Kuran i Kerim Tefsir Ibn Kesir - Sura En-Nisa

Jevreji (na njih prokletstvo Allahovo, Njegov gnjev, srdžba i kazna), pošto je Allah poslao Isaa, sina Merjemina, s jasnim Dokazima i uputom, zavidjeli su mu na poslanstvu i očitim mudžizama kojima je, uz Allahovu dozvolu, mrtve oživljavao, liječio slijepe i gubave, oblikovao od zemlje pticu pa dahnuo u nju, te je ptica, uz dozvolu Moćnog i Uzvišenog Allaha, poletjela. Unatoč tome, negirali su ga, suprotstavljali su mu se, mučili ga na sve moguće načine tako da je Allahov poslanik Isa, alejhi selam, prestao stanovati s njima u istome mjestu, pa su on i njegova majka često putovali. Ni to ih nije zadovoljilo, pa su poduzeli korake protiv njega i kod vladara Damaska. U to vrijeme to je bio čovjek koji je obožavao zvijezde, pripadao je grčkom narodu. Jevreji su obavijestili ovog vladara da u Svetom hramu ima jedan čovjek koji zavodi ljude, dovodi ih u zabludu i protiv kralja podiže podanike.[215] Vladar se rasrdio i napisao svom namjesniku u Svetom hramu da spomenutu osobu uhvate, te ga razapnu i da mu na glavu stave trnje. Pošto je pismo stiglo, po njemu se postupilo, pa su namjesnik i grupa jevreja otišli do stana u kojem je bio Isa, alejhi selam, sa grupom od 12 ili 13 drugova. Kaže se da je to bilo u petak u predvečerje. Opkolili su ga, pa pošto ih je opazio i vidio da će zasigurno doći do njega ili će on izići njima, rekao je svojim drugovima: "Koji od vas pristaje da mu se da moj lik, bit će moj drug u Džennetu?" Na to se jedan mladić prijavio, a on kao da mu nije pridavao važnosti, pa je to ponovio drugi i treći put, i svaki put se javljao samo taj mladić. Pa je rekao: "Ti si on", a Allah je učinio da liči na Isaa, kao da je on. Otvorio se prozorčić na krovu kuće, Isaa je zahvatio drijemež kao da spava, pa je u takvom stanju uzdignut na nebo.

A Uzvišeni Allah kaže: - I kad Allah reče: "O Isa, dušu ću ti uzeti i k Sebi te uzdignuti." (3:55) Pošto je Isa uzdignut, ta grupa je izišla. Kad su mladića jevreji vidjeli, mislili su da je Isa, pa su ga uhvatili noću i razapeli, stavivši mu trnje na glavu. Tako su jevreji očito pokazali da su radili na njegovome razapinjanju i time su se ponosili i hvalisali. Kršćani su im povjerovali, uslijed svog neznanja i nedostatka pameti, izuzev onih koji su bili sa Mesihom u kući; oni su mislili kao što su mislili jevreji, da je Isa, alejhi selam, razapet. Allah je problem objasnio i objelodanio u Kur'anu časnom, koji je objavio svom plemenitom Poslaniku. Allah Uzvišeni, Koji najistinitije govori, Koji zna sve tajne i skrivene misli, Koji zna šta je bilo i šta će biti, kaže: "A nisu ga ubili ni raspeli, već im se pričinilo." Vidjeli su njemu sličnog i pomislili da je on. I stoga On kaže: "Oni koji su se o njemu u mišljenju razilazili, oni su sami o tome u sumnji bili, o tome nisu ništa pouzdano znali, samo su nagađali." Znači, oni jevreji koji tvrde da su ga ubili i one neznalice kršćani koji su to od njih prihvatili. Stoga kaže: "...a sigurno je da ga nisu ubili, već ga je Allah uzdigao Sebi. A Allah je Silan i Mudar." Moćan, Njegov je položaj nedokučiv, ne ostaje uskraćen onaj koji traži utočište kod Njega, Mudar je u svemu što je stvorio i što određuje i presuđuje. On posjeduje dalekosežnu mudrost i neoborivi dokaz.

Isti događaj, čiji se sadržaj ne razlikuje od onoga što je već navedeno o Isau i njegovome uzdizanju u nebo, prenosi Ibn Ebi-Hatim od Ibn-Abbasa, sve do riječi u kojima kaže: ...Razišli su se, tj. sljedbenici Isaa, na tri grupe. Jedna kaže: "Bog je bio među nama koliko je htio, a zatim se popeo na nebo." To su jakubiti. Druga grupa kaže: "Među nama je bio Božiji sin koliko je htio, zatim ga je Allah uzdigao Sebi." To su nestorijanci. I treća grupa kaže: "Među nama je bio rob Allahov i Njegov poslanik, koliko je Allah htio, pa ga je Allah Sebi uzdigao." To su muslimani. Dvije nevjerničke grupe međusobno su se potpomagale protiv muslimanske i uništile su je. Islam je bio prikriven sve dok Allah nije poslao Muhammeda, sallAllahu alejhi we sellem. Ovaj lanac prenosilaca koji seže do Ibn-Abbasa vjerodostojan je. Ovo bilježi i Nesai, a spominju i drugi tradicionalisti da im je Isa rekao: "Koji od vas pristaje da mu se da moj lik, pa da bude ubijen umjesto mene, on će biti moj drug u Džennetu." Što se tiče apostola, bilo ih je dvanaest: Juda, Tadej, Matej, Šimun Kananej, Ivan, Filip, Pavao, Toma, Petar, Andrija, Bartolomej, Jakov Zabedejev i Jakov Alfajev.

Ibn-Ishak kaže: "Meni je rečeno da je među apostolima bio jedan čovjek po imenu Sergije, a bilo je trinaest ljudi osim Isaa. Tog čovjeka su kršćani nijekali, i to je onaj koji se jevrejima pričinio umjesto Isaa. Ja ne znam da li je on bio među dvanaest apostola ili je bio trinaesti. Bio je to onaj kojeg su razapeli i koji im je ličio na njega. Oni koji su ga uhvatili nisu poznavali Isaa sve dok nisu dali Judi Iškariotskom 30 dirhema da ih uputi na njega i pokaže im koji je. On im je rekao: "Kad uđete kod njega, ja ću ga poljubiti. To je taj, kojeg budem poljubio, pa ga uzmite." Kada su ušli, Isa je već bio uzdignut pa je Juda vidio Sergiju u liku Isaa, alejhi selam, i nije sumnjao da je to on. Nageo se nad njega i poljubio ga, pa su ga oni uzeli i razapeli. Zatim se Juda Iškariotski pokajao za ono što je učinio i zadavio se užetom. On je kod kršćana proklet. Neki kršćani tvrde da je Juda taj koji im se pričinio, te da su njega razapeli, a da je on govorio: "Ja nisam taj koga tražite, ja sam onaj koji vas je na njega uputio!" A Allah zna koji je to bio.

Tako je Isa uzdignut živ na nebo. Uzvišeni Allah kaže: "I nema nijednog sljedbenika Knjige koji, prije njegove smrti, neće u njega sigurno povjerovati, a na Sudnjem danu on će protiv njih svjedočiti." Ibn-Džerir kaže: Komentatori Kur'ana razilaze se u značenju toga, pa neki kažu da "prije njegove smrti" znači prije smrti Isaa, a to upućuje na to da će svi oni povjerovati u njega kada bude spušten da ubije Dedžala. Tada će sve vjere postati jedna vjera, a to je čisti - pravi islam, vjera Ibrahimova, alejhi selam

Spomen onih koji imaju takav stav

Se'id ibn Džubejr prenosi preko Ibn-Abbasa u vezi s ajetom: "I nema nijednog sljedbenika Knjige koji, prije njegove smrti, neće u njega povjerovati" kaže: Prije smrti Isaa, alejhi selam Slično se prenosi od Ibn-Abbasa, ali preko El-Avfija. Ebu-Malik kaže: "To će biti prilikom silaska Isaa, alejhi selam, a prije njegove smrti, kada neće ostati nijedan sljedbenik Knjige (kršćanin ili židov) a da u njega neće povjerovati." Ovo je mišljenje ispravno, a pojasnit ćemo ga kasnije jasnim dokazima, ako Allah da, i u njega se može pouzdati i na njega osloniti. Različiti su komentari izrečeni u tumačenju ovog ajeta, međutim, najispravniji komentar je prvi navod, a to je da neće ostati nijedan sljedbenik Knjige nakon silaska Isaa, alejhi selam, a da neće u njeg povjerovati prije nego umre. "To je tačno, jer cilj je iznošenja ajeta utvrđivanje neistina koje šire jevreji o tome kako su ubili Isaa i kako su ga razapeli, te priznanje da su kršćani neznalice to usvojili. Allah izvještava da se nije desilo tako, nego da se njima samo pričinilo pa su oni ubili onoga ko mu je bio sličan, a to nisu ni primijetili. Zatim ga je Allah Sebi podigao. On je ostao živ i spustit će se prije Sudnjeg dana kao što na to upućuju mutevatir hadisi, koje ćemo, ako Allah da, uskoro izložiti.​

On će ubiti "Mesiha zablude" (Dedžala), slomit će krst, ubit će svinju, ukinut će džizju, tj. neće je prihvatiti ni od jednog sljedbenika drugih vjera, nego će samo prihvaćati islam ili rat. Cilj ovoga što smo spomenuli o potvrđivanju postojanja Isaa, alejhi selam, i produžetku života na nebu, odakle će se spustiti na Zemlju prije Sudnjeg dana, jeste da opovrgne jevreje i kršćane, čije su riječi o njemu protivrječne i suprotstavljene, nedosljedne i daleko od istine. Jevreji su prevršili mjeru, a kršćani su to zanemarili. Jevreji su ga prekoravali tako što su njega i njegovu majku optužili za velike grijehe, a kršćani su ga pretjerano hvalili, tvrdeći da ima ono što nema, i uzdigli su ga, suprotno ovima, sa stepena poslanstva na stepen božanstva. Uzvišeni neka je Allah daleko od onog što jedni i drugi govore, čist od svega toga i Slavljen, nema drugog Allaha osim Njega.

Izabrani (vjerodostojni) sahih hadisi o silasku Isaa Ibn-Merjem s neba neposredno prije Sudnjeg dana i o njegovom pozivanju u obožavanje Allaha Jedinog, Koji nema druga.

El-Buhari prenosi od Ebu-Hurejrea riječi: - Rekao je Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem: /873/ "Tako mi Onoga u Čijoj je ruci moja duša, sigurno će se uskoro sin Merjeme spustiti među vas, zavesti pravednu vlast, te će slomiti krst, ubiti svinju, ukinuti džizju, imetka će biti u izobilju tako da ga niko neće prihvatiti, tako da će sedžda biti bolja od ovoga svijeta i svega što je na njemu."

Zatim Ebu-Hurejre kaže: - Čitajte ako želite: "I nema nijednog sljedbenika Knjige koji, prije njegove smrti, neće u njega sigurno povjerovati, a na Sudnjem danu on će protiv njih sigurno svjedočiti!" Također ga prenosi Muslim, a i El-Buharija ga bilježi, te Ibn-Merdevejh preko Ebi-Hurejrea, koji kaže: "Rekao je Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem: "Uskoro će se sin Merjemin spustiti među vas, zavest će pravednu vlast, ubiti Dedžala, ubit će svinju, slomit će krst, i ukinuti džizju. Umnogostručit će se imetak, a sedžda će biti jedna i samo za Allaha, Gospodara svjetova." Ebu-Hurejre kaže: - Učite ako želite:

"I nema nijednog sljedbenika Knjige koji prije njegove smrti neće u njega sigurno povjerovati", tj. prije smrti Isaa ibn Merjemina." A zatim je ovo ponovio Ebu-Hureje tri puta. Druga verzija, prenosi je imam Ahmed od Ebu-Hurejrea, da je Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, rekao: /875/ "Sigurno će Isa ibn Merjem zanijetiti hadž ili umru, u klancu Er-Revha' ili će ih oboje zajedno zanijetiti." Tako prenosi samo Muslim.

Prenosi El-Buhari od Ebu-Hurejrea da je Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, rekao: /876/ "Šta li će biti s vama kada bude među vas sišao Mesih, sin Merjemin i vaš imam između vas." Druga verzija: bilježi imam Ahmed preko Ebu-Hurejrea da je Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, rekao: /877/ "Poslanici su braća po istom ocu,[216] majke su im različite, a vjera im je jedna, a ja sam najbliži čovjek Isau ibn Merjem, jer između mene i njega nije bilo poslanika, on će sići pa kada ga vidite, prepoznajte ga: čovjek srednjeg rasta, crveno-bijele boje, na njemu dva odijela blijedocrvena, iz glave kao da mu kaplje iako nije mokra. On će razbiti krst, ubiti svinju, ukinuti džizju, pozvati ljude u islam, a Allah će u njegovo vrijeme sve vjere uništiti izuzev islama i uništit će Allah, u vrijeme njegovo, Mesiha Dedžala. Zatim će se uspostaviti sigurnost na Zemlji tako da će lavovi zajedno boraviti s devama, tigrovi s kravama, vukovi s ovcama, a djeca će se igrati sa zmijama i one im neće nanijeti štetu. On će ostati 40 godina, zatim će umrijeti i muslimani će mu klanjati dženaza-namaz." Tako prenosi Ebu-Davud.

Drugi hadis: bilježi Muslim u svom Sahihu preko Nuvas ibn Sem'ana da je rekao: /878/ - Spomenuo je Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, jednog jutra Dedžala, pa je spuštao i podizao glas zbog njega, tako da smo mi pomislili da je on između skupine palmi nadomak Medine. Pošto smo mu prišli, shvatio je to po našim licima i upitao: "Šta vam je?" Rekli smo: "Allahov Poslaniče, spomenuo si Dedžala jutros, pa si zbog njega spuštao i podizao glas, tako da smo mislili da se nalazi u palmoviku." Rekao je: "Mimo Dedžala se bojim za vas ..." Ako on iziđe, a ja budem među vama, ja ću vas odbraniti od njega; a ako iziđe, a ja ne budem među vama, svako će od vas braniti sam sebe. A Allah je zaštitnik svakog muslimana. To je mladić kratke kovrčave kose, ćorav je u jedno oko kao da mi liči na Abdul-Uzza ibn Katina. Onaj od vas koji ga doživi nek u odbranu od njega prouči početne ajete sure El-Kahf.

On će izići iz jednog mjesta između Šama i Iraka, pa će nanositi nered lijevo i desno. A vi, Allahovi robovi, ostanite postojani!" Upitali smo: "Allahov Poslaniče, a koliko će se zadržati na Zemlji!" Odgovorio je: "40 dana, gdje je jedan dan kao godina, i jedan dan kao mjesec, i jedan dan kao sedmica, a ostali su mu dani kao vaši dani." Upitali smo: "Allahov Poslaniče, a u tom danu koji je kao godina hoće li nam biti dovoljni namazi koje obavimo u jednom danu?" Odgovorio je: "Ne... Odredite njegovu dužinu i prema njoj se ravnajte. (Tj. određujte namaska vremena.)" Rekli smo: "Allahov Poslaniče, a kakva mu je brzina na Zemlji?" Rekao je: "Poput kiše koju tjera vjetar. Doći će do ljudi i pozvat će ih, a oni će mu vjerovati i odazvati mu se. Pa će narediti nebu da spusti kišu te će kiša padati, i zemlji da izraste bilje pa će iznići bilje, a navečer će im dolaziti njihova stoka većih grba (deve) nego što su bile, punih vimena i stomaka. Zatim će doći narodu pa će ih pozivati, a oni neće prihvatiti njegov poziv, zatim će otići od njih, a oni će postati bijedni, neće imati nikakvog imetka u svojim rukama.

Zatim će proći pored ruševina i reći će: 'Izbaci svoje riznice', pa će ga slijediti njihove riznice kao rojevi pčela. Zatim će pozvati jednog punačkog mladog čovjeka i udarit će ga sabljom i presjeći će ga na dva dijela ciljanim udarcem. Zatim će ga pozvati i on će se približiti blistavog lica i nasmijan. I dok on bude tako činio, Allah će poslati Mesiha, Isaa ibn Merjem, alejhi selam On će se spustiti kod bijele munare istočno od Damaska. Na njemu će biti dva odijela (obojena žutim isvotom i šafranom) a rukama će se držati za krila dva meleka. Kad pogne glavu, iz nje će kapati, a kada je podigne, iz nje će poteći voda kao zrna bisera.

Osjeti li nevjernik njegov dah, umrijet će. Njegov dah prestaje tamo gdje prestaje njegov pogled, pa će ga (Dedžala) tražiti dok ga ne stigne, kod Babu-Ludda (mjesto kod Bejtul-Makdisa), gdje će ga ubiti. Zatim će Isa, alejhi selam, doći do jednog naroda, kojeg je Allah sačuvao od njega, te će ih potrati po njihovim licima i govorit će im o njihovim stepenima u Džennetu. I dok on bude to obavljao, Allah će objaviti Isau: 'Ja sam izveo jednu grupu Svojih robova, koju niko nije u stanju ubijati, pa skloni Moje robove na brdo Tur.' "​

Allah će poslati Jedžudža i Medžudža i oni će žurno silaziti sa svake strmine. Prvi će proći pored Tiberijanskog jezera pa će popiti svu vodu, a zadnji će naići pa će reći: "U ovoj je dolini nekad bila voda", pa će se pojaviti Allahov poslanik Isa i njegovi ashabi; bit će blokirani, tako da će biti bolje jednom od njih da ima bika nego nekome od vas da danas ima sto dinara. Allahov poslanik Isa i njegovi ashabi će moliti Allaha, pa će Allah poslati crve u njihove vratove i oni će umrijeti,[217] kao da je umrla jedna duša. Zatim će se Allahov poslanik Isa i njegovi sljedbenici spustiti na Zemlju i neće naći na njoj nijedan pedalj mjesta bez njihovog smrada i zadaha.

Pa će Allahov poslanik Isa i njegovi ashabi moliti Allaha, te će Allah poslati ptice poput vratova deva. One će ponijeti leševe i baciti ih gdje bude Allah htio. Zatim će Allah poslati kišu od koje neće biti pošteđena ni kuća od ćerpića, ni od kostrijeti, pa će oprati zemlju dok ne postane čista kao ogledalo I bit će rečeno Zemlji: "Izbaci svoj plod i vrati svoju plodnost." Tada će grupa ljudi jesti jedan nar i sklonit će se u hladu njegove kore. Allah će blagosloviti stada tako da jedna deva muzara bude dovoljna za brojnu skupinu. I kad to bude tako, Allah će poslati ugodan vjetar pa će ih poduhavati ispod njihovih pazuha. I Allah će uzeti dušu svakog mumina i svakog muslimana, ostat će najgori ljudi, tako da će muškarci i žene blud činiti, kao što to čine magarci, i nad njima će nastupiti Sudnji dan. (Prenose ga imam Ahmed i sastavljači Sunena.)

Imam Ahmed prenosi od Mudžmea ibn Džarije da je rekao: - Čuo sam Allahovog Poslanika, sallAllahu alejhi we sellem, kada je rekao: /879/ "Isa, sin Merjeme, ubit će Dedžala na vratima Ludda ili pored Ludda." Tako hadis prenosi i Tirmizi i kaže da je hadis sahih (vjerodostojan). Što se tiče hadisa u kojim se samo Dedžal spominje, oni su mnogobrojni, ne mogu se prebrojati, jer se nalaze u zbirkama sahih i hasen hadisa kao i u musnedima. Imam Ahmed prenosi od Huzejfe ibn Usejda al-Gafarija da je rekao: /880/ - Došao je do nas Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, idući sa Arefata a mi smo razgovarali o Sudnjem danu, i on je rekao: "Neće nastupiti Sudnji dan dok ne vidite deset znakova: izlazak sunca sa zapada, dim (duhan), životinju (dabbe), izlazak Jedžudža i Medžudža, silazak Isaa ibn Merjem, Dedžala i tri velika pokreta tla, na istoku, na zapadu i na Arabijskom poluotoku, vatru koja će izići iz dubine Edena i koja će potjerati ljude ili će ih sakupiti, pa će noćiti s njima gdje noće oni i odmarat će se s njima gdje se odmaraju oni."

Dedžal je jevrej i njegova su vojska jevreji

U jednom hadisu Abdurahmana al-Muharibije, kojeg prenosi od Ismaila ibn Rafi'a, stoji da je rekao: - Ummu-Šurejk upitala je: /881/ "Allahov Poslaniče, gdje će biti Arapi tada?" Rekao je: "Njih će biti malo, a glavnina će ih biti u Bejtul-Makdisu (Kudsu). Njihov je imam dobar čovjek.[218] Kada bude pristupio njihov imam da klanja s njima sabah, sići će Isa ibn Merjem. Taj će se imam izmaknuti kako bi Isa, alejhi selam, predvodio džemat. Isa će staviti ruku između njegovih plećki i reći će: 'Ti ih predvodi jer ovaj namaz je započet a ti si im imam.' On će ponovo proći naprijed i klanjat će kao imam, a kada završi, Isa će reći: 'Otvorite vrata!' Vrata će se otvoriti, a iza njih Dedžal i sa njim sedamdeset hiljada jevreja, svi sa ukrašenom sabljom i krunom. Kada Dedžal pogleda u njega, istopit će se kao što se topi so u vodi, pa će odjuriti bježeći. A Isa će reći: 'Dugujem ti udarac kojim me nećeš preteći', pa će ga stići kod istočnih vrata Ludda i ubit će ga. Allah će poraziti jevreje i neće ostati ništa od Allahovih stvorenja iza čega će se moći jevrej sakriti, da mu Allah neće dati sposobnost da govori, ni kamen, ni stablo, ni zid, ni životinja. Pa će kazati: 'Allahov robe, muslimanu, ovo je jevrej, dođi i ubij ga!', izuzev garkada, a to je njihovo drvo, koje neće govoriti."

I tako smo naveli mnogo mutevatir hadisa od Allahovog Poslanika, sallAllahu alejhi we sellem, koji predaje Ebu-Hurejre, Ibn-Mesuda, Osman ibn Ebil-Asa, Ebi-Umame, Newres ibn Sem'an, 'Abdullah ibn 'Amr ibn Al-'Asa, Mudžme'a ibn Džarije, Ebu-Šurejha, Huzejfe ibn Usejda, Allah neka je njima zadovoljan, koji upućuju na silazak Isaa, alejhi selam, u Siriji, tj. Damasku, kod istočne munare. A to će se desiti pri obavljanju sabah-namaza, pa će ubiti svinju, slomiti krst, dokinuti džizju, a samo će islam biti prihvaćen, kao što je spomenuto u dva Sahiha. Nestat će "bolesti" sljedbenika Knjige, nestat će sumnji u njima samima i stoga će svi ući u islam slijedeći Isaa, alejhi selam Uzvišeni Allah kaže: "I nema nijednog sljedbenika knjige a da u njega neće sigurno povjerovati prije njegove smrti." Ovaj ajet je sličan ovom ajetu:

"I to je predznak za smak svijeta." (43:60.) a čita se i "alem" - predznak, tj. znak i dokaz da se približava kraj svijeta, jer će se on spustiti nakon izlaska Dedžala, kojeg će ubiti Allah preko njega, kao što je potvrđeno u Sahihu da Allah neće stvoriti bolest, a da joj neće spustiti lijek. A Allah će zahvaljujući bereketu njegove dove, uništiti Jedžudža i Medžudža. Uzvišeni Allah kaže:

"I kad se otvore Jedžudž i Medžudž i kad se ljudi budu niz sve strmine žurno spuštali." (21:96.)​

Svojstva Isaa, alejhi selam

Muslim prenosi od Ibn-Omera da je rekao: - Allahov Poslanik je rekao: /882/ "Pokazao mi je Allah u snu jednog čovjeka pored Kabe, najljepšeg čovjeka kojeg si vidio među ljudima, spustio je valovitu kosu na ramena, iz glave mu kaplje voda, postavio je svoje ruke na ramena dvojice ljudi, obilazi oko Kabe. Upitao sam: 'Ko je ovo?' Odgovorili su: 'To je Mesih, sin Merjemin!' Zatim sam ugledao iza njega drugoga čovjeka kratke kovrčave kose, ćoravog desnog oka, najsličniji onome koga sam vidio u Ibnu Katinu! [219] Ruke su mu bile na ramenima nekog čovjeka koji je obilazio oko Kabe. Upitao sam: 'Ko je ovo?' Rekli su: 'Dedžal!' "

Prenosi se od Ibn-Omera: da će Isa, alejhi selam, na Zemlji ostati sedam godina. Ove riječi i riječi da će ostati četrdeset godina mogu se usuglasiti, tako da on na Zemlji ostane četrdeset godina ukupno, što je zbir njegovog boravka na njoj prije uzdizanja i nakon njegovog silaska, a uzdignut je u 33-oj godini, kako se navodi u vjerodostojnim hadisima.

U drugom hadisu Abdurahman ibn Adem prenosi preko Ebu-Hurejrea: /883/ "...da će se Isa zadržati na Zemlji, nakon što siđe, četrdeset godina, zatim će umrijeti i muslimani će mu klanjati dženazu." Bilježi ga imam Ahmed, a također prenosi Ebu-Davud, a spominje u svom "Tarihu" i Al-Hafiz Ebul-Kasim ibn Asakir u životopisu Isaa ibn Merjem, a od nekih ljudi iz prvih generacija (Selef), da će on biti pokopan s Poslanikom, sallAllahu alejhi we sellem, u njegovoj sobi - a Allah najbolje zna. Uzvišeni Allah kaže: "A na Sudnjem danu on će protiv njih svjedočiti." Katade kaže: "Svjedočit će protiv njih da im je dostavio poslanicu od Allaha i potvrdio da on obožava Uzvišenog Allaha", kao što Allah kaže na kraju poglavlja El-Maide: - do riječi - - A kad Allah rekne: "O Isa, sine Merjemin, jesi li ti govorio ljudima: 'Prihvatite mene i majku moju kao dva boga uz Allaha', on će reći: "Hvaljen neka si Ti! Meni nije prilično da govorim ono što nemam pravo. Ako sam ja to govorio, Ti to već znaš! Ti znaš sve što ja znam, a ja ne znam šta Ti znaš; samo Ti Jedini sve što je skriveno znaš!" /116./

"I zbog teška nasilja jevreja Mi smo im neka lijepa jela zabranili, koja su im bila dozvoljena, i zbog toga što su mnoge od Allahova puta odvraćali." /160/ "I zato što su kamatu uzimali, a bilo im je zabranjeno, i zato što su tuđe imetke na nedozvoljen način trošili. A za nevjernike među njima, Mi smo kaznu bolnu pripremili." /161/ "Ali oni među njima koji su u nauku sasvim upućeni, a vjernici su, vjeruju u ono što se objavljuje tebi i u ono što je objavljeno prije tebe, naročito oni koji namaz obavljaju i oni koji zekat daju i u Allaha i onaj svijet vjeruju - njima ćemo sigurno veliku nagradu dati."/162/

Allah nas obavještava da su jevrejima, zbog njihovih nasilja i velikih grijeha koje su počinili, zabranjena lijepa jela koja im je bio dozvolio, kao što prenosi Ibn Ebi-Hatim od Ibn-Abbasa da je on čitao: "lijepa jela koja su im bila dozvoljena." Znači sva hrana im je bila dozvoljena prije nego što je spušten Tevrat, izuzev mesa i mlijeka deva koje je Israil sebi zabranio. Potom je Uzvišeni Allah zabranio brojne stvari u Tevratu, kao što kaže u poglavlju El-En'am: "Jevrejima smo sve životinje koje imaju kopita ili pandže zabranili, a od goveda i brava njihov loj, osim onog s leđa ili s crijeva, ili onog pomiješanog s kostima. Time smo ih zbog zuluma njihova kaznili. Mi zaista govorimo istinu." (6:146.) To smo im zabranili, jer to zaslužuju zbog njihove nepokornosti, nasilja, suprotstavljanja njihovom poslaniku i razmimoilaženja s njim. Stoga Uzvišeni Allah kaže: "I zbog teška nasilja jevreja mi smo im neka lijepa jela zabranili koja su im bila dozvoljena i zbog toga što su mnoge od Allahova puta odvraćali." Odbijali su ljude i sebe od slijeđenja istine, a to je njihova ćud koja ih karakterizira još od davnih vremena do današnjeg dana. Stoga su bili neprijatelji poslanika a određeni broj su i ubili, te nijekali Isaa i Muhammeda, sallAllahu alejhi we sellem.

Uzvišeni Allah kaže: "I zato što su kamatu uzimali, a bilo im je zabranjeno." Uzvišeni Allah im je bio zabranio kamatu, pa su je uzimali raznim zamkama i varkama, vrlo vješto i uz tobožnje dokaze, te su lažima trošili imetke ljudi. Uzvišeni Allah kaže: "A za nevjernike među njima, Mi smo kaznu bolnu pripremili." "Ali oni među njima koji su u nauku sasvim upućeni", oni koji su čvrsti u vjeri, i koji su dobro upućeni u korisno znanje, a o tome je bilo govora u poglavlju Ali-Imran, "a vjernici su", nadovezuje se - 'atf na riječ i njen je haber (predikat). "...oni vjeruju u ono što se objavljuje tebi i u ono što je objavljeno prije tebe." Ibn-Abbas kaže: Objavljeno je zbog Abdullaha ibn Selama, Sa'lebe ibn Sa'je Eseda ibn Sa'je, Eseda ibn Ubejda, koji su prihvatili islam i posvjedočili ono s čime je Allah poslao Muhammeda, sallAllahu alejhi we sellem. Uzvišeni Allah kaže: "a naročito oni koji namaz obavljaju".

Tako je u svim mushafima poznatih imama, a također i u mushafu Ubej ibn Ka'ba. Riječ (el-mukimine) došla je u akuzativu zbog pohvale koja im se izražava, kao što Uzvišeni Allah kaže: "i koji obavezu svoju, kada je preuzmu, ispunjavaju, naročito oni koji su izdržljivi u neimaštini i u bolesti i u boju ljutom." (2:177.) Ovo je primjereno govoru Arapa. Kao što kaže pjesnik: Uzvišeni Allah kaže: "...i oni koji zekat daju", tj. zekat na imetak. "...i u Allaha i u onaj svijet vjeruju", tj. koji potvrđuju da nema drugog boga do Allaha i vjeruju u oživljenje poslije smrti i nagradu za dobra i kaznu za loša djela. Uzvišeni Allah kaže: "njima" - to je haber (predikat) onoga što prethodi "sigurno ćemo veliku nagradu dati", tj. Džennet.

"Mi objavljujemo tebi kao što smo objavljivali Nuhu i vjerovjesnicima poslije njega, objavljivali smo Ibrahimu, i Ismailu i Ishaku i Jakubu i unucima, i Isau, i Ejjubu, i Junusu, i Harunu, i Sulejmanu, a Davudu smo dali Zebur", /163/ "i (poslali smo) poslanike o kojima smo ti prije kazivali i poslanike o kojima ti nismo kazivali. A Allah je sigurno s Musaom razgovarao." /164/ "(Poslali smo) poslanike koji su radosne vijesti i opomene donosili, da ljudi poslije poslanika ne bi nikakvog opravdanja pred Allahom imali. A Allah je Silan i Mudar."/165/​

Allah, neka je slavljen, napominje da je obavezao svog roba i poslanika Muhammeda, sallAllahu alejhi we sellem, kao što je obavezao i druge poslanike koji su mu prethodili, rekavši: "Mi objavljujemo tebi kao što smo objavili Nuhu i vjerovjesnicima poslije njega", do riječi "a Davudu smo dali Zebur." Zebur je ime knjige koju je Allah objavio Davudu, alejhi selam, a spomenut ćemo životopis svakog od ovih poslanika, neka je na njih mir i spas, kod kazivanja o njima uz poglavlje El-Enbija, ako Allah da, a u Njega se može pouzdati. Muhammed ibn Ishak prenosi od Ibn-Abbasa da su Seken i 'Adijj ibn Zejd rekli: "Muhammede, mi ne znamo da je Allah objavio išta ijednom čovjeku nakon Musaa." U vezi s tim Allah je objavio: "Mi objavljujemo tebi kao što smo objavljivali Nuhu i vjerovjesnicima poslije njega..." do kraja ajeta. Uzvišeni Allah kaže: "...i (poslali smo) poslanike o kojima smo ti prije kazivali i poslanike o kojima ti nismo kazivali, a Allah je sigurno s Musaom razgovarao." O kojima smo ti kazivali prije ovog ajeta, znači u mekanskim surama i drugim, a ovo su imena poslanika koje je Uzvišeni Allah naveo u Kur'anu: Adem, Idris, Nuh, Hud, Salih, Ibrahim, Lut, Ismail, Ishak, Jakub, Jusuf, Ejjub, Šuajb, Musa, Harun, Junus, Davud, Sulejman, Iljas, El-Jesa, Zekerija, Jahja, Isa, a također Zul-Kifl, kod mnogih tumača Kur'ana, a prvak je među njima Muhammed, sallAllahu alejhi we sellem.

Hafiz Ebu-Bekr al-Bezzar prenosi od Džabira ibn Abdullaha ove riječi: - Rekao je Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem: /884/ "Ja sam pečat (zadnji) hiljadi poslanika ili više, a među njima nema nijednog da nije svoj narod upozoravao na Dedžala. A meni je objašnjeno ono što nije objašnjeno nijednom od njih, on - Dedžal - ćorav je, a vaš Gospodar nije ćorav." Uzvišeni Allah kaže: "i poslanicima o kojima ti nismo kazivali", tj. druge osobe koje nismo spomenuli u Kur'anu. Postoji razmimoilaženje o broju vjerovjesnika i poslanika, a u predanju od Ebu-Zerra stoji: /885/ "Bilo ih je sto i dvadeset četiri hiljade", pa kaže: - Pitao sam: "Allahov Poslaniče, koliko je od toga poslanika?" Odgovorio je: "Tristo i trinaest, jedna brojna i dobra grupa." Rekao sam: "A ko je prvi od njih?" Odgovorio je: "Adem!" Ja sam upitao: "Je li on vjerovjesnik, poslanik?" Rekao je: "Da, stvorio ga je Svojom rukom i udahnuo u njega život i stvorio ga pokornim." Zatim je rekao: "O Ebu-Zerre: četverica su Asirci: Adem, Šit, Henoh i Idris, a on je prvi koji je pisao olovkom, i Nuh. Četverica su Arapa: Hud, Šuajb, Salih i tvoj poslanik, Ebu-Zerre. Prvi poslanik Izraelićana je Musa, a posljednji Isa. Prvi od poslanika je Adem, a posljednji Muhammed." Ovaj hadis u cijelosti prenosi Muhammed ibn Husejin el-Adžuri.

Prenosi imam Ahmed preko Ebi-Umame da je Ebu-Zerr pitao Allahovog Poslanika, sallAllahu alejhi we sellem, i spomenuo pitanje namaza, posta, sadake, te vrijednost Ajetul-kursije, i riječi: "ve la havle ve la kuvvete illa billah", najboljeg šehida i najbolje osobe, poslanstvo Ademovo, i da je on (Muham-med) razgovarao s Allahom, te broj vjerovjesnika i poslanika, slično ranije rečenom.

Abdullah, sin imama Ahmeda, kaže da je našao u knjizi svoga oca rukopis sa senedom niza prenosilaca do Ebi-Al-Veddaka: - Rekao je Ebu-Sa'id: "Da li haridžije priznaju Dedžala?" Odgovorio je: "Ne!" - a zatim: Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, kaže: /886/ "Ja sam pečat (zadnji od) hiljadu poslanika ili više, a nijedan poslanik nije poslan a da nije svoj ummet upozoravao na Dedžala. Meni je o njemu objašnjeno ono što nije drugom objašnjeno. On je ćorav, a vaš Gospodar nije ćorav. Desno oko mu je buljooko i ćoravo da je kao ispljuvak na ožbukanom zidu, a lijevo kao da je sjajna zvijezda. Zna sve jezike, s njim je slika zelenog Dženneta kroz koji teče voda i slika vatre crne iz koje se puši."

Uzvišeni Allah kaže: "...a Allah je sigurno s Musaom razgovarao", tj. Musa, alejhi selam, počašćen je ovom odlikom. Stoga se za njega kaže: "onaj s kojim je Allah govorio." Hafiz Ebu-Bekr ibn Merdevejh prenosi od Abdul-Džebbara ibn Abdullaha da je rekao: /887/ - Došao je neki čovjek kod Ebu-Bekra ibn Ajjaša i rekao: "Čuo sam jednog čovjeka da uči: Riječ 'Allah' učio je sa fethom, čime značenje biva sasvim suprotno." Ebu-Bekr je rekao: "To može učiti samo nevjernik." Ja sam učio pred 'Amešom, a 'Ameš pred Jahjom ibn Vessabom, a Jahja ibn Vessab je učio pred Ebi-Abdurahmanom as-Sulemijem, a Abdurahman as-Sulemij pred Ali ibn Ebi et-Talibom, a Ali ibn Ebi et-Talib pred Allahovim Poslanikom, sallAllahu alejhi we sellem: (tj. riječ "Allah" sa damom). Ebu-Bekr ibn 'Ajjaš rasrdio se na onoga koji je proučio riječ "Allah" sa fethom a riječ "Musa" sa damom, jer to je iskrivljavanje riječi Kur'ana i njegovog značenja. A onaj ko je proučio riječ "Allah" sa fethom bio je od mu'tezila koji negiraju da je Allah razgovarao s Musaom, alejhi selam, ili da je razgovarao s jednim od Njegovih stvorenja, kao što smo naveli od nekih mu'tezila da su neki šejhovi čitali: 'Musa je govorio s Allahom', pa mu je rekao Ebu-Bekr: 'Sine prljave robinje, šta ćeš napraviti s riječima Uzvišenog Allaha:

- I kad nam Musa dođe u određeno vrijeme, i kada mu Gospodar njegov progovori - znači da ovo nije moguće iskriviti ni tumačiti. Uzvišeni Allah kaže: '(Poslali smo) poslanike koji su radosne vijesti i opomene donosili', tj. one koji donose radosne vijesti o dobru koje je Allah pripremio onima koji Mu se pokoravaju a opominju kaznom i patnjom one koji se protive Allahovoj naredbi i niječu poslanike. Uzvišeni Allah kaže: 'da ljudi poslije poslanika ne bi nikakva opravdanja imali pred Allahom. - A Allah je Silan i Mudar.' On je poslao Svoje knjige i Svoje poslanike s radosnom viješću i opomenom, i objasnio ono što voli i što Ga čini zadovoljnim i ono što ne voli i mrzi, tako da ne ostane nikakva isprika za onoga koji je opomenut. Zato Uzvišeni Allah kaže: “A da smo ih kakvom kaznom prije njega uništili, sigurno bi rekli: Gospodaru naš, zašto nam nisi poslanika poslao, pa bismo Tvoje riječi slijedili prije nego što smo poniženi i osramoćeni bili." (20:134)

U dva Sahiha je potvrđene, preko Ibn-Mesuda, riječi Allahovog Poslanika, sallAllahu alejhi we sellem: /888/ "Nema niko ljubomorniji od Allaha. Stoga je zabranio razvrat, i očiti i skriveni. I nema niko kome je draža hvala nego Allahu, Moćnom i Slavljenom, stoga hvali sam Sebe. I nema nikoga ko više voli oprost od Allaha, stoga je slao poslanike da donesu radosnu vijest i da opominju." A u drugoj verziji stoji: "Poslao je Svoje poslanike i Svoje knjige."

"Allah svjedoči da je istina ono što ti objavljuje, objavljuje ga sa Svojim znanjem, a i meleki svjedoče. A dovoljan je Allah kao svjedok." /166/ "Doista oni koji ne vjeruju i koji druge od Allahova puta odvraćaju, daleko su zalutali." /167/ "Onima koji ne vjeruju i koji čine nepravdu, Allah doista neće oprostiti i neće ih na put uputiti", /168/ "osim puta u Džehennem, u kojem će vječno i zauvijek ostati; to je Allahu lahko." /169/ "O ljudi, Poslanik vam je već donio Istinu od Gospodara vašeg; zato vjerujte - bolje vam je! A ako ne budete vjerovali - pa Allahovo je ono što je na nebesima i na Zemlji, i Allah sve zna i Mudar je."/170/

Pošto riječi Uzvišenog Allaha: "Mi objavljujemo tebi" obuhvaćaju potvrđivanje njegovog poslanstva, sallAllahu alejhi we sellem, i odgovor mnogobošcima i sljedbenicima knjige koji njegovo poslanstvo niječu, Uzvišeni Allah kaže: "Ali Allah svjedoči da je Istina ono što ti objavljuje", tj. ako ne vjeruje u tebe onaj koji ne vjeruje od onih koji te niječu i suprotstavljaju ti se, ipak Allah svjedoči za tebe da si ti Njegov Poslanik, kome je poslao Knjigu, a to je časni Kur'an. I stoga kaže: "...i objavljuje ga sa Svojim znanjem", tj. u njemu je Njegovo Znanje o jasnim dokazima, uputi, razdvajanju dobra i zla, u šta želi uputiti Svoje robove, kao i ono čime je Allah zadovoljan i ono što voli. U njemu je znanje o nepoznatom (gajbu) iz prošlosti i budućnosti i u njemu su spomenuta Njegova uzvišena, sveta svojstva koja ne zna niti Poslanik Vjerovjesnik, niti omiljeni melek, ako ga Allah tome ne pouči, kao što Uzvišeni Allah kaže: "Drugi znaju samo onoliko koliko On želi." Prenosi Ibn Ebi-Hatim od 'Ata ibn As-Saiba: - Poučavao me Ebu-Abdurahman es-Sulemij Kur'anu i kad mu je jedan od nas učio Kur'an, rekao je: "Dobio si znanje od Allaha i nema niko danas bolji od tebe osim onoga koji bolje od tebe postupa." Zatim je proučio ajet Uzvišenog Allaha: "objavljuje ga sa Svojim znanjem, a i meleki svjedoče; a dovoljan je Allah kao svjedok." A uzvišeni Allah kaže: "a i meleki svjedoče", tj. iskreno o onome što je tebi došlo, što ti je objavljeno i spušteno tebi uz svjedočenje Allahovo o tome. "A Allah je dovoljan kao svjedok." Muhammed ibn Ishak prenosi od Ibn-Abbasa da je rekao: /889/ - Allahovom Poslaniku, sallAllahu alejhi we sellem, ušla je grupa jevreja, pa im je on rekao: "Ja znam, tako mi Allaha, da vi znate da sam ja Allahov Poslanik!" A oni su rekli: "Mi to ne znamo!" - pa je Allah, Uzvišeni i Moćni, objavio: "Allah svjedoči da je Istina ono što ti objavljuje, objavljuje ga sa Svojim znanjem."

Uzvišeni Allah kaže: "Doista, oni koji ne vjeruju i koji druge od Allahovoga puta odvraćaju, daleko su zalutali." Nisu vjerovali i nisu slijedili Istinu i druge ljude su od nje odvraćali, pa su zalutali, te su se od nje veoma mnogo, daleko udaljili. Zatim Allah izvještava o Svojoj presudi prema nevjernicima koji sebi nasilje čine kršenjem onoga što je zabranjeno, pa im neće oprostiti, "i neće im Put pokazati", tj. put ka dobru, "osim puta u Džehennem", a to je kategorično izuzimanje, "u kojem će vječno i zauvijek ostati".

Zatim Uzvišeni Allah kaže: "O ljudi, Poslanik je već donio Istinu od Gospodara vašeg; zato vjerujte - bolje vam je!" Došao vam je Muhammed, alejhi selam, s uputom i vjerom Istine od Allaha, Moćnog i Uzvišenog, pa vjerujte u ono s čim je došao i slijedite Ga, bit će vam bolje. Zatim kaže: "A ako ne budete vjerovali, pa Allahovo je ono što je na nebesima i Zemlji", On je nezavisan od vas i od vašeg vjerovanja, a ni vaše nevjerovanje Mu ne može nanijeti štetu.

Uzvišeni Allah kaže: - I Musa reče: "Ako budete nezahvalni i vi i svi drugi na Zemlji - pa, Allah, doista, ni o kom nije ovisan i On je Jedini hvale dostojan." (14:8.) A ovdje kaže: "A Allah sve zna", o onome koji zaslužuje uputu, pa ga upućuje, i o onome ko zaslužuje zabludu, pa ga dovodi u zabludu; "...i Mudar je", u Svojim riječima, Svojim djelima, Svom zakonu i Svojoj moći.

"O sljedbenici Knjige, ne zastranjujte u svom vjerovanju i o Allahu govorite samo istinu! Mesih, Isa, sin Merjemin, samo je Allahov poslanik, i stvoren je Riječju Njegovom, koju je Merjemi dostavio, i život mu dao; zato vjerujte u Allaha i Njegove poslanike i ne govorite: "Trojica su!" Prestanite, bolje vam je! Allah je samo jedan Bog, slavljen neka je On, zar da ima dijete?! Njegovo je ono što je na nebesima i ono što je na Zemlji, i Allah je dovoljan kao zaštitnik."/171/

Uzvišeni Allah zabranjuje kitabijama pretjerivanje i uzdizanje, a toga ima mnogo kod kršćana. Oni prelaze mjeru kada je u pitanju Isa, alejhi selam, čak ga uzdižu iznad stepena koji mu je dao Allah. Iz sfere poslanstva pomakli su ga na mjesto božanstva, mimo Allaha, obožavajući ga kao što obožavaju Njega. Čak su preuveličavali ulogu njegovih pristaša i sljedbenika, između onih koji su tvrdili da su u njegovoj vjeri, tvrdeći da su oni časni i nepogrešivi i slijedeći ih u svemu što kažu, svejedno - bilo to istina ili laž. Stoga Uzvišeni Allah kaže: "Oni, pored Allaha, bogovima smatraju svećenike i monahe svoje." (9:31.) Imam Ahmed prenosi od Ibn-Abbasa preko Omera, da je Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, rekao: /890/ "Nemojte me pretjerano uzdizavati kao što su to činili kršćani sa Isaom ibn Merjem.

Ta ja sam rob, pa recite Allahov rob i Njegov Poslanik." Ovim riječima ga prenosi El-Buhari. Imam Ahmed prenosi preko Enesa ibn Malika da je neki čovjek rekao: "O, Muhammede, naš prvače i sine našeg prvaka, najbolji među nama i sine najboljeg među nama." Pa je Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, rekao: /891/ "Ljudi, brinite o svojim riječima i neka vas ne zavede šejtan. Ja sam Muhammed, sin Abdullahov, Allahov rob i Njegov Poslanik. Tako mi Allaha, ne volim da me uzdižete iznad stepena na koji me Allah Moćni i Slavljeni postavio." Prenosi ga, na ovaj način, samo Ahmed.​

Uzvišeni Allah kaže: "i o Allahu govorite samo istinu", tj. ne izmišljajte laži na Njega i ne pripisujte Mu drugu i dijete. Uzvišeni Allah, Moćni i Slavljeni, sasvim je iznad toga. On je čist i svet i Jedini u Svom gospodstvu, u Svojoj veličanstvenosti i u Svojoj moći, i nema drugog boga osim Njega, niti gospodara osim Njega. Stoga Uzvišeni Allah kaže: "Mesih, Isa, sin Merjemin, samo je Allahov poslanik i Riječju stvoren je Njegovom, koju je Merjemi dostavio, i život mu dao!" Naime, on je samo jedan od robova Allahovih i jedno od Njegovih stvorenja kome je Allah rekao: "Budi" i on je bilo i jedan od Njegovih poslanika i Riječ Njegova koju je dostavio Merjemi, i stvorio ga je pomoću Riječi[220] s kojom je Merjemi poslao Džibrila, mir nek je s njim, koji je udahnuo u nju život (dah) pomoću kojeg je postao Isa, alejhi selam, uz dozvolu Allaha, Moćnog i Slavljenog. Taj dah je udahnuo u razrez na njenoj košulji, pa se (dah) spustio dok nije došao do njenog spolnog organa, što je bilo u vidu oplodnje između oca i majke. A sva su stvorenja od Allaha Moćnog i Slavljenog i stoga je rečeno za Isaa da je on Riječ od Allaha i Ruh od Njega, jer on nema oca od kojeg je rođen. On je samo proistekao iz riječi kojom je njemu rečeno "Budi", pa je bio, a Ruh koji je poslan jeste Džibril. Uzvišeni Allah kaže:

"Isaov je slučaj kod Allaha isti kao slučaj Ademov; od zemlje ga je stvorio, a zatim je rekao 'Budi' - i on bi." (3:59.)

I Uzvišeni Allah kaže: "Merjem, kćer Imranovu, koja je nevinost svoju sačuvala." (66:12.) Prenosi El-Buhari od 'Ubade ibn Es-Samita da je Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, rekao: /892/ "Onoga koji posvjedoči da nema drugog boga osim Allaha, da On nema druga i da je Muhammed Njegov rob i Njegov Poslanik, da je Isa Allahov rob i poslanik i da je stvoren Riječju Njegovom, koju je dostavio Merjemi i život mu dao, te da je Džennet istina i Džehennem istina, uvest će ga Allah u Džennet uz ono što bude radio."

Velid to prenosi preko Džunade, koji još dodaje: /893/ "Ući će na koja hoće od dženetskih vrata." Tako prenosi Muslim. A riječi Uzvišenog Allaha u ajetu i hadisu: "i Ruh od Njega" poput su Njegovih riječi:

"...i daje vam da se koristite onim što je na nebesima i onim što je na Zemlji, sve je od Njega." (88:13.) Znači spada u Njegovo stvaranje i Njemu pripada, a prijedlog "min" - "od" nije partitivan, kao što kažu kršćani (njima je od Allaha ono što zaslužuju), već je tu prijedlog "od" za otpočinjanje namjere. A Ruh se pripisuje Allahu na način počasti, kao što se deva i Hram pripisuju Allahu u Njegovim riječima: "Allahova deva" i

"i očisti ovaj Hram Moj za one koji će ga obilaziti." (22:26.) U sahih hadisu stoji: /894/ "A zatim ću ući mom Gospodaru u Njegov Hram", gdje se "Hram" pripisuje Njemu iz počasti, a sve je to isto.

Uzvišeni Allah kaže: "Zato vjerujte u Allaha i Njegove poslanike i ne govorite: ¢Trojica su¢", tj. recite Istinu da je Allah Jedan i Jedini, da nema druga niti djeteta, da je Isa Njegov rob i Njegov poslanik i ne pravite od Isaa i njegove majke ortake Uzvišenom Allahu. On je visoko iznad toga. Ovaj ajet je poput onoga u poglavlju El-Maide, gdje Uzvišeni Allah kaže: “Nevjernici su oni koji govore: "Allah je jedan od trojice." A samo je jedan Allah! (5: 73.) I Uzvišeni Allah kaže: "Nevjernici su oni koji govore: 'Allah je Mesih, sin Merjemin." (5:72.) A kršćani, neka im je od Allaha ono što zaslužuju, nemaju mjere niti njihovo nevjerovanje ima granica. Među njima ima onih koji smatraju da je Mesih Allah, onih koji smatraju da je ortak, koji smatraju da je dijete Božije. Ima ih mnogo grupa, mišljenja su im različita, a i riječi su im kontradiktorne.

Najbolje je rekao jedan od apologetičara: "Kad bi se sastalo deset kršćana, razišli bi se u jedanaest učenja." Jedan od njihovih poznatih učenjaka, Said ibn Batrik, aleksandrijski patrijarh, spominje da su se sabrali na jednom velikom sastanku (koncil) za vrijeme Konstantina, i da su se tu sasvim razišli bez reda i zaključka. Bilo je više od dvije hiljade biskupa pa su se razišli u brojne grupe: svakih pedeset uz jednu izjavu, dvadeset uz drugu, stotinu uz treću, sedamdeset uz četvrtu, pa kad je Konstantin vidio da je jedna grupa među njima dostigla broj tri stotine osamdeset i da su se složili oko jedne izjave, prihvatio ih je i podržao, a druge je poništio. Sagradio im je crkve u koje su postavili svoje knjige i zakone. Njihovi sljedbenici se nazivaju melkiti. Zatim su se sakupili na drugom koncilu, na kom su nastali jakobiti.

Zatim su se sastali na trećem koncilu, na kojem su nastali nestorijanci. Svi su oni podržavali trojstvo, a samo su se razlikovali u nijansama oko toga, oko Božanske i ljudske prirode, da li su jedinstvene ili nisu, ili su se pomiješale, ili je inkarniran u skladu s tri izjave, a svako od njih smatra nevjernicima drugu grupu, dok mi smatramo nevjernicima sve tri. Stoga Uzvišeni Allah kaže: "Prestanite, bolje vam je", tj. bit će vam bolje. "Allah je samo jedan Bog, hvaljen neka je On!" Zar da On ima dijete?" Uzvišeni je iznad toga i Svet.

"Njegovo je ono što je na nebesima i Zemlji, i Allah je dovoljan kao zaštitnik." Znači sve je Njegov posjed i ono što je On stvorio, i sve što je na njima. Njegovi su robovi, oni su pod Njegovim rukovođenjem i Njegovom upravom. On je Onaj Koji svime upravlja, pa kako je moguće da između njih On ima suprugu i dijete, kao što u jednom ajetu kaže: "On je Stvoritelj .nebesa i Zemlje. Otkud Njemu dijete?" (6:101.)

"Mesihu neće biti zazorno da bude Allahov rob, pa ni meleki, Njemu najbliži. A one kojima bude zazorno da Njemu robuju, i one koji se budu oholili, Allah će ih sve pred Sebe prikupiti. /172/ Vjernike koji su dobra djela činili On će prema zasluzi nagraditi i još će im, iz obilja Svoga, više dati; a one koji su zazorni bili i oholili se - na bolne će muke staviti i oni neće naći sebi, mimo Allaha, ni zaštitnika ni pomagača."/173/

"Neće biti zazorno...", tj. neće se oholiti i neće odbijati. "...Mesih da bude Allahov rob, pa ni meleki /Njemu/ najbliži." Ovdje su samo spomenuti meleki jer su i oni uzimani kao božanstva uz Allaha, kao što je uziman i Mesih, pa je Allah obavijestio da su svi oni samo jedan dio Njegovih robova i jedan dio Njegovih stvorenja, kao što Uzvišeni Allah kaže: - Govore: "Allah je uzeo sebi dijete." Hvaljen neka je On! A meleki su samo robovi poštovani." (21:26.) I stoga kaže: "A one kojima bude zazorno da Njemu robuju i koji se budu oholili, Allah će ih sve pred Sebe sakupiti." Znači da će ih sve na Sudnji dan kod Sebe sakupiti i među njima će Svojom pravednom odredbom presuditi, u kojoj nema nasilja i nepravde. I stoga kaže: "vjernike koji su dobra djela činili - On će ih prema zasluzi nagraditi i još će im, iz obilja Svoga, više dati." Dat će im nagradu u vrijednosti njihovih dobrih djela i dodat će im na to iz Svog obilja, iz Svoga ogromnog rahmeta i darežljivosti.

"...a one koji su zazirali i oholili se", tj. ustezali se od pokornosti Allahu i od toga da Ga obožavaju i prema tome se oholo držali, "...na nesnosne će muke staviti i oni neće naći sebi, mimo Allaha, ni zaštitnika ni pomagača", kao što Uzvišeni Allah kaže: "Oni koji iz oholosti neće da Mi ibadet čine ući će, sigurno, u Džehennem poniženi." (40:60.) Znači prezreni, potcijenjeni i poniženi kao što su se i ustezali i oholili.

"O ljudi, Dokaz vam je već stigao od Gospodara vašeg i Mi smo vam objavili Jasnu Svjetlost. /174/ One koji budu u Allaha vjerovali i čvrsto Ga se držali On će sigurno u milost Svoju i blagodat uvesti i Pravim putem Sebi uputiti."/175/

Allah se obraća svim ljudima obavještavajući ih da im je od Njega došao krupan dokaz, koji pobija bilo kakvo opravdanje i argument koji razbija sumnju. Stoga kaže: "...i Mi vam objavljujemo Jasnu Svjetlost", tj. očito Svjetlo Istine, a to je Kur'an. "One koji budu u Allaha vjerovali i čvrsto Ga se držali", tj. one koji budu povezivali ibadet i oslanjanje na Allaha u svim svojim djelima i poslovima.

Ibn-Džurejdž kaže: "Vjerujte u Allaha i držite se Kur'ana." ”On će vas sigurno u milost Svoju i blagodat uvesti", tj. smilovat će vam se i uvesti vas u Džennet i uvećat će vam nagradu, dvostruko vam uzdižući stepene iz Svoje "...i Pravim putem Sebi će vas uputiti", tj. putem bez skretanja i lutanja, a to je odlika vjernika i na ovome i na onom svijetu. Oni su na ovome svijetu na ispravnom putu, Putu spasa u svim svojim uvjerenjima i djelima, a na ahiretu su na pravom Allahovom putu, koji vodi do vrtova dženetskih. Ali ibn Ebu et-Talib, radijAllahu ‘anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, rekao: /895/ "Kur'an je Pravi Allahov Put i Čvrsto Allahovo Uže."

- Oni traže od tebe tumačenje. Reci: "Allah će vam kazati propis o kelali : ako neko umre i ne bude imao djeteta, a ima sestru, njoj - polovina njegove ostavštine pripada, a on će naslijediti nju ako ona ne bude imala dijete; a ako su dvije sestre, njima pripadaju dvije trećine njegove ostavštine. A ako su oni braća i sestre, onda će muškarcu pripasti koliko dvjema ženskima. To vam Allah objašnjava, da ne zalutate. A Allah zna sve."/176/

El-Buhari prenosi od Al-Berraa da je rekao: "Posljednje poglavlje koje je spušteno jeste (berae), tj. Et-Tevba, a posljednji ajet je "Oni traže od tebe fetvu." Imam Ahmed prenosi od Džabira ibn Abdullaha da je rekao: /896/ - Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, ušao je kod mene, a ja sam bio bolestan i nisam bio pri svijesti, pa je abdestio i polio me, ili je rekao da me poliju, pa sam došao sebi i rekao: "Naslijedit će me samo kelalom, pa ko će biti nasljednik?" Tada je Allah spustio ajet o feraidu (nasljeđivanju). Hadis bilježe dva Sahiha od Šu'be, a prenose ga i sastavljači Sunena preko Ibn-Ujejne. U nekim verzijama hadisa stoji: "pa je objavljen ajet o nasljedstvu (mirazu): - Oni traže od tebe fetvu; Reci: "Allah će vam kazati propis o kelali." Kao da to znači - a Allah zna - oni traže od tebe fetvu o kelali, - Reci: "Allah će vam kazati propis o njoj", gdje ono što je spomenuto upućuje na ono što je izostavljeno.

Ranije je bilo govora o kelali i njenoj etimologiji. Ona je izvedena od "iklil" /kruna/, koja obuhvaća glavu sa svih strana i stoga je mnogi učenjaci tumače da znači "onaj koji je umro a nema djeteta ni roditelja." Među učenjacima ih ima koji kažu da kelala označava onoga ko nema djeteta, kao što na to upućuje ajet: "A ako neko umre, a ne bude imao djeteta." Problem odredbe o kelali bio je nejasan zapo-vjedniku vjernika, Omeru ibn al-Hattabu,. radijAllahu ‘anhu, kao što je potvrđeno u dva Sahiha, u kojima. je rekao: "Za troje sam želio da nam Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, da propise, pa da ih se pridržavamo, i to: o dijelu koji nasljeđuje djed, kelali, i o jednoj vrsti kamate." Imam Ahmed prenosi od Omera ibn al-Hattaba: /897/ - Ni o čemu nisam pitao više Allahovog Poslanika nego o 'kelali', tako da je on upro prstom u moja prsa rekavši: "Dovoljan ti je ajet 'Es-Sajf' sa kraja sure En-Nisa." Ovako ga on prenosi skraćeno, a Muslim ga iznosi u dužem obliku. Pod ajetom "Es-Sajf" misli se na ajet koji je spušten u ljeto, a Allah najbolje zna.

Pošto je Allahov Poslanik uputio Omera u razumijevanje ajeta, Omer je zaboravio upitati ga za značenje riječi Es-Sajf. Spomenuto nam je da je Ebu-Bekr es-Siddik rekao u svojoj hutbi: "Ajet koji je spušten na početku sure En-Ni'sa [221] vezano za feraid, Allah ga je objavio u vezi sa djetetom i ocem. Drugi ajet[222] objavljen je u vezi s mužem, ženom i sestrom po majci. A ajet kojim je završio suru En-Ni'sa, Allah, dželle šanuhu, objavio je vezano za braću i sestre po ocu i majci.[223] Ajet kojim se završava sura El-Enfal[224] objavio je u vezi s rodbinom, koji su preči jedni drugima po Allahovoj Knjizi, a to su rodbina po ocu?" Prenosi Ibn-Džerir.​

Spomen onoga što je izrečeno u vezi sa značenjem "kelale"

Kod Allaha je utočište i oslonac. Uzvišeni Allah kaže: "Ako neko umre", - ovdje znači - umre, "i ne bude imao djeteta", toga se drži onaj ko smatra da nije uvjet kelale, da više ne postoji otac nego je za postojanje kelale dovoljno da više ne postoji dijete, a to je rivajet od Omera ibn el-Hattaba, s vjerodostojnim nizom prenosilaca hadisa preko rivajeta Ibn-Džerira. Ali ono čemu se pribjegava jeste stav većine i presuda Es-Siddika: "To je onaj koji nema ni djeteta ni roditelja." A na to upućuju riječi Uzvišenog Allaha:

"a ko ima sestru, njoj polovina njegove ostavštine", a ako bude imao oca neće naslijediti ništa, jer je on, prema konsenzusu, sprečava u tome. To upućuje, nakon što se razmisli, na onoga ko nema djeteta prema tekstu Kur'ana, i ko, prema tekstu Kur'ana, nema oca. Jer sestra nema pravo na polovinu pored oca, čak nema uopće pravo na naslijeđe.

Imam Ahmed prenosi od Zejda ibn Sabita /898/ da je upitan za ženu i sestru po ocu i majci, pa je presudio da ženi pripada polovina i sestri polovina. Pa mu je zato prigovoreno, te je rekao: "Prisustvovao sam kada je Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, tako presudio." Na ovaj način prenosi samo Ahmed.

Ibn-Džerir i drugi prenose od Ibn-Abbasa i Ibn-Zubejra da su njih dvojica rekli o mrtvacu koji je iza sebe ostavio kćer i sestru, da sestri ne pripada ništa", prema riječima Uzvišenog Allaha: "Ako neko umre, a i ne bude imao djeteta, a ima sestru, njoj polovina njegove ostavštine." A ako je ostavio kćer, ostavio je dijete, tako da ništa ne pripada sestri.

Njima se suprotstavila većina rekavši o ovome pitanju slijedeće: "Kćerki pripada polovina, a sestri druga polovina prema srodstvu po ocu, mimo ovog ajeta. A ovaj ajet utvrđuje tekst kojim joj na ovaj način to pripada." Što se tiče njenog nasljeđivanja prema rodbinskoj vezi po ocu, El-Buhari prenosi od El-Esveda da je rekao: /899/ "Među nama je presudio Mu'az ibn Džebel za vrijeme Allahovog Poslanika da pola pripada kćerki, a pola sestri." Sulejman kaže: "Presudio je nama", ali ne spominje da je bilo za vrijeme Allahovog Poslanika.

Također u Sahihu od El-Buharije stoji da je Huzejl ibn Šurahbil rekao: /900/ - Ebu-Musa El-Eš'ari upitan je za kćerku, kćerku od sina i sestru, pa je rekao: "Kćerki pripada polovina a sestri polovina, otiđi kod Ibn-Mesuda, on će se sa mnom složiti." - Pa je on upitao Ibn-Mesuda, izvijestivši ga o riječima Ebu-Musaa, te je rekao: "Zalutao sam dakle, i nisam od onih koji su upućeni...!!! Presudit ću u tome onako kako je presudio Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem: Polovina pripada kćerki, a kćerki od sina pripada šestina, tako da se upotpune dvije trećine, a ono što ostane pripada sestri." Otišli smo Ebu-Musau i izvijestili ga o riječima Ibn-Mesuda, a on je rekao: "Ne pitajte me dok imate takvog alima među vama." Uzvišeni Allah kaže: "a on će naslijediti nju, ako ona ne bude imala djeteta", tj. brat nasljeđuje sve što njoj pripada. Ako ona umre kao "kelala" i ne bude imala dijete niti roditelja, jer ukoliko bude imala oca, brat ne nasljeđuje ništa.

A ako uz njega ima i onaj kome pripada dio naslijeđa, taj njegov dio njemu se prosljeđuje, kao što je muž, brat ili sestra, a ono što ostaje prosljeđuje se bratu, pošto je utvrđeno u dva Sahiha od Ibn-Abbasa da je Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, rekao: /901/ "Dajte prava naslijeđa (faraid) onima kojima pripadaju, a dio naslijeđa koji ostaje preči je rođacima po muškarcu." Uzvišeni Allah kaže: "...a ako su dvije, njima dvije trećine njegove ostavštine", znači ako onaj ko umre kao "kelala" a bude imao dvije sestre, njima su propisane dvije trećine, isto tako ako ima više od dvije sestre priključuju se njima dvjema. Iz ovog je jedna skupina preuzela odredbu o dvije kćerke na isti način kako je odredba o sestrama preuzeta iz odredbe o kćerkama, prema riječima Uzvišenog Allaha: "A ako ih bude više od dvije ženske, njima dvije trećine onoga što je ostavio." (4:11.) Uzvišeni Allah kaže: "A ako su braća i sestre, onda će muškarcu pripasti dio jednak koliko dvjema ženama."

Ovo je odredba o srodstvu po ocu među sinovima, i sinovima sinova, i među braćom i sestrama; muškarcima se daje koliko dvjema ženskim osobama.

Uzvišeni Allah kaže:"To vam Allah objašnjava." Određuje vam Svoje propise, faraid, postavlja vam Svoje granice i objašnjava vam Svoje zakone. Uzvišeni Allah kaže: "...da ne zalutate", tj. da ne zalutate od istine, nakon što vam je objašnjeno.

"A Allah zna sve", On zna za posljedice djela i za koristi od njih i kakvo dobro ima u njima za Njegove robove, i šta zaslužuje svako u odnosu na bliskost prema umrlom.

Prenosi se od Omera el-Hattaba da "kelala" označava onoga ko nema djeteta, a zatim se on saglasio s riječima Ebu-Bekra es-Siddika. Ibn-Džerir prenosi od Omera, radijAllahu ‘anhu, da je rekao: "Stid me je da se u tome suprotstavljam Ebu-Bekru." A Ebu-Bekr, radijAllahu ‘anhu, kaže: "To znači bez djeteta i roditelja." To je rekao Ebu-Bekr es-Siddik, a u tom se slažu i većina ashaba, i tabiina, i imama od najstarijeg vremena do danas, a isto je i sa četiri mezheba, sedam fakiha i svim slavnim učenjacima. Na to ukazuje Kur'an, kao što Allah upućuje da je to objasnio i pojasnio Svojim riječima:

"Allah vam to objašnjava da ne zalutate, a Allah zna sve."

Uzvišeni Allah to najbolje zna.​

[155] Nedostaje peti ajet!

[156] U ovom ajetu nema dokaza za one koji dozvoljavaju moljenje i preklinjanje stvorenja, jer nije smisao ovoga moljenje rodbine, nego je cilj čuvanje rodbinskih veza.

[157] Ovo je tekst hutbe o potrebi. Pogledati Uvod u prvi tom ovog komentara, koji počinje "dovom za neku potrebu",

koja počinje ovako: "Hvala pripada samo Allahu i Njemu se zahvaljujemo, od Njega pomoći oprost tražimo, i Allahu se utječemo od zla naših duša..." itd.

[158] Tj. potvrda onog koji nešto oporučuje nekome mimo ostalih nasljednika, u smislu da on odabira jednog mimo ostalih.

[159] Ovo su riječi El-Buharija, r.h. Me|utim, Allah to najbolje zna, ali izgleda da je argument njegovih protivnika jači jer Allah Uzvišeni kaže: "ne oštećujući", a Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, kaže: "nema oporuke nasljedniku" osim ako je izjava rezultat toga što onaj kome se oporuka čini ima posebne napore u odnosu prema oporučiocu, pa mu on odre|uje nešto na ime toga.

[160] Pogledati poglavlje "El-Bekare" i hadise br. 363 -368.

[161] To je djelo komentatora, Ibn-Kesira, r.h.

[162] Pod majkom se ovdje misli na majku supruge, a pod majkama pastorki na supruge koje imaju kćerke od drugih muževa. Riječ "neodre|ena imenica" znači općenito majku bez obzira bio s njom bračni odnos ili ne, jer ona je zabranjena samim činom sklapanja bračnog ugovora sa njenom kćerkom.

[163] To znači: Kako kada sam oženjen sa Ummi-Selmom..., a ona je moja pastorka, pod mojim okriljem...? pored toga što je kći moga brata po mlijeku!

[164] Odnosno, na osnovu dvije stvari: zato što je bila kći njegova brata po mlijeku i zato što je bila pastorka pod njegovim okriljem.

[165] Ovdje nedostaje šesta vrsta, a predanje se navodi od Ibn-Džerira, koji to navodi od Ja'kuba, on od Ibn-Alijje, on od Hulejda, on od Ikreme, a on od Ibn-Abbasa. Možda je šesta: "ako je on proda, pustio ju je", tj. ako je proda njen muž. Allah to najbolje zna!

[166] Najprihvatljivije je - a Allah to najbolje zna! - mišljenje većine učenjaka budući da postoje vjerodostojni hadisi da se treba kazniti sa pedeset štapova, bez obzira bila udata ili neudata, kao što je navedeno u hadisu Alije, radijAllahu ‘anhu, jer se hadisi Alije i Omera odnose na doga|aje koji su se desili.

[167] U kamatu spada ono što je u naše vrijeme poznato kao prodaja na rate, dvostruka prodaja, kao npr. kada se nešto proda danas po cijeni od deset, a uz odgo|eno plaćanje po cijeni od dvanaest; zatim lutrija, koja predstavlja, tako|er, vid kocke!

[168] Ovo je mursel hadis Mejmuna, tabiina!

[169] A šta da kažu pripadnici redova koji sebe udaraju željezom (šiš) i tvrde da gutaju otrov smatrajući da time potvr|uju keramete!!!? Kako god mislili, oni trebaju da se Allahu obrate pokajanjem. U suprotnom, čekaju ih loš završetak i vatra džehenemska, kao što je navedeno u gornjem hadisu!

[170] Ili je to ironija i sarkazam prema ljudima ili kuluk u kojem se ljudi iznajme da rade bez naknade? Nama se čini da je vjerovatnije da je to ironija i ismijavanje ljudi iako može biti i oboje. Allah to najbolje zna!

[171] Navedeni hadis nalazi se neposredno uz ajet 219 poglavlja "El-Bekare": "Neka namazu nikako ne pristupa ko je pijan!"

[172] Tj. u džamiji.

[173] Nema razilaženja u tome da "dodir" znači i opip rukom, ali se postavlja pitanje, da li se to može svesti samo na to? Svakako ne, budući da to nekada znači opip rukom ili nečim drugim, a nekada spolni odnos. Ako to nekada znači opip rukom, to ne znači da nema i drugog značenja. Naprotiv, to može značiti i nešto drugo u širem kontekstu. Tako npr. riječi Allaha Uzvišenog: ili ako ste bili u dodiru sa ženama" mogu značiti i dodir rukom i spolni odnos. Da bi se odredilo značenje, vratimo se povodu objave ovog ajeta i kako je primjenjivan. Ko se prihvati istraživanja značenja ovog ajeta vidjet će da Kur'an pod dodirom pretpostavlja spolni odnos. Isto tako, i Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, poljubio je Aišu i nije uzeo abdest, što je utvr|eno od njega. [afija kaže: "Ako je ovaj hadis vjerodostojan, i ja to mislim. A vjerodostojan je."​

[174] Vidjeti poglavlje "Krava", ajet 65,66, te poglavlje "Bedemi", ajet 166 uz poseban komentar.

[175] čak i sam širk (idolopoklonstvo) Allah može oprostiti ukoliko onaj koji to čini učini tevbu/pokajanje za života. Me|utim, ono što Allah neće oprostiti nikada jeste širk sa kojim čovjek umre i zbog koga će vječno ostati u Vatri. Njemu se kazna neće smanjivati, tako da će - kada mu sagori - koža biti zamijenjena drugom, da bi osjećao kaznu!

[176] Pogledati komentar uz poglavlje "En-Nedžm", ajet 32.

[177] To je vjerovatno ono što mi danas nazivamo vračanje kamenčićima, što je ružna i lažna vještina čiji protagonisti misle da otkrivaju skriveno znanje i time potvr|uju da su lašci i neznalice.

[178] Usp. bilješku 105 uz ajet 256 poglavlja "El-Bekare".

[179] Pod ljudima se u ovom ajetu misli na Arape, a ne na ostale ljude, budući da su židovi smatrali da će vjerovjesnik doći izme|u njih. Stoga, kada se on pojavio me|u Arapima, oni su im pozavidjeli na toj velikoj blagodati! Allahu naš, daj nam da Ti se zahvalimo na blagodati Tvojoj što si nam poslao ovog plemenitog vjerovjesnika i da se držimo njegove upute, jer Tebi pripada zahvala na početku i kraju!

[180] Neki muslimani koriste ovaj ajet kao dokaz da je dozvoljeno obraćati se molbom preko Allahovog Poslanika, sallAllahu alejhi we sellem, i nakon njegove smrti što je, kao što se vidi, pogrešno. Naime, ovaj ajet je jasan u pogledu onoga ko učini grijeh, a potom do|e Allahovom Poslaniku, sallAllahu alejhi we sellem, dok je bio živ, pa kod njega zamoli oprost od Allaha, a potom zamoli Poslanika, sallAllahu alejhi we sellem, da i on moli za njega da; ako on to učini, Allah će mu oprostiti grijehe na osnovu njegove molbe, a potom i na osnovu molbe Allahovog Poslanika, sallAllahu alejhi we sellem.To je smisao ajeta. Stoga se postavlja pitanje: na osnovu čega se može tvrditi da je dozvoljeno obraćanje molbom za oprost preko Allahovog Poslanika, sallAllahu alejhi we sellem, i nakon njegove smrti...???!!! To je danas nemoguće, jer kako će on za njih moliti nakon što je umro i što su njegova djela na ovom svijetu prestala!? čak i element zagovaranja (šefaata) koji je on činio za svoga života, nije prisutan nakon njegove smrti, tako da se to dvoje ne može dovesti u vezu. [to se, pak, tiče hadisa "Atabija", na koji se neki pozivaju, on nije vjerodostojan, što smo obrazložili u našoj knjizi "Et-tevessul ila hakikati et-tevessul"

[181] Tj. Ibn-Azibu.

[182] U vezi s tim vidjeti komentar 195. ajeta poglavlja "El-Bekare"!

[183] A šta reći za one koji kažu, Allah neka nas sačuva: "Allah je na svakom mjestu!", u čemu se dobro vidi antropomorfizam, sjedinjenje i jedinstvo. Ima, me|utim, i onih koji kažu: "da Allah nije iznad, niti ispod, desno niti lijevo, naprijed niti nazad, te da nije unutar kosmosa niti izvan toga!", što je opis nepostojećeg, Allah neka nas sačuva od toga, a obje su tvrdnje izraz spletki židova, Allah ih prokleo!

[184] znači brz u hodu, jureći itd.

[185] Glagol bez pojačanja i sa pojačanjem znači malaksati od umora i nemoći.

[186] Vidjeti ajete 48 i 116 u ovom poglavlju.

[187] To je Zejd ibn Sabit, radijAllahu ‘anhu, jedan od onih koji su zapisivali Objavu.

[188] Ovo se odnosi na napadačku akciju. Me|utim, u slučaju odbrane i napada neprijatelja nevjernika, džihad je (borba) pojedinačna obligatna dužnost (farzi ajn) za svakog muslimana prema njegovim mogućnostima, pa makar i riječju... Svako treba da učestvuje prema svojim sposobnostima i mogućnostima. Allah to najbolje zna! Oni, pak, koji izostaju od borbe iako su sposobni, bit će od Allaha velikom kaznom kažnjeni!​

[189] Usp. hadis br. 804.

[190] To se prenosi od Ibn-Omera, Ata'a te Jahje, koji navodi predanje od Malika.

[191] Polazeći od općeg smisla ajeta, to stoji kao argument protiv onih koji se ne slažu s ovim.

[192] To je jedno od šerijatskih pravila.

[193] Tj. iz toga se ne razumije da - ako one ne žele biti čestite - može ih se nagoniti na blud!

[194] On nalazi opravdanje za Osmana, radijAllahu ‘anhu, time što se oženio na Mini, nakon čega je smatrao da je kod kuće, pa je to upotpunio!

[195] Jer kvantitet je u osnovi dva rekata, kao što stoji u hadisu Aiše: "Namaz je odre|en kao obaveza po dva rekata na putu i kod kuće,... a potom je kod kuće povećan broj!"

[196] To potvr|uje da su dva rekata na putu redovna obaveza, a ne olakšica!

[197] Usp. hadis broj 836.

[198] Iako se ovaj hadis vezuje (mevkuf) za Ibn-Omera, on ima snagu merfu hadisa budući da on u vezi s tim nije mogao isticati svoje mišljenje, pogotovu što i drugi sahih hadisi potvr|uju riječi Ibn-Omera.

[199] Usp. hadis br. 837!

[200] Navedeni hadis Ibn-Abbasa.

[201] Tj. kada mu prestane vrijeme, nema drugog vremena, jer to je vrijeme namaza koji slijedi iz toga. Stoga, onaj koji izostavi namaz nema vremena u kome bi ga klanjao kao u njegovo vrijeme... jer on je time učinio veliki grijeh! Molimo Allaha da mu to oprosti nakon iskrenog pokajanja i odluke da se neće ponovo vratiti grijehu izostavljanjem namaza! Stav da se prošli namaz nadokna|uje često je razlog da ljudi ne klanjaju namaz u njegovu vremenu, odnosno, izostavljaju ga, pa molimo Allaha da nas od toga sačuva!

[202] Ovo je dokaz da gajb (nevidljivo) niko, pa čak ni Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, ne zna izuzev onoliko koliko ga Allah Uzvišeni s tim upozna. To bi trebali znati oni koji griješe...!

[203] Me|utim, ovaj hadis ima potvrdu u sahih hadisu od Ebu-Zerra, koga smo prije citirali.

[204] Uz ajete br. 48 ovog poglavlja, te hadise br. 751, 752, 753 i 754.

[205] البحيرة jeste deva (koja u petom ili desetom poro|aju donese žensko mladunče) pa se njeno mlijeko ne dozvoljava osim za mlado; dakle, ne muze se; السّائبة jeste ona deva koja se, zbog ženskog mladunčeta, pušta na pašu u ime božan stava, pa se ne koristi za rad ili tovarenje; الوصيلة jeste mlada deva koja se oplodi prvi put, pa uzastopno ra|a dvoje mladih. Nju su Arapi slobodno puštali na pašu u ime svojih idola, ako bi donijela uzastopno dvoje ženske mladunčadi, a me|u njima nema muškog! (Ibn-Kesir) Usp. poglavlje "El-Maide" سورة المائدة, ajet 103!

[206] Iman je, dakle, temelj svakog djela i bez njega se neće primiti nijedno dobro djelo makar ono težilo koliko nebesa i Zemlja. Allah Uzvišeni kaže:

"Mi ćemo pristupiti djelima njihovim koja su učinili i u prah i pepeo ih pretvoriti." (25:23)

[207] Ja bih rekao: Unatoč svim izjavama u Kur'anu da je Allah gospodar nebesa i Zemlje, čuju se danas, iz heretičkih halki zikra, negativni glasovi koji kažu: "Abdul-Kadir al-Gejlani upravlja postojanjem" - Zaboravili su da je Onaj Koji upravlja postojećim Svemogući, a ne Abdul-Kadir - rob Svemogućega. Allahu naš, utječemo se Tebi od nevjerovanja i lošeg završetka!

[208] Pogledaj 2. i 3. ajet sure "En-Nisa".

[209] Namjera Poslanika, sallAllahu alejhi we sellem, bila je da pouči svoj ummet. Inače, on je samilostan, blag i milostiv prema cijelom svom ummetu, a kako ne bi bio prema svom bračnom drugu!? Njena namjera da ostane u braku bila je zadržavanje bračne veze me|u njima kako bi sebi osigurala Džennet, jer će njegove supruge biti oživljene sa njim.

[210] Ovdje riječ "naklonost" ne znači naklonost srca. To je od Allaha i niko ne može time upravljati. Zabranjena naklonost prema ovom hadisu jeste naklonost u postupku, kao da spava s jednom jednu noć, s drugom više, ili da jednoj kupi nešto, a drugoj ne, te se nepravedno ophodi prema njima. Ovaj čovjek će doći na Sudnji dan samo sa jednom stranom svoga tijela. A Allah najbolje zna.

[211] [to se tiče Ibn-Kesirovih riječi: "...i budete se s njima slagali", odobravanje i slaganje sa kufrom je kufr, pa sjedilo se s onim koji se izruguju ajetima ili ne. Ja ne smatram da se u ajetu misli na slaganje s njim, nego samo na ustrajnost u sjedenju sa onima koji se ismijavaju, iako je bio u stanju napustiti sijelo. Da, svakako je sama ustrajnost u sjedenju sa njima dokaz da je on sličan njima. Time se on želi ukoriti zbog toga što je on zadovoljan da boravi na sijelu gdje se izruguje Allahovim ajetima.

[212] Rekao bih: "Uzvišeni Allah neće dati nevjernicima argument niti pobjedu nad njima, tj. nad vjernicima, sve dok su oni istinski vjernici. Allah će uništiti državu muslimana u mjeri u kojoj oni unište svoju vjeru. Ukoliko budu sudili u svim općim i pojedinačnim stvarima prema onom što im je Allah objavio, Allah će biti s njima i dat će im snagu nad njihovim neprijateljima. Me|utim, naše današnje stanje upućuje na to da je Uzvišeni Allah dao jevrejima pobjedu nad nama jer smo Mu se suprotstavili u svim Njegovim odredbama, pa su nad nama zavladali najbjedniji Njegovi robovi, a mi smo pobije|eni i preko njih da uzmemo pouku i savjet i da se vratimo našoj ispravnoj vjeri.​

[213] Rekao bih: Pogledaj poglavlje El-Bekara, ajet broj 9.

[214] O sličnom je većbilo govora u poglavlju El-Bekara.

[215] To je metoda svih klevetnika kod vladara u bilo koje doba, da kleveću reformatore kao da oni podižu narod protiv vladara želeći ih time načiniti neprijateljima reformatora i poslanika. Tako pobu|uju njegovu srdžbu ostvarujući svoj cilj: sprije -čavanje u misionarstvu ubijanjem ... i tome slično.

[216] Braća čije su majke različite, a otac je jedan.

[217] znači tj. mrtvi. Riječ znači crvi koji budu u nosevima deva i ovaca; znači da će Allah poslati u njihove vratove crve i da će ih potpuno uništiti.

[218] To je Mehdi, koji se očekuje, iz potomstva Fatiminog.

[219] Ez-Zuhri kaže: Ibn-Katin je jedan čovjek iz plemana Huza'a, a koji je stradao u periodu džahilijeta.

[220] Rekao bih: Da, on je stvoren Riječju, a nije Riječ, jer Riječ je "Budi", a kada Allah izgovori Riječ "Budi", tada ona spada u Njegov Uzvišeni govor, a Njegov govor nije stvoren, dok je Isa, alejhi selam, Allahovo stvorenje i Njegov rob i poslanik. Tako je objaš -njeno da Isa nije samo "Budi" nego da je on samo stvorenje na zapovijed "Budi", pa je bio. Na temelju ovog, pada dokaz onoga ko protestira protiv osoba koje zabranjuju zakletvu bilo čim drugim mimo Allaha. A taj dokaz glasi: "Nije dozvoljena zakletva Allahovim govorom, jer da je to dozvoljeno, bila bi dozvoljena zakletva Isaom, alejhi selam, jer on je Riječ Božija." I ovo je netačno, kao [to se vidi iz ranijih dokaza, da Isa nije Riječ "Budi", nego je on bio pomoću "Budi"... i kada se to shvati, tada je dozvoljena zakletva Govorom Allahovim, jer on je Njegov govor, to je Njegovo svojstvo, nek Mu je slava. [to se tiče Isaa, alejhi selam, ne dozvoljava se zakletva njime jer je on stvorenje stvoreno pomoću "Budi", a nije on "Budi" i hvala Allahu na Njegovoj uputi.

[221] Pogledaj suru En-Ni'sa, 11. ajet.

[222] Pogledaj suru En-Ni'sa, 12. ajet.

[223] Pogledaj suru En-Ni'sa, 176. ajet.


[224] El-Enfal, 75. ajet.​