ʽAbdullāh, sin Mesʽūda, čuveni tumač i učač Kur’ana Časnog
ʽAbdullāh, sin Mesʽūda i Umm ʽAbd, rođen je 594. godine u Mekki. Poznat je kao Ebu Abdur-Rahmān (otac Abdur-Rahmana). Čini se da su roditelji ‘Abdullāha, Mesʽūd i Umm ʽAbd, inače pripadnici arapskog plemena Huzejl (هذيل), bili robovi ili izuzetno niskog društvenog statusa, prema mjerilima koja su važila u društvu tog doba. Pripovjedači i historičari ʽAbdullāha, sin Mesʽūda, opisuju kao niskog, mršavog, tamnoputog čovjeka duge i uredne kose koja je dosezala do njegovih ramena. Imao je običaj nositi izrazito bijelu odjeću i koristiti kvalitetan miris po kojem bi se lahko (ras)poznavao. Izuzetno elokventan i društven, ʽAbdullāh je bez posebnih poteškoća započinjao razgovore i uspostavljao relacije sa ljudima i prenosio im po(r)uku islama. Prema svjedočenjima nekih ashaba, ʽAbdullāh je pojavom, držanjem, ponašanjem i životom bio najsličniji Muhammedu, s.a.v.s. Historičari bilježe i to da je ʽAbdullāh imao dvije supruge – Rejtu, kćerku ʽAbdullāha, i Zejneb, kćerku ʽAbdullāha (iz plemena Seqīf).
Islam je primio nekad prije 616. godine. Jedan je od prvih muslimana, a neki preciziraju da je on šesta osoba koja je prigrlila islam. ʽAbdullāh, sin Mesʽūda, lično pripovijeda svoj prvi susret sa Božijim Poslanikom, s.a.v.s., na sljedeći način: “Bio sam mladi čobanin i čuvao sam ovce koje su pripadale ʽUkbi ibn Ebī Muaʽjtu. Poslanik, s.a.v.s., jednom je došao sa Ebū Bekrom, r.a., i rekao: ‘0, mladiću, imaš li da nam dadneš malo mlijeka da se napijemo?’, a ja sam odgovorio: ‘Ne mogu vam dati mlijeko od ovih ovaca.’ Poslanik, s.a.v.s., upitao je: ‘Imaš li neku od ovaca koja još nije davala mlijeko?’ Rekao sam: ‘Imam’, i doveo sam im tu ovcu. Poslanik, s.a.v.s., uzeo ju je i uhvatio za vime, zatim se pomolio Allahu, dž.š., dok se vime nije napunilo mlijekom. Ebū Bekr, r.a., donio mu je jedan udubljen kamen u koji je muzao mlijeko. Ebu Bekr, r.a., napio se mlijeka, a nakon toga Poslanik, s.a. v. s., reče vimenu: ‘Skupi se!’, i vime se skupilo. Poslije ovog događaja otišao sam Božijem Poslaniku, s.a.v.s., i zamolio ga: ‘Nauči me onoj vrsti govora’, a on će na to: ‘Već si naučio, mladiću.”
I zaista, ovaj Poslanikov, s.a.v.s., nagovještaj o njemu, potvrdit će u kasnijem periodu i sam ʽAbdullāh riječima: “Ja sam, ustvari, naučio od Allahovog Poslanika, s.a.v.s., više od 70 kur’anskih sura. Bolje razumijem Allahovu knjigu od bilo koga od vas”. Muhammed, s.a.v.s., preporučit će ashabima da slijede primjer ʽAbdullāha, sin Mesʽūda, te da Kur’an uče onako kako ga on uči. (Vidi poglavlje “O vrlinama ʽAbdullāha, sina Mesʽūda, r.a.” u Sahihu imama Buharije).
ʽAbdullāh, sin Mesʽūda, je jednom (o)držao govor rekavši: “Tako mi Allaha preuzeo sam (iz usta Allahovog Poslanika) sedamdeset i nekoliko sura, i, tako mi Allaha, drugovi Vjerovjesnikovi, s.a.v.s., znaju da sam ja, iako nisam boljih od njih, najučeniji u pogledu Allahove Knjige.” Ovdje se radi o njegovom izuzetnom pamćenju Kur'ana, kira’etskih pravila, poznavanju povoda objave pojedinih ajeta, pitanju derogacije i sl.
ʽAbdullāh, sin Mesʽūda, prenosi: “Poslanik mi je, s.a.v.s., rekao: ‘Uči mi Kurʼan!’ ‘Allahov Poslaniče, da ja tebi učim Kur’an, a tebi je objavljen?!’, rekoh. ‘Da’, odgovorio je. Ja sam tada počeo učiti suru En-Nisā’, sve dok nisam došao do ajeta: A šta će, tek, biti kada dovedemo svjedoka iz svakoga naroda, a tebe dovedemo kao svjedoka protiv ovih? (En-Nisāʼ, 41.) Reče: ‘Dosta ti je!’ Okrenuo sam se prema njemu kad mu oči plaču.” (Hadis bilježi imam Buharija)
ʽAbdullāh je 0rijetko mogao biti zapažen na mjestima gdje su se ljudi svakodnevno sastajali i poslovali, nije čak bio ni blizu takvih skupova i vreva zbog svoje skromnosti i siromaštva u poređenju sa onima koji su posjedovali veliki imetak, moć i visok društveni položaj. Od ovosvjetskih dobara, prema ljudskim mjerilima, nije posjedovao ništa. Prije nego što je primio islam, ʽAbdullāh se nikada nije usudio ni da prođe pored nekog od skupova bilo kojih kurejšijskih plemića i njihove elite, a ako bi to i učinio požurio bi i pognuo glavu.
ʽAbdullāh, sin Mesʽūda i Umm ʽAbd, rođen je 594. godine u Mekki. Poznat je kao Ebu Abdur-Rahmān (otac Abdur-Rahmana). Čini se da su roditelji ‘Abdullāha, Mesʽūd i Umm ʽAbd, inače pripadnici arapskog plemena Huzejl (هذيل), bili robovi ili izuzetno niskog društvenog statusa, prema mjerilima koja su važila u društvu tog doba. Pripovjedači i historičari ʽAbdullāha, sin Mesʽūda, opisuju kao niskog, mršavog, tamnoputog čovjeka duge i uredne kose koja je dosezala do njegovih ramena. Imao je običaj nositi izrazito bijelu odjeću i koristiti kvalitetan miris po kojem bi se lahko (ras)poznavao. Izuzetno elokventan i društven, ʽAbdullāh je bez posebnih poteškoća započinjao razgovore i uspostavljao relacije sa ljudima i prenosio im po(r)uku islama. Prema svjedočenjima nekih ashaba, ʽAbdullāh je pojavom, držanjem, ponašanjem i životom bio najsličniji Muhammedu, s.a.v.s. Historičari bilježe i to da je ʽAbdullāh imao dvije supruge – Rejtu, kćerku ʽAbdullāha, i Zejneb, kćerku ʽAbdullāha (iz plemena Seqīf).
Islam je primio nekad prije 616. godine. Jedan je od prvih muslimana, a neki preciziraju da je on šesta osoba koja je prigrlila islam. ʽAbdullāh, sin Mesʽūda, lično pripovijeda svoj prvi susret sa Božijim Poslanikom, s.a.v.s., na sljedeći način: “Bio sam mladi čobanin i čuvao sam ovce koje su pripadale ʽUkbi ibn Ebī Muaʽjtu. Poslanik, s.a.v.s., jednom je došao sa Ebū Bekrom, r.a., i rekao: ‘0, mladiću, imaš li da nam dadneš malo mlijeka da se napijemo?’, a ja sam odgovorio: ‘Ne mogu vam dati mlijeko od ovih ovaca.’ Poslanik, s.a.v.s., upitao je: ‘Imaš li neku od ovaca koja još nije davala mlijeko?’ Rekao sam: ‘Imam’, i doveo sam im tu ovcu. Poslanik, s.a.v.s., uzeo ju je i uhvatio za vime, zatim se pomolio Allahu, dž.š., dok se vime nije napunilo mlijekom. Ebū Bekr, r.a., donio mu je jedan udubljen kamen u koji je muzao mlijeko. Ebu Bekr, r.a., napio se mlijeka, a nakon toga Poslanik, s.a. v. s., reče vimenu: ‘Skupi se!’, i vime se skupilo. Poslije ovog događaja otišao sam Božijem Poslaniku, s.a.v.s., i zamolio ga: ‘Nauči me onoj vrsti govora’, a on će na to: ‘Već si naučio, mladiću.”
I zaista, ovaj Poslanikov, s.a.v.s., nagovještaj o njemu, potvrdit će u kasnijem periodu i sam ʽAbdullāh riječima: “Ja sam, ustvari, naučio od Allahovog Poslanika, s.a.v.s., više od 70 kur’anskih sura. Bolje razumijem Allahovu knjigu od bilo koga od vas”. Muhammed, s.a.v.s., preporučit će ashabima da slijede primjer ʽAbdullāha, sin Mesʽūda, te da Kur’an uče onako kako ga on uči. (Vidi poglavlje “O vrlinama ʽAbdullāha, sina Mesʽūda, r.a.” u Sahihu imama Buharije).
ʽAbdullāh, sin Mesʽūda, je jednom (o)držao govor rekavši: “Tako mi Allaha preuzeo sam (iz usta Allahovog Poslanika) sedamdeset i nekoliko sura, i, tako mi Allaha, drugovi Vjerovjesnikovi, s.a.v.s., znaju da sam ja, iako nisam boljih od njih, najučeniji u pogledu Allahove Knjige.” Ovdje se radi o njegovom izuzetnom pamćenju Kur'ana, kira’etskih pravila, poznavanju povoda objave pojedinih ajeta, pitanju derogacije i sl.
ʽAbdullāh, sin Mesʽūda, prenosi: “Poslanik mi je, s.a.v.s., rekao: ‘Uči mi Kurʼan!’ ‘Allahov Poslaniče, da ja tebi učim Kur’an, a tebi je objavljen?!’, rekoh. ‘Da’, odgovorio je. Ja sam tada počeo učiti suru En-Nisā’, sve dok nisam došao do ajeta: A šta će, tek, biti kada dovedemo svjedoka iz svakoga naroda, a tebe dovedemo kao svjedoka protiv ovih? (En-Nisāʼ, 41.) Reče: ‘Dosta ti je!’ Okrenuo sam se prema njemu kad mu oči plaču.” (Hadis bilježi imam Buharija)
ʽAbdullāh je 0rijetko mogao biti zapažen na mjestima gdje su se ljudi svakodnevno sastajali i poslovali, nije čak bio ni blizu takvih skupova i vreva zbog svoje skromnosti i siromaštva u poređenju sa onima koji su posjedovali veliki imetak, moć i visok društveni položaj. Od ovosvjetskih dobara, prema ljudskim mjerilima, nije posjedovao ništa. Prije nego što je primio islam, ʽAbdullāh se nikada nije usudio ni da prođe pored nekog od skupova bilo kojih kurejšijskih plemića i njihove elite, a ako bi to i učinio požurio bi i pognuo glavu.
