Allahovom putu, ne obavezujući osim sebe!' - To se odnosi na trošenje imetka."[182]

"...a vjernike podstiči!" Podstiči ih i navodi na borbu. Tako je on rekao na Bedru, dok je postrojavao vojsku: /795/ "Krenite prema Džennetu, čija je širina koliko nebesa i Zemlja!" U tom smislu je i predanje koje navodi El-Buhari: /796/ "... U Džennetu ima stotinu stepeni koje je Allah pripremio za borce na Allahovom putu. Između svaka dva stupnja je kao između neba i Zemlje. Kada Allaha molite, molite ga za Firdevs, jer to je sredina Dženneta i gornji dio Dženneta, iznad kojega se nalazi Prijesto Milostivog i odakle izviru rijeke Dženneta!"

"Možda će Allah zaustaviti silu onih koji ne vjeruju", tj. njihovim podsticanjem na borbu probudit će se interes za suprostavljanje neprijatelju i odbranu prostora islama. "jer Allah je silniji i kazne Njegove su strožije!", tj. On je Svemoćan i na ovome i na drugome svijetu. Allah Uzvišeni, također, kaže: "Tako činite, a da Allah hoće, On bi im se osvetio, ali On vas želi iskušati jedne pomoću drugih!" (I47:4)

"Ko se bude zalagao za dobro, i on će imati udio u tome", tj. ko se bude trudio za nešto što donosi dobro, i on će imati udio u tome, "a ko se bude za zlo zalagao, i on će imati udio u tome!" Znači, na njega pada teret toga što proistječe iz njegovog truda i namjere. U sahih hadisu se navodi da je Vjerovjesnik, sallAllahu alejhi we sellem, rekao: /796/ "Zagovarajte, bit ćete nagrađeni!" Tako, preko jezika Svoga Vjerovjesnika, sallAllahu alejhi we sellem, Allah Uzvišeni naređuje što hoće. Mudžahid ibn Džebr kaže: "Ovaj ajet objavljen je u vezi sa zauzimanjem ljudi jednih za druge!"​

"A Allah nad svakom stvari bdije!" Tj. čuva je, a ima mišljenja da to znači: "svjedoči", odnosno, "obračunava je!" "Kada pozdravom pozdravljeni budete, ljepšim od njega otpozdravite, ili pozdrav uzvratite!" To znači, kada vam musliman nazove selam, uzvratite mu ljepše nego je on nazvao ili mu uzvratite isto. Prema tome, uzvratiti više - pohvalno je, a isto - obavezno. Ibn-Džerir navodi predanje od Selmana el-Farisije, koji kaže: /797/ - Neki čovjek je došao Allahovom Poslaniku, sallAllahu alejhi we sellem, pa je rekao: "Neka je mir na tebe, Allahov Poslaniče!" On mu je odgovorio: "Neka je i na tebe mir i milost Allahova!" Zatim je došao drugi i rekao: "Neka je mir na tebe, Allahov Poslaniče, i milost Allahova!", a Allahov Poslanik je odgovorio: "Neka je i na tebe mir, Allahova milost i blagoslov!" Nakon toga je došao i treći pa rekao: "Neka je na tebe mir, Allahov Poslaniče, milost Allahova i blagoslov!" - a on je odgovorio: "I na tebe!" Čovjek mu tada reče: "Allahov Poslaniče, ti si mi draži od oca i majke! Došli su ti ova dvojica pa su ti nazvali selam, i uzvratio si im više nego meni!" On mu je na to odgovorio: "Ti nam nisi ništa ostavio da dodamo!" Allah Uzvišeni kaže: "Kada pozdravom pozdravljeni budete, ljepšim od njega otpozdravite, ili pozdrav uzvratite!" - pa smo ti tako i uzvratili.

Ovaj hadis ukazuje da u selamu (pozdravu) nema povećanja iznad navedenoga: "Es-selamu alejkum ve rahmetullahi we berekatuhu!" Jer da je propisano više od toga, Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, to bi dodao. Stoga, ako muslimanu bude nazvan selam kako je propisano, on će na to uzvratiti. Nemuslimani (zimije) se, međutim, prvi ne pozdravljaju, niti se njima šta dodaje, nego im se samo uzvraća, što potvrđuje predanje u dva Sahiha od Ibn-Omera, koji kaže da je Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, rekao: /798/ "Kada vam neki od židova naziva selam, kaže: "Es-Samu alejkum!" ("Neka je smrt na vas!") - pa im odgovori: "Ve alejke!" ( "I na tebe!")

Ibn-Abbas kaže: - Koje od Allahovih stvorenja tebi nazove selam, uzvrati mu, pa makar bio vatropoklonik, jer Allah Uzvišeni kaže: "ljepšim od njega otpozdravite, ili pozdrav uzvratite!" Od Hasana el-Basrije prenosi se da je rekao: "Selam (pozdrav) stvar je dobre volje, a uzvraćanje obaveza!" To je stav i svih učenjaka, jer uzvraćanje pozdrava uistinu je obaveza za onoga ko je pozdravljen i on je grješan ukoliko ne uzvrati, budući da time radi suprotno Allahovoj naredbi: "ljepšim od njega otpozdravite, ili pozdrav uzvratite!" U hadisu koji prenosi Ebu-Davud s lancem prenosilaca od Ebu-Hurejrea stoji: /799/ - Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, rekao je: "Tako mi Onoga u Čijoj ruci je moj život, vi nećete ući u Džennet dok ne budete vjerovali, a nećete vjerovati dok se ne budete međusobno voljeli! Hoćete li da vas uputim na stvar koju ako budete izvršavali, voljet ćete se međusobno? Širite selam među sobom!"

Riječi: "Allah, osim Koga drugoga boga nema" predstavljaju izraz tevhida (monoteizma) i Allahove jedinstvene božanstvenosti za sva stvorenja, a sadrže i zakletvu uz riječi: "sigurno će vas sakupiti na Sudnji dan, u što nema nimalo sumnje", gdje je "lam" riječca zakletve. Prema tome, riječi: "Allah, osim Koga drugoga boga nema" , iskaz je i zakletva da će On sakupiti prve i posljednje na jednome mjestu, i svakoga nagraditi, odnosno kazniti za njegovo djelo. "jer čiji je govor istinitiji od Allahovog?!" Niko od Njega nije istinitiji u govoru, u sudu, obećanju i prijetnji i nema boga niti gospodara osim Njega!

"Zašto se podvajate kada su u pitanju licemjeri koje je Allah vratio u nevjerstvo zbog onoga što su sami zaslužili? Zar želite na Pravi put uputiti one koje je Allah u zabludi učinio? A koga Allah stavi u zabludu, ti mu nećeš Put naći!" /88/ "Oni bi voljeli da i vi ne vjerujete kao što oni ne vjeruju, pa da budete jednaki! Zato između njih ne uzimajte prijatelje dok se na Allahovom Putu ne isele! A ako okrenu leđa, onda ih hvatajte i ubijajte gdje god ih nađete i između njih prijatelje niti pomagače ne uzimajte!" /89/ "Osim onih koji se sklone kod plemena s kojim vi imate ugovor, ili dođu kod vas, jer im je teško boriti se protiv vas ili svoga roda. A da Allah hoće, on bi ih okrenuo protiv vas, pa bi se oni borili protiv vas! Ako vas oni ostave na miru i ne bore se protiv vas, nego vam ponude mir, onda vam Allah ne daje put protiv njih!" /90/ "Vi ćete nalaziti druge koji žele biti sigurni od vas i naroda svog, pa kada god budu vraćeni na smutnju, oni se vrate u ranije stanje! Ako se oni ne okanu vas, i ne ponude vam mir, i ako vas se ne klone, onda ih hvatajte i ubijajte gdje god stignete, a Mi ćemo vam protiv njih dati jasnu podršku!" /91/

Allah Uzvišeni ovo kaže osuđujući razilaženja vjernika na dvije grupe u pogledu licemjera. Naime, imam Ahmed navodi predanje od Zejda ibn Sabita, koji kaže /800/ da je Allahov Poslanik krenuo na Uhud, pa su se neki ljudi koji su krenuli s njim vratili. U vezi s tim, ashabi Allahovog Poslanika, sallAllahu alejhi we sellem, podijelili su se u dvije grupe: grupu koja je smatrala da ih treba pobiti, i grupu koja je bila protiv toga... To su bili vjernici. Nakon toga, Allah Uzvišeni je objavio ajet: "Zašto se podvajate kada su u pitanju licemjeri..." Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, rekao je: "Ona je (Medina) Tajjiba i ona uklanja prljavštinu, kao što kovački mijeh uklanja prljavštinu sa željeza!" To navode autori dva Sahiha na osnovu hadisa Šubeta, a Muhammed ibn Ishak ibn Jesar, povodom Bitke na Uhudu spominje da se Abdullah ibn Ubejj ibn Selul tada vratio s trećinom vojske, tj. sa oko tri stotine ljudi, a da je sa Vjerovjesnikom, sallAllahu alejhi we sellem, ostalo sedam stotina ljudi.​

"koje je Allah vratio u nevjerstvo", tj. koje je vratio da ogreznu u grijehu, "zbog onoga što su sami zaslužili", tj. zbog njihovih grijeha i postupaka suprotnih Poslaniku, sallAllahu alejhi we sellem, odnosno, zbog slijeđenja neistine. "Zar želite na Pravi put uputiti one koje je Allah u zabludi ostavio? A koga Allah stavi u zabludu, ti mu nećeš puta naći!", tj. za njega nema Pravoga puta. "Oni bi voljeli da i vi ne vjerujete, kao što oni ne vjeruju, pa da budete jednaki!" To znači da oni zbog svog velikog neprijateljstva žele da vi zalutate kako biste bili kao i oni. Zato Allah Uzvišeni kaže:"Zato između njih ne uzimajte prijatelje (zaštitnike) dok se na Allahovom putu ne isele! A ako okrenu leđa...", tj. ako napuste hidžru,

"onda ih hvatajte i ubijajte gdje god ih nađete i između njih prijatelje niti pomagače ne uzimajte!" Znači, ne uzimajte ih za zaštitnike niti za pomagače protiv Allahovih neprijatelja sve dok su takvi! Nakon toga Allah Uzvišeni navodi one koji se izuzimaju od toga, pa kaže: "Osim onih koji se sklone kod plemena s kojim vi imate ugovor", tj. osim onih koji nađu utočište i sklone se kod plemena s kojim vi imate sporazum o miru ili ugovor o štićeništvu. U tom slučaju njih ćeš tretirati kao i ove. U Sahihu El-Buharijevom, povodom Ugovora o miru na Hudejbiji, stoji: "Ko želi biti u miru s Kurejšima i njima se obaveže, a ko želi biti u miru s Muhammedom i njegovim ashabima i njima se obaveže!" Od Ibn-Abbasa navodi se predanje da je rekao: - To je dokinuto riječima Allaha Uzvišenog: “Pa, kada prođu sveti mjeseci, idolopoklonike ubijajte gdje god ih nađete..." (I9:5)

"ili dođu kod vas jer im je teško..." itd. To je druga skupina ljudi koji su izuzeti i protiv kojih se ne treba boriti, a to su oni koji dođu kod vas pokazujući da im je teško i da se ne žele protiv vas boriti, ali ne mogu se ni s vama boriti protiv svojih, tako da oni nisu ni s vama ni protiv vas. "A da Allah hoće, On bi ih okrenuo protiv vas, pa bi se oni borili protiv vas!" Svojom dobrotom prema vama On ih je okrenuo od vas. "Ako vas oni ostave na miru i ne bore se protiv vas, nego vam ponude mir...", tj. mirovni sporazum, "onda vam Allah ne daje puta protiv njih!" Vi se ne možete protiv njih boriti sve dok su u toj poziciji. Takva je bila skupina iz Benu-Hašima koji su došli na Bedr s idolopoklonicima, pa su prisustvovali bitki, ali to nisu željeli, kao što je bio Abbas i drugi. Stoga je Vjerovjesnik, sallAllahu alejhi we sellem, zabranio da se ubije Abbas, nego je naredio da se zarobi.

"Vi ćete nalaziti druge koji žele da budu sigurni od vas i naroda svog..." Ovi su javno kao i oni naprijed navedeni. Međutim, njihova je namjera sasvim drugačija, jer oni su licemjeri koji javno pokazuju da su muslimani, kako bi time bili sigurni kod muslimana za svoje živote, imetak i potomstvo, dok tajno sarađuju s nevjernicima, obožavajući ono što i oni obožavaju, kako bi bili sigurni i kod njih. Ustvari, oni su s njima kao što Allah Uzvišeni kaže: "a kada se osame sa svojim šejtanima, oni kažu: 'Mi smo s vama!' (I2:14) Na ovome mjestu, Allah Uzvišeni kaže: "pa kada god se vrate na smutnju, oni se vrate u ranije stanje!" Suddi kaže: "Smutnja je ovdje idolopoklonstvo (širk)!" Ibn-Džerir pripovijeda od Mudžahida da je to objavljeno u vezi s ljudima iz Meke, koji su dolazili Vjerovjesniku, sallAllahu alejhi we sellem, i javno prihvaćali islam, a zatim se vraćali Kurejšima i predavali se kipovima, želeći se time osigurati i kod jednih i kod drugih. Stoga je naređena borba protiv njih, ukoliko se ne okane toga i ne poprave. Zato Allah Uzvišeni kaže: "Ako se oni ne okane vas, i ne ponude vam mir", tj. sporazum o miru i pomirenju, "ako vas se ne klone", tj. ne prestanu sa borbom, "onda ih hvatajte" kao zarobljenike, "ubijajte gdje god stignete", tj. gdje god ih sretnete. "a Mi ćemo vam protiv njih dati jasnu podršku!", tj. jasnu i otvorenu.

"Vjernik ne može ubiti vjernika osim greškom, a ko ubije vjernika greškom, on mora osloboditi roba vjernika, i predati krvarinu porodici njegovoj, izuzev ako oni to oproste. Ako on pripada narodu koji vam je neprijatelj, a vjernik je, on mora osloboditi jednog roba vjernika! Ako pak pripada narodu s kojim imate sporazum, tada mora dati krvarinu porodici njegovoj i osloboditi roba vjernika! Ko to ne nađe, obavezan je postiti dva mjeseca uzastopno, kajući se Allahu! A Allah sve zna i mudar je!" /92/ "A ko hotimično ubije vjernika, kazna mu je Džehennem, u kojem će vječno ostati! Njemu slijedi i gnjev Allahov i prokletstvo, i njemu je kaznu veliku pripremio!" /93/

Allah Uzvišeni kaže: "Vjernik ne može ubiti svoga brata vjernika osim greškom", a to se potvrđuje i hadisom koji stoji u dva Sahiha, u kojem se prenosi od Ibn-Mesuda da je Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, rekao: /801/ "Nije dozvoljena krv muslimana koji svjedoči da nema boga osim Allaha i da sam ja Allahov Poslanik, osim u jednom od tri slučaja: glavu za glavu, oženjenog (udatu) bludnika ili bludnicu, i onoga koji napusti vjeru i izdvoji se iz zajednice!" Ukoliko se desi nešto od ovo troje, nijedan pojedinac nema pravo da ga ubije, jer to je stvar imama ili njegovog zamjenika. Za riječi Allaha Uzvišenog: "osim greškom" kažu da je to izuzimanje kojim se prekida slijed riječ (el-istisna´ el-munkati´).​