- Regist
- 11-03-2024
- Poruka
- 3,375
- Reakcije
- 81
- Bodovi
- 216
Entuzijazam Poslanika, a.s.
On je bio entuzijasta kada je entuzijazam bio jedina stvar potrebna da preporodi svijet, i njegov entuzijazam je bio plemenit za plemenit cilj. On je bio jedan od rijetkih sretnika koji su uspjeli uživati u radosti donošenja jedne velike istine.
„Definitivno, ličnost Muhammeda, a.s., je pogrešno procijenjena. On nije bio ambiciozni spletkaroš, a još manje licemjer i lažni poslanik kako su ga zamišljali.
On je bio entuzijasta u najplemenitijem smislu, kada entuzijazam, zanos i oduševljenje postaju so Zemlje, jedina stvar koja čuva ljude od propadanja dok žive. Entuzijazam se često zloupotrebljava, jer se povezuje sa bezvrijednim razlogom, ili pada na neplodnu zemlju i ne donosi nikakav plod. Ali, to nije bio slučaj sa Muhammedom, a.s.
On je bio entuzijasta kada je entuzijazam bio jedina stvar potrebna da preporodi svijet, i njegov entuzijazam je bio plemenit za plemenit cilj. On je bio jedan od rijetkih sretnika koji su uspjeli uživati u radosti donošenja jedne velike istine. On je bio poslanik Jednog Boga, i nikada nije, do kraja svog života zaboravio ko je bio, niti poruku koju je prenosio, koja je bila srž njegovog bića. On je prenio poruku svom narodu sa velikim dostojanstvom proisteklim iz svijesti o njegovoj visokoj dužnosti, zajedno sa najslađom poniznošću, čiji korijeni leže u spoznaji o njegovoj vlastitoj slabosti.
Pa nije ga uzalud Carlyle izabrao za svog poslanika-heroja! Bilo je ljudi sa istaknutijim životima i višim ciljevima od Muhammedovih, a.s.; ali nikad nijedan čovjek nije tako doslovno živio svoju misiju, niti je hrabrije proveo u djelo.“
„Ako važi pravilo da se ljudski genij mjeri prema krajnjem dometu i zadivljujućim rezultatima, ko se može usuditi da bilo kojeg velikana moderne historije uporedi s Muhammedom, a.s., i njegovim genijem, uprkos malobrojnim sredstvima kojima je raspolagao? Znameniti ljudi iz moderne historije su izrađivali oružje, uspostavljali zakone, osnivali imperije, a ubirali su samo prolaznu slavu koja se pred njima raspršivala.
Međutim, Muhammed, a.s., nije samo vodio vojsku, uspostavio zakon, osnovao imperiju, pobjeđivao narode i umirivao vladare, već je predvodio milione ljudi, što je, u dato vrijeme, činilo trećinu svijeta. Uz sve to, on je presudio kipovima i praznovjerju, te pogrešnim vjerovanjima, mislima i uvjerenjima.
Muhammed je bio strpljiv i odlučan sve dok nije dočekao Allahovu, dž.š., pomoć i ostvario pobjedu. Sve njegove želje su bile okrenute jednom cilju. On nije želio osnovati imperiju ili nešto slično. Ni u njegovom namazu, ni odlasku Gospodaru, odnosno u njegovoj smrti – čak ni u uspjehu nakon smrti – u svemu skupa, nema ni traga varanju i obmanjivanju, već sve jasno ukazuje na čvrsto vjerovanje koje je Vjerovjesniku davalo snagu i moć da učvrsti vjeru koja se dijeli na dva dijela: vjerovanje u Jednost Boga i vjerovanje da kod Uzvišenog Boga nema ništa akcidentalno. Prva polovina objašnjava jedno Božije svojstvo (naravno, to je Jednost), a druga polovina ukazuje na ono po čemu se Uzvišeni Bog ne može opisati, a to je ono što je materijalno. Radi ostvarenja prve polovine, bilo je neophodno sabljom presuditi drugim bogovima, a što se tiče druge polovine, to je zahtijevalo učvršćivanje uvjerenja rječju, mudrošću i lijepim savjetom.
To je Muhammed, a.s., filozof, govornik, vjerovjesnik, zakonodavac, ratnik, čovjek koji je bio iznad svojih prohtjeva, koji je trasirao misaone pravce pozivanja u istinsko obožavanje bez kipova i praznovjerica. On je osnivač dvadeset zemaljskih i jedne duhovne imperije. To je taj Muhammed, a.s., S obzirom na parametre ljudske veličine, želimo pitati: Ima li, uopće, neko veći nego što je bio Muhammed, a.s.?“
ALPHONSE DE LAMARTINE, francuski književnik i političar
“Što više vremena prolazi, sve više osjećam da ga ne volim dovoljno! Što više saznajem o njemu, sve više shvatam kako malo znam. Što više pokušavam slijediti njegov primjer, sve više osjećam da bi mi život bio mnogo lakši da sam ranije krenula njegovim stopama. Sve teškoće, bol i patnje mnogo bi manje boljeli da sam imala srce poput njegovog. Neka je mir na čovjeka koji je volio cijelo čovječanstvo i koji je bio posvećen samo jednome – ljubavi prema Bogu, Jednom i Jedinom Stvoritelju. Što više govorim i pišem o njemu, sve više shvatam da govorim premalo. On vrijedi mnogo više …”
Dalia Salaheldin, Egipat – novinarka i urednica na web portalu islamonline.com
“Mislim da je jedan od najvećih znakova poslanstva Poslanika Muhammeda, a.s., velika ljubav njegovih sljedbenika prema njemu. Nikad nisam upoznala Poslanika, a.s., a on je ipak moj uzor čak i u najsitnijim detaljima mog života. Kad čitam neke od njegovih izreka, oči mi se napune suzama zbog količine ljubavi i brige koju je pokazivao prema svojim sljedbenicima i osjećam se tako sretnom što sam jedna od njih. Nove generacije one starije obično vide zaostalim i staromodnim, ali ja sve Poslanikove, a.s., postupke i djela smatram vrlo inspirativnim i prikladnim za naše vrijeme. Vjerujem da Bog, pošto je On savršen, ne bi izabrao nekoga ko također nije takav za svog posljednjeg poslanika.
Također vjerujem da se Božanska milost prema ljudima manifestira u izboru Muhammeda, a.s., da bude poslanik cijelom čovječanstvu, jer bi samo Milostivi Bog odabrao tako milostivog i čovjeka punog ljubavi za svog poslanika.”
Neveen Shedid, Egipat – urednica na web stranici readingislam.com
“Svako od nas ima svoj doživljaj boli. Ali dok sam čitala Poslanikovu,a.s., biografiju, shvatila sam da je on iskusio baš sve vrste boli kroz koje čovjek može proći. Nikad nije upoznao svog oca, pošto je umro prije njegovog rođenja. Samo nekoliko godina kasnije ostao je bez majke, koja je umrla dok je još bio dijete. Kad se činilo da stvari postaju bolje, kad je djed Poslanika, a.s., uzeo u svoje okrilje, nije prošlo dugo, a i on je umro i ostavio ga na brigu njegovom amidži, kojeg je Poslanik, a.s., smatrao drugim ocem. I amidža je umro za njegovog života.
Poslanik, a.s., je izgubio i svoju voljenu suprugu Hatidžu, koja je bila njegova jedina utjeha. Tri od njegove četiri voljene kćerke umrle su za njegovog života, iako svaki otac vjeruje da će ga djeca ukopati, a ne on njih. Najbolnija je bila smrt njegovog malog sina Ibrahima, a kad je saznao za to, Poslanik, a.s., je plakao i govorio: ‘Oči mi plaču, srce mi se kida, ali neću reći ništa osim onoga čime je Allah zadovoljan.’
Volim Poslanika Muhammeda, a.s., zato što je toliko boli podnio u potpunoj predanosti Bogu i sa izdržljivošću koja fascinira, dok se mi danas u susretu s najmanjom traumom lahko predajemo i povlačimo iz života. Kad izgubim nekog dragog, govorim sebi kako ja nisam bolja od Poslanika, a.s., i kako je gubitak dio života s kojim moramo živjeti.”
Omneya Ayad, Egipat – novinarka
On je bio entuzijasta kada je entuzijazam bio jedina stvar potrebna da preporodi svijet, i njegov entuzijazam je bio plemenit za plemenit cilj. On je bio jedan od rijetkih sretnika koji su uspjeli uživati u radosti donošenja jedne velike istine.
„Definitivno, ličnost Muhammeda, a.s., je pogrešno procijenjena. On nije bio ambiciozni spletkaroš, a još manje licemjer i lažni poslanik kako su ga zamišljali.
On je bio entuzijasta u najplemenitijem smislu, kada entuzijazam, zanos i oduševljenje postaju so Zemlje, jedina stvar koja čuva ljude od propadanja dok žive. Entuzijazam se često zloupotrebljava, jer se povezuje sa bezvrijednim razlogom, ili pada na neplodnu zemlju i ne donosi nikakav plod. Ali, to nije bio slučaj sa Muhammedom, a.s.
On je bio entuzijasta kada je entuzijazam bio jedina stvar potrebna da preporodi svijet, i njegov entuzijazam je bio plemenit za plemenit cilj. On je bio jedan od rijetkih sretnika koji su uspjeli uživati u radosti donošenja jedne velike istine. On je bio poslanik Jednog Boga, i nikada nije, do kraja svog života zaboravio ko je bio, niti poruku koju je prenosio, koja je bila srž njegovog bića. On je prenio poruku svom narodu sa velikim dostojanstvom proisteklim iz svijesti o njegovoj visokoj dužnosti, zajedno sa najslađom poniznošću, čiji korijeni leže u spoznaji o njegovoj vlastitoj slabosti.
Pa nije ga uzalud Carlyle izabrao za svog poslanika-heroja! Bilo je ljudi sa istaknutijim životima i višim ciljevima od Muhammedovih, a.s.; ali nikad nijedan čovjek nije tako doslovno živio svoju misiju, niti je hrabrije proveo u djelo.“
„Ako važi pravilo da se ljudski genij mjeri prema krajnjem dometu i zadivljujućim rezultatima, ko se može usuditi da bilo kojeg velikana moderne historije uporedi s Muhammedom, a.s., i njegovim genijem, uprkos malobrojnim sredstvima kojima je raspolagao? Znameniti ljudi iz moderne historije su izrađivali oružje, uspostavljali zakone, osnivali imperije, a ubirali su samo prolaznu slavu koja se pred njima raspršivala.
Međutim, Muhammed, a.s., nije samo vodio vojsku, uspostavio zakon, osnovao imperiju, pobjeđivao narode i umirivao vladare, već je predvodio milione ljudi, što je, u dato vrijeme, činilo trećinu svijeta. Uz sve to, on je presudio kipovima i praznovjerju, te pogrešnim vjerovanjima, mislima i uvjerenjima.
Muhammed je bio strpljiv i odlučan sve dok nije dočekao Allahovu, dž.š., pomoć i ostvario pobjedu. Sve njegove želje su bile okrenute jednom cilju. On nije želio osnovati imperiju ili nešto slično. Ni u njegovom namazu, ni odlasku Gospodaru, odnosno u njegovoj smrti – čak ni u uspjehu nakon smrti – u svemu skupa, nema ni traga varanju i obmanjivanju, već sve jasno ukazuje na čvrsto vjerovanje koje je Vjerovjesniku davalo snagu i moć da učvrsti vjeru koja se dijeli na dva dijela: vjerovanje u Jednost Boga i vjerovanje da kod Uzvišenog Boga nema ništa akcidentalno. Prva polovina objašnjava jedno Božije svojstvo (naravno, to je Jednost), a druga polovina ukazuje na ono po čemu se Uzvišeni Bog ne može opisati, a to je ono što je materijalno. Radi ostvarenja prve polovine, bilo je neophodno sabljom presuditi drugim bogovima, a što se tiče druge polovine, to je zahtijevalo učvršćivanje uvjerenja rječju, mudrošću i lijepim savjetom.
To je Muhammed, a.s., filozof, govornik, vjerovjesnik, zakonodavac, ratnik, čovjek koji je bio iznad svojih prohtjeva, koji je trasirao misaone pravce pozivanja u istinsko obožavanje bez kipova i praznovjerica. On je osnivač dvadeset zemaljskih i jedne duhovne imperije. To je taj Muhammed, a.s., S obzirom na parametre ljudske veličine, želimo pitati: Ima li, uopće, neko veći nego što je bio Muhammed, a.s.?“
ALPHONSE DE LAMARTINE, francuski književnik i političar
“Što više vremena prolazi, sve više osjećam da ga ne volim dovoljno! Što više saznajem o njemu, sve više shvatam kako malo znam. Što više pokušavam slijediti njegov primjer, sve više osjećam da bi mi život bio mnogo lakši da sam ranije krenula njegovim stopama. Sve teškoće, bol i patnje mnogo bi manje boljeli da sam imala srce poput njegovog. Neka je mir na čovjeka koji je volio cijelo čovječanstvo i koji je bio posvećen samo jednome – ljubavi prema Bogu, Jednom i Jedinom Stvoritelju. Što više govorim i pišem o njemu, sve više shvatam da govorim premalo. On vrijedi mnogo više …”
Dalia Salaheldin, Egipat – novinarka i urednica na web portalu islamonline.com
“Mislim da je jedan od najvećih znakova poslanstva Poslanika Muhammeda, a.s., velika ljubav njegovih sljedbenika prema njemu. Nikad nisam upoznala Poslanika, a.s., a on je ipak moj uzor čak i u najsitnijim detaljima mog života. Kad čitam neke od njegovih izreka, oči mi se napune suzama zbog količine ljubavi i brige koju je pokazivao prema svojim sljedbenicima i osjećam se tako sretnom što sam jedna od njih. Nove generacije one starije obično vide zaostalim i staromodnim, ali ja sve Poslanikove, a.s., postupke i djela smatram vrlo inspirativnim i prikladnim za naše vrijeme. Vjerujem da Bog, pošto je On savršen, ne bi izabrao nekoga ko također nije takav za svog posljednjeg poslanika.
Također vjerujem da se Božanska milost prema ljudima manifestira u izboru Muhammeda, a.s., da bude poslanik cijelom čovječanstvu, jer bi samo Milostivi Bog odabrao tako milostivog i čovjeka punog ljubavi za svog poslanika.”
Neveen Shedid, Egipat – urednica na web stranici readingislam.com
“Svako od nas ima svoj doživljaj boli. Ali dok sam čitala Poslanikovu,a.s., biografiju, shvatila sam da je on iskusio baš sve vrste boli kroz koje čovjek može proći. Nikad nije upoznao svog oca, pošto je umro prije njegovog rođenja. Samo nekoliko godina kasnije ostao je bez majke, koja je umrla dok je još bio dijete. Kad se činilo da stvari postaju bolje, kad je djed Poslanika, a.s., uzeo u svoje okrilje, nije prošlo dugo, a i on je umro i ostavio ga na brigu njegovom amidži, kojeg je Poslanik, a.s., smatrao drugim ocem. I amidža je umro za njegovog života.
Poslanik, a.s., je izgubio i svoju voljenu suprugu Hatidžu, koja je bila njegova jedina utjeha. Tri od njegove četiri voljene kćerke umrle su za njegovog života, iako svaki otac vjeruje da će ga djeca ukopati, a ne on njih. Najbolnija je bila smrt njegovog malog sina Ibrahima, a kad je saznao za to, Poslanik, a.s., je plakao i govorio: ‘Oči mi plaču, srce mi se kida, ali neću reći ništa osim onoga čime je Allah zadovoljan.’
Volim Poslanika Muhammeda, a.s., zato što je toliko boli podnio u potpunoj predanosti Bogu i sa izdržljivošću koja fascinira, dok se mi danas u susretu s najmanjom traumom lahko predajemo i povlačimo iz života. Kad izgubim nekog dragog, govorim sebi kako ja nisam bolja od Poslanika, a.s., i kako je gubitak dio života s kojim moramo živjeti.”
Omneya Ayad, Egipat – novinarka
