- Regist
- 11-03-2024
- Poruka
- 3,415
- Reakcije
- 81
- Bodovi
- 216
Kazivanja o Allahovim Vjerovjesnicima Kazivanje o Isa(u) a.s (Audio)
Pobožna Merjema
Govorio sam vam, u predhodnom kazivanju, o ovoj dobroj ženi, koja je došla na svijet nakon što je Allah uslišao dovu njene majke da joj podari djete.
Objasnio sam vam kako je djevojčica prešla u sveti hram i kako se Zekerijja, alejhis-selam, brinuo o njoj.
Ta žena je bogobojazna, pobožna Merjema. Ona je kao što sam vam spomenuo ostala obožavati Allaha u svojoj sobi daleko od ljudi zahvaljujući Allahu na mnogobrojnim blagodatima i opskrbi koja joj je svaki dan od Njega dolazila.
Saznali smo da je ona rekla Zekerijjau nakon njegovog čuđenja za tu opskrbu:
“Allah onoga koga On hoće opskrbljuje bez računa.” Melek sa neba
Jednog dana dok je obožavala Uzvišenog Allaha desio joj se jedan neobičan događaj kakvom prije nije znala za primjer, niti je vidjela događaj sličan njemu za sve vrijeme koje je provela u svojoj udaljenoj sobi.
Ovaj događaj je, braćo moja, prvi dio ovog našeg kazivanja koje ćemo sada upoznati.
Šta se dogodilo? Šta se desilo? Da li je vidjela nešto? Ili je nešto čula?
Allah je u njenu sobu poslao jednog meleka koji se kod nje spustio sa neba. Došao joj je u liku čovjeka, kao da je i on obični čovjek. Šta da radi pred tim iznenađenjem?
Strah i upozorenje
Događaj kao što je ovaj, dragi moji, je nov za Merjemu. Kod nje ranije nije niko ulazio na taj način.
Ona se dugo vremena nije sretala ni s kim drugim osim sa Zekerijjaom, alejhis-selam. Obuzeo ju je strah i nedoumica. Drhtala je, a onda se pokušala udaljiti i pobjeći. Tražila je kod Allaha zaštitu od zla.
Bojala se da je ovaj što je ušao kod nje od ljudi koji su nepokorni, griješnici i da je došao da je napadne.
Cijelo vrijeme je živjela smireno i časno. Ona je bogobojazna, kreposna, nevina. Bojala se za sebe da je ne bi kakvo zlo zadesilo. Međutim, šta je ona mogla učiniti?
Radosna vijest
Melek koji se spustio sa neba je vidio da se Merjema boji i pokušava pobjeći. Hoće li je ostaviti prestrašenu?
Ne, dragi moji. On je pokušao da joj vrati mir i spokojstvo, da smiri njeno srce, te joj se obrati:
“Ne boj se! Ja nisam neki od griješnika, niti te želim napasti. Ja sam melek sa neba. Došao sam, poslan po Allahovom naređenju, da te obradujem time da ćeš roditi dijete koje se zove Isa sin Merjemin, pa se ne boj, o Merjema!”
Nedoumica
Merjema je čula ovaj govor, pa je zapala u stanje začuđenosti i zapanjenosti. Njena nedoumica se povećala.
Šta da kaže? Uplašila se dolaska ovoga koji joj se obraća govorom koji otklanja i najveći strah. Ona je pred melekom koji je raduje viješću o dječaku. ^udno.
Ja ću dobiti dječaka koji se zove Isa sin Merjemin?!
Ne! Ne! Kako to?
To je melek sa neba, Allah ga je poslao i on ne laže, ali…
Da li će roditi žena kreposna i čedna koja se nije udavala, niti se približavala razvratu? Uistinu je to čudno.
Merjema je htjela da ga pita o tome.
Allah je moćan
Reče meleku: “Kako ću roditi? Kako ću imati djete, a ja se nisam udavala niti znam i za šta drugo osim čednosti?
Da li je to moguće, o plemeniti meleku? I kako?”
I tada, došao joj je odgovor da bi joj bilo jasno da će to biti tako, da je to jednostavno i da nema nikakve poteškoće u tome, jer je to Allahova volja.
Melek joj je rekao:
“O Merjema, zar ne znaš da je Allah svemoćan? Zar ne znaš da Allah kada nešto hoće On mu kaže ”budi” i ono bude? Tvoje djete će se Allahovom moći i dozvolom, roditi, i biće jedno čudo ljudima koje nisu navikli da vide, tako da će im govoriti još u kolijevci, a i kao odrastao.”
Nemir i uznemirenost
Potom se melek okrenuo i vratio na nebo.
Merjema je ostala sama. ^ula je odgovor na svoje pitanje, na svoju začuđenost i nedoumicu. Ona je sada zarobljenica još veće nedoumice, nemira i uznemirenosti.
Sjela je neodlučna razmišljajući o onome što je čula. Zamišljala je šta će ljudi reći o njoj kada rodi dijete? Reči će: “Odakle joj ovo dijete? Ona je bludnica!”
Tako će oni govoriti. Neće joj vjerovati da je djete čudo od Allaha. Ne… ne… neće joj povjerovati. Šta da radi?
Ona je nervozna, uznemirena, ne zna šta da radi?
U daljinu
Pokorila se pobožna Merjema Allahovom određenju i čekala šta će se desiti u narednim danima.
Ona se udaljavala od ljudi. Udaljavala se od njih da ne govore o njoj, njenoj čednosti i neporočnosti.
Oni joj neće povjerovati, nego će je optuživati za grijeh i laž. Zbog toga se ona udaljavala od svoje porodice i svoga naroda. Odlučila je da stanuje u dalekoj kući dok se stvar ne okonča kako Allah, Moćni i Silni želi.
Što su više dani prolazili njena briga je rasla i povećavala se njena tuga. Mora se pojaviti ono što čuva u tajnosti. Dijete će se roditi za par mjeseci i na očigled naroda. Posmatraće ga svojim očima.
Merjema nije ništa mogla tih dana osim da se pokori i prepusti stvar Allahu.
Nema sumnje da su joj pokornost i ibadet na koje je navikla malo olakšali ono što ju je zadesilo od tuge i brige, i učinili da vjeruje i bude ubjeđena da će Allah od nje otkloniti tjeskobu i zamjeniti njenu preplašenost i strah sigurnošću i smirenošću.
Ona je znala da će njen sin, koji će biti čudo (mu'džiza) ljudima, govoriti im kao dijete u prvim danima svoga života. Tako će joj pomoći u potvrđivanju njene nevinosti i jasnosti istine nasuprot optuživanjima ljudi i njihovim izmišljotinama.
Porođajni bolovi
Ona je sada sama pred palminim drvetom. ^eka otklonjanje nevolje sa neba.
Ona je daleko od ljudi da niko ne vidi njeno stanje, tugu i uznemirenost.
Nastupili su joj porođaji bolovi. Osjetila je da će uskoro roditi, pa se približila palminom stablu, ali nema ništa što će joj pomoći prilikom porođaja. Nema ništa što će joj olakšati žestoke porođajne bolove.
Tvoja milost, o Plemeniti. Nema sa njom niko. Tvoja milost, o Gospodaru moj! Ti si joj najbolji pomagač.
Rađanje
Zadavalo joj je bol što je ona pokraj suhog drveta, a treba hranu i lijek. Treba prijatelja koji će sa njom ragovarati i s kim će ona razgovarati.
Ah! Koliko će još muka podnijeti od života u tuđini i samoći!
Ali, da li će potrajati njena otuđenost i život u tuđini?
Ne… Porođajni bolovi samo što nisu prestali. Uskoro će prestati. I eto za samo par trenutaka djete je pred njenim očima u ovom širokom svijetu. Plače na zemlji. Ona je sada sa djetetom pored suhe palme.
Šta je nakon toga učinila Merjema, neka je na nju Božiji mir i spas?
Pogledala je prema djetetu s tugom i žalošću. Željela je da je umrla, da je zemlja progutala, da se rastavila od ovog svijeta prije nego što je postala majka ovog djeteta, koje nema oca. Rekla je: “Kamo sreće da sam ranije umrla i da sam potpuno u zaborav pala.”[2]
Ona sada ne zna šta da radi? Kada će nestati njena tjeskoba? Sada? Ili nakon duže vremena? Kada, o Gospodaru moj?
I dok je ona patila od posljedica rađanja, tuge i žalosti, i dok je ona priželjkivala smrt, začula je glas poput zvonjenja u svojim ušima. Prestala je razmišljati. Prestala se bojati. Obratila je pažnju glasu, odakle se čuje? To dijete govori! Sada! Nakon rođenja?! Šta kaže?
Rekao je svojoj majci:
“O majko, nemoj biti tužna i ne plači! Allah te neće zaboraviti. Ovo je milost koja je došla od Njega. Pogledaj oko sebe, mati moja. Pogledaj ovaj mali potok ispred sebe! Pij iz njega! Nikako nećeš biti žedna, o majčice moja. Allah je taj koji me je učinio čudom, koji ti je ranije davao neizmjernu opskrbu, da bi ti sada naredio da zatreseš suhu palmu. Past će ti svježi plodovi, Allahovom dozvolom.
Ne tuguj i ne plači! Jedi i pij, majko moja. Neka tvoje oči budu radosne, neka tvoja duša bude zadovoljna, neka tvoje srce bude smireno. Nakon nekoliko dana kad sretneš i vidiš nekog od ljudi, ne boj se i reci im:
“Ja sam se zavjetovala Milostivom da ću šutjeti, i danas neću ni s kim govoriti.”[3]
Tj. neću ni sa jednim od vas razgovarati. Ja ću se ustegnuti od razgovora sa vama, pa mi nikako nemojte govoriti.
“Kad im ovo, majko moja, kažeš Allah će ti otkoniti nevolje. Allah te nikada neće zaboraviti.”
A sada da nastavimo kazivanje o životu Isaa, alejhis-selam, u drugom dijelu.
Neka je stalno u našim srcima, našim mislima i na našim jezicima prisutno da kada Allah nešto želi samo kaže ”budi” i ono biva, i da je Allah, koji je stvorio Adema,alejhis-selam, i bez oca i bez majke, u stanju da stvori Isaa, alejhis-selam, bez oca.
Pobožna Merjema
Govorio sam vam, u predhodnom kazivanju, o ovoj dobroj ženi, koja je došla na svijet nakon što je Allah uslišao dovu njene majke da joj podari djete.
Objasnio sam vam kako je djevojčica prešla u sveti hram i kako se Zekerijja, alejhis-selam, brinuo o njoj.
Ta žena je bogobojazna, pobožna Merjema. Ona je kao što sam vam spomenuo ostala obožavati Allaha u svojoj sobi daleko od ljudi zahvaljujući Allahu na mnogobrojnim blagodatima i opskrbi koja joj je svaki dan od Njega dolazila.
Saznali smo da je ona rekla Zekerijjau nakon njegovog čuđenja za tu opskrbu:
“Allah onoga koga On hoće opskrbljuje bez računa.” Melek sa neba
Jednog dana dok je obožavala Uzvišenog Allaha desio joj se jedan neobičan događaj kakvom prije nije znala za primjer, niti je vidjela događaj sličan njemu za sve vrijeme koje je provela u svojoj udaljenoj sobi.
Ovaj događaj je, braćo moja, prvi dio ovog našeg kazivanja koje ćemo sada upoznati.
Šta se dogodilo? Šta se desilo? Da li je vidjela nešto? Ili je nešto čula?
Allah je u njenu sobu poslao jednog meleka koji se kod nje spustio sa neba. Došao joj je u liku čovjeka, kao da je i on obični čovjek. Šta da radi pred tim iznenađenjem?
Strah i upozorenje
Događaj kao što je ovaj, dragi moji, je nov za Merjemu. Kod nje ranije nije niko ulazio na taj način.
Ona se dugo vremena nije sretala ni s kim drugim osim sa Zekerijjaom, alejhis-selam. Obuzeo ju je strah i nedoumica. Drhtala je, a onda se pokušala udaljiti i pobjeći. Tražila je kod Allaha zaštitu od zla.
Bojala se da je ovaj što je ušao kod nje od ljudi koji su nepokorni, griješnici i da je došao da je napadne.
Cijelo vrijeme je živjela smireno i časno. Ona je bogobojazna, kreposna, nevina. Bojala se za sebe da je ne bi kakvo zlo zadesilo. Međutim, šta je ona mogla učiniti?
Radosna vijest
Melek koji se spustio sa neba je vidio da se Merjema boji i pokušava pobjeći. Hoće li je ostaviti prestrašenu?
Ne, dragi moji. On je pokušao da joj vrati mir i spokojstvo, da smiri njeno srce, te joj se obrati:
“Ne boj se! Ja nisam neki od griješnika, niti te želim napasti. Ja sam melek sa neba. Došao sam, poslan po Allahovom naređenju, da te obradujem time da ćeš roditi dijete koje se zove Isa sin Merjemin, pa se ne boj, o Merjema!”
Nedoumica
Merjema je čula ovaj govor, pa je zapala u stanje začuđenosti i zapanjenosti. Njena nedoumica se povećala.
Šta da kaže? Uplašila se dolaska ovoga koji joj se obraća govorom koji otklanja i najveći strah. Ona je pred melekom koji je raduje viješću o dječaku. ^udno.
Ja ću dobiti dječaka koji se zove Isa sin Merjemin?!
Ne! Ne! Kako to?
To je melek sa neba, Allah ga je poslao i on ne laže, ali…
Da li će roditi žena kreposna i čedna koja se nije udavala, niti se približavala razvratu? Uistinu je to čudno.
Merjema je htjela da ga pita o tome.
Allah je moćan
Reče meleku: “Kako ću roditi? Kako ću imati djete, a ja se nisam udavala niti znam i za šta drugo osim čednosti?
Da li je to moguće, o plemeniti meleku? I kako?”
I tada, došao joj je odgovor da bi joj bilo jasno da će to biti tako, da je to jednostavno i da nema nikakve poteškoće u tome, jer je to Allahova volja.
Melek joj je rekao:
“O Merjema, zar ne znaš da je Allah svemoćan? Zar ne znaš da Allah kada nešto hoće On mu kaže ”budi” i ono bude? Tvoje djete će se Allahovom moći i dozvolom, roditi, i biće jedno čudo ljudima koje nisu navikli da vide, tako da će im govoriti još u kolijevci, a i kao odrastao.”
Nemir i uznemirenost
Potom se melek okrenuo i vratio na nebo.
Merjema je ostala sama. ^ula je odgovor na svoje pitanje, na svoju začuđenost i nedoumicu. Ona je sada zarobljenica još veće nedoumice, nemira i uznemirenosti.
Sjela je neodlučna razmišljajući o onome što je čula. Zamišljala je šta će ljudi reći o njoj kada rodi dijete? Reči će: “Odakle joj ovo dijete? Ona je bludnica!”
Tako će oni govoriti. Neće joj vjerovati da je djete čudo od Allaha. Ne… ne… neće joj povjerovati. Šta da radi?
Ona je nervozna, uznemirena, ne zna šta da radi?
U daljinu
Pokorila se pobožna Merjema Allahovom određenju i čekala šta će se desiti u narednim danima.
Ona se udaljavala od ljudi. Udaljavala se od njih da ne govore o njoj, njenoj čednosti i neporočnosti.
Oni joj neće povjerovati, nego će je optuživati za grijeh i laž. Zbog toga se ona udaljavala od svoje porodice i svoga naroda. Odlučila je da stanuje u dalekoj kući dok se stvar ne okonča kako Allah, Moćni i Silni želi.
Što su više dani prolazili njena briga je rasla i povećavala se njena tuga. Mora se pojaviti ono što čuva u tajnosti. Dijete će se roditi za par mjeseci i na očigled naroda. Posmatraće ga svojim očima.
Merjema nije ništa mogla tih dana osim da se pokori i prepusti stvar Allahu.
Nema sumnje da su joj pokornost i ibadet na koje je navikla malo olakšali ono što ju je zadesilo od tuge i brige, i učinili da vjeruje i bude ubjeđena da će Allah od nje otkloniti tjeskobu i zamjeniti njenu preplašenost i strah sigurnošću i smirenošću.
Ona je znala da će njen sin, koji će biti čudo (mu'džiza) ljudima, govoriti im kao dijete u prvim danima svoga života. Tako će joj pomoći u potvrđivanju njene nevinosti i jasnosti istine nasuprot optuživanjima ljudi i njihovim izmišljotinama.
Porođajni bolovi
Ona je sada sama pred palminim drvetom. ^eka otklonjanje nevolje sa neba.
Ona je daleko od ljudi da niko ne vidi njeno stanje, tugu i uznemirenost.
Nastupili su joj porođaji bolovi. Osjetila je da će uskoro roditi, pa se približila palminom stablu, ali nema ništa što će joj pomoći prilikom porođaja. Nema ništa što će joj olakšati žestoke porođajne bolove.
Tvoja milost, o Plemeniti. Nema sa njom niko. Tvoja milost, o Gospodaru moj! Ti si joj najbolji pomagač.
Rađanje
Zadavalo joj je bol što je ona pokraj suhog drveta, a treba hranu i lijek. Treba prijatelja koji će sa njom ragovarati i s kim će ona razgovarati.
Ah! Koliko će još muka podnijeti od života u tuđini i samoći!
Ali, da li će potrajati njena otuđenost i život u tuđini?
Ne… Porođajni bolovi samo što nisu prestali. Uskoro će prestati. I eto za samo par trenutaka djete je pred njenim očima u ovom širokom svijetu. Plače na zemlji. Ona je sada sa djetetom pored suhe palme.
Šta je nakon toga učinila Merjema, neka je na nju Božiji mir i spas?
Pogledala je prema djetetu s tugom i žalošću. Željela je da je umrla, da je zemlja progutala, da se rastavila od ovog svijeta prije nego što je postala majka ovog djeteta, koje nema oca. Rekla je: “Kamo sreće da sam ranije umrla i da sam potpuno u zaborav pala.”[2]
Ona sada ne zna šta da radi? Kada će nestati njena tjeskoba? Sada? Ili nakon duže vremena? Kada, o Gospodaru moj?
I dok je ona patila od posljedica rađanja, tuge i žalosti, i dok je ona priželjkivala smrt, začula je glas poput zvonjenja u svojim ušima. Prestala je razmišljati. Prestala se bojati. Obratila je pažnju glasu, odakle se čuje? To dijete govori! Sada! Nakon rođenja?! Šta kaže?
Rekao je svojoj majci:
“O majko, nemoj biti tužna i ne plači! Allah te neće zaboraviti. Ovo je milost koja je došla od Njega. Pogledaj oko sebe, mati moja. Pogledaj ovaj mali potok ispred sebe! Pij iz njega! Nikako nećeš biti žedna, o majčice moja. Allah je taj koji me je učinio čudom, koji ti je ranije davao neizmjernu opskrbu, da bi ti sada naredio da zatreseš suhu palmu. Past će ti svježi plodovi, Allahovom dozvolom.
Ne tuguj i ne plači! Jedi i pij, majko moja. Neka tvoje oči budu radosne, neka tvoja duša bude zadovoljna, neka tvoje srce bude smireno. Nakon nekoliko dana kad sretneš i vidiš nekog od ljudi, ne boj se i reci im:
“Ja sam se zavjetovala Milostivom da ću šutjeti, i danas neću ni s kim govoriti.”[3]
Tj. neću ni sa jednim od vas razgovarati. Ja ću se ustegnuti od razgovora sa vama, pa mi nikako nemojte govoriti.
“Kad im ovo, majko moja, kažeš Allah će ti otkoniti nevolje. Allah te nikada neće zaboraviti.”
A sada da nastavimo kazivanje o životu Isaa, alejhis-selam, u drugom dijelu.
Neka je stalno u našim srcima, našim mislima i na našim jezicima prisutno da kada Allah nešto želi samo kaže ”budi” i ono biva, i da je Allah, koji je stvorio Adema,alejhis-selam, i bez oca i bez majke, u stanju da stvori Isaa, alejhis-selam, bez oca.
