- Regist
- 11-03-2024
- Poruka
- 3,375
- Reakcije
- 81
- Bodovi
- 216
Kao osoba koja se vratila islamu, mogu cijeniti i razumjeti osjećaje koje nova muslimanka može doživjeti kada se suoči s hidžabom. Kada se mlada žena vrati na islam i donese odluku da izgovori šehadet, tada postoji niz stvari koje mora učiniti kao muslimanka. Jedna od tih stvari je rad na hidžabu .
Uzvišeni Allah kaže: „A reci vjernicama neka obore poglede svoje i neka vode brigu o stidnim mjestima svojim; i neka ne dozvole da se od ukrasa njihovih vidi išta osim onoga što je ionako spoljašnje, i neka vela svoja spuste na grudi svoje; neka ukrase svoje ne pokazuju drugima…“ (En-Nur, 31.)
Ovaj ajet Kur’ana je Uzvišeni Allah učinio tako jednostavnim za razumijevanje gdje izlaže pravila hidžaba, a u nastavku ajeta je i jasno navedeno tko vas može vidjeti bez da ga nosite.
Ovaj ajet također naglašava kako treba nositi hidžab, pokrivajući svoja prsa. Također naglašava da je hidžab način života, a ne samo pokrivanje kose. Hidžab je zaista vrlo važan dio islama i žene muslimanke. Međutim, kao osoba koja se vratila islamu, mogu razumjeti koliko nošenje hidžaba može biti izazovno.
Kao konvertit mogu shvatiti da mnoge „nove“ muslimanke isprva ne nose hidžab zbog okolnosti u kojima se nalaze. To se dogodilo u mom slučaju. Preobratila sam se u studenom 2010. i tajila sam svoje obraćenje od svoje obitelji što je otežavalo nošenje hidžaba. Shvatila sam da trebam Uzvišenog Allaha staviti na prvo mjesto, pa sam napravila kompromis koliko sam mogla. Tako da sam izašla iz kuće bez hidžaba i onda otrčala iza ugla i stavila ga, situacija nije bila idealna, ali meni je u tom trenutku tako odgovaralo.
Kada stavljate hidžab morate biti sigurne u sebe da znate da ste donijele pravu odluku i da će vas Uzvišeni Allah nagraditi za taj veliki korak.
Hidžab na poslu
Hidžab na radnom mjestu može biti još jedna prepreka koju neke sestre imaju za savladati. Radila sam u modnoj radnji u vrijeme obraćenja i u početku nisam nosila hidžab. Uvijek sam se jako bojala što će drugi misliti i kako će reagirati na moje obraćenje, uvijek sam išla kroz život da strepim od tuđeg mišljenja i da gledam da udovoljim ljudima.
Tako sam počela davati savjete svojim kolegicama pitajući ih što misle o hidžabu i muslimankama, a one su rekle da izgleda ružno i da su te žene sigurno muževi tjerali da ga nose. To me razljutilo što su mogli donijeti takvu prosudbu bez poznavanja osobe.
Zbog toga sam se osjećala još tjeskobnije zbog dolaska na posao s hidžabom. Budući da sam radila u modnoj trgovini, postojao je određeni kodeks odijevanja koji se često sastojao od haljina i suknji. Odmah na početku sam promijenila način odijevanja za posao i odlučila se za duge hlače i majicu dugih rukava. Ovo se nije svidjelo menadžerima i nadređenima jer su tvrdili da se ne uklapam sa tim načinom odijevanja.
Bila sam muslimanka tri mjeseca i nosila sam maramu van posla, a onda sam je skinula za posao iz straha šta će drugi reći. Sada shvaćam da je to bilo pogrešno, ali tako sam se nosila sa stvarima u to vrijeme. Nakon što sam tri mjeseca bila muslimanka, ponudili su mi stalni posao u trgovini. Iako sam voljela raditi tamo i pomagati ljudima u odabiru odjeće, željela sam novi početi nositi hidžab. Odlučila sam odbiti ponudu i otišla sam. Ponovo sam podijelila svoj životopis u više modnih trgovina što mi je prethodno omogućilo 7 razgovora za posao. Isti CV s hidžabom nije mi donio ništa. Iako je protuzakonito diskriminirati, ljudi će i dalje imati predrasude o muslimanima.
Savjetujem vam da ustrajete i zauzmete se za svoja prava kao žene da budu jednako tretirane. Naposljetku sam dobila posao u svom lokalnom supermarketu što pomaže meni i mom suprugu. Stvarno je lijepo, oboje radimo pola radnog vremena zajedno dok oboje studiramo na koledžu i sveučilištu ostalo vrijeme.
Drugi razlog zašto sam nosila hidžab je da me prepoznaju kao muslimanku, jer sam bila ponosna na svoju vjeru. Čim sam obukla hidžab, sestre koje su bile muslimanke, ali su to tajile, također su izašle u javnost o svom obraćenju i često mi dolaze za pomoć ili pitanja o islamu.
Hidžab mi je također olakšao davanje dave jer su ljudi prepoznali borbu kroz koju sam prošla da postanem muslimanka i bila sam živi dokaz. U potpunosti sam nosila hidžab kada sam to rekla svojoj obitelji, a to je bilo otprilike tri mjeseca nakon šehadeta. Postupno, kako sam rasla u vjeri, moj smisao za odijevanje mijenjao se svaki dan od tajica preko traperica do suknji i maksi haljina, a sada, skoro dvije godine kasnije, nosim abaje, elhamdulillah .
Moj savjet svakoj muslimanki koja se bori s hidžabom je da odvoji dan po dan i zapamti da je to između tebe i Svemogućeg Allaha, a On je Svemudri i Sveznajući. On zna šta je u tvom srcu i tvoje najdublje i najmračnije tajne, On zna tvoje namjere, vidi tvoju želju da nosiš hidžab i On će inšallah to olakšati.
Priča sestre koja se vratila islamu (Discovering islam)
Uzvišeni Allah kaže: „A reci vjernicama neka obore poglede svoje i neka vode brigu o stidnim mjestima svojim; i neka ne dozvole da se od ukrasa njihovih vidi išta osim onoga što je ionako spoljašnje, i neka vela svoja spuste na grudi svoje; neka ukrase svoje ne pokazuju drugima…“ (En-Nur, 31.)
Ovaj ajet Kur’ana je Uzvišeni Allah učinio tako jednostavnim za razumijevanje gdje izlaže pravila hidžaba, a u nastavku ajeta je i jasno navedeno tko vas može vidjeti bez da ga nosite.
Ovaj ajet također naglašava kako treba nositi hidžab, pokrivajući svoja prsa. Također naglašava da je hidžab način života, a ne samo pokrivanje kose. Hidžab je zaista vrlo važan dio islama i žene muslimanke. Međutim, kao osoba koja se vratila islamu, mogu razumjeti koliko nošenje hidžaba može biti izazovno.
Kao konvertit mogu shvatiti da mnoge „nove“ muslimanke isprva ne nose hidžab zbog okolnosti u kojima se nalaze. To se dogodilo u mom slučaju. Preobratila sam se u studenom 2010. i tajila sam svoje obraćenje od svoje obitelji što je otežavalo nošenje hidžaba. Shvatila sam da trebam Uzvišenog Allaha staviti na prvo mjesto, pa sam napravila kompromis koliko sam mogla. Tako da sam izašla iz kuće bez hidžaba i onda otrčala iza ugla i stavila ga, situacija nije bila idealna, ali meni je u tom trenutku tako odgovaralo.
Kada stavljate hidžab morate biti sigurne u sebe da znate da ste donijele pravu odluku i da će vas Uzvišeni Allah nagraditi za taj veliki korak.
Hidžab na poslu
Hidžab na radnom mjestu može biti još jedna prepreka koju neke sestre imaju za savladati. Radila sam u modnoj radnji u vrijeme obraćenja i u početku nisam nosila hidžab. Uvijek sam se jako bojala što će drugi misliti i kako će reagirati na moje obraćenje, uvijek sam išla kroz život da strepim od tuđeg mišljenja i da gledam da udovoljim ljudima.
Tako sam počela davati savjete svojim kolegicama pitajući ih što misle o hidžabu i muslimankama, a one su rekle da izgleda ružno i da su te žene sigurno muževi tjerali da ga nose. To me razljutilo što su mogli donijeti takvu prosudbu bez poznavanja osobe.
Zbog toga sam se osjećala još tjeskobnije zbog dolaska na posao s hidžabom. Budući da sam radila u modnoj trgovini, postojao je određeni kodeks odijevanja koji se često sastojao od haljina i suknji. Odmah na početku sam promijenila način odijevanja za posao i odlučila se za duge hlače i majicu dugih rukava. Ovo se nije svidjelo menadžerima i nadređenima jer su tvrdili da se ne uklapam sa tim načinom odijevanja.
Bila sam muslimanka tri mjeseca i nosila sam maramu van posla, a onda sam je skinula za posao iz straha šta će drugi reći. Sada shvaćam da je to bilo pogrešno, ali tako sam se nosila sa stvarima u to vrijeme. Nakon što sam tri mjeseca bila muslimanka, ponudili su mi stalni posao u trgovini. Iako sam voljela raditi tamo i pomagati ljudima u odabiru odjeće, željela sam novi početi nositi hidžab. Odlučila sam odbiti ponudu i otišla sam. Ponovo sam podijelila svoj životopis u više modnih trgovina što mi je prethodno omogućilo 7 razgovora za posao. Isti CV s hidžabom nije mi donio ništa. Iako je protuzakonito diskriminirati, ljudi će i dalje imati predrasude o muslimanima.
Savjetujem vam da ustrajete i zauzmete se za svoja prava kao žene da budu jednako tretirane. Naposljetku sam dobila posao u svom lokalnom supermarketu što pomaže meni i mom suprugu. Stvarno je lijepo, oboje radimo pola radnog vremena zajedno dok oboje studiramo na koledžu i sveučilištu ostalo vrijeme.
Drugi razlog zašto sam nosila hidžab je da me prepoznaju kao muslimanku, jer sam bila ponosna na svoju vjeru. Čim sam obukla hidžab, sestre koje su bile muslimanke, ali su to tajile, također su izašle u javnost o svom obraćenju i često mi dolaze za pomoć ili pitanja o islamu.
Hidžab mi je također olakšao davanje dave jer su ljudi prepoznali borbu kroz koju sam prošla da postanem muslimanka i bila sam živi dokaz. U potpunosti sam nosila hidžab kada sam to rekla svojoj obitelji, a to je bilo otprilike tri mjeseca nakon šehadeta. Postupno, kako sam rasla u vjeri, moj smisao za odijevanje mijenjao se svaki dan od tajica preko traperica do suknji i maksi haljina, a sada, skoro dvije godine kasnije, nosim abaje, elhamdulillah .
Moj savjet svakoj muslimanki koja se bori s hidžabom je da odvoji dan po dan i zapamti da je to između tebe i Svemogućeg Allaha, a On je Svemudri i Sveznajući. On zna šta je u tvom srcu i tvoje najdublje i najmračnije tajne, On zna tvoje namjere, vidi tvoju želju da nosiš hidžab i On će inšallah to olakšati.
Priča sestre koja se vratila islamu (Discovering islam)
