Islamske Teme Jedan dan Poslanikovog, a.s., života

Boots

Urednik
Urednik Foruma
Regist
11-03-2024
Poruka
3,375
Reakcije
81
Bodovi
216
Jedan dan Poslanikovog, a.s., života

Opisati samo 24 sata, tj. jedan dan, u životu neke osobe bilo bi u potpunosti nedovoljno da tu osobu upoznamo, zato što se skoro nijedan dan ne proživi u potpunosti isto kao drugi. Taj zadatak postaje teži kad je u pitanju izuzetna osoba poput našeg Poslanika, a.s. Uprkos težini ovog zadatka, pokušao sam opisati dan dijeleći ga na određene periode i navodeći ono što se izvršavalo u tim periodima, čak i ako se to nije događalo u istom danu, a na osnovu povjerljivih izvora.

S obzirom na to da su se dani u Poslanikovo, a.s., vrijeme provodili oko džamije i bili usmjereni na namaze, podijelio sam dan na periode pet dnevnih namaza. Zato što su kasni noćni sati imali poseban značaj za Poslanika, a.s. i one koji ga slijede i njih sam uključio kao poseban period dana.

Jutro

Dnevni život planete započinje ujutro prije zore. Od pojave rose do otvaranja pupoljaka, od pjeva ptica do blagog povjetarca, sva bića sjede skupa u halki prije izlaska sunca, čineći zikr svojim jedinstvenim jezicima. Čovjek također svjesno učestvuje u ovom zikru i započinje svoj dan različitim oblicima zikra i aktivnostima, a izdvaja se namaz.

Muhammed, s.a.v.s, je također započinjao dan namazom. Međutim, nakon što bi Abdullah ibn Ummi Maktum, jedan od ashaba, proučio sabahski ezan, naš Poslanik, a.s., bi klanjao sunnet sabah-namaza u svojoj sobi, a onda bi izašao u džamiju da predvodi farz. S izuzetkom onih koji su imali ozbiljan razlog za nedolazak, svi muslimani u Medini su se trudili da klanjaju svaki farz za Poslanikom, a.s.

Svako jutro poslije namaza Poslanik, a.s., bi prvo učio tesbih i dijelove Kur'ana dok Sunce ne odskoči do određene visine, a onda bi se okrenuo ashabima i razgovarao s njima. U ovim razgovorima se raspravljalo o mnogim pitanjima vezanim za ljudske potrebe, od aktuelnih tema do historijskih sjećanja, od tumačenja snova do služenja vjeri, postavljala su se pitanja i davali odgovori i rješenja problema. Drugim riječima, odmah nakon halke ibadeta formirala bi se halka znanja i kulture. Šta je ovaj sat ili više druženja s Poslanikom, a.s., u najproduktivnijem dijelu dana pružao prisutnima, to mogu znati samo oni koji su to i doživjeli, a u njemu trebamo tražiti razlog izuzetnosti ashaba.

Ako nije imao gdje drugo gdje bi trebao otići poslije namaza, Poslanik, a.s, bi se vratio kući i tamo upitao ima li hrane. Ako bi bilo, doručkovao bi, u suprotnom bi rekao: „Onda postim“ i ispostio bi taj dan. Kad je bilo hrane, to je obično bilo mlijeko, hurme, hljeb od ječma i slično. Jeo je šta god bi našao kod kuće i nije birao hranu.

Za razliku od današnjeg vremena, Poslaniku, a.s., jelo nije bilo u središtu života, svakodnevnica nije bila organizovana prema vremenu za ručak ili večeru, nije se puno vremena trošilo na jelo, nije bilo problema ako nije bilo hrane, nisu se priređivale otmjene večere, hrana nije stalno spominjana u razgovorima, nije se putovalo kilometrima radi bolje hrane, nisu se pravile godišnje zalihe, stolovi nisu ni postavljani i slično. U ovakvim okolnostima, za razliku od danas, više vremena i novca je preostajalo za važnije stvari.

Poslanik Muhammed, a.s., bi se kratko odmarao prije podneva. Pored noći i po danu se odmaralo i spavalo zbog nedostatka sna i odmora zbog noćnog namaz i sličnih aktivnosti, zbog nedostatka koncentracije od napornog rada i stresa i zbog umora tijela od tople klime. Ovo se naziva kajlula u islamskoj literaturi, a možemo ga nazvati i prijepodnevno ili podnevno spavanje.​
 
Podne

Podne je vrijeme kad dan dostiže potpunost i počinje opadati, dnevne obaveze su ispunjene do određenog stepena i javlja se potreba da ostavimo rad i da se kratko odmorimo, a i duh treba odmor od nepažnje i umora koje izaziva prolaznost ovog svijeta i naporan rad. Ljudska duša osjeća veliko uzbuđenje i potrebu da klanja podne namaz da bi pobjegla od skučene atmosfere, da se uzdigne u prisustvu Uzvišenog Gospodara, da preklapajući ruke pokažemo zahvalnost na blagodatima i da zamolimo za pomoć; da pokažemo svoju bespomoćnost i da se poklonimo pred uzvišenosti i veličanstvenosti, a naročito ako bi ovaj namaz bio klanjan za Poslanikom, a.s. …

Da, Poslanik, a.s., bi predvodio podne namaz usred dana ashabima koji su trčali u džamiju s usrdnom čežnjom. Ako bi bio petak, onda bi se za namaz pripremali na potpuno drugačiji način, s entuzijazmom i u prazničnom duhu. Rezali su nokte, kupali se, oblačili novu odjeću, stavljali parfem, dolazili u džamiju ranije nego obično, slušali Poslanikovu, a.s., hutbu i onda klanjali. Žene i djeca su dolazili na ovaj namaz češće nego na druge.

Ručak se ne spominje često u izvorima. Količina koja se daje za vitre je računata prema dva obroka dnevno, što pokazuje da nije postojao treći dnevni obrok pored doručka i večere. Ovo objašnjava kako je lahko postiti nekome ko inače doručkuje u vrijeme sehura. Jesti samo dva puta dnevno i u današnje vrijeme je sunnet koji ne treba samo preporučivati, već i prakticirati, zato što štedi vrijeme i novac, a i zdravije je. Dijabetičari i ljudi s drugim teškoćama su, naravno, izuzetak.

Ponekad je Poslanik Muhammed, a.s., posjećivao ashabe, obavljao dnevne zadatke, posvećivao se problemima društva kao vladar, diktirao objavljene ajete pisarima, obavještavao ljude o hitnim zapovijedima i primao goste. Naprimjer, nakon osme godine poslije hidžre, mnogi ambasadori su dolazili u posjetu. Dio dana je prolazio u susretima s njima, odgovaranju na njihova pitanja i zahtjeve i ispraćanju gostiju.

Poslijepodne

Poslijepodne je vrijeme kad se dnevni red privodi kraju i kad se skupljaju plodovi zdravlja, mira i dobrote koji se ostvaruju tokom dana.

Po uputi iz Kur'ana, naš Poslanik, a.s., je pripisivao posebnu vrijednost ovom namazu i Bilal bi pozvao zajednicu na namaz svojim dirljivim glasom. Zato što je ikindija namaz vrijeme kad se smjenjuje dnevna i noćna straža meleka koji štite vjernike, zikr poslije ovog namaza je duži. Ovo je preneseno u hadisu: „Jedna skupina meleka je uz nas tokom dana, a druga tokom noći. Oni se okupe u vrijeme sabaha i ikindije da smijene stražu. Iako naš Gospodar najbolje zna stanje svojih robova, On pita meleke: „Kako ste ostavili Moje robove?“ Oni odgovore: „Ostavili smo ih u molitvi i bili smo pored njih dok su bili u molitvi.“

Poslanik, a.s., je imao običaj koji je održavao: poslije ikindije je posjećivao svoje supruge da ih pita kako su i da li trebaju nešto, a one su ga ugošćavale onim što su imale kod sebe.​
 
Podne

Podne je vrijeme kad dan dostiže potpunost i počinje opadati, dnevne obaveze su ispunjene do određenog stepena i javlja se potreba da ostavimo rad i da se kratko odmorimo, a i duh treba odmor od nepažnje i umora koje izaziva prolaznost ovog svijeta i naporan rad. Ljudska duša osjeća veliko uzbuđenje i potrebu da klanja podne namaz da bi pobjegla od skučene atmosfere, da se uzdigne u prisustvu Uzvišenog Gospodara, da preklapajući ruke pokažemo zahvalnost na blagodatima i da zamolimo za pomoć; da pokažemo svoju bespomoćnost i da se poklonimo pred uzvišenosti i veličanstvenosti, a naročito ako bi ovaj namaz bio klanjan za Poslanikom, a.s. …

Da, Poslanik, a.s., bi predvodio podne namaz usred dana ashabima koji su trčali u džamiju s usrdnom čežnjom. Ako bi bio petak, onda bi se za namaz pripremali na potpuno drugačiji način, s entuzijazmom i u prazničnom duhu. Rezali su nokte, kupali se, oblačili novu odjeću, stavljali parfem, dolazili u džamiju ranije nego obično, slušali Poslanikovu, a.s., hutbu i onda klanjali. Žene i djeca su dolazili na ovaj namaz češće nego na druge.

Ručak se ne spominje često u izvorima. Količina koja se daje za vitre je računata prema dva obroka dnevno, što pokazuje da nije postojao treći dnevni obrok pored doručka i večere. Ovo objašnjava kako je lahko postiti nekome ko inače doručkuje u vrijeme sehura. Jesti samo dva puta dnevno i u današnje vrijeme je sunnet koji ne treba samo preporučivati, već i prakticirati, zato što štedi vrijeme i novac, a i zdravije je. Dijabetičari i ljudi s drugim teškoćama su, naravno, izuzetak.

Ponekad je Poslanik Muhammed, a.s., posjećivao ashabe, obavljao dnevne zadatke, posvećivao se problemima društva kao vladar, diktirao objavljene ajete pisarima, obavještavao ljude o hitnim zapovijedima i primao goste. Naprimjer, nakon osme godine poslije hidžre, mnogi ambasadori su dolazili u posjetu. Dio dana je prolazio u susretima s njima, odgovaranju na njihova pitanja i zahtjeve i ispraćanju gostiju.

Poslijepodne

Poslijepodne je vrijeme kad se dnevni red privodi kraju i kad se skupljaju plodovi zdravlja, mira i dobrote koji se ostvaruju tokom dana.

Po uputi iz Kur'ana, naš Poslanik, a.s., je pripisivao posebnu vrijednost ovom namazu i Bilal bi pozvao zajednicu na namaz svojim dirljivim glasom. Zato što je ikindija namaz vrijeme kad se smjenjuje dnevna i noćna straža meleka koji štite vjernike, zikr poslije ovog namaza je duži. Ovo je preneseno u hadisu: „Jedna skupina meleka je uz nas tokom dana, a druga tokom noći. Oni se okupe u vrijeme sabaha i ikindije da smijene stražu. Iako naš Gospodar najbolje zna stanje svojih robova, On pita meleke: „Kako ste ostavili Moje robove?“ Oni odgovore: „Ostavili smo ih u molitvi i bili smo pored njih dok su bili u molitvi.“

Poslanik, a.s., je imao običaj koji je održavao: poslije ikindije je posjećivao svoje supruge da ih pita kako su i da li trebaju nešto, a one su ga ugošćavale onim što su imale kod sebe.​
 

Brza Prijava

Morate biti član da biste učestvovali u diskusiji

Registracija

Kreirajte svoj nalog

Prijava

Prijavite se ovdje

Best Teme

Istaknute Teme

Best Resursi

Nazad
Top Bottom