- Regist
- 11-03-2024
- Poruka
- 3,390
- Reakcije
- 81
- Bodovi
- 216
Kazivanja o Allahovim Vjerovjesnicima Kazivanje o Eremij(i)a a.s (Audio)
Nakon smrti Sulejmana alejhi-s-selama među izraelčanima su se pojavili svakojaki poroci. Počeli su i Allah-ove poslanike ubijati i tada im je Allah dž.š. poslao Eremijja alejhi-s-selama kome je naredio da svome narudo jasno i glasno kaže da imaju srce ali ne shvačaju, da imaju oči ali ne vide, da imaju uši ali ne čuju i da se Allah uzvišeni sažaljeva na njih samo zahvaljujući dobru njihovih predaka…
Hvala Allahu dž.š., Gospodaru svih svjetova. Donesimo salavat i selam na posljednjeg Allahovog poslanika i miljenika Muhammeda s.a.w.s., na njegove ashabe, porodicu i na sve koji su živjeli i umrli sa vjerom u srcu.
Braćo, podsjećam sebe i vas na čvrsto vjerovanje u Allaha, Njegove meleke, knjige, poslanike, Sudnji dan i Božije određenje.
Danas je 06. novembar 2020. gregorijanske godine, odnosno 20. rebiul evvel 1442. hidžretske godine.
Allah dž.š. kaže:
وَكُلًّا نَّقُصُّ عَلَيْكَ مِنْ أَنبَاءِ الرُّسُلِ مَا نُثَبِّتُ بِهِ فُؤَادَكَ ۚ وَجَاءَكَ فِي هَٰذِهِ الْحَقُّ وَمَوْعِظَةٌ وَذِكْرَىٰ لِلْمُؤْمِنِينَ
“A sve ove vijesti koje ti o pojedinim događajima o poslanicima kazujemo zato su da njima srce tvoje učvrstimo. i u ovima došla ti je prava istina, i pouka, i vjernicima opomena.” (Hud, 120.)
Eremija a.s. je živio nešto više od 600 godina prije Isa a.s. Rođen je u svećeničkoj porodici i kao takav od malih nogu je pripreman da bude svećenik tj. u službi Allaha dž.š. Kao čestit, plemenit i veoma odgovoran Eremija je svoj životni poziv shvaćao krajnje ozbiljno i davao je sve od sebe da bude što iskrenije vjere, što ljepšeg ponašanja i što veće i potpunije učenosti u svim vjerskim i drugim znanostima potrebnim jednom savjesnom i odgovornom svećeniku Israila. Prenosi se da je još dok je bio dječak u snu vidio meleka koji ga je obavijestio da ga je dragi Allah za Sebe odabrao još prije nego ga je stvorio.
Dok se Eremija odgajao u duhu vjere, Israelićani su sve više i više griješili. Zbog toga Allah objavi Eremiji da ustane i ode među svoj narod i kaže im da srca imaju, ali ne shvataju, da oči imaju, ali ne vide, da uši imaju, ali ne čuju, i da se Allah samo zbog njihovih dobrih predaka sažaljeva na njih. Allah mu je još objavio da ih upita kakvi su bili rezultati poslušnosti prema Allahu i je li iko bio sretan ko Mu je bio neposlušan, i nesretan ko Mu je bio pokoran?
Eremija im je pored ovoga još rekao da se životinje prisjećaju svog zavičaja, pa se tamo vraćaju, a da su oni pogazili sve blagodati koje su date njihovim precima i počeli počasti tražiti na drugom mjestu.
Eremija im još reče da su njihovi učeni ljudi zaboravili na obaveze prema Bogu, a pobožnjaci su počeli obožavati druge mimo Njega, da se isposnici ne pridržavaju onoga što znaju, a vladari poriču i Boga i Njegove poslanike, tajeći lukavstva u svojim srcima i prepuštajući jezike lažima.
Eremija im je još zaprijetio i žestokom kaznom koju će im Allah poslati, ako se ne opamete. Ali narod umjesto da povjeruje u riječi Poslanika oni ga optužiše da je lažov i da ga je snašlo ludilo, a zatim ga prebiše i baciše u tamnicu.
Nakon svih ovih nedjela naroda Israela Allah odluči da im pošalje svoju kaznu u vidu ogromne babilonske vojske na čelu Nabukodonosora. Nabukodonosor sa svojom vojskom opkoli Jerusalem i narod Israela ne izdrža dugo opsadu, pa se predadoše i prihvatiše Nabukodonosorovu vlast. Nakon što je preuzeo grad Nabukodonosor jednu trećinu stanovništva pobi, drugu trećinu porobi, a ostavi na miru samo iznemogle i stare. Pored toga što ih je pobio i porobio, on sruši Bejtul-makdis, tvrđave i hramove i na samom kraju zapali Tevrat. U jerusalemskoj džamiji je napravio smetljište i tu je klao svinje. Tako je Nabukodonosor upustošio Jerusalem i pobio Israelićane do te mjere da im je gotov svaki trag sa Zemlje izbrisao. Nabukodonosor se vrati u Babilon noseći njihova blaga i vodeći zarobljne, a među tim zarobljenim bilo je 20.000 dječaka potomaka učenjaka i vladara.
Nakon što je sve to uradio bi mu rečeno da je među Israelićanima bio jedan koji im je sve ove strahote nagovijestio, ali su ga oni u laž utjerivali, pretukli i u tamnicu bacili. Čuvši te riječi Nabukodonosor naredi da se Eremija dovede iz tamnice, pa ga upita: „Jesi li zaista upozoravao svoj narod na ovo što im se desilo?“ Eremija odgovori da jeste, a on ga upita: „A odakle si znao za to?“ Eremija mu reče: „Allah me je njima poslao, ali su me oni u laž utjerivali.“ On ga opet upita: „Poricali su te, tukli i u tamnicu bacili?“ „Da“ odgovori Eremija. A on reče: „Kako je loš narod koji poriče svog poslanika i poslanicu svoga Gospodara. Ako hoćeš ostani kod mene, pa ću te paziti i častiti, a ako hoćeš vrati se u svoj kraj, ja ti garantujem sigurnost!“ Eremija mu na to reče: „Ja sam pod Allahovom zaštitom neprestano od kako sam u nju ušao. Da i Israelićani iz nje nisu izašli, ne bi se bojali ni tebe niti koga drugog, niti bi im ti mogao išta uraditi.“ Kada je Nabukodonosor čuo ove riječio pustio ga je, pa se on nastanio u Jerusalemu u svom zavičaju.
Nakon ovoga oko Eremije su se okupili preživjeli, nemoćni, Israelićani i rekli: „Mi smo zaista zlo radili i nepravedni bili. Kajemo se Uzvišenom Allahu za ono što smo radili, pa zamoli Allaha da nam oprosti.“ Eremija zamoli Allaha da im oprosti, ali mu je Allah objavio:“Ako istinu govore neka sa tobom ostanu u ovom gradu.“ Kada im Eremija prenese Allahove riječi, oni rekoše: „Kako ćemo ostati u ovom gradu, kada je on srušen i kada se Allah već rasrdio na njegove stanovnike.“ I tako još jedanput odbiše poslušnost.
Od tada su se Israelićani razišli po svijetu. Jedan grupa njih je otišla u Egipat, ali Nabukodonosr pokori Egipat i opet ih uze u svoje ropstvo.
Eremija je poslaničku misiju obavljao oko 40 godina, a prema Bibliji svoj život je okončao u 60-im godinama života, nakon što ga je njegov narod kamenovao.
Eremija a.s. je upitao: ”Gospodaru moj, koji robovi su ti najdraži?” pa mu je Uzvišeni Allah odgovorio: ”Oni koji Me se najviše sjećaju. Oni koje sjećanje na Mene zaokuplja, pa nemaju kada misliti na druga stvorenja. Oni koje ne pokolebavaju misli o prolaznosti, niti se zavaravaju da će vječno živjeti. Oni kojima ne znači puno život na dunjaluku i obraduju se kada im se taj život završi. To su ono kojima ću ukazati Svoju ljubav i kojima ću dati više nego što sami žele”
Nakon smrti Sulejmana alejhi-s-selama među izraelčanima su se pojavili svakojaki poroci. Počeli su i Allah-ove poslanike ubijati i tada im je Allah dž.š. poslao Eremijja alejhi-s-selama kome je naredio da svome narudo jasno i glasno kaže da imaju srce ali ne shvačaju, da imaju oči ali ne vide, da imaju uši ali ne čuju i da se Allah uzvišeni sažaljeva na njih samo zahvaljujući dobru njihovih predaka…
Hvala Allahu dž.š., Gospodaru svih svjetova. Donesimo salavat i selam na posljednjeg Allahovog poslanika i miljenika Muhammeda s.a.w.s., na njegove ashabe, porodicu i na sve koji su živjeli i umrli sa vjerom u srcu.
Braćo, podsjećam sebe i vas na čvrsto vjerovanje u Allaha, Njegove meleke, knjige, poslanike, Sudnji dan i Božije određenje.
Danas je 06. novembar 2020. gregorijanske godine, odnosno 20. rebiul evvel 1442. hidžretske godine.
Allah dž.š. kaže:
وَكُلًّا نَّقُصُّ عَلَيْكَ مِنْ أَنبَاءِ الرُّسُلِ مَا نُثَبِّتُ بِهِ فُؤَادَكَ ۚ وَجَاءَكَ فِي هَٰذِهِ الْحَقُّ وَمَوْعِظَةٌ وَذِكْرَىٰ لِلْمُؤْمِنِينَ
“A sve ove vijesti koje ti o pojedinim događajima o poslanicima kazujemo zato su da njima srce tvoje učvrstimo. i u ovima došla ti je prava istina, i pouka, i vjernicima opomena.” (Hud, 120.)
Eremija a.s. je živio nešto više od 600 godina prije Isa a.s. Rođen je u svećeničkoj porodici i kao takav od malih nogu je pripreman da bude svećenik tj. u službi Allaha dž.š. Kao čestit, plemenit i veoma odgovoran Eremija je svoj životni poziv shvaćao krajnje ozbiljno i davao je sve od sebe da bude što iskrenije vjere, što ljepšeg ponašanja i što veće i potpunije učenosti u svim vjerskim i drugim znanostima potrebnim jednom savjesnom i odgovornom svećeniku Israila. Prenosi se da je još dok je bio dječak u snu vidio meleka koji ga je obavijestio da ga je dragi Allah za Sebe odabrao još prije nego ga je stvorio.
Dok se Eremija odgajao u duhu vjere, Israelićani su sve više i više griješili. Zbog toga Allah objavi Eremiji da ustane i ode među svoj narod i kaže im da srca imaju, ali ne shvataju, da oči imaju, ali ne vide, da uši imaju, ali ne čuju, i da se Allah samo zbog njihovih dobrih predaka sažaljeva na njih. Allah mu je još objavio da ih upita kakvi su bili rezultati poslušnosti prema Allahu i je li iko bio sretan ko Mu je bio neposlušan, i nesretan ko Mu je bio pokoran?
Eremija im je pored ovoga još rekao da se životinje prisjećaju svog zavičaja, pa se tamo vraćaju, a da su oni pogazili sve blagodati koje su date njihovim precima i počeli počasti tražiti na drugom mjestu.
Eremija im još reče da su njihovi učeni ljudi zaboravili na obaveze prema Bogu, a pobožnjaci su počeli obožavati druge mimo Njega, da se isposnici ne pridržavaju onoga što znaju, a vladari poriču i Boga i Njegove poslanike, tajeći lukavstva u svojim srcima i prepuštajući jezike lažima.
Eremija im je još zaprijetio i žestokom kaznom koju će im Allah poslati, ako se ne opamete. Ali narod umjesto da povjeruje u riječi Poslanika oni ga optužiše da je lažov i da ga je snašlo ludilo, a zatim ga prebiše i baciše u tamnicu.
Nakon svih ovih nedjela naroda Israela Allah odluči da im pošalje svoju kaznu u vidu ogromne babilonske vojske na čelu Nabukodonosora. Nabukodonosor sa svojom vojskom opkoli Jerusalem i narod Israela ne izdrža dugo opsadu, pa se predadoše i prihvatiše Nabukodonosorovu vlast. Nakon što je preuzeo grad Nabukodonosor jednu trećinu stanovništva pobi, drugu trećinu porobi, a ostavi na miru samo iznemogle i stare. Pored toga što ih je pobio i porobio, on sruši Bejtul-makdis, tvrđave i hramove i na samom kraju zapali Tevrat. U jerusalemskoj džamiji je napravio smetljište i tu je klao svinje. Tako je Nabukodonosor upustošio Jerusalem i pobio Israelićane do te mjere da im je gotov svaki trag sa Zemlje izbrisao. Nabukodonosor se vrati u Babilon noseći njihova blaga i vodeći zarobljne, a među tim zarobljenim bilo je 20.000 dječaka potomaka učenjaka i vladara.
Nakon što je sve to uradio bi mu rečeno da je među Israelićanima bio jedan koji im je sve ove strahote nagovijestio, ali su ga oni u laž utjerivali, pretukli i u tamnicu bacili. Čuvši te riječi Nabukodonosor naredi da se Eremija dovede iz tamnice, pa ga upita: „Jesi li zaista upozoravao svoj narod na ovo što im se desilo?“ Eremija odgovori da jeste, a on ga upita: „A odakle si znao za to?“ Eremija mu reče: „Allah me je njima poslao, ali su me oni u laž utjerivali.“ On ga opet upita: „Poricali su te, tukli i u tamnicu bacili?“ „Da“ odgovori Eremija. A on reče: „Kako je loš narod koji poriče svog poslanika i poslanicu svoga Gospodara. Ako hoćeš ostani kod mene, pa ću te paziti i častiti, a ako hoćeš vrati se u svoj kraj, ja ti garantujem sigurnost!“ Eremija mu na to reče: „Ja sam pod Allahovom zaštitom neprestano od kako sam u nju ušao. Da i Israelićani iz nje nisu izašli, ne bi se bojali ni tebe niti koga drugog, niti bi im ti mogao išta uraditi.“ Kada je Nabukodonosor čuo ove riječio pustio ga je, pa se on nastanio u Jerusalemu u svom zavičaju.
Nakon ovoga oko Eremije su se okupili preživjeli, nemoćni, Israelićani i rekli: „Mi smo zaista zlo radili i nepravedni bili. Kajemo se Uzvišenom Allahu za ono što smo radili, pa zamoli Allaha da nam oprosti.“ Eremija zamoli Allaha da im oprosti, ali mu je Allah objavio:“Ako istinu govore neka sa tobom ostanu u ovom gradu.“ Kada im Eremija prenese Allahove riječi, oni rekoše: „Kako ćemo ostati u ovom gradu, kada je on srušen i kada se Allah već rasrdio na njegove stanovnike.“ I tako još jedanput odbiše poslušnost.
Od tada su se Israelićani razišli po svijetu. Jedan grupa njih je otišla u Egipat, ali Nabukodonosr pokori Egipat i opet ih uze u svoje ropstvo.
Eremija je poslaničku misiju obavljao oko 40 godina, a prema Bibliji svoj život je okončao u 60-im godinama života, nakon što ga je njegov narod kamenovao.
Eremija a.s. je upitao: ”Gospodaru moj, koji robovi su ti najdraži?” pa mu je Uzvišeni Allah odgovorio: ”Oni koji Me se najviše sjećaju. Oni koje sjećanje na Mene zaokuplja, pa nemaju kada misliti na druga stvorenja. Oni koje ne pokolebavaju misli o prolaznosti, niti se zavaravaju da će vječno živjeti. Oni kojima ne znači puno život na dunjaluku i obraduju se kada im se taj život završi. To su ono kojima ću ukazati Svoju ljubav i kojima ću dati više nego što sami žele”
